Evo da se pohvalim i ja. Ja sam krv dao ravno 76 puta, i samo mi jedno davanje od tih nije upisano u knjizicu, a ostalih 75 u tri (3) pune knjizice. Sledeci put kada odem moracu da otvorim novu cetvrtu (4.) knjizicu.
I da vam kazem nesto, muka je i meni. Dovoljno je da samo vidim krv i gotovo, kolabiram i kao sveca padam. Pre jedno godinu dana dao sam krv, naravno celo vreme dok su uzimali krv, nisam gledao u kesu, igle, creva, brojao sam kocke na plafonu, i sve se lepo zavrsi, Slavce(radi na transfuziji u cuprijskoj bolnici) mi lepo previje ruku, i ja po obicaju nakon davanja sednem da sa poznanicima iz transfuzije popijem kafu. I samo sto sam seo, razvezao se onaj zavoj, procurela krv, ja to video, i gotovo, odo negde u nebesa. Polivali me vodom, prskali, i oni sami se uplasili, pitaju sta mi je. Ja rekoh da nije opasno i da je to zato sto sam video krv. A imam i strasan strah od injekcija, od igle uopste, od zubara, al eto krv idem da dajem redovno, i pored straha i opasnosti da padnem u nesvest. To je nesto jace od mene, pomoci nekome u nevolji, imati osecaj da si od koristi, da moja krv tece nekim drugim venama, i da mu na taj nacin pomazem. I oni sada to znaju, i ponekad me malo zafrkavaju, vise da mi ubiju tremu i strah.
Mogu vam reci da sam ponosan i sretan da sam darivao oko 20 i vise litara krvi. A kazu da u covecijem telu ima oko 5 litre krvi. Znaci ja sam bar 4 puta darivao sam sebe, 4 puta po 5 litara, 76 njih nose moju krv, to su moje sestre i braca po krvi..........