Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Miroslav Mika Antić  (Pročitano 71749 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

jagodinka_

  • Svakodnevni prolaznik
  • *
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 452
Одг: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #80 poslato: 17-10-2010, 15:10:58 »

______________________________________
"Izbrisem sve rukavom i sve ponovo zapocnem"
Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #81 poslato: 23-10-2010, 11:38:24 »








Ovaj poeta nosio se mišlju da je i u ljubavi više davao nego što je dobijao.
Žene su brzo osjetile da zanos nije dovoljan za brak.
Da je to predigra, a za igru su potrebne realne stvari.
Neka vrsta racija u svemu, pa i u osjećanjima.
Poeta se sa time nije mirio.

Raskidao brakove čim su zapali u krizu.
I uvijek se novom snu predavao.
I tako bi to trajalo, da nije došla opaka bolest.
Pa i nju je pjesnički prihvatao. Kao neumitnost.
A to je umio, ponekad i sa ciničkom opaskom.
Iako je dijagnoza bila crna, nije prestajao da piše.
I da igra šah.
Sa ljekarom koji ga je liječio, tražio je crne figure,
koje su, govorio je, u dosluhu sa njegovom bolešću i sudbinom.
Kad bi odnio pobjedu nad protivnikom, likovao je:
Još se ne spušta moja zastavica!

Majka Melanija doživjela je sinovljevu smrt.
Za života ga nije opominjala da umjerenije živi.
Znala je za njegovu boemiju, rastave.
Nikad ni riječi prigovora.
To je Antić s ponosom isticao.
To bi mu poništilo punoću života.
Kako je majci bilo u srcu, druga je stvar.
Utjeha joj je bila što je iza njenog Mike ostalo šestoro djece.

Roditelji su bili učitelji i stalni selidbenici:
Mokrin, Kikinda, Pančevo.
U Pančevo se porodica doselila 1941. godine.
Tu proživjela tamne okupacijske dane.
Tu je napisao i prve stihove, prvi se put zaljubio.

Poslije slijede gimnazijski dani, fakultet,
rad u listu ”Pančevac” gdje je pored novinskih tekstova
i uređenja dječje strane pravio i strip, sa naslovom ”Bata iz Banata”.
Poslije se na životnoj traci smjenjuju različita zaduženja i obaveze.
U Beogradu i u Novom Sadu,
gdje je proveo punih trideset godina kao slobodni reporter ”Dnevnika”.

U njegovom biću bio je usađen gen da se živi brže od života,
ne ispuštajući iz vida same dubine života, koje je u pjesništvu otkrio.
Antić se brzo od trauma oporavljao i pribrao.
Poslije njih imao je veće nalete na stvaralačkom planu.
Kad se njegova ličnost sagleda iz blizine, iz životnog i stvaralačkog ugla,
uočavamo da je tempo strasti prelazio u nagle fortisime,
u intenzitet najjače vrste.
To je moralo naći odraza i na njegovo zdravstveno stanje.

U trenucima njegove bolesti, kada je stvarnost bila odveć maglovita,
Antić se osvrnuo, u posljednjim časovima, na svoje vrijeme i njegove vrijednosti.
To je bilo pri uručenju jedne književne nagrade u Novom Sadu.
Evo doslovno tih riječi: ”Srećan sam što sam dobio pravo crveno priznanje.
To je nagrada koja se dobija za čuvanje revolucije obrazom kao bombom,
čašću kao puškom, dostojanstvom, slobodom i pameću.
Ima jedna revolucija u kojoj sam živio u toku rata i u posleratnim godinama.
Ovo naše danas je deo te revolucije. Čuvajte je.”

Kad je umirao rekao je da mu niko ne drži govor.

Tako je i bilo.
Jedino u njegovom rodnom Mokrinu,na dan njegove smrti, održali su pisci književno veče u čast preminulog pjesnika.

Žarko Đurović o Miki Antiću

Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Одг: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #82 poslato: 23-10-2010, 11:43:43 »




Razglednice



U doba mog detinjstva igrao sam se pošte:
sakupljao sam lišće dok idem od škole do kuće.

Svakom bih listu, uz osmeh, nešto lepo prišapnuo,
najlepše što sam čuo i video tog dana.

Sa druge strane lista šaptao sam adresu.
Hiljade izmišljenih imena. Milione imena.

Sve bih to onda zapečatio poljupcem.
I puštao niz vetar.

I evo sada, posle toliko godina,
javljaju mi se mnogi znani i nepoznati.

