Evo kako su to Podgoricani jos 2007.godine resavali........
***************
"Psi-lutalice u emigraciji
21.02.2007
Pedeset pasa lutalica iz Podgorice imaće tu sreću da svoj dom dobije u Nemačkoj, gde će ih primiti novi vlasnici.
Lutalice će tako za sobom ostaviti "kolektivni smještaj" u azilu za napuštene pse na Vrelima Ribničkim kod Podgorice. Psi će, kako je dogovoreno sa nemačkom organizacijom za zaštitu životinja ETN, u maju ove godine specijalnim kamionom biti prevezeni u Nemačku, a tamo će ih čekati vlasnici kojima je dosta rasnih pasa.
Ljudi na Zapadu, priča koordinator za udomljavanje pasa lutalica pri podgoričkom Društvu za zaštitu životinja Aleksandar Šćekić, upravo traže pse mešance jer su oni pogodniji kao kućni ljubimci od rođaka "plave krvi".
Šćekić je rekao da će odlazak domaćih pasa u Nemačku pratiti posebne dozvole nadležnih organa iz Crne Gore, na četiri jezika, kao i drugi papiri.
Pre selidbe, psi, naravno, moraju biti sterilisani i vakcinisani, što će, kao i troškove transporta, platiti ETN. Trošak će po jednom psu iznositi oko 60 evra. Samo za analizu kompletne krvne slike treba da se plati oko 35 evra.
Psi će biti i "čipovani", a već su pripremljene njihove fotografije, kako bi se budući vlasnici sa svojim ljubimcima upoznali pre nego što ih uvedu u kuću. Psi ne mogu biti stariji od sedam godina.
Ideja za transfer pasa u inostranstvo javila se kada je Nemica Renata Hajman, koja je prošle godine boravila u Budvi, videla veliki broj lutalica.
Dirnuta njihovom žalosnom sudbinom, posetila je i azil za pse kraj Podgorice. Kad se vratila u Nemačku, o tome je obavestila ETN i tako je počela akcija udomljavanja pasa.
Oko 20 pasa ranije je, pojedinačnim dogovorima, našlo dom u Švajcarskoj. Aleksandar Šćekić je ohrabren. Nada se da će potražnja za domaćim mešancima, koje uglavnom progone na ulicama, biti veća i da će uspeti da mnoge pse pošalje u "emigraciju".
Vremena se očigledno menjaju. Nekad, a i danas, mnogim ljudima je cilj da odu iz zemlje, upravo na Zapad, a posebno u Nemačku, koja i dalje asocira, ako ne na lagodan život, a ono svakako na mogućnost dobre zarade.
Ljudima, međutim, sada baš i ne polazi za rukom da odu u neku zapadnu zemlju. Možda je i red da se psima, bar jednom, sreća osmehne pre nego ljudima; pogotovu što Crnogorci, prema Šćekićevim rečima, više vole rasne, a preziru domaće pse. "
Novine, Toronto