Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta  (Pročitano 29743 puta)

0 Članovi i 2 gostiju pregledaju ovu temu.

anny

  • Gost
REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« poslato: 29-03-2008, 19:40:50 »

Regresija je alternativna disciplina, nastala u 19. veku. Prvu seansu izveo je izvesni Prins 1860. godine, Albert de Roše napisao je prvu knjigu o regresiji, dok je Brajan Džejmson 1969. godine osmislio sistem nehipnotičke regresije.
Regresoterapeut Tanja Joksimović, član udruženja "Drevni koreni" iz Beograda, rođena je u Sloveniji. Ima dvoje dece, živi u Beogradu. Posle desetak godina bavljenja astrologijom, zainteresovala se za energetsku medicinu (učenje slično reikiju), po učenju doktora Ljubiše Stojanovića. Međutim...
"Pre pet godina prisustvovala sam kursu regresoterapije koji je vodio Erik Zigel, po učenju nehipnotičkog regresoterapeuta Džejmsa Brajana. Osetila sam da je regresija nešto što je vrlo blisko mom senzibilitetu", kaže regresoterapeut Tanja Joksinmović koja za sobom ima oko hiljadu seansi.

- Ko može da se bavi regresoterapijom?

Regresoterapiju mogu da rade psihoterapeuti, psiholozi, psihijatri, ali i oni koji imaju sklonost prema ovoj oblasti.

- Regresija počinje i završava se karmom?

Da. Sveukupan zbir čovekovih delovanja, emocija i misli određuje kakvi će biti njegovi životi u sukcesivnim inkarnacijama. To je zakon uzroka i posledice. Čovek je odgovoran za svoju karmu, svoju sudbinu. Kada osobi postane jasno da žanje ono što je posejala, postoji mogućnost da će nešto moći da promeni u svom životu.
Nepravda, izdaja, rušenje ideala, ljubavi, bol, patnja, nesreća, bolest, smrt, nemaština - ove posledice deo su određenog delovanja osobe u prošlosti. Kada se rađa, duša bira porodicu čiji genetski kod odgovara njenim delima da bi kroz iskustvo stekla razumevanje.

- Koji je zadatak regresoterapije?

Cilj je da klijenta oslobodimo negativne energije iz traumatične situacije koja je nastala u detinjstvu, prednatalnom dobu ili u nekoj od prethodnih inkarnacija, kao i postizanje neutralne situacije kroz sagledavanje uzroka.

Na seanse dolaze uglavnom osobe koje imaju probleme sa partnerom, porodicom, na poslu, kao i zbog svojih osećanja; zavisti, gneva, ljubomore, osećaja da su iznad drugih... i tada su terapije uspešne jer osoba pomera granice svog senzibiliteta, čak i ako (samo) dobije poruku kakav je njen zadatak u ovom životu. Ako spoznaju otkuda nedaće dolaze, izbeći će udarce sudbine koji ih u stvari leče, osvešćuju, vraćaju sebi. Kroz patnju i bol odvija se lagano i mučno čišćenje duše.

- Da li nehipnotička regresija podrazumeva isključivo odlazak u prethodne inkarnacije?

To nije pravilo. Vraćanje u detinjstvo i otkrivanje merila vrednosti koja su usvojena u porodici, vaspitanjem, socijalizacijom, fiksirana su u mislima i osećanjima i to često može biti uzrok problema. Problemi potiču iz prvih, gornjih slojeva svesti ali se protežu kao nit i kroz dublje slojeve emocija. Opasna je i zavisnost od ljudi sa kojima živimo (npr. kad život "zavisi od toga da li će partner ostati sa mnom"). Iz te zavisnosti javlja se osećaj podsvesne agresivnosti radi očuvanja sreće a to vodi u životne lomove. Treba naučiti da ništa ne posedujemo a pogotovu ne ljudsko biće. Zadatak je očuvati osećanje ljubavi prema partneru uprkos bolu koji nam on nanosi nekim svojim postupcima.

Kada nastupi bol, patnja, nesreća osoba počinje da širi negativne emocije oko sebe što će je odvesti u bolest ako ne sagleda koren sopstvenih problema. Nikada nećete reći "zaslužio sam ovo što mi se dešava", uvek ćete okriviti ljude oko sebe, okolnosti, život, sudbinu i upravo je to ono zbog čega se vrtite u začaranom krugu - i u ovom životu, i u inkarnacijskom točku.

- Ima li ovaj metod dodirnih tačaka sa hipnozom?

Sagledavanje uzroka dovodi do pravilnog pogleda na svet i na sebe a to omogućava da se problem reši. Ne radim isceljenja iako je i to moguće - čišćenje aure od stresa i otvaranje podsvesti i unošenje novih programa. To ne radim često, izuzev ako osoba želi da se oslobodi zavisnosti od cigareta, droge... Do dodira sa hipnozom dolazi utoliko što se, tokom završnog dela seanse, osobi spuštaju frekvencije moždanih talasa na veoma nizak nivo, odnosno stanje pred san, da bi usvojila informaciju koja bi, kasnije, delovala kroz njenu podsvest. Terapija obuhvata sve aspekte čovekovog života ali ništa se ne sme raditi bez odobrenja pacijenta jer bi u suprotnom terapeut trpeo posledice.

- Sprovodite li neki ritual ili vid zaštite pre terapije?

Pre uvođenja u regresiju moram da meditiram, potom da očistim sopstveni prostor, da zaštititim pacijenta od svoje karme i obratno.

- Na koji način pomažete pacijentu?

Nehipnotička regresija započinje razgovorom sa klijentom o njegovom problemu, kao i najavom da će u toku terapije stupiti u kontakt sa najspiritualnijim delom sopstvenog bića, svojom višom svešću.

- Šta podrazumevate pod "višom svešću"?

To je najspiritualniji deo sopstevnog bića, energetska struktura koja je izvan nas i koja nas čuva, a koju neki zovu anđeo čuvar, u zavisnosti od religije kojoj pacijent pripada.

- A ako je vaš klijent ateista, ko će biti njegov "vodič"?

Ako je u pitanju ateista, dobiće kao vodiča mudraca, žene - anđela i slično.

- Da li se u vašoj praksi pojavio "nepoželjni" vodič?

I to se dešava, ali retko, i to uglavnom osobama koje su pod crnom magijom. Jednom prilikom osetila sam da će sa pacijentom doći još nešto što mu ne pripada (iako o tome pacijent ništa nije znao!) i napravila sam zaštitu na vratima, tako da je "stvar" morala da ostane ispred. Ako to "nešto" uđe sa pacijentom, a ja to ne prepoznam, dešava se da to "nešto" igra ulogu njegovog vodiča.

- Na koji način vršite "proveru" vodiča?

Provera da li je vodič u redu vrši se tako što se osoba pita kako se oseća u prisustvu tog vodiča - ako oseća i najmanju nelagodnost, nešto nije u redu; nakon toga oslobađam ga nepoželjnog bića. Ako biće neće da ode od klijenta, postoje načini pomoću kojih ga "zarobimo" i otklonimo.

- U kakvom ambijentu sprovodite terapiju?

Regresoterapija podseća na logoterapiju, pravac u psihoterapiji. Regresoterapija se odlikuje time što pacijent priča sa terapeutom u ležećem položaju u zamračenoj prostoriji, sa povezom na očima (da bi se povezao sa sobom i svojim osećanjima i eventualno slikama koje dolaze u "oko" njegovog uma ako je osoba vizuelni tip). Opuštanje je prvi korak, što predstavlja i eliminisanje uticaja sa strane. Kada se to ostvari, pristupam gašenju energetskih centara na telu, simbolički dajem pacijentu uputstvo: ugasi svetlo na tom i tom mestu, čime se osoba odvaja od sadašnje svesti. Dublje disanje je neophodno radi pokretanja energije.

Navešću primer: osoba je došla zbog problema koje je imala sa svojim detetom koje je, nekoliko meseci pre terapije, umrlo od leukemije. Žena je imala osećaj da je njeno dete i posle smrti stalno pored nje, a uz to je osećala i krivicu. Proganjalo ju je pitanje: da li je mogla nešto da učini dok je njeno dete bilo u životu. Na početku terapije tražimo dominantan osećaj pacijenta. Žena je osećala krivicu i pitala je na koji sprat treba da stigne da bi se susrela sa korenom svog problema. U oku svoga uma pacijentkinja je dobila odgovor (telepatski ili vizuelno). Prvu misao koja joj dolazi u tom trenutku treba da iskaže. Potom ona ulazi u lift, izlazi na, recimo, trećem spratu i posmatra ono na šta je prvo naišla. Žena o kojoj govorim ušla je u svoju prethodnu inkarnaciju i videla da je tada počinila određene stvari.

Potom "pogledamo" život pacijenta. Najznačajniji je osećaj koji je pokazatelj onoga što je bilo a ne onoga što pacijent vidi. Tokom terapije osoba se vraća u traumatičnu situaciju koju je doživela da bi se oslobodila negativne energije koja utiče na njenu sadašnjost. Staro treba ostaviti iza sebe. Potrebno je da osoba sebi da novu šansu u životu.

- Kada pacijent shvati svoje greške, pristupate čišćenju?

Govorim mu da svoj osećaj krivice preda svom vodiču, da ga "spali" (vatra je simbolika pročišćenja). Najčešće pitam pacijenta u kojem delu tela oseća krivicu (to je u većini slučajeva želudac ili glava). Tada dajem instrukciju pacijentu da pozove svog vodiča i da mu prebaci taj teret, da ga izbaci iz tela. Pacijent se potom očisti ali dešava se da neko ne želi da se oslobodi negativnih osećanja jer su mu "potrebna", tako da moram ponovo da ga vraćam u prošlu situaciju. Ako ima još "kamenja", proces se ponavlja. Terapija najčešće traje između dva i četiri sata i prilično je naporna za pacijenta ali još više za terapeuta.

Kada se osoba oslobodi negativnih osećanja, idemo na ritual oproštaja koji je vrlo važan. Pacijent mora da traži oproštaj od osobe kojoj je nešto nažao učinio da ga ta energija ne bi pratila kroz ovaj život. Potom se radi čišćenje pacijentove aure od posledica stresa koje je nosio. Aura je energetski omotač koji svaka osoba ima oko sebe. U auri postoje energetski tokovi, svi aspekti našeg života. Za regresiju je bitno da se očisti "energetski žele" koji je nastao usled stresa. U auri postoji siva i bela bioenergija, a prilikom stresa siva energija otiče pa treba "zatvoriti" auru. U auri su najčešće stvorena začepljenja zbog poremećenih tokova energije, pa se ovim postupkom sinhronizuje njihov rad.

- Na koji način "čistite" auru?

Aura se čisti davanjem paranormalnih naloga ili vizuelizacijom. Ako treba da se "instalira" novi program, o čemu sam govorila, to se uradi, u protivnom, terapija se završava. Pacijentkinja o kojoj sam govorila uspela je da se reši osećaja krivice i tako je prepoznala svoj problem. Terapija je bila uspešna.

