Sektaši će Biblijom vrlo vješto manipulisati što ostavlja utisak da su biblijski stručnjaci. Oni će, da bi dokazali svoje tvrdnje, vrlo marljivo isticati sve one biblijske citate koji potvrđuju njihove tvrdnje dok će sva ona mesta u Bibliji koja ih opovrgavaju precutkivati! Tako će adventisti (subotari) rado isticati sva ona mesta gde se govori o suboti, ali će vrlo retko citirati mesta gde Isus krši subotu ili gdje se spominje nedelja. Adventisti vegetarijanci marljivo će navoditi citate gde se u Bibliji kritikuje jedenje mesa, ali će precutati sva ona mesta gde se izričito govori o Božjem dopuštenju da se jede meso! Jehovini svedoci će, naprotiv, sva ona mesta u Bibliji koja ne odgovaraju njihovoj nauci jednostavno izbaciti iz teksta ili ih prevesti drugim rečima i tako im dati posve drugo značenje! Nije redak slučaj da će sektaši posegnuti i za spajanjem međusobno nespojivih citata koji govore o sasvim različitim stvarima, no kad se spoje daju totalno treće značenje! Još jedna vrlo uočljiva cinjenica sektaškog propovijedanja je pokušaj da se određeni simbolički tekstovi iz Biblije primene na neku od postojećih verskih zajednica (tako će za mnoge sekte Pravoslavna Crkva biti "Babilon-bludnica" iz Otkrivenja, patrijarh će biti "Zver" iz Otkrivenja ili "Antihrist", svestenici "sluge Zveri" i sl.). Svaka se sekta u svom pročavanju veoma poziva na licna biblijska tumačenja i spise svoga utemeljitelja. Tumačenja, shvatanja i pristup Bibliji njihovog utemeljitelja glavni su temelj ucenja određene sekte. Tako kriterijumi shvatanja biblijske poruke nije više vera Crkve od samih početaka i apostolskih vremena (crkvena tradicija!), nego se sve posmatra kroz prizmu utemeljiteljevih tumačenja (i zabluda!). Utemeljiteljeve ideje žive u sekti i danas kroz sadašnje vodstvo sekte koje sebi daje za pravo isključivo i neprikosnoveno tumačenje Biblije. To se vrši kroz časopise i službenu literaturu sekte, kroz bogoslužne sastanke i zajedničke "biblijske sate". Svako odstupanje od službene nauke sekte u njihovim se redovima tumači kao pobuna protiv "istine" ili "služenje Sotoni" (što je opet slučaj kod Jehovinih svedoka i "Kule stražare").Članove se uverava da su oni jedino u pravu, da je njihova nauka jedina biblijski ispravna i da su oni isključivi posednici istine o spasenju čoveka. Članovima se obećava večno spasenje ako se budu verno pridržavali uputstava vodjstva sekte i ako budu marljivo širili nauku svoje sekte. Istovremeno se takvi članovi sekte polako izoliraju od okoline i počinju se družiti isključivo sa svojim istomišljenicima. Tako se osoba sve više i više čini zavisnom o sekti i nesposobnom da joj se suprotstavi. Bogoslužja pojedinih sekti su vrlo emocionalno nabijena, izazivaju snažne osećaje, a često i euforiju. Svaka sekta u velikom delu svoje propovedanje temelji na kritici neke velike Crkve od koje se odvojila (a najčešće je to Pravoslavna Crkva!). Tako će adventisti kritikovati baptiste, reformatorske zajednice katolike, Jehovini svedoci sve ostale hršćane itd. No, možemo slobodno reći da je većini hršćanskih sekti Pravoslavna Crkva najveći trn u oku. Oni će u nauci, bogoslužju,pobožnostima i crkvenom ustrojstvu Pravoslavne Crkve pronalaziti uvek obilje materijala za kritiku što se pre ili kasnije može osetiti ako im dopustite da održe svoju propoved do kraja. Dovoljno je npr. Jehovinim svedocima spomenuti krst ili Isusovu majku Mariju pa da se čuju salve optužbi i kritika na račun Pravoslavne Crkve. Dovoljno je adventistima spomenuti nedelju kao Dan Gospodnji pa da se opet svo sektaško nezadovoljstvo sruči na Pravoslavnu veru. SEKTE SE HRANE KRITIKOM PRAVOSLAVNE CRKVE i to je jedna od najprepoznatljivijih oznaka da se radi o sekti. Naravno, sve će oni to opravdati potrebom da se bore za Božju istinu i da vam pruže "ispravno biblijsko tumačenje. Sektaši će se ropski držati svake reči uopste ne poznavajući značenje pojedinih biblijskih simbola kao i preneseno značenje određeneih izraza. Posebno su sektašima pogodne one biblijske knjige koje su pisane tzv. apokaliptičkom književnom vrstom (kao što su Knjiga proroka Danijela u SZ i Knjiga Otkrivenja u NZ) jer su pune različitih simbola, brojeva, čudnih bića i proročanstava što je veoma pogodno za manipulaciju. Otuda razne najave Sudnjeg dana često sa tačno određenim datumima i godinama, otuda njihovi "tačni" opisi večnog života u raju kao i poricanje svega što ne mogu doslovno protumačiti. Upravo iz tih razloga veoma je teško raspravljati sa sektašima budući da oni ne dopuštaju nikakvu mogućnost prenesenog ili simboličkog značenja pojedinih biblijskih tekstova.Ali ako im izneses neslaganje, oni ce zabraniti ne samo tebi da govoris sa njima, vec i svima ostalima da sa tobom inace razgovaraju. Oni ne dele ljude po naciji, ali zato dele po tome da li su Jehovini svedoci ili nisu. Ne bave se politikom, ...Pa zato sto smatraju da ce oni jednoga dana da dodju na vlast.najstrože su zabranjeni alkohol, duvan, narkotici.
Rigorozno moralni-ne upražnjavaju seksualne odnose pre braka pa čak ni poljubac i masturbaciju.Kod njih je to stanje zabrane, a ne stanje srca. Oni svoje grehe ne pobedjuju, vec samo sputavaju u izrazavanju, kao rigidni staromodni katolici. Oni uopste nisu svesni da treba da im se menja unutrasnjost karaktera, vec se bave samo spoljnim korekcijama ponasanja. Oni nisu svesni da se iza njihovih iskrenih i dobrih namera kriju motivi gordosti, mrznje, zavisti, itd. Jedan Jehovin svedok se ovako kajao pred jednim prijateljem: "Danas sam učinio 27 grehova. Hodao sam po travi iako je to bilo zabranjeno, jako sam zalupio vrata kada sam izlazio iz sobe, prešao sam na crveno svetlo ..." Dakle, Jehovin svedok uopste ne vodi borbu protiv greha sopstvenog srca, jer ga njegovo povrsno ucenje ne osvedocava da postoje lose pobude koje on treba da pobedi, vec se bore da ispune odredjene normen ponasanja koje nemaju veze sa borbom protiv greha srca.Njima gospodari strah od gubitka odobravanja zajednice i njihovog autoriteta - njihove uprave.