Štampaj

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.
1 čas 1 dan 1 nedelja 1 mesec Zauvek
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije

[VUČICA]

Podigni pogled i pokušaj da na nebu pročitaš moju poruku...
..Tvoja sam, i onda, kada ti ne pripadam.
..Kraj tebe sam, i onda, kada me nema..
..Ljubim te, i onda, kada te ne dodirujem..
...Sanjam te, i onda, kad sam uveliko budna..
...Zauvijek tvoja, a nikada sa tobom...Mili moj...

[STEPSKI VUK]

Kao što magla ne ostavlja ožiljak
Na brijegu tamnozelenom
Tako moje tijelo ne ostavlja ožiljak
Na tebi, niti ikad hoće.
Kad se vjetar i sokol sretnu,
što još se može zbiti?
Tako se ti i ja sretnemo
Okrenemo se, i utonemo u san.
Kao što mnoge noći traju
Bez mjeseca i zvijezda
Tako ćemo i mi trajati
Kad jedno od nas bude daleko.

[VUČICA]

Noćas moje molbe, Nebo ne čuje.
...Duša mi je prazna, k'o da umire.
...Noćas druga spava, na tvom ramenu..
A na mome dlanu, zvijezde umiru...
 Reci koga ljubiš, koga opijaš..
Kome život nudiš, usnama od otrova...

[STEPSKI VUK]

Ponekad ostajem nijem

zaboravljajući na vlastiti dah

i zagledam se tako u daljine

koje me zovu mojim imenom

Tad me preplaši krik zalutale ptice

i sam dan svojim svitanjem

Onda potražim Tvoj znak

na nebu..zemlji...

i nađem ga u izgovorenoj riječi

i bude mi dovoljno...

da krenem dalje kroz svoja bespuća

[VUČICA]

Zavodiš mi Dušu,po ko zna koji put...
tvojim izrečenim riječima...
I nikad više ne moraš, ni riječ izustiti...
...Tvoja sam..
Od prve nježne riječi..
Od prve nesanice...
Od prvog, nedosanjanog sna..
O, da..
Tvoja sam...
Živim li ja to od sjećanja?
Živim...
I lijepo mi je...
Sve dok..
U njemu si TI...

[STEPSKI VUK]

Hocu srce univerzuma
u njemu se nalaze
reci moje drage
poezija moje duse
u njemu se smeje ceznja
dugo lomljena
i misao dugo kaljena.

Da li ti je danas
vec neko rekao
da mirises istinom
i zracis stvarnoscu
i da nabubrele
podocnjake lazi
skrivas pod svetle
pramenove slobode
iz cijih se pupoljaka
izleze zelja za
dodirom moga bica

Da li ti je danas
vec neko rekao
da smisljena poznanstva
polomljenih sujeta
poticu jos
iz antickog doba
Vavilonskog razjedinjenja

A ti i dalje kopnis
zelenkastim idejama
sopstvenih listova zrelosti
razlikujuci se od zvezda
po velicini moje potrebe
za tobom - a ja te zelim

Zelim te mnogo
ne zato sto si ti - Ti
vec zato sto si Ti - Ja
I ja vidim svoj pravi lik
samo kada gledajuci tvoje suze
zaronim u dubinu tvoga bola
koji slatkim jaukom
prozima svu atmosferu
obojenog sveta spoznaje

Rumenis od saznanja
da se u tvome Ja
prostire ogromno
polje procvalih mudrosti
cije plodove
sebicno cuvas
i po potrebi darivas
samo onima koji
po tvome misljenju
to zasluzuju

Da li ti je danas
vec neko rekao
da reci svoje izgovaras
jezikom mojim
i da svakom slovu
zidas grobnicu
od ljudske ljubavi
A zarobljenu
podivljalu misao
ukrocujes
tisinom moje duse

Hoces da me posedujes
ali ne kao coveka
vec kao svetinju
da ispijas i da
se hranis mojom
beskonacnoscu
kao svemirska noc
sto se hrani
svetloscu moje strasti

Da li ti je danas
vec neko rekao
da Te zeli
i da Te treba
a ako nije
neka moja rec bude
prva cigla u kuli ovoga dana
i prva zelja
u gradnji ovoga trena
da zelim te
i to je sve sto ti mogu reci
a ostali deo price
ces naci
u poluotvorenoj fijoci
svojih snova

[VUČICA]

[STEPSKI VUK]

Da imam nebeske tkanine vezene,
Zlatnim i srebrnim svijetlom ispletene,
Tkanine plave i zagasite i tamne
Od noći i svijetla i polutame,
Ja bih ih raširio pred tvoja stopala:
Ali siromašan sam, imam tek snove;
Raširio sam snove pred tvoja stopala;
Hodaj nježno jer hodaš po mojim snovima.