- Regresija laicima uglavnom predstavlja izazov jer žele da saznaju u kojem veku su živeli, kojim poslom su se bavili...

Ima i toga. Osoba koja je dolazila na terapije utvrdila je da je živela na - Atlantidi. Da li je to istina, ne znam.

- Znači li to da na pitanje "šta sam bio u prošlom životu" ne može da se dobije pouzdan odgovor?

Diskutabilno je da li je ono što pacijent tvrdi tačno, ali da funkcioniše - to znam. Regresija je neugodna jer primorava osobu da se vrati u prošlost. Lako je sagledati da sam bila zloupotrebljena, ali je teško da sam zloupotrebila, iskoristila a to je najvažnije priznati. Iz toga proističe nesvesni osećaj krivice. Žene najčešće žele da "vide" da su bile princeze ali nikako ne žele da shvate da su, na primer, bile sluškinje, ponižavane i zloupotrebljene, a zadatak terapeuta je da je "vodi" u prošlost, ma kakva ona bila. Postoji način da se osoba uvede u stanje da vidi ko je zapravo bila, i da oseti traumatične situacije koje je doživela.

Najčešće sam išla do četvrte ili pete inkarnacije, a nekad je dovoljna i poslednja inkarnacija da se problem reši. Sve što se dešava u nečijem životu "razliveno" je u vremenu. Od tog događaja šire se krugovi u prošlost i u budućnost. Kakva će budućnost biti zavisi od sagledavanja prošlosti i usvajanja pravilnog pogleda na svet i na ljude oko sebe, kao i od ispravnog stava prema sebi i događajima koji slede.
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Одг: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #1 poslato: 01-10-2009, 14:50:46 »

REGRESOTERAPIJA-ALEX RADOVIC-intervju regresoterapeuta  

Andjeo cuvar, Regresoterapija, Astralna projekcija,izlecenja,inspiracije (Smederevo)
Odgovor na: alexradovic46@gmail.com
Telefon : 064/3414332

Realizacije svih vrsta, usavrsavanja, izlecenja, licni i porodicni problemi, resenja, ljubav, sve kroz regresoterapiju, kontakt sa licnim andjelom, realizacija ciste ljubavi, saveti svih vrsta, strucni radovi, energije, ciscenja, sve sto ste oduvek zeleli...sve je moguce...pozovite radi informacija,
064/3414332, alexradovic46@gmail.com
knjiga o regresoterapiji u pripremi, poziv na saradnju u vidu saveta, ideja, pitanja...REGRESOTERAPIJA Kao inspiracija i kao lek za mnoge bolesti

SKRACENA VERZIJA KNJIGE O REGRESOTERAPIJI

-“Sanjao sam, nocas, da sam leptir. I bilo mi je veoma lepo. Potpuno sam se osecao kao leptir. Sad, kad sam se probudio, zbunjen sam, jer ne znam: da li sam ja covek, koji je sanjao da je leptir, ili sam ja leptir, koji sada, sanja, da je covek?”- KONFUCIJE

A, kako ja da postanem- lav?!- upita decak,
Zašto baš lav?
Pa, jer tamo piše: “Ne budi lava dok spava”! A ja imam problem sa nesanicom. Hocu da budem opasan lav i da spavam- mirno. Da niko ne sme da me budi.
Na to ce devojcica: A ja hocu da budem krotiteljka lavova. Hocu da me slušaju i da rade šta ja hocu! Jel može?
Pa, može, naravno. Ali, razmišljam…nije ovo cirkus. Ovo je REGRESOTERAPIJA!

KOJE TEME SU NAJBITNIJE ZA LJUDE KOJI CE CITATI OVU KNJIGU?
(A I O ŽIVOTU, JER BIH, DA OVO, BUDE KNJIGA O ŽIVOTU)

Pitam andela.. I bitni su mi odgovori, da se zamislim, da vidim o cemu se, ovde, radi.
Odakle andjeo u regresoterapiji – bice kasnije objašnjeno. Poenta je da je ON REGRESOTERAPEUT, A JA NEKAKAV ASISTENT, pomocnik.

Andjeo:
4.1. SRCE – kao tema ljubavi
4.2. MUNJA – kao tema – bol, patnja
4.3. OKO – videnje sveta, postanka sveta, uopšte, postanka ljudi
4.4. ZEMLJA – tema smrti, pitanja i odnosa prema smrti
4.5. Kao ISUS, NEŠTO – tema vere u nešto
4.6. PUTOVANJE – KROZ VREME – tema vracanja u prošlost i buducnost
4.7. NEPOZNATE ŽENSKE USNE, KOŽA, LICE, kao reklama na tv-u…savršena – odnos prema materijalnom i fizickom izgledu, kao i sklad sa unutrašnjim, duhovnim svetom…
4.8. ZA SVE OD OVIH TEMA IMA PUNO ZANIMLJIVIH PITANJA, ALI SE SVE SVODI NA NAVEDENE TEME.

DVA SVETA, SPOLJAŠNJI I UNUTRAŠNJI

Ovo je knjiga o dva sveta: unutrašnjem i spoljašnjem. O njihovoj odvojenosti, ali i povezanosti. Za neke je jedan svet stvaran, a drugi nestvaran, iluzoran. Ali- i on postoji. Itekako. I- stvarno. Ko god je sanjao, barem jednom, zna o cemu se radi.
Ujedno, knjiga nema nameru da obraduje pitanja krajnjeg cilja i smisla života, ideala, to ostavlja za pojedince, u licnim realizacijama, ili njihim verama. Bavi se, pre svega, MESTOM, na kome se nalaze pojedninci, na putu ka tom cilju. Sa konkretnim problemima ili potrebama, željama. Sa ciljem da im, baš na tom, NJIHOVOM KONKRETNOM MESTU, bude što bolje, odmah, i u buducnosti. U saglasnosti, koliko god je to moguce, sa njihovom verom. Ali i u saglasnosti i sa izvesnim znanjem, i iskustvima, koja postoje. Cak, šta više, mnoge stvari, koje neko veruje, u svojoj veri, i koje su zaista ispravne i dobre, ovde mogu da se realizuju, potpuno i obostrano, i tako predu u direktno iskustvo, pa tako i u znanje. To se vidi iz primera…odnosa prema bližnjima, roditeljima, prema cinjenju dobrog ili lošeg, razumevanjem osecanja drugih osoba ulaskom u njihova tela, bez potrebe nekog“strašnog suda”, tolerancija, zahvalnost, …a najviše- pomoc oko rešavanja konkretnih problema: sa školom, ispitima, bolja komunikacija, poslovni saveti, finansije, ali i rešenje psihickih problema- depresije, neraspoloženja, nedostatak samopuzdanja, vere, poverenja, ljubavi…

POZIV NA SARADNJU:
Ovaj tekst je pripremljen za internet izdanje, sa više objašnjenja nego što bi trebalo,(barem tako mislim), i sa POZIVOM NA SARADNJU, citaocima, oko konacne verzije- knjige za štampanje.
Molim Vas, ukoliko Vas je zainteresovao ovaj moj rad, da mi se javite, sa savetima, kritikama, idejama, pitanjima, saradnjom u bilo kom vidu i iz bilo koje oblasti… Regresoterapija ima ogromne mogucnosti, ne samo na psihološkom i emotivnom planu pojedinaca.
Aleksandar Brendan,
alexradovic46@gmail.com, sa naznakom: za regresoterapiju, tel: 064/3414332, od 13-14 h, i 21-22h.

KRATKA BIOGRAFIJA:

Roden 14.02.1958.g. u Smederevu. Završio Gimnaziju, studirao elektrotehniku na ETF, Beograd. Napustio zbog fotografije i putovanja. Radio kao saradnik raznih casopisa, upisao studije fotografije,1988.g.. Praška škola fotografije, završio je 92.Vodio medunarodnu agenciju za foto modele, radi reklamne i modne fotografije, kao glavno zanimanje. Majstor fotografije FSS. Proucava psihologiju, psihoanalizu,Vede, religije ozbiljnije od 1981.g. …radi regresoterapije od 1991. godine.

PITANJE: gospodin K.P. pita: KAKVE VEZE IMA ANÐEO SA REGRESOTERAPIJOM I ODAKLE ON OVDE?

Ukratko: na pocetku sam glumio “oficijalnog” regresoterapeuta. Vracanjem, secanjem, u detinjstvo. Otkrivanjem i preokretanjem loših iskustava, koje imaju dugorocne, cesto bolne posledice. Onda sam, posle deset godina proucavanja znanja sa Istoka, poveo partnerku na put do trenutka rodenja i ulaska u matericu, do života u stomaku majke. I- izveo, sa druge strane. Onda se pojavilo veliko prostranstvo i mnogo vece mogucnosti za realizacije. A- andeo? Pa, verovatno po mojoj nekadašnjoj želji. Da imam licnog prijatelja i duhovnog vodica, ucitelja, zaštitnika…neplanirano se ugurao u ovo i- šta je tu je. Ostalo je ili da ga izbacim, iz života ( i knjige ), ili da vidim šta može da mi pomogne. Deluje mi interesantnan, prijatan, drag, ljubazan, tolerantan, ima smisao za humor…vodi me, cesto, na druge planete, druge krajeve, upoznaje sa interesantnim osobama koje teško da bih i sreo u životu, pokazuje mi razne filmove i to i sa mnom u glavnoj ulozi, zabavlja se i mene razveseljava, ali i poducava, vodi…pa …zašto da ne? Ako to nekome smeta, neka ne obraca pažnju na njega. Možda sam ga i izmislio, da ne bih bio usamljen i bespomocan. Ili tužan. Ili razocaran, depresivan, ubolen, izgubljen…svejedno…on je tu.I - POMAŽE MI, KOD REGRESOTERAPIJE. Mislim, ipak on to radi mnogo bolje od mene.Možda je bolje reci, on nešto radi a ja njemu nešto pomažem, asistiram.
Vec petnaest godina razmišljam da napišem knjigu o ovome i o njemu. I znam da mnogo rizikujem, jer ovo što pišem, koliko god da je naucna fantastika, ako se shvati iole ozbiljno, može da utice na moje razne karijere, poslove, odnose, raznim kritikama, osudama itd. Ne deluje mi baš normalno. A to je moj veliki problem, još od detinjstva. Želeo sam, svim srcem, da budem normalno dete, neupadljivo, mirno, povuceno, dobro, a sve što sam radio, izgleda, kao da me neko na to terao, je bilo baš suprotno od toga. Ne znam kako i zašto, i to pokušavam da otkrijem.

