Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Poezija u srcu....  (Pročitano 44099 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #40 poslato: 06-05-2008, 14:43:29 »

Patnja

Patio sam
više nego iko
dok se nisam na nevolje sviko
patio sam
nije bilo lako
onda sam se sredio nekako.

Možete li zamisliti mene
kako patim zbog obične žene
kako trčim i nosim joj cveće
kako molim
a ona me neće

Uzeo sam
koliko je dala
poljubio
i rekao hvala
Opet vidim crno mi se piše
jer sad patim što ne patim više


Duško Trifunović
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #41 poslato: 06-05-2008, 14:44:08 »

Ima nešto

Ima nešto u tom što me nećeš
ostavljaš mi vremena za druge
vidim kako veselo oblećeš
kao leptir oko moje tuge.

Ima nešto u tom što me nećeš
nesto čemu ni sama ne znaš ime
sve što kažeš na šalu okrećeš
a sve znači - ne zaboravi me.

Ima nešto u tom što me nećeš
od te laži načisto umreću...

Ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću...


Duško Trifunović
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #42 poslato: 06-05-2008, 14:51:29 »

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smiješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne, ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš? Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća--
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče",tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema --
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.

Jesenjin
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #43 poslato: 06-05-2008, 14:55:32 »

ISKRENA PESMA

O sklopi usne, ne govori, cuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I rec nek tvoja nicim ne pomuti
Bezmerno silne osecaje moje.

Cuti, i pusti da sad zile moje
Zabrekcu novim, zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred velicinom prirode; a potom,

Kad prodje sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov i nadahnuce celo
Necujno, tiho potone u tamu,

Ja cu ti draga, opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi, kako
ceznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osecam tako.

I ti ces, bedna zeno, kao vazda
Slusati rado ove reci lazne,
I zahvalices Bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci vrh zaspalih njiva
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osecaji navale ko plima!

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, na volim te, draga!

I zato cu ti uvek reci: cuti,
Ostavi dusu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

Milan Rakic
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #44 poslato: 06-05-2008, 14:57:05 »

M.B.Romanov - Tetovirana jesen

Ti i ne znas kako je carobno

znati da negdje postojis

jednako draga i krhka

i na poludjelom moru

u ovu tetoviranu jesen

koje se sve manje bojis

u svijetu u kojem leptiri

i ne docekaju zoru.

Sakriven u tvojim venama

ja sam kap sto ne otice

ma kako bili daleko

ma kako izgledali tudji,

srecom ne gube klovnovi

na kraju svake price

mada iz nje izlaze

bar za milimetar ludji.

A, ti, ti si zvijezda

zaspala na mom dlanu

i ja te cuvam i ne dam

i nemoj da se bojis,

a ako vec budes bodez

i napravis nekakvu ranu

i tad cu da budem sretan

sto jos uvijek negde postojis.
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #45 poslato: 06-05-2008, 15:00:35 »

Milan Rakić

Čekanje

Čekam u senci jednog starog duda
Da mesec zađe i, skrivena tamom,
Po uskoj stazi što kroz noć krivuda,
Da siđes k meni čežnjivom i samom.

Čekam, a lenjo prolaze minuti,
I sati biju na tornju daleko.
Već zora sviće, blede mlečni puti,
A ja još čekam, - i večno bih čeko!

O, šta je to što mene veže sada
Za jednu put, za jedan oblik tela,
I što mi duša zatreperi cela,
I sva nemoćna izdiše i pada,
Kad me se takne jedna ruka bela!

I sav zasenjen pred čudesnim sjajem
Lepote tvoje, slab, bez jednog daha,
Kao da svakog časa život dajem,
prilazim tebi pun pobožnog straha

Posrćem, klecam, dokle me privlače,
ko provalija tamna i duboka,
I dok se strasnim prelivima mrače,
Tvoja dva crna neumitna oka...
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #46 poslato: 06-05-2008, 15:01:39 »

O, NIKAD VIŠE...

O, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće jadi moju dušu c'jelu.

