Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: Šta Je Filozofija?  (Pročitano 8151 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

autentik

  • Administrator
  • Svedok stvaranja istorije
  • ******
  • Karma: +0/-0
  • Na mreži Na mreži
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 17391
    • Jagodina, Ćuprija i Paraćin kao na dlanu
Šta Je Filozofija?
« poslato: 10-03-2007, 20:40:49 »

U stvarnom svijetu, u kome se nalazi mnogo postojećeg i bezbroj pojava, a i mi sami smo dio tog mnoštva, često se dešava da nešto smatramo realnim i postojećim i poslije shvatimo da je lažno i nerealno, ali isto tako nešto zamišljamo nepostojećim i lažnim, no poslije izvjesnog vremena postaje nam jasno da je istinito i da u stvarnom svijetu ima mnogo uticaja i svojih karakteristika.

Dakle, mi koji, htjeli mi to ili ne, po svojoj prirodi ispitujemo i istražujemo sve što se nalazi oko nas, te uzroke njegovog postojanja, treba da razlikujemo stvarno postojeće (u filozofskoj terminologiji - istine) od imaginarnog postojećeg (smatranja i imaginarnosti).

Osim ovog prirodnog i urođenog istraživanja radi zadovoljavanja životnih potreba, u svakoj nauci, ako želimo da dokažmo određenu karakteristiku nečeg postojećeg, najprije treba da dokažemo da to nešto zaista i postoji. Jedna serija umnih argumenta koja ostvaruje spomenute ciljeve i čiji rezultati predstavljaju dokazivanje realnog postojanja stvari i shvatanja uzroka njihovog postojanja, te kvaliteta i stepena tog postojanja, naziva se filozofijom.

Metodologija i rezultati istraživanja drugih nauka nisu ovakve vrste. U drugim naukama postojanje jednog ili više predmeta se pretpostavlja, a potom se istražuju i objašnjavaju njihovi uticaji i karakteristike. Nijedna od njih ne kaže da taj i taj predmet postoji niti kako se to postojanje ostvaruje, nego samo pokazuje karakteristike i predikate pretpostavljenog predmeta, a dokazivanje postojanja tog predmeta i način njegova ostvarenja prepušta drugim (čula i filozofski argumenti).

Ovo što smo rekli moglo bi se sažeti i u nekoliko narednih rečenica:

Upravo kao što mi u shvatanju karakteristika i predikata subjekata ponekad griješimo ili smo sumnjičavi - npr. kažemo da ta i ta sinteza nema određeni ukus, u slučaju kada ga ona zaista ima ili obratno - ponekad griješimo i u tome da li određeni subjekti postoji ili ne postoje - npr. kažemo duh u stvarnom svijetu ne postoji ili šansa u stvarnom svijetu ne postoji. Dakle, jasno je da u prethodna dva primjera metod istraživanja nije isti zato što prvo treba dokazati ili pretpostaviti postojanje nečega, a poslije se baviti dokazivanjem njegovih karakteristika i predikata.

Da, mi često nakon što shvatimo karakteristike i predikate subjekta pomoću naučnog istraživanja, shvatamo i kako se ostvaruje njegovo postojanje i za koji je uzrok vezano; npr. u fizici nalazimo dokaz da je proton dio materije koji se okreće oko svoje ose, te onda kažemo - dakle, kružno kretanje postoji. Jasno je da smo prethodno govorili o dva suda, a ne o jednom, jer prvi - proton je dio materije koji se okreće oko svoje ose - treba fizički argument ili naučno iskustvo, a drugi - kružno kretanje postoji - je zasnovan na prvom sudu, a ne na direktnom argumentu ili iskustvu.

Iz ovog je jasno da je, upravo kao što sve nauke u dokazivanju svog istraživanja imaju potrebu i zasnivaju se na filozofiji, i filozofija također u nekim svojim pitanjima zasnovana na određenim naučnim pitanjima, ZNAČI KORISTI SE NJIHOVIM REZULTATIMA I APSTRAHIRA FILOZOFSKA PITANJA.

Iz prethodnog se mogu donijeti sljedeći zaključci:

Tačka 1

S obzirom na to da su filozofska i naučna istraživanja dvije potpuno različite vrste, u filozofiji se neće diskutovati o naučnim pitanjima. Svako filozofsko istraživanje (materijalno ili nematerijalno) se bitno razlikuje od naučnog i ima poseban metod koji govori o postojanju ili nepostojanju i otuda je jasna neosnovanost onoga što govore filozofi dijalektičkog meterijalizma.