Neki ljudi ne mogu da veruju u postojanje andela. Ili nece. Za njih je andeo – izmišljen. Za neke druge andeli postoje, ali smatraju da su oni daleko od njih. Da ne mogu ili nije normalno, da ih vide i da pricaju, sa njima, druže se. Da su nedostojni toga, ili je to zabranjeno, cak i za osudu.. Ili im deluje nemoguce, nestvarno. Uglavnom, postoji neki problem i razloga milion.
Isto je i sa onima koji imaju neku prepreku DA DOZVOLE SEBI I ANÐELU da se vide, razgovaraju, druže. Bilo koji razlog, koji postoji i koji je toliko bitan da se ne uspe ovo, je, u suštini – nebitan! Bitan je rezultat. Kao kada “brižni roditelj” zabranjuje kcerki da se vida sa deckom koga voli. Jer, on nije dobar, po njihovom kriterijumu, za nju, ili uopšte nije dobar. A ona ga voli….samo ne znam ko je ta osoba koja brani da se vidam sa andelom, i zašto, po kom kriterijumu, moj andeo, kao, nije dobar za mene, a bolji je neko drugi i – KO? Ili je po njihoom: andeli, svi, su loši momci? Ne znam. Jer to može, to se sme, to je dobro. Tako tvrde sve religije, da su andeli – dobro! Jedino, još, ako baš oni hoce da odaberu, za svoje dete, koji andeo je bolji a koji je lošiji.žao mi je, ali ubeden sam da mi imamo andela jednog koji je takav kakav jeste, za nas najbolji. Inace bi ga bog smenio, zar ne?…I to je deo odluke svakog pojedinca…
Andeli ce da se igraju žmurke, sa nama, da se kriju da ih ne vidimo i ne cujemo, i to je nekakav odnos. Samo što mi ni ne znamo da se igramo, sa njima, žmurke. Zaboravili smo, nismo ih pronašli, dugo vremena, pa smo i izašli iz te igre. A, poenta ove igre jeste da ih, ipak, koliko god se sakrili, mi – pronademo! Oni su se sakrili toliko koliko mi to volimo i želimo, ali su tu, ipak, za nas, da ih, na kraju i pronademo. Jedino ako ne znamo da se igramo žmurke. Igra žmurke ima smisla ako ga pronademo, na kraju. Ako ne, onda žmurimo potpuno bespotrebno. Zaboravili smo da smo to poceli, nekada, davno. Da žmurimo. A ima nekih koji još žmure. Nisu ni poceli da traže. Pa, brzo izbrojite do deset, ako vec niste i krenite u potragu. Bice zabavno!
Zato što- kad dodeš ispred andela, onda je sve drugacije. POBEDIO SI, našao si ga. I njega si pobedio, jer si ga pronašao. ( Naravno, kao dete svoga oca ili nekog starijeg, u smislu da znamo da nam je on to dopustio, da ga jašemo ili pobedimo). On se jeste tako lepo sakrio da ga puno vremena, možda i puno života, nisi našao. Ali, na kraju si ga pobedio i pronašao. To je tek pravo zadovoljstvo. Uspeh, i kroz igru, naravno. I ONDA SE IGRAŠ, PONOVO. Ali, sada znaš da je on tu i da možete da se igrate i drugih igara. I da te nešto i uci, neke nove igrice, onako, usput. Lepo ti je, jer imaš super drugara, prijatelja. A možeš i da pricaš sa njim. Nekako te razoruža SVOJOM LJUBAVLJU I TOLERANCIJOM, tako da se opustiš i možeš, bez pretvaranja i da pricaš, o sebi, i o stvarima koje voliš i o onima koje ti se ne svidaju. Ili ono što si nešto pogrešio. I- on ti ne sudi niti ti daje oprost. Kao pravi prijatelj. Oprost se podrazumeva! Prihvata to, ali i ti sam vidiš, malo drugacije, stvari. Ni ti sam sebi ne sudiš. Tako je kako jeste, ako ti se svida, tada- super, ako ne, onda- hajde da vidimo kako da se promeni. Interesantno je da nema sudenja! Nema krivca, nema kazne. Neobican svet.


UVOD 1: REGRESOTERAPIJA PODMLAÐUJE!

Možda je to razlog zašto, vecinom, dolaze žene i devojke, a mnogo manje muškarci. Mada, kako cujem, i kod vecine psihijatara, u Srbiji, više dolaze žene nego muškarci. Muškarci smatraju da im nije potrebna pomoc i da treba sami, sa svojih deset prstiju, sve da urade. A podmladivanje ih baš ne zanima, više nekakvo znanje, ako baš nema u knjigama. A tu je i problem zasluga. Valjda im je ponižavajuce da pokažu bespomocnost i dozvole drugome nekakve zasluge, kad misle da bi to mogli sami. Vole zasluge. Žene nekako više osecaju da to može da im pomogne i to i koriste. Nekako im je predanost i rezultat mnogo vredniji od toga šta ce drugi da pomisle. A možda su one i opterecenije, pogotovo u današnje vreme, i posao i deca i kuvanje, pranje, šminkanje, da lepo izgledaju, da cine dobro drugima, iako im nije, ponekada, ni do cega… A- kako podmladuje, konkretno?…Pa, jednostavno, vracanjem u prošlost, u detinjstvo, zadržavanjem tamo, kao i odnosom sa andelom, sa nekim ko vas, kao dete, štiti i vodi, igrase, sa vama, isto kao i roditelji, ali još i bolje. I dolazi do razmene energije, osecanja, raspoloženja…nema ni potrebe za objašnjenjem, jednostavno to osecate. A mogu da se izvrše i analize, spolja, ako hocete, i možete da proverite. Krvnu sliku, ili neku bolest, ili test na kondiciju, pamcenje i ucenje, koncentracije…

POVEZANOST OVA DVA SVETA
To je ono što radi regresoterapija. Povezuje! Ova dva sveta. Cak i tako da se spoljašnji svet, nama tako “drag”, bolje reci blizak, menja na bolje. Mi se menjamo na bolje, a samim tim i svet prema nama, ujedno, zajedno. Kako? Pa, navodim neke primere. A- najbolje je da pitate one koji dolaze kod mene i koji ovo vec rade.


ŠTA JE TO- REGRESOTERAPIJA?

Regresoterapija je kad se vratiš u prošlost, u svoju ili neciju, tudu, ili kolektivnu, i tamo nalaziš interesantne stvari: dogadaje, raspoloženja, znanja, koji su bitni za tvoje trenutno ili dugorocnije stanje. Kao kada gledaš album sa slikama. Iz detinjstva, sa godišnjih odmora, putovanja, važnih dogadanja. I prisecaš se davnih dogadaja, likova, raspoloženja. Albumi slika i jesu regresija i regresoterapija. “Lecimo se” ili ispunjavamo secanjem na lepe uspomene.Zaboravili smo na loše stvari, na mucninu na putu ka moru, nestrpljenje da što pre stignemo, prehladu na planini, “izgorele” kože, na suncu, bol pri ispadanju zuba…To isto radi regresoterapija. Vraca film života unazad. Radi inspiracije, secanja, ali i radi promene nekih zaostalih “repova”, neraspoloženja, uvreda, …,To mogu da budu neki problemi, koji se vuku, koji su tada izgledali ogromni, za malo dete, i tako izgledaju i sada, a posebno su, nekada, cak i potisnuti u zaborav, nekada i jako bolni…a koji danas više to nisu, ali to treba uporediti i tako i rešiti probleme. Ili se vratiti u tudu prošlost, kao kod glednja filma ili citanja romana.Možda i u neku fantaziju, maštu, pisca ili režisera…i iznaci i neke lepe i korisne stvari, kreativnosti, znanje nekog jezika, upoznavanje sa istorijom ili geografijom, matematike koja sada ne ide nikako, ili nekih osobina, mogucnosti, raspoloženja, osecanja…Mi to, uglavnom i radimo, svakodnevno. Najviše gledajuci tv…serije, filmove, vesti…prebacujemo sebe u druge situacije i doživljavamo, na neki nacin, i sebe, u tome. Tako, slicno, samo što je ovde izbor lican, radi i regresoterapija. Ulazi u to, na razne nacine, tako, da se može poneti u sadašnjost, i tako ispravljati “loše” stvari dobrim, a i obogacivati se novim dobrim i lepim stvarima. To nazivam – razmenom, transferom.
Iako ljudi dolaze, uglavnom, da bih im pomogao, jer imaju razne probleme, neke i nepodnošljive, dolaze i ljudi iz znatiželje ili, jednostavno, žele da poboljšaju neke svoje sposobnosti, kao znanje u školi, ili u muzici, umetnosti, slikarstvu, režiji, sportu, kako da bolje posluju i zarade novac, kako da poboljšaju svoj brak ili odnos sa najbližima, zdravlje, cišcenje od crne magije, demona, posednutosti,depresije,…bilo šta što ih interesuje.


NAJCEŠCA PITANJA:

1. KOLIKO CE TO DA ME KOŠTA?
Pa da, ovo je najvažnije pitanje.Odmah da odgovorim: razgovor je besplatan, bilo putem telefona ili licno. Seanse koštaju, traju obicno, oko sat i po, nekada dva sata, umeju i duže, i, za sada su u obliku donacija i dogovora. Racunam, zavisno od broja seansi, oni koji rade više od, recimo 5 seansi, ok. je da imaju nekakav i popust i do 50 odsto….
Pitam andela: “Nekoliko novih devojaka, ucenice i studentkinje, se, trenutno, interesuje za ovo, došle bi da rade. Koliko bi bilo ok. da plate, ili besplatno da to uradim? I, koliko, uopšte?
Andeo: “Treba da se naplati.
- Za devojku S.H. srednja škola – ona ima mala primanja, majka, i ne bi mogla da plati normalnu cenu. Neka niža cena…može 500 dinara. Više seansi. Ne prvo o ocu (poginuo), nego o školi, drugaricama, problemima uopšte, a kasnije, ali na prvoj seansi, može i o ocu. Da je ne bi potreslo, ako odmah pocneš o ocu, jer joj je to veliki problem, i popustila je u školi, dezorijentisana…
- Za devojku M.K.- studentkinja. Njeni roditelji imaju para, mogu da plate i punu cenu, ali, ako hoceš više seansi, da joj pomogneš…može 2000 dinara. Ali, morala bi da prištedi sa izlascima…”.”Jel je ok. 1500”- pitam. “Da, to je skroz ok.”
- Kolika bi bila cena normalna?
- “Zavisi. I od mogucnosti, a i od toga koliko se, kasnije, jave…moglo bi da poskupi…zavisi od ljudi. Oko 25-50 evra je ok.”

2.KAKO TO, KONKRETNO, IZGLEDA?

Kada saznaju o tome da ja ovo radim, na bilo koji nacin, pozovu me telefonom da se raspitaju o detaljima. Ispricaju koji problem imaju ili šta bi želeli i da li ja to radim. Onda se dogovori termin, dodu, legnu na krevet, kao u filmovima, zatvore oci i ja ih vodim u prošlost, t.j. idemo zajedno, uz moju pomoc. Obicno secanje. I onda radimo, što se može procitatai iz navedenih primera nekih od seansi. Ujedno, pre pocetka, dogovor je šta tacno radimo, cak se i napiše, do desetak pitanja, glavnih, koje razradujemo….