K'o sjetna tica, što u krugu tavnu
Ledenih žica zarobljena stoji,
Snivaću i ja o blaženstvu davnu
O slatkom raju poljubaca tvoji'.

Ja sam k'o stablo, kome vjetar hudi,
Raznese lišće u daleke strane,
K'o vječni sužanj, koji zalud žudi
Osmejak mili one zore rane.

Po tavnoj noći, kad sveštenim mirom
Prel'jeće sanak nečujno i blago,
Besvjesno lutam na grudima s lirom,
I zv'jezdam' šapćem tvoje ime drago...

Ja suzam' kvasim tvoju sliku bajnu
I gledam osm'jeh, što s usana l'jeće,
Al' zaman suze, nikad prošlost sjajnu,
Nikad mi tebe darovati neće...

Oh, nikad više, nikad moja ruka
Stisnuti neće tvoju ruku b'jelu, -
K'o tužni odjek tajanstvenog zvuka
Kidaće boli moju dušu c'jelu.


Aleksa Šantić
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #47 poslato: 06-05-2008, 15:31:59 »

   Zemlja jesmo

Petooko blistavo prozorsko krilo
zagledalo se u Kolubaru i Maljen
dolazak moj,od kako se odjutrilo,
ceka se ko brod jos nevidljiv udaljen.

Na podu stoji naramak slame nove
ima na njoj bar stotinu grama zlata
laste svaki cas okrznu krovove
sirom su svuda otvorena vrata.

Bakracu nad vatrom je usijano dance
kovitla se po kuci vodena para
na sumu mirise drveno koritance
i kolevka tek doneta od stolara.

Negde,mnogima nevidljiva moja majka
prvi put se cudi sta zenu snadje
zbog pomamnoga,posle svadbe cina,
nizu joj se,pred ocima gore kao ladje
kad bi bar uzmogla roditi sina.

i na kraju....

Ostavicu vam jedino reci
iskopane iz dubine sluha
kao blago iz kladenca,
nasledjene od vetrove frule,
iskovane gde se srp kuje,
reci otete s kljuna ptici
koja leti nad oblacima.
reci ispretene na ognjistu,
koje tajnu vatre i pepela znaju,
rec procitanu nemusten iz pogleda,
istrgnutu coveku iz placa,
reci koje deca i ponornice
prv izricu kad spaze sunce.

Nista vam necu ostaviti
sem reci stihom okovane
kao drevni insekt cilibarom.
Iza mene nece ostati ni kaplja krvi
ni u kome..ni koscice...
ni srca bar malog kao u ptice...


DESANKA MAKSIMOVIC
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #48 poslato: 06-05-2008, 15:49:11 »

    PUTNIK U TRAMVAJU

Stojim na platformi elektricnog tramvaja
i potpuno sam nesiguran u pogledu svog polozaja
na ovom svetu,u ovom gradu,u svojoj porodici.
Cak ni uzgred ne bih umeo reci
kakve bih zahteve u bilo kom smislu
mogao spravom da postavim.
Ne mogu se nicim braniti
sto stojim na ovoj platformi,
sto se drzim za ovu rucicu,
sto dopustam da me nosi ovaj tramvaj...
sto se ljudi sklanjaju pred njim,
ili idu mirno ili se odmaraju pred izlozima.

Istina to niko i ne zahteva od mene,
ali to je sve jedno..

Tramvaj se priblizava stanici...
Jedna devojka spremna da sidje
staje blizu vrata...
Vidim je tako jasno,kao da sam je opipao..
Odevena je u crno,nabori na suknji se gotovo ne pomeraju,
bluza joj je pripijena uz telo i ima okovratnik od bele guste cipke.
Otvorenom levom sakom se prislonila na zid,
a kisobran u njenoj desnoj ruci
dotice drugi stepenik odozgo.
Lice joj je preplanulo
a nos lako stanjen po sredini
pri vrhu joj je okrugao i sirok.
Ima mnogo smedje kose i lelujave kratke vlasi
na desnoj slepoocnici.
Malo uho joj je pripijeno uz glavu,
al' ja stojim blizu i vidim
celu poledjinu desne usne skoljke i senku pri korenu.