Ponovo sakupljam lišće i čitam odgovore
pisane rukopisom žilica koje venu.

Javljaju mi se divni daleki prijatelji
azbukom koju samo ja umem da pročitam.

Samo malo zažmurim. Ovlaš. Kroz trepavice.
I polagano udahnem vetar.

A vetar se i ne čuje drukčije,
sem nozdrvama i usnama.

Katkad su razglednice vrlo čudne.
Na jednoj strani piše nam Laoce

sa neke pošte stare dve i po hiljade godina:
''Ko zna da ne zna - najviši je.''

Na drugoj strani dodato rukopisom Montenja.
Mišel de Montenj. Francuska, 1553:

''Ko misli da ništa ne zna,
taj ne može ni znati da ništa ne zna.''

Zar ti to ne liči pomalo
na igru ''pokvarenih telefona''?

Kad reči putuju kroz vekove,
svako ponešto dopiše ili izbriše.

Tako nastaje usijani vrh čovekovog uma:
poslovica.

Na kraju, ona pripada narodu. Negde sam čuo:
''Poslovica je svemir u kapi vode.''

Noć polagano zri. Čuje se lepet krila.
To se vetar umorio.

Sleteo je na krov i kljuje oko dimnjaka
staklene perle retke kiše.

Od mnogo misli izaberi jednu, najvažniju.
Bavi se samo njom, dok je sasvim ne savladaš.

Kao veliki džudista jedan munjevit zahvat.
Kao veliki bokser svoj tajni kontraudarac.

Ja, koji ne zna šta je čulo starosti i samoće,
jer okružen sam stalno ogledalima dečjih očiju,

posmatram ovaj život kao nešto šareno,
kao mnogostruk oblik, ogromni luna-park,

kao vrteška igre i vrteška neznanja
koje su kruna mudrosti.

Izlazim iz svog tela. Pevač sam i otac himni.
Lutam po udaljenim mestima.

Nadgledam događaje iz prošlosti
i događaje iz budućnosti. Predskazujem.

Opsenar sam i svetac koji je sišao sa freske.
Možeš me upotrebiti kao nalepnicu.

Umem da oblikujem vatru dlanovima
i hodam po peni reka i okeana.

Učenja kažu da je to nemoguće.
A vidiš, moguće je, jer činim to neznanjem.

Badava Njutnova razglednica:
''Priroda je jedino slična sebi samoj, a ne tebi.''

Ima ih koji su verovali i starom Sokratu:
''Onaj ko ne zna, samo bi trebalo da se seti sebe.''

''Jer znanje'', kaže Platon, ''ne unosi se u ljude učenjem.
Donosiš ga rođenjem na ovaj svet.''

Ne znam kome da verujem. Pitaj Alberta Ajnštajna.
Taj je sve izbrisao i sve počeo iz početka.

Brižljivo neguj neznanje i razlikuj se od onih
što su ošamućeni od sreće
kad na nov način uspeju
da izgovore neku potpuno istu stvar.


Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #83 poslato: 28-12-2010, 23:41:11 »


Sačuvana

NameNo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 6626
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #84 poslato: 28-12-2010, 23:43:46 »

Sačuvana

stevan.dedic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4
  • zivot bez ljubavi je kuca bez zidova
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #85 poslato: 08-01-2011, 22:09:35 »


Ovo je pesma
za tvoja usta od visanja
i pogled crn.
Zavoli me,
kad jesen duva u pijane mehove.

Ja umem u svakom novembru
da napravim jun
i nemam obicne srece
i nemam obicne grehove.

Moja je sreca srneca.
A gresno mi je smesno
ako me neko cacne
u ove oci placne
nije to neutesno:

Ja umem od suza da pravim,
klikere lepe, prozracne.

Podelicu sa tobom
sva moja sasava zdravlja.
Zavoli moju senku
sto se klati niz dan.

Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja
ludo moja zar ne znas:
divno je nemati plan!

Izadji iz tog detinjstva
kao iz starih patika.
Zavoli moj osmeh, dubok
kao jezerske vode.

Evo i ja sam se izuo.
Pod vrelim tabanima
rastapa mi se asfalt.

Budi uz mene kad odem.