? 3. DA LI JE OVO STVARNO?
Pokušavam, kao modni fotograf, da dam svoje objašnjenje. Da li je žena sa šminkom- stvarna? Za mene jeste. I sa šminkom, ali i bez. I to mi se svida, obe strane, jer mogu da se kombinuju, po potrebi i želji i sa zadovoljstvom. I ima puno raznih varijanti u ljubavi. I samo sa šminkom, i samo sa ženom, nenašminkanom, ali i sa svim varijantama razlicitosti u šminkanju.
Ujedno na to isto pitanje andelu, obicno je odgovor: “okreni glavu na gore! Pa ceš znati je li stvarno.”

? 4. DA LI JE ANÐEO STVARAN, ILI PROIZVOD MOG UMA?
? To svako može da ga pita. I ispita.Za mene jeste.

? 5. DA NIJE ON, “ANÐEO”, U STVARI PRIKRIVENI ÐAVO?
? Ovo vec prevazilazi moje mogucnosti spoznaje, jer bih morao da budem ili veci davo od njega ili veci andeo. Ostavljam ta pitanja, ukoliko su najbitnija, svakoj osobi pojedinacno, kao i njegovoj veri. U svakom slucaju, posle seanse i kasnije, mnoge stvari mogu da se provere, da se vidi da li i koliko osoba napreduje, da li ima manje problema a više inspiracije i volje za životom, kreativnim radom, da li je bolja prema drugima, uspešnija, samopuzdanija, zadovoljnija…bilo koji od kriterijuma…

6. DA LI DA MU VERUJEM SVE ŠTO KAŽE?

Niko nije obavezan da sluša ili da veruje andelu!!!
On je tu da nas posavetuje, pomogne, ali treba da budemo svoji. Ako smo sumnjicavi, to je ok, tako treba da se i ponašamo. Ako se, sa njim, ne slažemo, i to je ok, možemo da to ne prihvatimo, ili se raspitamo, malo bolje…Nekada i treba da ne poslušamo, zar ne--?


7. MOŽE LI TO I KAKO DA BUDE OPASNO?

DA, NAPOMENA, izuzetno bitna: NIKADA NE RADITI SAM SEANSE! U smislu, bez vodica, mene, ili nekoga ko to radi uspešno godinama.
- Andeo: "Napiši UPOZORENJE! Da ne probaju da rade sami, seanse, da ne bi došli do demona...da ne pokušavaju, sami, kod kuce, ako nisu došli kod tebe neki put."
Ne želim nikoga da plašim, ali i autor ovog teksta je imao prilike da, sasvim “slucajno”, krecuci se po univerzumu, naleti na predele sa crmom magijom, dakle i to postoji, kao i pakao, i da je bila situacija kada su se horde demona sjurile na mene, jer sam slucajno upao u njihov prostor. A poznati su mi i slucajevi totalne posednutosti, ludila, samoubistava, ne iz moje prakse, ali iz istorije.
Jednostavno, treba shvatiti da postoje, zaista, i takva bica, kao i andeli, a da naša vera nije baš dovoljna da nas zaštiti, kad zalutamo u takav prostor. Kao dete koje veruje da je najjace u ulici, a onda naleti na nekoga, sa strane, ko ga isprepuca, pa cak i ubije, što je danas i realnost na ulicama.
Mi možemo da se igramo svega, ali u ovom slucaju prestaju sve bajke, i nikome ne preporucujem da se imalo igra sa tim. Verovao ili ne, ali i ovo jeste realnost, kao i andeli.


? 8. Da li cu da se vratim uvek, nazad, ili mogu da izgubim svest i ne vratim se, u ovo telo, nikad ili umrem?

Svest je moguce da se izgubi, na trenutak, vrlo retko, i u životu. I ako se desi da se radi baš po tom pitanju, za osobu koja ima strašan strah da se onesvesti. Ali to je izuzetno retko. Samo padanje u nesvest nikada nikome nije škodilo, osim ako padne stojeci, pa se udari pri padu, što ovde ne može. Smrt itd, jednostavno nisu moguci. Ali, ja to ne radim, žao mi je ako je neko pomislio da me iskoristi za ovo. To znaci upravo to…da ta osoba, ako ima strah od smrti, ima i privlacnost, u isto vreme, ka tome. Ali, sama realizacija izlaska iz grubog tela je vec, na neki nacin, realizacija slicna smrti! “Smrti” neceg nebitnog, istrošenog, beskorisnog, spoljašnjeg, radi “rodenja” ili ustupanja mesta necem novom, lepšem, boljem. Samo što smrt nije takva kakvim su je zamišljali, ili u šta verovali.

9. Šta ako se toliko promenim da najbliži ne mogu da me prepoznaju, da budem potpuno drugacija, ili skroz druga osoba?
? Hm. To mi se desilo, samo jednom, da je devojka izašla, posle seanse, sa rogovima, repom i trecim okom. Ali su je prepoznali. I- postala je glavna riba, u gradu. Šalim se.

? 10. Hocu li moci da živim kao pre, posle seanse?

? Ako ti se bude svidalo- možeš. Cak i ako ti se ne bude svidalo- možeš. Jedina, ili glavna razlika je- što više tako ne moraš. Možeš da biraš.

11. KAKO SAM JA POCEO DA RADIM REGRESOTERAPIJU, I ŠTA SAM PRVO RADIO?
-XXXX
- Ovde, mislim, opisati, kaže andeo, za negde još: kako se dolazi do andela...neka seansa..." Možda posebno, pišem za sebe.

Ostala najbitnija pitanja, mislim, da mogu da nadu odgovore iz navenih seansi. Naravno, zbog raznih mogucnosti sam i naveo poziv na saradnju, gde ce biti navedena pitanja koja nisam obradio, a mogu da budu veoma interesantna i za mnoge druge.



13. PRVA SEANSA

Prva seansa je, nekako, kao, najteža. Zato što je prva i zato što ne postoje ovakva iskustva. I zato što su postojale i neke sumnje ili strahovi, pre toga. To je ona prica o odlasku u raj. “Da li više volite da znate kako se ide u raj ili da odete u raj?”
Ovaj tekst, knjiga i jesu, na neki nacin, kao pomocno sredstvo. Nekakvo znanje, uputstva, kako se dolazi u “raj”. Jer, nesumljivo, raj je tamo gde su andeli. To je to mesto! Ako su ovde, sa vama, onda je i raj baš tu. Za vas i mene. I taj raj možete da ponesete sa sobom, posle, u svakodnevni život. Možda vi zamišljate raj kao vecno mesto lepote, blagostanja, ljubavi, tolerancije, ali, iako se raj opisuje kao takvo mesto, sada je moguce da taj raj uvedete u svoj život- odmah, i ovde. I- polako, i sve više, ga uvodite u svoj život. To nije pitanje vere, to je potpuni osecaj. I licno i duboko iskustvo…zato ova znanja mogu da pomognu, kao nekakva priprema, ali pravo iskustvo je moguce samo kad vas neko odvede u raj! U raj ne mode da se ode znanjem. Ni verom. Neophodno je da Vas tamo neko odvede. Neko ko je tamo bio i ko zna i put. Zato je, nekako, prva seansa najteža. Dok se tamo ne ode, jednom. Posle je sve mnogo lakše, jer znate i put i nacin i imate iskustvo….Sa druge strane, posle prve seanse, iako dolazi do velikog kvalitativnog pomaka, na neki nacin, sam taj cin je malo i šokantan, zbunjujuci. Zbog toga što nije uvek u skladu sa našim predstavama…kao kada vam neko kaže da podete, sa njim, na Mesec! Stvarno. Neki ce da kažu da je to nemoguce, nece da veruju, drugi ce da nadu sto razloga da to ne urade: jer moraju u školu, na posao, nemaju toliko vremena, imaju obaveze, ne znaju šta ce, tamo, da jedu, a šta ako bude opasno, ako tamo ima nekih životinja, ogromnih, ljudoždera, itd, itd, ali vama se pruža ta prilika…i sasvim je drugo sve to što je bilo pre odlaska na Mesec, sva razmišljanja, strahovi, sumnje, a sasvim druga prica je kad ste vec na putu ka Mesecu, ili ste vec tamo i stigli. Onda sve sumnje i strahovi otpadaju i vi uživate u sebi i Mesecu. I kasnije znate kako je to, iz licnog iskustva i možete to da prtenesete drugima. …naravno da ima i onih: niti niti…koji imaju pitanje- a šta ce to, uopšte meni ili bilo kome? To ostavljam njima. Njima to, moguce, da ne treba. Možda ni nama. Ali, ja biram, ipak, da tamo odem i imam nova iskustva, bogatiji sam, više poštujem život na zemlji i razumem i širinu prostranstva. I ima još mnogo, mnogo stvari, ali cu ih podeliti sa onima koje to interesuje, koje to obogacuje. A ima ih, dosta….
Vec na drugoj seansi, mnogo se lakše stiže do Meseca. I koncentracija je na to šta dalje radimo. Zato je potrebno 3-4 seanse, možda i 5, da se UTVRDI GRADIVO! Kao kad vec peti put ideš na Mesec, sigurno je da one boljke koje su bile prvi put, ili nesigurnosti, ne znaš šta da ocekuješ, sada prelazi u duboki mir i sigurnost. Veca svest o tome gde si i šta bi novo radio. Mnogo samopuzdanja, ali i znanja, iskustva. I vece i potpunije uživanje.
I veci i šri horizonti i pogled, u buducnost. Ali i sa osecanjem da koliko si, stvarno, kao covek i kao civilizacija- mali, malecni. Ali – mnogo bitan! Za tvog andela! Toliko bitan da shvataš da on ne bi to radio ako to nešto nije dugotrajno. Ili vecno. Jer, što bi ti nešto pomogao ako bi to trajalo samo jednu sekundu. Kao i da ne postoji. Znaci, on radi nešto bitno, sa tobom i za tebe. I nešto dugo, dugo i trajno. I lepo i korisno. To je ovaj unutrašnji svet. A on je – vecan! Samo ga treba otkriti.
. A mi idemo na drugu i trecu seansu, idemo da potražimo i svetog duha i boga i druge andele…idemo da napravimo i jednu malu planetu ako može…da se zabavljamo…družimo sa andelima. Jer, ima jedna poslovica: “S KIM SI- TAKAV SI”! (jer dolazi do razmene, kao kod spojenih sudova). I svako može da bira s kim želi da bude.
14. O DOŽIVLJAJU RAJA

Jedan konkretan, najbanalniji primer:
Na seansi se podrazumeva da letite. Sa krilima ili bez, nebitno. I osecate da ste veoma laki. Nekada i kao perce. I to zaista doživite. Jer kad se vratite u svoje telo, onda osecate koliko je ono mnogo teže nego pre. Znaci, ocigledno ima razlike, nije fantazija. Osecaj i iskustvo, jasno, postoje. A- zašto je to dobro: Pa, zato da povežete ove dve strane. Svakodnevno, vaše telo ima neku težinu. A sada imate iskustvo, na suptilnom nivou, o lakoci tela, kao perce. Ista je gravitacija, zemaljska. I onda primecujete da se osecate, nekako, lakšim. Možete da, skoro, hodate iznad zemlje ili iznad vode. Uspravljeno, a ne pogrbljeno, To je mnogo dobro, za mnoge stvari. I za zdravlje, i za osecaj samopouzdanja, i za osecaj da su vam telo i ceo život su mnogo lakši. Lakoca postojanja i lakoca života…itd…
Kakva je razlika: lakoca ima veze sa rajem, a težina sa paklom. Iako su naše predstave, uglavnom, da su raj i pakao odeljeni, u univerzumu, a to detaljno, opisuje Šrimad Bhagavatam, postoji još jedna dimenzija raja i pakla: a to je ona koja ide u manjim kolicinama, pojedinacno, za svaku osobu. Unutrašnji raj i pakao. Kao i spoljašnji, postoji i ovaj. I ovde radimo na tome, unutrašnjem svetu, unutrašnjem, pojedinacnom, raju i paklu. Zato je lakoca veoma bitna, jer je to suptilni prilaz visinama, raju. A ono što je teško, TO- PADA! Dole. U sve teže predele. I- vuce i druge, bližnje. Kao što lakoca podiže i opušta.