Ovi filozofi kažu da je metafizika zasnovana samo na jednoj seriji umnih premisa i bezdokaznih prostih imaginacija, dok je naš metod zasnovan na današnjoj nauci - koja koristi čula i iskustva i svakodnevno iz svoje tvornice daje hiljade suvenira i poklona, što je dokaz njene tačnosti - i u principu se i on temelji samo na čulima i iskustvu i u svom istraživanju ne vidi nijedan znak koji bi ukazivao na nematerijalni svijet. Kaže se da je metafizika zapala u ćorsokak koji zaustavlja istraživanja i rastvara naučne aktivnosti, ali naša nauka, pošto je zasnovana na nauci, napreduje zajedno sa napretkom nauke. Ako obratimo veću pažnju na prethodne riječi sami možemo shvatiti kakav bi odgovor slijedio, no on će, s Božijom pomoći, kroz naredne dijelove i tekstove biti još jasniji.

Ovi filozofi treba da znaju da je u principu filozofsko istraživanje odvojeno od naučnog i da je njihov dijalektički materijalizam - kao što je već rečeno - zasjeo pokraj stvarne nauke i koristi njene produkte, koji su, naposlijetku, zasnovani na filozofskom istraživanju. No, pitanje je koja od ove dvije filozofije potrebne premise pronalazi na ispravan način. U prethodnim riječima, navedenim od ovih filozofa, ne možemo pronaći niti jedno naučno pitanje iz oblasti fizike ili matematike, ili pak obratno - u knjigama iz ovih oblasti ne možemo vidjeti rečenicu poput ovih njihovih.

Uzrok tome što se metafizika, poput drugih nauka, ne mijenja stalno je to što se filozofija bavi aksionima i uvijek dolazi do stabilnih i čvrstih rezultata, dok se druge nauke bave pretpostavkama koje se mijenjaju sa razvojem i napretkom iskustva. Dokaz tome je to da se tamo gdje filozofija preuzima svoje premise iz iskustvenih nauka i ona sama, poput tih nauka mijenja sa promjenama pretpostavki.

Zanimljivo je da nam ovi filozofi riječi - dijalektički materijalizam se usavršava sa usavršavanjem nauke - prodaju kao stabilan i nepromjenljiv pogled (koji oni pak smatraju zapalim u ćorsokak).

Tačka 2

Na osnovu onog što je rečeno o vezi filozofije sa drugim naukama može se zaključiti i ovo:

- Nauci je u principu za dokazivanje postojanja subjekata potrebna filozofija.

- Razlika između filozofskih i naučnih gledišta je u tome da su filozofska gledišta apsolutna i univerzalna, a naučna uslovljena i partikularna; naime, naučno istraživanje dokazuje ili opovrgava samo materijalno postojanje. Pošto svaka nauka istražuje samo svoje predmete, u slučaju da je njen predmet materijalan, opovrgavanje i potvrđivanje nečega od strane te nauke ne izlazi iz okvira materije i ona nema pravo da govori o nematerijalnom, bilo to pozitivno bilo negativno. Nasuprot tome, filozofska gledišta su apsolutna i nisu ograničena na partikularno postojeće. Dakle, moguće je da jedna nauka nešto dokaže, ali da se filozofija time ne zadovoljava, ili da prva izrazi svoje mišljenje negirajući nešto, a da filozofija ne obraća pažnju na to negiranje.

Primjer br. 1: Pomoću eksperimenata u medicini dokazano je da se npr. za vrijeme mišljenja u mozgu stvara posebno stanje, koje naučnici nazivaju percepcijom. To znači da eksperiment otkriva materijalnu pojavu, ali na pitanje da li uporedo s njom postoji i nešto drugo nematerijalno, dotični eksperiment ne može dati odgovor i ostaje šutjeti. Čak ako to nematerijalno postoji, naučno istraživanje ga ne može dokazati zato što svaka premisa može dati samo onaj rezultat koji je istog kvaliteta (filozofski, naučni i sl.).

U principu, u iskustvenim naukama materija i postojanje znače isto i ekvivalentni su jedno drugom, te je onda i negiranje postojanja ekvivalentno negiranju materije. No, pošto je filozofski nazor širi, onda kada naučno istraživanje negira postojanje nečega i filozofija se time ne zadovolji, ona će sama nastaviti dalje istraživanje.