Upitao sam se onda:
Kako to,da se ona ne cudi sebi,
da drzi usta otvorena,
i da ne kazuje nista o tome....

FRANC KAFKA
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #49 poslato: 06-05-2008, 15:54:05 »

USNE
Miroslav Antić

Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
To su latice najmekšeg cveta.
Grumenčić saća prepun meda
sa zlatnim ukusom kasnog leta
i blagim disanjem drvoreda.
One su šum kiše što rominja
po celu noć niz trotoare.
I prvi plamičak koji zatinja kad vatre počnu da se žare.
Usne su da se nešto šapne
u jedno ustreptalo veče.
Usne su da zvezda na njih kapne
i da te prvi poljubac posle
celog zivota pomalo peče.
Usne jedino zato postoje
da s nekim podeliš nešto svoje.
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #50 poslato: 06-05-2008, 15:57:58 »

NE PRUŽAJ RUKE...

Ne pružaj ruke sa plačem i tugom
Dok čuješ srce da kroz grudi bije!
Ne sklanjaj glavu niti budi slugom -
Sokolom budi što se nebu vije!

Sujeti mrskoj ne čini po ćudi,
U vrtlozima nevolje ne kloni!
Bezglasna stijena ljutom gromu budi,
U sebi duša neka suze roni.

Uzdigni glavu, kao što vrh diže
Stoljetno borje, kroz oblak i tamu!
Život je borba - nek oluja stiže,
Sunce će snova rodit se u plamu.

Uzdanjem svetim diži duhu krila
I budi borac koji časno pada;
Ali ne kloni pod teretom sila;
Sudbine gorke, nevolje i jada!

Nemoj da tuđa zalaže te ruka;
Ako si sirjak, ne daj duhu da je:
Znoj i krv tvoja, u vihoru muka,
Neka te hrani dok života traje!

Ne pružaj ruke! Nemoj biti slugom,
Sujeti mrskoj ne čini po ćudi!
Nijemo, kô stijena, bori se s tugom!
Uz prkos sveme svijetu gordim budi!


Aleksa Santic
Sačuvana

anny

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #51 poslato: 09-05-2008, 20:40:34 »

Iluzija



Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvucenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzlece iznad kletve...

Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duse.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
kako izranjas iz svemira
kroz paucinu svesti...

Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
otezalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one sto su sve videle, i one sto su cule
posrcu pod teretom bremena...
Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no sto se stopi, ishlapi...?

Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...
Sačuvana

Louis

  • Zvezda
  • ***
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 1440
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #52 poslato: 25-07-2008, 17:20:33 »

Pljusak

Na krovove i ulice obrušuju se kiše
Padaju visine i padaju ljudi
Ni sebe ni druge ja ne vidim više
Nas ne može niko sada da probudi

Šiba pljusak snažno prozore šamara
Stojim tako sluđen pod Božijim okom
Svet se ko sneg topi u reku pretvara
Ka nigdini hita beživotnim tokom

Iznad grada besne elementi kraja
Nagoveštaj sila u tminama našim
Sve što je strašno sa sobom nas spaja
pa zar sebe samog treba da se plašim

Iz čeljusti munja prosuše se krici
Svih oblaka tmastih pregolemi uzdah
Možda i ja jesam u biblijskoj slici
Pa želju za suncem ja gromom obuzdah


Moj drug Rita početkom 90.ih
Sačuvana

celestina

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 211
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #53 poslato: 26-07-2008, 23:52:28 »