15. ŠTA SVE MOŽE REGRESOTERAPIJA

Mnogo toga. Teorijski- sve što ste zamisli da bi moglo. I više od toga. I ono što mogu ja da zamislim, ali i ono što andeo može da zamisli…mnogo, mnogo toga. Pitanje je samo šta je ono najkorisnije u odredenom trenutku, jer to se radi, prvo.
Koje su najinteresantnije stvari, osim licnog kontakta sa andelom i realizacije sa njim, uopšte ( *opisati, emotivno, bliski susret sa vanzemaljcem ili andelom je, barem meni, teško, da prenesem recima. To pripada onim stvarima koje ili doživite ili ne, kao neko cudo):

15.1. ULAZAK U TELO DRUGE OSOBE
Ovo je jedna izuzetna realizacija, vrlo mocna i korisna.
Zašto? Pa, najbolji nacin da dožvite tu drugu osobu. Nije to empatija, to je mnogo više. Možete da osetite i telo te osobe, kao i njen um i želje i potrebe, kao svoje. Na taj nacin bolje razumete i odnos, sa njom, šta joj je prijatno sa vama, a šta je loše. Pošto ste, ujedno, vi i ona jedno, sami uvidate i šta je najbolje za vaš odnos, kako da uticete, pozitivno, na obogacivanje odnosa. Sa druge strane, imate mogucnost i da se proširite, sa osobinama koje poseduje ta druga osoba a vi još ne, i to, skoro, odmah, bez potrebe dugog vremena, kao i obicno, u svakodnevnom životu. Isto je i sa ulaskom u tela životinja. Najviše zbog potpunog jedinstva sa prirodom, ali i izdvajanjem glavnih osobina koje su nam potrebne.


POCETAK


BAJKA,…SEANSA u daljem tekstu,…


01/20.12.08.

T. je APSOLVENT MEDICINE, psihijatrije, u skoroj buducnosti. Došao je iz znatiželje, da sazna nešto o sebi, o regresoterapiji kao metodu lecenja, ali pre svega da sazna, bolje razume pacijente, kako bi bio uspešniji u lecenju, u svom poslu. Da uporedi klasicnu medicinu sa nekim alternativama, i da vidi mogu li da mu koriste i te, drugacije, metode.
T. JE DOSAO, PONOVO, POSLE SKORO GODINU DANA. Pošto smo radili desetak i više seansi, ranije, vrlo brzo, za 2-3 minuta se opustio i krenuo ka svom andelu….
“To je na nekoj maloj planeti, stara kuca…ali mi je, nekako, daleko…Trebalo je malo vremena da se približim, i tu sam, pred vratima… Ona su drugacija nego pre, ostarela, škripe kad se otvaraju…krecem po stepenicama, da ga nadem, u njegovoj sobi, kao i obicno, ali odlazim sprat iznad!… Ne secam se da li je tamo bio, ranije, andeo, ali mi je ovo interesantno, jer svetlost, od andela dolazi sa sprata niže, (kao da se T. nekako, možda, “izdigao”, u meduvremenu),… pa silazim, ka njemu, ali se saplicem,(smeh…), na stepenicama i otkotrljam, do nogu andela…
Andeo deluje starije, ozbiljnije..nešto pokazuje rukom, a ništa mi ne govori…kao palac, da stopira…valjda što sam se tako brzo otkotrljao, da ga povezem…(smeh…).
Pa mi je stao iza leda i zagrlio me. Ali mi nekako ne prija..nije me stegao suviše jako..neka neprijatnost mi je prošla…e, sad se pomerio…svukao je, kao masku, i mantil i lici na onog “starog”, i sad se bolje osecam…prijatnije…sad me zagrlio od napred i to je ok…ali, ja ne mogu njega da zagrlim…sad me zove i kaže da se opustim, da se ne sekiram,..nešto sam stegnut…pokušava da se glupira, da me opusti..
Ja sam pitao DA IDEMO IZ TE KUCE, nešto mi je neprijatna,… opet,… da me izvede napolje.
E, sad smo poleteli…idemo negde….sleteli smo na neku površinu, kao pesak….ništa, samo stojimo, ali mi je bolje, nije mi neprijatno kao u kuci.
Ja pitam: “Zašto se T. nije svidalo u kuci? Da pomogne da izanaliziramo.”
“Sad je andeo napravio pokret kao moja asistentkinja iz psihijatrije i tako stao, kad je cuo rec “analiza”. (T. se smeje). “Jer sam ja tako ocekivao da on izanalizira”, kaže T.
“Uzeo mi je ruke i stavio da držim ispred sebe, gore. I onda ih pustio…meni su pale, nisam ih zadržao…sad jednu ruku spušta a drugu mi diže…ja sam sav ukocen, nešto! (Opet se T. smeje).
“Malo gimnastike, da se razmrdaš, otkociš…” Ali on ništa ne prica…tek sad sam shvatio da nije još, pricao, vec mi samo pokazuje…”…Sad se andeo smeška kad je T. shvatio da ne prica..”On samo skakuce oko mene.”
“Nepripremljen je došao, T.”, kaže andeo, parafrazirajuci razgovor pre seanse, kada je T. istakao da ne zna tacno šta bi radio na seansi, ili pitao, nešto je hteo jako bitno, ali zaboravio…
”Andeo misli da treba da napravim – špagu!”
“Ali ja ne znam šta je to,… a andeo mi kaže: raširiš noge i spustiš se do zemlje…T.: ja sam ukocen jer imam strah da mlataram rukama, da ne udarim u nešto…ali, sve je okolo samo pesak, …(konstatuje), …nemam u šta da udarim…ok, pokrenuo sam se i mogu i zvezdu da uradim…malo usporeno, kao iseckani pokret, ali sam uradio…
Sad je andeo prišao veoma blizu i stao ispred mene. T. pita:”A, zašto tako blizu? A andeo mi odgovara:” da ga bolje vidim!” i, lice mu se menja. Malo ružnije, ima klempave uši i veliki nos…a onda se opet vratio…nije to bio on ( u smislu spoljnjeg izgleda), i udaljio se, …sad vidim celo telo…

Ok, kažem, hajde da radimo nešto što sam ja hteo: KANALE ENERGIJE.

“Vidim tigra koji stoji ispred mene i gleda me u oci…i spajaju se sa mojim ocima, kao da je prošlo kroz mene, samo kroz glavu…kao da gledam iznutra, ja, mali, u glavi tigra…osecam kao da nema ništa izvan mene…ne vidim i ne osecam, ništa, sa strane i ne zanima me ništa šta se dešava van…NIKAD NISAM OVAKO SE OSECAO!…( interesantan red reci, prvo NIKAD…pa NISAM…pa OVAKO…pa tek sada SEBE…i na kraju OSECAO! –ovo dodajem ja, ali ne bih sada analizirao, ostavljam kao naglasak!)…Ceo sam u u drugom telu, sad, jedino izvan sebe osecam to drugo telo, tigra…mislim da je telo coveka a glava tigra…Imam vecu snagu i sigurnost! Neku zaštitu…kao da je to maska neka…mogu da budem, šta hocu…niko ne zna da sam to ja…misle da je tigar…Sad sam opasan…ispustio sam neki krik. Baš sam jak!”…(smeh)…sad je došao andeo od pozadi i šutnuo me i kako sam poleteo iz te maske…kao dete…i vratio se…on se igra sa mnom…zašto me šutnuo? (da T. se ne primi, previše, kako je toliko jak, vec da to može da bude, kad zatreba, ali i da se spusti na zemlju*)…
I sad hoce da mi pokaže taj snop svetlosti, (te kanale energije). I T. duboko uzdahuje…”pravo iz njegovih ruku ka mojim ocima…i cela mi glava sad svetli!…pauza oko pola minuta…”Ejjj…JEL- SVETLIM???…pita me T. i …smejemo se zajedno. I svetlo prolazi skroz, kroz telo, od glave nadole.
“Kao svitac”? pitam ja…”ne, njemu svetli samo dupe!”(smeh…)…Ko kaže, pitam…pa, andeo….,
…aha, sad se gasim, šta da radim? (T. gleda u svoje noge da usmeri svetlost iz glave i otvori kanale i sprovede svetlost i energiju izlecenja po celom telu*)…aha, opet T.,… treba da gledam u svetlost i ono ide kroz oci i glavu…i ono ide, samo, do nogu…a ne da gledam u noge, onda se gasim!”…kapiram kad se gasim i šta ne treba da radim…
Ok. “To smo uradili, sad znaš kako da meditiraš na energiju i kanale, kako da se puniš svetlošcu i da ti prolazi kroz celo telo, a i kada se gasiš, a kada i kako se pališ”…kažem ja.
“Hajde da vidimo ona dva slucaja, dve pacijentkinje i šta im je valjalo raditi, a i tebi”. Pacijentkinje su ispitivane na klinici gde je T. asistirao.