[VUČICA]

Ja te ne volim, onako, kako te vole druge...
Splela sam se sa ovakvom "ljubavi"
 i čini mi se..ne znam kako bih te drugačije voljela...
Ali, volim...tvoje oči i tvoj glas...
...Volim...te ponizno..sa čežnjivim mislima..
Tajno...
Sa snovima...
Da, volim te...samoćom svojom...iako nikad nisam sama...
Volim te prazno...ovom mojom malom Dušom...
Tišinom i neznanjem...
Onim starim osjećajem...
Volim te, onim pogledom na...koji isto tako šutim...
Prepustim se...i tad...priznam sebi...koliko sam ponekad nepotpuna...
Koliko mi nedostaje ta vrsta sreće...
Koliko mi nedostaje jedno veče...i jedan san nedosanjan....
I koliko mi nedostaješ ti...

[STEPSKI VUK]

Zbog tebe su drhtala
sva moja preplašena očekivanja
nastanjena u pahuljastim oblacima
kad došla bi sa svojim osmijehom
u buketu od bezbroj mirsnih boja
pružila si mi ruku i čekala
dok ponovo nisam naučio hodati
laticama cvijeća posutim putima
u tebi sam upoznao
svu ljepotu svog postojanja
ljubav me tvoja vratila na staze
s kojih sam se davno izgubio

[VUČICA]

Dušo,
rekla bih ti sve
što mi je na Duši,
ali nesmijem.....
..razum me guši.
ali reći ću ti ovo:
moje sjajne oči
duboke su kao more,
u njima se kriju mnoge
tajne velike ko gore,
moj osmjeh....
..moj osmjeh hrani
tvoju Dušu,
donosi ti radost
i davno izgubljenu
nadu za ljubav......
vraća te na put sreće,
ali i on ponekad u
malenom kutku
usana krije želju
za ponekim nježnim
poljubcem koji mu
u nekim trenutcima
jako nedostaje....
...zato poljubi moj
osmijeh barem u snovima,
ili mi ga pošalji vjetrom,
ja ću već znati....
...prepoznati...

[STEPSKI VUK]

Ne vjerujem
da mi je ovo
prvi život s tobom,
sve mi je isuviše poznato
da bi bilo prvi put.
Sve tvoje postupke
unaprijed znam.
Znam unaprijed
šta ćeš i kad slagati,
čim ćeš me obradovati,
kad ćeš zaplakati,
kad ćeš mi u
zagrljaj pasti.

Sve sam ovo već
s tobom prošao,
tebe voljeo
i jedan život
s tobom
proživjeo.

Ipak smo se negdje
ranije sreli,
na nekom drugom mjestu,
u neko drugo vrijme,
u nekom drugom svijetu.
Ipak si ti i prije ovog
bila moja.
Isto smo se
kao i sad
voljeli
i nikad se nismo
ni rastajali.

[VUČICA]

Kroz život polako letim
...ko zatvorena ptica,
maštam o slobodi,
svaki me put u  tvoju luku vodi..
Sloboda misli,sloboda duha,
to nitko uzeti ne može,
toplina,nježnost,
lijepe riječi,
srce i dušu liječi..
Misli lutaju,lete
nema prepreka,granica,
..voljela bih da mogu i ja letjeti kao ptica..
.....Uvijek se divim pticama njihovom letu,slobodi....

[STEPSKI VUK]

Slutim dolazi strašna zima
izmedju nas će snijeg da vije,
mene će tada samo da grije
misao da te negdje ima.

Bila si..bila,dovoljno nježna
za one moje noćne dane,
kada si u meni brda snježna
lako pretvarala u vulkane.

Kao gradski vrabac si bila
na ulici,medj` ljudima,
s` nekim za stolom,s` nekim u postelji,
al` meni uvek u grudima.

[VUČICA]

Primi ovu poruku, od osobe
 koja je pomalo praktična,..
....pomalo romatična,
 za ljubav fantastična,...
.. koja ponekad zaboravi na sebe ,..
.al’ uvjek misli na tebe....

[STEPSKI VUK]

Ja vidim, ti si najlepše jedinstvo
svih mojih snova od njihovog postanka;
na licu tvome još sija djetinjstvo,
u očima jedan setan zrak saznanja.

[VUČICA]

Plašim se reći,.... da te volim,..
.. plašim se pogleda Tvog, ..
....usana vrelih,..
..plašim se poljupca našeg,..
. zato što ga toliko želim...
 Plašim se i zato te molim...
 ....oprosti...

[STEPSKI VUK]

zaželi želju i šuti
dok gitara svira
pusti nek te pjesma
opija i dira
samo sklopi oči.


http://www.youtube.com/watch?v=vUSzL2leaFM

[VUČICA]

Lijepo je znati da postojiš
 u mom životu.
 Nije bitno ni koliko,
 ni otkad, a ni zašto.
Lijepo je otvoriti oči i
jednostavno znati da si blizu...

[STEPSKI VUK]

Nije lako biti sam u nepoznatom, putnik u suzama... I jedini način da nađeš se u svemu jest da se posvetiš drugima, voliš, žrtvuješ, daješ... No i da u svemu tome ne izgubiš svoj duh...Bujica osjećaja iznova navire, no ovoga puta ne na oči... Riječima se ne može iskazati zahvalnost što dobio sam dar, dar ljubavi...