Primjer br. 2: Matematika kaže da je u algebarskoj jednačini, koja na svoje dvije strane sadrži ili pozitivne ili negativne brojeve, moguće pozitivan broj s jedne strane uzeti, promijeniti mu predznak i prebaciti ga na drugu stranu ili obratno. Ovo je argumentirano i svakako tačno. Filozofija ovo prihvata ali ne u značenju mijenjanja postojanja u nepostojanje nego u značenju izvlačenja rezultata iz premisa koji su iste vrste (negativne premise daju negativne rezultate, pozitivne premise daju pozitivne rezultate i sl.). Da bismo vezu između filozofije i iskustvenih nauka bolje shvatili navodimo jedan običan primjer:

Pretpostavimo da jedna domaćica uzme ceker i krene na pijacu da kupi zelen. Usput sretne prijateljicu koja se vraća s pijace i koja je upita kuda ide. Ova joj odgovori: “Idem na pijacu da kupim voća”. Prijateljica kaže: “Nemoj ići, na pijaci nema ništa”. Njene riječi znače da na pijaci nema nikakvog voća i ova prva, kada druga kaže - nema ništa - riječ ništa shvata kao voće. Naravno, njene riječi ne znače da na pijaci nema ničega, npr. sapuna, deterdženta i sličnih potrepština, osim voća.

Ili pretpostavimo da želite kupiti mantil. Ako prodavač kaže: “Nema ništa”, to znači “nema mantila”, ali se kupac ne suprotstavlja prodavaču govoreći: “Ali imate čarape i drugu odjeću”. Zašto se ne suprotstavlja? Zato što je za njega ništa i mantil isto. Ali za nekoga ko ima univerzalni cilj, riječi - nema ništa - imaju široko značenje i kada bi se neko takav našao kod spomenutog prodavača rekao bi mu da laže.

Iz ovih primjera se može zaključiti da se pomoću jedne pozitivne ili negativne naučne teorije ne može negirati jedna pozitivna ili negativna filozofska teorija.

Tačke 3

Kao što je rečeno, filozofsko istraživanje je istraživanje koje se bavi dokazivanjem postojanja ili nepostojanja stvari. Ako pretpostavimo nekoga na koga filozofsko istraživanje nema uticaj (znači, nekoga ko ne može pomoću filozofije stići do potpuno sigurnog znanja), on bi bio nazvan sofistom ili idealistom, te suprotstavljen filozofu. Dakle, škola koja govori o postojanju ili nepostojanju stvari, prema prvoj podjeli, dijeli se na dvije grupe - filozofija i sofizam (realizam i idealizam), a isto tako filozofska škola na osnovu dokazivanja i nedokazivanja nematerijalnosti se dijeli na dva dijela - materijalizam i metafiziku. I materijalistička škola se na osnovu oslanjanja ili na statičnu ili na dinamičnu logiku dijeli na metafizički i dijalektički meterijalizlam. Svaka od prethodnih škola se opet, zbog razlika u mišljenju koje se pojavljuju među njihovim sljedbenicima, dijeli na druge škole. No, ove podjele imaju značaj samo s aspekta historije filozofije, dok one za nekoga ko istražuje i čiji je ideal samo razlikovanje istine od neistine i razlučivanje tačnog od lažnog nemaju puno važnosti.

anny

  • Gost
Одг: Šta Je Filozofija?
« Odgovor #1 poslato: 11-02-2008, 18:15:27 »

Evo jedne preporuke,što se tiče filozofije:Pokušajte da pronađete knjigu SOFIJIN SVET,ISTORIJA FILOZOFIJE od Justejna Gordera... Vrlo interesantan roman,gde se kroz priču provlači istorija filozofije.
 Pozdrav! wq101
Sačuvana

Schnuffel

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Žena
  • Poruke: 682
    • Schnuffel
Одг: Šta Je Filozofija?
« Odgovor #2 poslato: 17-04-2008, 07:35:54 »

Put do spoznaje koji često većina ljudi ne razume - na žalost.
Sačuvana
Živimo ljubav, budimo ljubav, zračimo ljubav.
Radnik svetlosti

anny

  • Gost
Одг: Šta Je Filozofija?
« Odgovor #3 poslato: 17-04-2008, 12:35:56 »

Put do spoznaje koji često većina ljudi ne razume - na žalost.
:aq04:
« Poslednja izmena: 17-04-2008, 12:36:42 od strane anny »
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.104 sekundi sa 21 upita.