Pacijentkinja 1:
Žena srednjih godina, došla je sama…ima problem sa glasovima u glavi, vida umrlog oca koji je maltretira, prica joj razne ružne reci, negativnosti o njoj, kritikuje, a ume i da je uhvati za vrat i stegne jako, da ne može da pomeri glavu. Nekad se šeta i go, ali postoji i neki patuljak koji je mnogo gori, kao neki demon. Cesto oseca i neprijatan miris ulja…i veoma loše se oseca, kao posednuta, blokirana, depresivna…
OK. Idemo…. “Vidim dim…neku knjigu koja se otvara…kao da ona (knjiga*) smrdi..nije otvarana..ona (pacijentkinja*) je nešto kao dete, stoji tu pored…nešto ju je otac udario, jako je udario, a ona je baš mala…ne razume…kao neka radionica…neka sveska gde on nešto piše…od udarca je pala i isprljala se…neka garaža, i vidim neko ulje,on je otišao i dolazi njena majka i teši je…nešto se posekla na ruci, neka posekotina, velika…otac je pijan, ona je prišla da vidi šta on piše i htela da povuce svesku, kao da iscepa list…i on je udario jace, nije hteo tako jako da je udari…,…ok, to je bilo, nekada, zato se seca u sekvencama, ali kako joj pomoci?…
…Sada smo na klinici, kao što je bilo…Sada andeo i ja obaramo ruke,… ko je jaci!? Ona je prišla i zajedno sa andelom su mi oborili ruku. Ona se, sada, pokrece brže i pravi grimase…vesela je…što je POBEDILA! Uspela da mi obori ruku, zajedno sa andelom. Ona je – POBEDNIK!…
Sad mi je rekao andeo da ONI ŽELE DA NAS POBEDE! SVI! Nas, lekare, psihijatre! I da treba mi DA IM DOZVOLIMO DA NAS POBEDE!
T:Ali ja ne znam šta to znaci, konkretno?…
…Andeo mi pokazuje: “Sad je ona sela na stolicu i on je zavrteo…i izletela je, kao sa federa, ka plafonu…i ja gledam kako ona skace i vidim da ona može da skace a ja ne mogu…i- ljubomoran sam…ali, ne može sama, to je on njoj uradio…sad sam ja zamolio andela da mene zavrti i kad sam ja iskocio, ona je mene izimitirala…ona može mene da imitira a ja ne mogu nju…
“Da joj šapnem nešto, na uvo!”, kaže mi andeo. Ok, kažem ja, pa šapni joj.
“Pa,… ti si luda.”…smeh…,…a ona pita:” Pa- šta?”
Andeo kaže da treba da pricam sa njom, po sistemu: ona jesete luda, ali- pa šta?
T, pita:”Ali, šta cu ja da radim AKO je ona luda?”…Ne može da se izleci, možemo mi samo da…,…mi sve vreme razgovaramo kroz nju, a ona okrece glavu na jednu i na drugu stranu, kako mi pricamo, ka jednom i ka drugom…ona ne zna gde da napravi…hoce da sluša i njega i mene…ne mora da se okrene samo ka jednom…nema sposobnost da nas spoji, ona nas razdvaja…Andeo me tera da joj glavu držim na sredini, da ne okrece ni ka meni ni ka njemu…stalno u sredini...,…”a ima i lakši nacin”, kaže andeo, “pokaži joj onu tacku na zidu i neka gleda samo na nju…mislice na to što gleda ali slušace i mene i njega…a, povremeno da joj pomeram tu tacku, jer ce ona, vremenom, da…želece da vidi šta ima sa druge strane”…
Zbog ogranicenog vremena seanse sam krenuo na drugu pacijentkinju, mislim da je ovo bilo razumljivo. Naravno da tu postoji još puno realizacija u vezi, posebno, sa patuljkom demonom, itd, ali je moja želja bila da se vidi osnovni pristup, s obzirom na izjave o realnosti- t.j. o nerealnosti u kojoj pac.1 živi, kao i “halucinacije”. Pitanja odnosa realnosti i iluzije je mnogo kompleksnije filozofsko i duhovno pitanje i licno smatram da je, ponekada, preterano kruto tvrditi da samo mi, lekari, znamo šta je istina,t.j. realnost, a šta izmišljeno, T.J. ILUZIJA. Jer, za pacijenta je TA “ILUZIJA” JEDNAKO STVARNOSTI! Ujedno se tu dotice i pitanje suda, ispravnosti, prava, krivice, kazne,opraštanja,…la,la,la…u smislu: odakle potreba ili stav, psihijatra ( i ljudi, uopšte)… DA SUDI, o necemu, samo zato što je neka osoba zatražila od njega pomoc, itd, koja su za mnogo dužu analizu.

Pacijentkinja 2:
Žena, “nemacki general” iz II svetskog rata

Opis: Žena srednjih godina, zapošljena u vojnom sektoru, došla je sa dubokim ubedenjem da je bila general nemacke vojske u II sv. ratu i sa jakim i cestim napadima duhova, u smislu ubijenih vojnika koji traže nešto, osvetu ili… na grub nacin. Glasovi, buka, strahovi, pretnje, depresije, cak i potpune blokade…
Seansa:
T. je seo naspram nje a andeo pored…ali se duplirao…pa multiplirao, pa je on oko celog stola…i krenuo i dalje da se multiplira, u krugovima oko stola, 100 kopija… i prica nešto i ja ne mogu nju da cujem…napravili su galamu, svi pricaju istovremeno, a i ona, isto…ona njih cuje, ali prica sa mnom…mene to izluduje, ja ne mogu da pricam sa njom u tolikoj galami…sad su nestali svi i samo jedan ( primerak andela*) je ostao i skocio na sto! …Ona se uplašila, trgla se…strašno se uplašila…ona je ustala i otišla u ugao, sakrila se preplašena…boji se da ce da je siluje, boji se tog zvuka cizmi, kad je skocio i koraca i to pravi veliku buku…ona se onesvestila od straha!”
“Šta je poenta tog straha od buke?”-pitam. “PA, UPLAŠI SE, MALO, I TI, kaže andeo T.” Ali T. to nije strašno…”sad je T. suviše nju posmatrao a zaboravio svoj osecaj…ona se boji kad je sama!- kaže andeo…kad je puna prostorija, puno ljudi…bila je ok…ovako sama, strah je- neizdrživ….Uplašice me, kaže, kad budem išao kuci, iznenada, …auu, sad sam se malo uplašio, ali znam da ce to on da režira, pa me nije toliko strah…OK, kažem ja, a zar to nije isto za sve strahove, i oni su režirani od nekog?…pa, moguce, ali za ovo znam unapred, pa mi je lakše…
OK, lecenje, kako?, ubrzavam ja, vreme je, za seansu,odavno, isteklo.
Kao da je slepa…andeo je vodi…kao malo dete, za ruku…
otprilike je jasno, samo se, možda, kosi, sa modernom psihijatrijom gde se ocekuje da osoba, pacijent, bude zrela, odrasla, i da sagleda svoje probleme u skladu sa realnošcu koju vide školovani psihici. Nema vodenja za ruke…?…A, šta je sa decom, pitam se…aha, pa da pogledamo, neki sledeci put, deciju psihijatriju.

REALIZACIJA MAJMUNA

Obicno ovo radim sa ljudima kako bi mogli da osete i dožive, pre svega, svoj um, u poredenju sa umom majmuna, koji je, po prirodi, veoma nestašan, nestalan, zbunjen, cesto u strahu…
OK, idemo…
”Nešto mi pišti”, kaže T… “Sa koje strane”- pitam. …“Sa leve, mislim”. “Šta je to”- opet pitam. “Ne znam, samo pišti”, “sa desne strane”. “Sa koje strane?” …”Pa, sa leve”. “Cekaj, sa koje strane pišti?”…”Sa desne”…”Joj, zavrte mi se u glavi”…”Kako?”, pitam. Pa samo se okrecem u krug…(smeh)…Aha, sad kapiram, pa to je, izgleda, realizacija majmuna….”Kako se osecaš?”…”Jaoooo”.”Jel mogu da izadem iz ovoga?”…Ok, kažem, ovo je interesantno iskustvo…
Hajde sad da udeš u telo pravog majmuna”. T. se opet smeje: “Pa, andeo mi dovodi pravog majmuna…malog majmuna, da udem u njega”…”Ok, udi u njega”…”Evo, ulazim”…”imam ruke do zemlje, ali ovo je mladi majmun…ne mogu da pricam…ne mogu da sastavljam recenice..ali osecam…ne mogu da ih iskažem”…(pre seanse smo pricali o nekim temama i izmedu ostalog i o slucajevima pacijenata koji imaju probleme sa iskazivanjem emocija, ili recima ili grimasama, pokretom tela…)…”osecam se kao neki pacijent, koji ne može da kaže šta mu je niti da pokaže, ali to zna, oseca, ovo je sasvim drugaciji osecaj nego što sam mislio. ON NIJE BOLESTAN, samo to, nešto, ne može da iskaže.” “Ok, da vidimo kako se leci taj pacijent”…”Sad sam u ordinaciji, tu je neka žena, lekar, i iza njene glave dolaze neke žice, struja…ha,ha, izgleda kao elektrošokovi”…”Pa šta radi?”…”Stavlja mi struju u glavu, fuj, kako je to odvratno, pa meni to ne treba! Ovo je strašno. Samo zato što ne mogu da pokažem ono iznutra, što osecam. Pa oni, lekari, uopšte ne razumeju pacijenta. Ne saosecaju. Oni, u stvari, nemaju empatiju…
Wau, ovo cu da zapamtim, ovo je pravo mucenje.”
“OK, jel ceš znati, kasnije, kako se osecaju pacijenti ove vrste i kako da ih razumeš i pomogneš, na pravi nacin, a ne da ih muciš?”
”Da, ovo je sasvim drugacije”.
(napomena: ovo je jedan slucaj realizacije iz mnoštva mogucih i ne znaci da (svi) psihijatri muce, elektrošokovima pacijente, t.j. to nisam pitao, ili ih otupljuju, možda preterano, raznim lekovima…verujem da su lekovi neophodni, možda manje nego što se koriste,…s druge strane i u svakodnevnom životu možda svi mi mucimo, na neke nacine, bližnje svoje, verujuci da im pomažemo ili da radimo najispravnije stvari,…t.j. ne bih voleo da se ovi primeri uzimaju i generalizuju, i da se, makar i podsvesno, sudi, cak iako nešto nije baš najispravnije, jer smo ovde i da bi grešili i da se, i na taj nacin, ucimo. Ujedno, ovo je realizacija navedene osobe. T., pa može da bude i istinita samo za njega i njegovo poimanje lecenja, a da nije, uopšte, to tako u klinickoj praksi).

Seansa 2: “KO SAM JA?”