Mika Antic :))
« Poslednja izmena: 08-01-2011, 22:16:46 od strane stevan.dedic »
Sačuvana

jelenkos

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 2901
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #86 poslato: 09-01-2011, 11:41:51 »

VECNOST

SA RECI KOJE SMO DO VECERAS NAMERNO UPOTREBLJAVALI NAIVNO,LJUSTI SE MEKA POZLATA DETINJSTVA KAO BOJA SA OLOVNIH VOJNIKA,KAO STANIOL SA NOVOGODISNJIH SECERLEMA I PRAH SA LEPTIROVIH KRILA...
NAJVISE BOLI U ZGLOBOVIMA KAD RECI POCNU DA RASTU BRZE OD NAS.RECI SU NESTO NAJKRHKIJE NA SVETU.NEZNIJE MOZDA I OD SAME TISINE.NASLONI SVOJE VREME NA MOJE.DUZE CE VECNOST VREDETI KAD SMO ZAJEDNO.





Sačuvana
Herman Hesse
"...imamo u duši i sve ono što je ikada živelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

Deny

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 5
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #87 poslato: 05-04-2011, 21:51:16 »

Joca
Jesi l' cuo da ce sutra padati dinari s neba?
- Nisam.
A je l' verujes da ima tica sto donosi kolace?
- Ne verujem.
Jesi l' cuo da ima negde gde je stalno leto?
- Nisam
A jel' verujes da u radiju zive mali ljudi?
- Ne verujem.
Pa mars onda iz naseg sokaka kad ne umes da sanjas.
Da te pokrljam na pola, kao lebac!
Eto!
Sačuvana

tatoo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 9223
  • NEKO NAS POSMATRA
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #88 poslato: 04-05-2011, 10:31:48 »

"Da li sam svuda gde su mi tragovi..."

Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s cim sam se spajao
a nisam ga ni takao
mozda sam boravio i u svom zivotu
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno ici,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini covjek
koji sumnja u sebe
sve cesce mi se cini
da nisam nikakav oblik
vec da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepusten suncevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gde da prenocim.
I suvise sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokusavam da shvatim ucenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Tesko je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je cudno cak i umreti...
jer ja se ne zavrsavam.


                       Miroslav Mika Antic                       
Sačuvana

jelenkos

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 2901
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #89 poslato: 21-10-2012, 14:15:16 »

Mika Antić – U Međuvremenu

Na svu sreću, ja ti ne mogu pomoći
i umoran sam od traženja rešenja,
koje je uvek na dohvatu naših kratkih ruku.
I prolazi vreme, ruke nam jačaju,
ali ne rastu.
A da zakoračiš?
Ne, ne smeš prva,
a ja ne mogu biti ispred tebe.
Da krenemo skupa?
Ko bi se toga setio?
Ne kradi mi međuvreme,
ako već ne osećaš svoje.
Postaću hladan i promeniću se,
ali kad-tad ću eksplodirati.
Ko će da skuplja parčiće? Ti?
Pa ti ne možeš da me skupiš ni sastavljenog.
Ne kradi mi međuvreme.
Ono nije naše.
Ono je moje.
I nije između nas.
Ono je između mene i mene.
Ne kradi mi međuvreme,
bojim se – upašćeš u njega.
Ne kradi mi sebe od mene,
budalo glupa.
Postaćeš međuvreme
i ostaćeš zauvek sa mnom bez mene.
Sačuvana
Herman Hesse
"...imamo u duši i sve ono što je ikada živelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

jelenkos

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 2901
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #90 poslato: 21-10-2012, 14:53:51 »

Miroslav Mika Antic - Usunjam se u tvoj jastuk
http://youtu.be/AH8yTt388gY
Sačuvana
Herman Hesse
"...imamo u duši i sve ono što je ikada živelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

tatoo

  • Prijatelj
  • *****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 9223
  • NEKO NAS POSMATRA
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #91 poslato: 17-05-2013, 12:16:18 »


                                                         

Sačuvana

jelenkos

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 2901
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #92 poslato: 17-05-2013, 22:41:11 »

Sačuvana
Herman Hesse
"...imamo u duši i sve ono što je ikada živelo u ljudskim dušama. Svi bogovi i đavoli koji su ikada postojali....svi se oni nalaze u nama, tu su kao mogućnosti, kao želje, kao izlazi."

pcelica.m

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 4384
    • Global Webmasters
Odg: Miroslav Mika Antić
« Odgovor #93 poslato: 06-07-2014, 12:09:59 »

Kroj

Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.
Sačuvana
Izdavanje stanova u Beogradu po veoma povoljnim cenama. Posetite Rent a car Beograd.
| Stakla za kuhinje | MultiLac Baby kesice
 

Stranica je napravljena za 0.119 sekundi sa 25 upita.