Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Bački Petrovac - Kultura - Sport - Turizam  (Pročitano 3843 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Bački Petrovac - Kultura - Sport - Turizam
« poslato: 17-10-2009, 17:05:09 »

 Istorija
Opština Bački Petrovac je najmanja opština u Vojvodini. Takođe se i sa brojem naseljenih mesta ubraja u grupu najmanjih opština, čine je četiri naselja: Bački Petrovac kao najveće i najrazvijenije naseljeno mesto, zatim Gložan, Kulpin i Maglić. Bački Petrovac kao i Gložan pretežno su nastanjena slovačkim stanovništvom, Kulpin takođe ima većinu stanovništva slovačke narodnosti, Maglić koji je prvobitno bio nastanjen Nemcima posle drugog svetskog rata naseljuju doseljenici iz raznih krajeva Jugoslavije.

Na području današnjeg Bačkog Petrovca još u praistorijskom periodu postojala su naselja. Pouzdaniji podaci o njegovoj istoriji datiraju iz srednjeg veka, kada je na njegovoj teritoriji postojalo više malih naselja ko što su «Bodonj», «Dragovo», «Bega», «Telek» i dr. imena ovih naselja svedoče da su prvi stanovnici ovag područja bili Mađari i Srbi, ova imena sačuvana su do današnjih dana u toponimici bačkopetrovačkog atara.

      Pod svojim sadašnjim imenom Bački Petrovac prvi put se spominje u 13. veku, kada je ovo naselje priznato kao samostalna crkvena opština sa crkvom posvećenom Sv. Petru. Ime Petrovac pominje se i u istorijskim spisima i analima iz 15., 16. i 17. veka. Posle dolaska Turaka 1526. godine broj starosedeoca naglo se smanjio, dok se broj srpskih naseljenika povećao. O tome svedoče i imena pojedinih delova naselja – Racki kraj. U to vreme Petrovac se pominje kao naselje sa 19, zatim 5 a krajem 16. veka sa 28 porodica. Za vreme Rakocijevih buna Bodonj, Dragovo i druga naselja bila su spaljena i opustela, jedino je Petrovac ostao. Kasnije je na ovom području formirana vojna granica, koja je u svoje okvire ubrajala i Petrovac. Sedištem ovog novog vojnog oblika bio je Futog, veliko feudalno gazdinstvo, u koje je od 1718 godine spadao i Petrovac.

       Prvi Slovaci su ovo područje počeli naseljavati u prvoj polovini 18. veka. Futoško gazdinstvo, jedno od najvećih u Bačkoj kupio je Mihajlo Čarnojević. Kako u Futogu nije mogao da nađe dovoljno radne snage, zamolio je svog impopulatora Mateja Čanija, koji je rodom bio iz Malinaca (Slovačka), da mu dovede podanike iz Slovačke. Pod njegovim vodstvom 1745 na futoško gazdinstvo došlo je 2000 Slovaka – evangelista koji su bili prvi doseljenici u Bačku. Od svog vlastelina Čarnojevića dobili su deo stare opštine Petrovac, deo u kojem je u to vreme bio nastanjeno 19 srpskih porodica. Prvi slovački doseljenici u Petrovac potiču iz Novohrada, Hontu, Gemera kao i Orave, Liptova, Zvolena i Turca (usput su se pridružili prvim doseljenicima). Iste godine 1745 u Petrovcu su osnovali osnovnu školu i kupili crkveni zvon, kojim su zvonili samo noću, kako evangelička vera nije imala prava na sveštenika, crkvu pa samim tim ni na zvon. Sa novim vlastelinom petrovčani su sklopili ugovor o naseljenju 25. maja 1747, kojim su tačno određene obaveze ugovorenih strana, na taj način su preci današnjih vojvođanskih Slovaka od «večitih» kmetova postali «ugovorni» a njihovi vlastelini više nisu imali prava uzimanja danka van ugovora.

       Petrovac je zajedno sa svojim novim stanovnicima na svom dugom putu materijalnog i duhovnog razvoja preživeo mnoga iskušenja. Slovaci su na gazdinstvo Čarnojevića došli bez svojih narodnih patrona, inteligencije, učitelja i duhovnih vođa. Najiskusniji od njih bio je Matej Čani, koji ih je doveo. Jedino duhovno bogatstvo koje su sa sobom poneli kao pristalice reformacije i husista bila je Kralicka biblija i Tranoscius – knjiga crkvenih pesama. Dalji razvoj Petrovca zasniva se na dokumentima austrijskog cara Jozefa II. koji je 13. oktobra 1781 izdao dekret o verskoj toleranciji a 1. novembra 1781 dekret o ukidanju kmetstva, kojim je oslobodio seljake njihove ovisnosti od zemlje i feudala.