Posle nekoliko dana od prethodne seanse, T. je ponovo došao da radimo nekakve realizacije. Prethodno smo malo razgovarali o trenutnim interesovanjima i šta bi želeo, otprilike ili tacno, da realizuje…poceli smo…
Prvo je bilo pitanje; Ko sam ja?
“Približavam se toj kuci i prvi put vidim da ima i dvorište, cvece, trava, lepa, zelena…i vidim prozor, u prizemlju i andeo mi pokazuje rukom da udem…na druga vrata, iz dvorišta, a ne na glavna (prvi put), kao nešto važno se dešava, da požurim da vidim…i ušao sam…(smeh…), a on gleda neku fudbalsku utakmicu na tv-u. i pored ima flašu piva i dve caše i nazdravlja…za mene…sad je ugasio tv i tu se stvorio buket, neko cvece, umesto tv-a,… kao to je ono cvece iz bašte, ubrano za mene,… da ponesem sa sobom!”
“Jeli to neki specijalni dogadaj, pa taj poklon? – pitam. “ Kao neka Nova godina i neki novi pocetak, za T., pa mi to poklanja…sad smo nazdravili, ali to je vino a ne pivo…i on ocekuje da ja probam”. “A- ti ne piješ? “Ma, pijem malo…sad cu da probam…i probao sam i PROGUTAO, i sad sam se našao u nekom prostoru, na livadi i osecam mirise, lepe…tog cveca…On se spušta…u nekom svetlošcu, sa neba…doneo je novu bocu i dve caše i rekao: “Ovo ce mo da ostavimo za posle”…i rekao je: “Sada da pitam, šta smo hteli”. I seo sam preko puta njega, za taj sto.

Iako je prvo dogovoreno pitanje za T. bilo:”Ko sam ja”,bilo je razgovora i oko pitanja STRAHA OD BOGA i u vezi sa hrišcanstvom, koji je meni prenaglašen i bespotreban ili obeshrabrujuci, po sistemu: kako možeš nekoga da voliš ako imaš strah od njega…ali postoji odeljak i u Bhagavad Giti, gde se Krishna pokazuje Arduni u svom kosmickom, materijalnom, obliku, sa mnoštvom živih bica i rajskih, ali i paklenih, koji nije Arduni ni prijatan, cak ga se, u tom trenutku i bojao…
OK, idemo…
T. je podigao glavu ka nebu…i sad je nebo izgubilo plavu boju i postale su raznobojne nijanse i …,…ne mogu da sagledam sve te nijanse…vrti mi se u glavi od tolike…a na jednom kraju je nešto kao da usisava…kao vrtlog na gore…i sve se okrece oko njega…tamo ne bih smeo da pridem, u taj vrtlog…kao da usisava a sa druge strane je izlaz…kao da bi me to usisalo u sebe…imam strah da udem…”.
“Ok, a sa andelom, zajedno? Sa njim, da prideš barem bliže?…(smeh…)…ispustio me, ali kao i da sam prošao kroz to i izašao u obliku kocke…i sad sam pao pored njega…i nije mi tesno, iako je kocka mala, nego mi je smešno…nije bilo tako strašno…
“Šta je poenta ove price?- pitam andela. On pokazuje T.-u…uhvatio me za obe ruke i pomera me…i sad ne osecam ni strah…cak me je pustio…jednom rukom me drži…a ako bi…se ja tu našao sam, imao bih jaki strah. Ali sad više ne, jer sam došao sa njim i sledeci put me ne bi bio više strah…poenta je POVERENJE U NJEGA…NISAM SAM!!!
“A kako je to u hrišcanstvu?”- pitam.
“Ali T. JE HRIŠCANIN!…ovo nema veze samo sa hrišcanstvom…i oni to mogu…ne svi, pojedinci…malo je hladnije u hrišcanstvu…taj odnos ozmedu osobe koje te drže za ruku i…i tamo postoje osobe koje MOGU DA TE ODVEDU…DA TI PRUŽE RUKU, ali su, nekako, više udaljeni jedni od drugih, hladnije je…
“A zbog cega”? pitam.
(Smeh….)…”Vidiš da sam ja obucen u šortcu a sveštenik stoji pored, u mantiji…NJEMU JE HLADNO!…više se oblace sveštenici…više stavljaju…posvecuju pažnju…ne svom telu, vec oblacenju…više obracaju pažnju na sebe…NE MOGU DA PRUŽE RUKU NA ISTOM NIVOU…kao andeo i prijatelj…vec više pružaju ruku…kao autoritet…ali OCEKUJU VIŠE NEKI PONIZNI STAV svojih sledbenika”…

Ok, idemo na prvo pitanje: KO SAM JA?

“Rekao mi je da sednem u jedno pozorište i on ce da pokaže jednu predstavu koja je odgovor na to pitanje…sad se zavesa razmacinje, na sceni je jedan sto i jedna stolica..i pored je neka kofa, kao da tu stoji, jer gore prokišnjava tavanica,… ne sada...i ulazi stariji covek sa štapom u ruci...i šutne tu kofu…jer mu je smetala da prode do stolice …i sad je seo i- podmladio se!…i- poceo da se obraca publici…prica i pravi se da je bitan…a pritom u publici sam samo ja, a ja ga ništa ne cujem, samo gestikulira…i sad je izvadio svesku, kao školski dnevnik i…kao da proziva- prisutne. I iako niko nije prisutan, on beleži kao da su tu…a mene ne proziva…jel je moguce da sam ja tako usamljen!?…sad tako razmišljam…sad se poklonio:”Hvala na pažnji…vidimo se”…e, sad se pojavila neka devojka i skocila na sto i pocela da igra trbušni ples…ali i dalje niko nije došao da je gleda…sad se pojavilo dete, malo…koje ima loptu…i onaj šešir, cilindar, skoro veliki kao dete…i…nekako ne sme da pusti tu loptu, iako je došao da se igra…cvrsto je drži…ali razmišlja, šta bi sve mogao da sa tom loptom da uradi…da je baci, šutne…ali se boji da je ne izgubi, ako ode daleko…sad ja imam želju da ustanem i da se popnem tamo i igram se sa njim, jer je tužno…ne sme da se igra…ustao sam…primetio sam i ono dvoje, iza kulisa…gledaju to dete kao njihovo, brižno…i kao da i njihova sudbina zavisi od toga šta ce to dete da uradi…neku promenu, jer oni ništa ne mogu da urade, promene…ja vidim u glavi šta bi dete želelo da uradi…ideju…da mi baci loptu…ali to ne radi…a sad sam ja poželeo, stavio do znanja da cu da mu vratim loptu…da se ne boji…ali i dalje ne uspevam da ga…ne znam kako da mu pridem…pozvao sam andela da pomogne…(smeh…)…i…on je pokušao da mu otme loptu, ali ne može…ovako, na silu…sad je uzeo šešir i skroz ga je poklopio, sakrio, da bi mu lopta ispala, ali je dete, opet, loptu uvuklo pod šešir.
Onda me pita andeo:”Jel ti hoceš da mu otmeš loptu?”…a ja sam ustao, ne da bi se igrao, nego jer se oseca tužno…ne moram da se igram sa njim, u stvari, SAMO DA SAM- PORED!…Rekao mi je da ga pustim da se sam igra a da ja budem tu- pored…i ja sam stao i on je uzeo,jednom je udario loptu o pod, kao košarka…i sad se nasmejao…kao da mi je DA SE MALO SPUSTIM, njegove visine da budem, i da kleknem, i malo se i savijem, jer sam veci… i on je krenuo da lupka loptom…i sad smo, polako krenuli ka 2. delu pozornice, prošli smo s jednog kraja na drugi, onako polako…i, odjedanput sala se napunila, dok smo prolazili…ali klinac to ne primecuje,ali ja sam se iznenadio i hteo da ustanem jer sam bio u cudnom položaju, klececi, ali ne bi bilo fer prema detetu…sad mi, cak, i dao loptu, a ja sam ubacio u koš…i- pogodio…i- aplauz se cuo, u sali…(smeh….)…i sad su prišli ono dvoje i cestitali mi, kao:”Odlicna predstava!”, kao da sam ja glumac a ne oni…

…Sto je bio postavljen, pun hrane i ona flaša koju je doneo andeo, onu drugu…opet sam nazad, sa onom ženom, trbušnom plesacicom, idemo kod nje, da je vidim…a ja necu…ona cak i ne izgleda nešto privlacno, debela je…mnogo…ja vidim kako igra…on (andeo) kaže da je malo posmatram…kako igra i kako pokrece kukove… i malo me zacikava, andeo, da li ja znam tako da igram…i tera me da zavrnem majicu, da mi se vidi stomak, a malo sam se nagojio…rekao mi, ako se plašim da imam veliki stomak, samo da ga uvucem, kao on…ali, onda mu se glava nadula i izašao oblak, kao kocka, a unutra je nešto mutno…razbio sam to i unutra su dva mala klovna,… dva mala demona, ispravlja me andeo…(smeh…)…ja sam hteo da kažem klovna a on je rekao demona, jer izgledaju kao klovnovi…prvi je sav umazan, jede neki sladoled, a drugi je kao da leži na ležaljci i ljulja se…sklopljene su mu ruke iza glave…i onaj ga ponudio sladoledom a ovaj kaže:” Jel si lud, pa da se ugojim! (jer ne radi ništa i lakše ce da se ugoji)…a prvi jede toliko halapljivo da je to neka aktivnost kojom se troši…ni jedan ni drugi nisu debeli, ali su mali, kao pod lupom, jedva se vide…kaže da moram da ga uvucem (stomak*), ali ja ne uspevam tako, da ispljunem tu kocku, meni dode do dijafragme i nece gore…Ja pitam, da li T. voli da zadrži…a andeo odgovara potvrdno. I andeo pita T. koji je veci demon? …Onaj koji ne jede, onaj drugi je nasmejan i nudi drugom, a ovaj je odbojan prema prvome…pa- da, da,… kaže andeo…,….moj problem nije hrana, nego NEAKTIVNOST…a andeo odgovara: PROBLEM JE I HRANA, AKO SE NE DELI SA DRUGIMA…ne mora realno, može samo da se ponudi…a kako da to uradi?…