Rdajard Kipling

Ako

Ako možeš da sačuvaš razum kad ga oko tebe gube i osućuju
Ako možeš da sačuvaš veru u sebe kad sumnjaju u tebe, ali ne gubeći iz vida ni njihovu sumnju
Ako možeš da čekaš, a da se ne zamaraš čekajući
ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž
ili da te mrze, a da sam ne daš maha mržnji
i da ne izgledaš u očima sveta suviše dobar ni tvoje reči suviše mudre
Ako možeš da sanjaš, a da tvoji snovi ne vladaju tobom
Ako možeš da misliš, a da ti tvoje misli ne budu cilj
Ako možeš da pogledaš u oči Pobedi i Porazu
i da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž
Ako možeš da podneseš da čuješ istinu koju si izrekao
izopačeno od podlaca u zamku za budale
Ako možeš da gledaš tvoje životno delo srušeno u prah
i da ponovo prilegneš na posao sa polomljenim alatom
Ako možeš da sabereš sve što imaš
i jednim zamahom staviš sve na kocku
izgubiš, i ponovo počneš da stičeš
i nikad nijednom ne pomeneš svoj gubitak
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
da te služe još dugo, iako su te već odavno izdali
i da tako istraješ u mestu
kad u tebi nema ničeg do volje koja im govori "Istraj"
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom
a da sačuvaš svoju čast
ili da se opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može uvrediti
Ako si ljudi računaju na tebe, ali ne preterano
Ako možeš da ispuniš jedan minut koji se ne troši
sa šezdeset dragocenih sekundi

Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu
i što je mnogo više, bićeš veliki Čovek, Sine moj!
Sačuvana
Poznato je da na svetu ima mnogo lica sa kojima se priroda nije mnogo mucila, niti upotrebljavala fine alate, nego je prosto tesala... Udarila jednom sekirom i ispao nos, drugi put - usne, velikom burgijom svrdnula oci, i tako neuglacano pustila u svet govoreći: neka zivi.

anny

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #54 poslato: 27-07-2008, 11:10:37 »

Predivno, Celestina  :aq07:!
Sačuvana

SENJOBER

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 80
    • :: Selo Senje i Manastir Ravanica ::
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #55 poslato: 15-08-2008, 21:48:25 »

Никоме не дајте да лије нашу крв зато што је српска.
Миром на рат идите и ратом мир чините.
Љубављу на љубав идите, али крвљу крв српску браните.
Sačuvana

bebironac

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #56 poslato: 15-08-2008, 22:15:03 »

Senjoberu ova tema je predvidjena za ljubavnu i RAZUMNU poeziju.....a ove stihove i slicne ovim koje podsticu na rat i krvoprolice izvoli stavi gde hoces, ova krvava poezija se ne uklapa ovde  :xq007:
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #57 poslato: 23-04-2009, 16:57:56 »

     Stotine i hiljade godina
nece biti dovoljne da izbbrisu
onaj trenutak vecnosti
kada sam te poljubio
kada si me poljubila
u parku Monsuri
na Zemlji
koja se u zvezde racuna...

               Prever
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #58 poslato: 23-04-2009, 17:30:36 »

  Ceznem da ti kazem najdublje reci koje ti imam reci,ali se ne usudjujem
strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoj,strahujuci da bi
ti to mogla uciniti.

 Ceznem da ti kazem najvernije reci koje
ti imam reci,ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu,i govorim
suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.

 Ceznem da upotrebim najdragocenije
reci sto imam za te,ali se ne usudjujem,
strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato ti dajem ruzna imena i hvalim se
svojom surovoscu.
Zadajem ti bol,bojeci se da neces nikada
saznati sta je bol.

 Ceznem da sedim nemo pored tebe,ali
se ne usudjujem jer bi mi inace srce
iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskamolako,i zatrpavam
svoje srce recima.
Grubo uzimam bol svoj,strahujuci da bi
to mogla ti uciniti..........

 Ceznem da te ostavim zauvek,ali se ne
usudjujem,strahujuci da bi mogla otkriti
moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu i dolazim
veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju cine da je moj bol vecito svez...

R.Tagore
GRADINAR
« Poslednja izmena: 28-07-2009, 18:12:48 od strane opsena »
Sačuvana

Svilena

  • Gost
Одг: Poezija u srcu....
« Odgovor #59 poslato: 27-07-2009, 18:50:16 »

SUSRET

Kad ugledam gde mi
U susret koracas
vidim plahu kosutu
Kraj sumskog izvora.
Moju dusu obuzme
Silna radost zivota
Izvadivsi ludo srce,
Na dlanu bih ga pruzio
Tebi...


Dragutin Tadijanovic
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.127 sekundi sa 24 upita.