       Petrovac je bio i narodno i crkveno kompaktan – slovački i evangelički a prema popisu stanovništva iz 1900 godine Slovaci su u poređenju sa ostalim stanovnicima u celom Novosadskom okrugu imali brojčanu prevagu. Sadašnja demografska slike ove sredine je dosta izmenjena, iako na ovim prostorima Slovaci ni sada ni u čemu ne zaostaju. Drugim istorijskim obeležjem Petrovca je njegova relativna nepromenljivost, kada govorimo o populaciji, ali i organizaciji crkve i opštine. Od godine 1818 do 1957 tu su radili samo tri sveštenika (Jan Stehlo u peridu 1818-1868, Juraj Mrva – 1867-1915 i Samuel Štarke – 1915-1957). Još za vreme Jana Stehlu u Petrovcu je bio sagrađen velelepni evangelički hram, koji i danas služi svojoj nameni. Mnogi bivši kapelani, pošto su stekli reputaciju u Petrovcu radili su kao sveštenici u drugim slovačkim parohijama, tako da je Petrovac bio ognjištem slovačke inteligencije na crkvenom polju.

       Carskom poveljom godine 1841 priznato je zanatsko udruženje u Petrovcu, koje je brojalo 70 članova a čijom zaslugom od 1844 organizuju se bogate (pijace) tržnice. Od 1848 godine Petrovac je posebnim povlasticama vlasti bio povišen sa dosadašnjeg statusa naselja (sela) – pagus na mestašce – oppidum i u njemu se četiri puta godišnje održavaju na daleko poznati vašari.
       Na pragu druge polovine 19. veka Petrovac je postao centar ovdašnjih intelektualaca, koji su se zalagali protiv nadolazujućeg širenja mađarizacije u Ugarskoj. Jan Stehlo, koji je kao sveštenik predstavljao petrovčane od 1841 godine pisao je proteste, žalbe, članke i peticije za Slovake protiv mađarizacije na sve moguće adrese – županjski ured, ugarsku vladu pa čak i caru, čime je Petrovac postao poznat kao najtvrđi bedem Slovačkog jezika i kulture u Ugarskoj.

       Dolaskom Štefana Homolu u Petrovac 1845 godine za kapelana, osniva se Nedeljna škola kao vaspitno – obrazovna ustanova u kojoj odrasli stiču znanja iz poljoprivrede, matematike, biologije, včelarstva i drugih oblasti privređivanja. Škola je radila nedeljom i otud potiče i njeno ime. U Petrovcu je 1845 osnovana i Slovačka biblioteka kao prava javna ustanova ovakvog tipa na ovim prostorima «Dolnej zemi» naseljenim Slovacima, takođe počinju da se osnivaju i druga udruženja građana.

      Za vreme pobune 1848-1849 petrovčani se nisu priklonili ni jednoj od revolučnih snaga, ni srpskom ni mađarskom taboru, delovali su uglavnom defanzivno u cilju samoodbrane i što manje nepotrebnih žrtava. Deset godina je trajao obračun vlasti sa pobunjenicima nakon ugušenja pobune raznim pritiscima, sve do donošenja Oktobarskog diploma cara Františeka Jozefa 1860 godine, kojim se građanima obećaju građanska prava, pripadnicima narodnosti – narodnosne slobode a državi – ustavno uređenje. Počinje oživljavanje javnog života i bolji uslovi za sve. Prestala je germanizacija Slovaka a kako nove mađarizacije nije bilo, za Slovake koji su živeli na ovim prostorima nastaju bolja vremena unatoč tome što su svi slovački inteligenti – kapelani i učitelji još uvek dolazili iz Slovačke.

       U periodu 1861-1868 Petrovac je pretrpeo više teških udara (požar 1861 u kojem je izgorelo 400 kuća, pobuna 1864 protiv priključenja dela Petrovca futoškom gazdinstvu) ali nije pokleknuo duhom, tako da je 27. avgusta 1866 u Petrovcu priređena prva amaterska pozorišna predstava.
      U ugarski parlament kao predstavnik u periodu 1869-1872 izabran je poslanik Kulpinskog izbornog okruga Viliam Pauliny – Toth, kojeg su praktično na taj položaj svojim glasovima doveli građani Petrovca i Nedelja škola, čime se i potvrdila njihova snaga.

      Za vreme ponovne mađarizacije (početkom 70 godina) dolazi do pogoršanja uslova obavljanja matičnih i drugih aktivnosti u Slovačkoj, dok u Petrovcu zahvaljujući izvojevanim pobedama slovačkih ideja i misli iz proteklih godina, podrške srpskih lidera dolazi do poboljšanja aktivnosti. Kapelan Felix Kutlik, koji je u Petrovac došao 1870 godine, učvrstio je tekovine petrovčana u crkvi, nedeljnoj školi, javnom životu, politici, literaturi i dr. samim tim Petrovac postaje trajno ognjište slovačkog narodnog života, koje ni za vreme mađarskog liberalizma, zatvaranja slovačkih srednjih škola u Ugarskoj, ukidanja matice slovačke, ukidanja nedeljne škole u Petrovcu (mart 1878) kao i konsfiskovanja njenje biblioteke nije jenjavao, iako su mnogi slovački pregalci bili proganjani za slovački jezik.
 

Stranica je napravljena za 0.095 sekundi sa 21 upita.