- NUÐENJE HRANE ISUSU
Prica se svodi na prethodne stavove oko deljenja hrane i ponudama, makar i ne bile realne, kako inace propovedaju Vede, ali koja nije u saglasnosti sa, meni poznatim stavovima hrišcana oko bespotrebnosti i besmisla ponude hrane njihovom obožavanom bogu, t.j. sinu božjem, Isusu, u smislu da to njemu nije potrebno.
Ok…
…idemo negde…planine…ne uspevam da vidim jasno, ali kao da vidim Isusov lik, na nebu, iznad...ili kao slika...nije on realan vec dvodimenzionalan...ne možemo da pridemo mnogo...to jeste Isus, ali kao da je njegova slika zalepljena za nebo...kao da ima neki sloj… ne možemo da se približimo...njegova šaka je moje velicine (tela*)…ali sam u nivou njegove glave…ali on deluje i dalje kao slika. “A da ga vidiš, celog?” pitam…aha, sad smo se spustili na zemlju i njegove noge krecu od zemlje…i mi smo ispod…malo je iznad zemlje, ne dodiruje nogama…
“Ok, kažem, ponudi mu hranu…onako kako ti osecaš, pa ce, posle, andeo da ti pomogne, kako treba”…,…na stolu je jedna pogaca i jedna jagoda…ne znam da li da mu ponudim jagodu ili testo…a Isus kao da gleda u pravcu jagode…a meni se više jede jagoda od testa…kao da je meni važnija…i shvatio sam da, onda, to ponudim njemu…znam da cu to da izgubim, ali, ipak, prvi put nudim hranu…(kao može toliko velika žrtva, da T. izgubi jedinu jagodu koja mu se svida, jer prvi put nudi, a sledeci put…razmislice, dooobro…*)…(smeh…)…samo sam stavio na dlan i podigao, a on isplazio jezik, do zemlje i nije me ni konstatovao i progutao…a ja- ništa…ja ostadoh bez jagode…a ja mislio da ce da mi se zahvali…nije shvatio da je to žrtva sa moje strane…ja nemam nikakvo zadovoljstvo što sam to uradio…nemam taj licni doživljaj da sam ja tu nešto bitan…mogao je to da uzme i sa tola…a plus sam se i žrtvovao…,…u meduvremenu se Isus okrenuo prema meni i rekao:”ŠTA SI TI OCEKIVAO, DA CU DA SIÐEM SA NEBA, ZBOG TEBE I JEDNE JAGODE???”…dooobro…ovo mi je ipak znacilo, jer je svestan da sam ja to uradio, ali malo mi deluje hladno, nezainteresovan ili zauzet nekim svojim mislima…(smeh…)…”Možda cak deluje malo šizofreno?”- kaže andeo…pa, stvarno…bez mimike, stvarno deluje malo…sad sam uzeo tu lepinju i podigao uvis i tako sam i ja odskocio od zemlje i krenuo ka gore…nije me ona povukla…ja nju kontrolišem…sam sam…sad sam u nivou njegove glave…sad je on pomerio pogled, ali ne gleda u mene nego kroz mene…i samo otvorio usta, kao deca kad se hrane, da samo ubacim unutra…ceo je kao slika, nepokretan i samo- pokazuje prstom na otvorena usta…(smeh)…ali, ne deluje kao da je gladan…Pitam (T. kaže da pita*) : jel ja to dajem njemu zato što je gladan? Jer- nije!…A, zašto mu daješ?…(smeh…)…zato što, to mi je rekao andeo, BOLJE DA HRANIM NJEGA, NEGO ONOG SVOG DEMONCICA, U STOMAKU …jer ja HRANU UVEK MORAM DA DELIM SA NEKIM, HTEO TO ILI NE …ako je ne podelim sa njim, onda to dobijaju moji demoni, tako da se ne opterecujem s tim što on to ne doživljava posebno, jer to ne radiš zbog njega vec zbog sebe…
“A šta ako T. više voli da hrani demone?…jeste, jer ce oni biti nezadovoljni, oni jako izražavaju i zadovoljstva i nezadovoljstva, a Isus to ne pokazuje, a demon, što se više raduje hrani, više ce da bude razocaran kad je ne bude dobio…krece da me šutira u želudac, kad je nezadovoljan…kaže da ja stalno uzimam hranu i za svog demona, deo te hrane mora da ode i njemu, to je nešto nužno, a PONUDA ISUSU JE DEO TVOJE ODLUKE…
“A, SAD, PONUDI HRANU SVOM ANÐELU”- kažem ja...,… “Kako sam mu dao celu pogacu…on je odmah podelio na pola i meni vratio polovinu…i time sam, istovremeno, u tom trenutku, dobio hranu…i ja sam ponuden, istovremeno…prijatno”…,…”A- jagodu?”…,…bio je malo bezobrazan i stavio je u usta i rekao da odgrizem pola i time bi smo se poljubili, a to nije mi prijatno…onda je pregrizao i pružio mi polovinu i rekao: “Ti baš ne znaš da se zabavljaš”?
“Pitam- da li je Isus tako hladan zbog T. ili…”…pa, on, u stvari, shvatio sam da to jeste i moja predstava zbog njegovih slika koje sam gledao, gde ima taj polusetan izgled i na raspecu i ljudi imaju najcešce sliku o Isusu kao na krstu…i u toj situaciji i malo je neprijatno gledati ga u tom kontekstu i toj situaciji…ali na “Tajnoj veceri” i tu ima isto takav pogled, malo distanciran od drugih…nemam tako prisan odnos, ali sad mi je delovao bliži, kad je to pricao…nešto mi je, ipak, pricao i dobio i tu trecu dimenziju…nije više samo kao slika…i- smanjio se, nije tako veliki…bliži smo, po velicini…izgleda da sam ja porastao, a nije se on smanjio…sad je vic:”ne sme dugo da se ovako ponaša, mora da ide na novo slikanje”…kao da pozira, stalno, kao neka obaveza…bitno je da postoje njegove slike i mnogo više ljudi gleda slike nego što cita Bibliju…ali ne uživa u tome…nekako mi ga je,sad, malo žao…”Ne znaš koliko meni treba da se popnem na krst i dugo poziram…i mora tužnu facu da napravi i dosadilo mu…hteo bi da bude nasmejan, na nekim slikama…
Ali ja mislim da sam neozbiljan, sa Isusom…”Pitaj andela, da li treba ozbiljnije…,…ma, jok, ja sam ok…andeo je skroz cudan, od kad sam mu ponudio hranu kao da se zaljubio u mene…i svidelo mi se…i hrana je bila drugacija, topla i pušila se…a ona je bila hladna…baš je ukusna, ali jagoda je bila ukusna, tako mi je izgledalo i Isusu…
(* objašnjenje: jedenje, zajedno sa disanjem, predstavlja našu najcešcu razmenu sa prirodom. Zato je izuzetno bitno- kako to radimo. Za disanje smo odavno zaboravili, da obavljamo svesno i ispravno. Smatramo da to znamo i umemo, a niko se nije ugušio, umro, zbog nepravilnog disanja. Cak to radimo, uglavnom ili uvek- nesvesno. To je ok, jer bi nam bilo potrebno mnogo više svesti o tome, a samim tim i energije. Zato to radi neki demon u nama. Ali, ipak postoji i nauka o disanju, neke vrste joge to rade, koje to proucavaju i daju dobre rezultate. Potpunije disanje, zdravije, ispunjenije enrgijom, samim životom. To znaju oni kojima je veoma bitno da se tako izrežavaju: pevaci, duvaci, ronioci…nije svrha ove knjige da vas uputi u ovo, samo da napomenem da i tako nešto postoji i dolazi, to znanje, od negde, sa Istoka, uglavnom. Sa jedenjem je slicno, mada o tome imamo više svesti i znanja. I prihvatamo savete, pogotovo za dijete ili recepte, za spremanje hrane. Zato na ovom polju, sigurno, možemo mnogo da poboljšamo svoj život, cak i sami. Izborom zdravije hrane, raznovrsnije, sa raznim BOJAMA, zacinima, ukusima…ali i deljenjem hrane, kako rece andeo. Ponudama. Ovo daje još višu dimenziju konzumiranju i ne šteti nikome. A može samo da obogati. To znaju oni koji to rade. O tome je puno pisano, pa ne bih, sada. Treba uneti ljubav, u kupovinu, odabir, spremanje i ponudu. Prema nekome koga najviše volite, ali poželjno je i bogu. Onda to ima neki poseban, izuzetan, šmrnc….Poseban savet, za cišcenje od bilo koje vece negativne energije: napravite neko jelo od mleka ili mlecnih proizvoda. Najobicnije…i to ponudite božanstvima. Onda to jedite, sa bližnjima. To je najjednostavniji “ritual” bele magije, za cišcenje. Ako ste na selu i ako je velika frka, poprskajte se kravljom mokracom. Možda ne znate koliko ovo deluje i antisepticki i za cišcenje od zlih sila. Raspitajte se. i nemojte da špekulujete zašto su, negde, krave svete životinje.)

2. Pitanje postavlja T:”ŠTA DA RADIM A DA BUDU ZADOVOLJNI MOJI DEMONI?”

“Teško pitanje…ima mnogo demona i kad bi svi demoni bili zadovoljni, bilo bi nemoguce, jer imaju suprotstavljene želje…jer su oni jedan protiv drugog i cak je i jedan sam protiv sebe, menja svoju želju, nisu postojani a cak i kad se zadovolji želja, oni je menjaju kao neka nadgradnja, i mora da se dalje zadovoljava…zato je nemoguce zadovoljiti demone- vecno…kad si gladan zamisli, najeo si se i…i opet si gladan…tako i nihove demonske želje…da nastavi da zadovoljava neke demone…a, sad osecam jak pritisak sa leve strane, jedna tacka na glavi…bol…a sad mi je prijatno…kao da mi je izvukao iz glave jednog malog demona…on je beba i još ništa nije radio…ja nisam ni bio svestan, ali je andeo to uradio da se ne razvije…ali …NE MOŽE, TEK TAKO, DA IZVUCE DEMONE KOJI NEŠTO VEC RADE…ja ne bih izdržao da mi on izvuce te velike demone, jer bi pružali neverovatan otpor…da li može u anesteziji?…Da, totalnoj, ali i T. i anestezija demona, jer demon može, uvek, da me probudi iz anestezije…a, kakva je anestezija za demone?…Najosetljiviji su nakon kad su zadovoljili svoju želju…taj neki period…osecaju…nisu, tad, toliko aktivni, jer uživaju u tom zadovoljstvu…treba ih uhvatiti u tom periodu i onda im koknuti anesteziju…Kako?…Pa, igla i špric i pravo u arteriju…, (smeh…)…to je nacin kako on meni da izvuce demone a da ja preživim…vec da ja njih postepeno da smanjujem, a ne da anesteziram…moram da ucinim da se razbole, ali da oni, toga, nisu svesni…onda se njihove potrebe smanjuju, kao kod coveka, a oni, pri tom, to ne znaju…kad se skroz razbole, onda sve njihove želje se pretvaraju samo u jednu, u želju da ozdrave…taj trenutak treba iskoristiti, jer tad mogu da ih prevarim…Kako?…mogu da ih pustim da umru, ali to je loše, jer to privlaci nove demone…ne moram da ga eliminišem, vec da ga održavam stalno bolesnim…a AKO ŽELIM POTPUNO DA GA ELIMINIŠEM, ONDA MORAM DA SE ODREKNEM TOGA ŠTO JE ON RADIO…ILI DA PREUZMEM ODGOVORNOST DA TO JA RADIM, SVESNO, UMESTO NJEGA …jer demoni koji to rade, umesto mene, preuzimaju odgovornost i mene onesposobljavaju da radim korisnije stvari…ali posledice osecaju oni…
ZAKLJUCAK (kaže andeo*): “Demone treba umanjiti, a potpuno eliminisati je velika odgovornost i veliko odricanje od stvari koje se, inace, u životu rade…pa i samo hranjenje, jelo, je pod kontrolom jednog demona…ako bih preuzeo potpuno odgovornost, morao bih da budem svestan svakog atoma hrane i gde da ode, da sam rasporedujem, a to je jako komplikovano, a to radi jedan demon, koji pri tom uživa…ne bih umeo tako dobro to da radim kao on…ali nisu svi denoni isti… bez nekih je nemoguce živeti, ali bez nekih se može, nisu potrebni”…Sledi prica o jednom demonu kojeg je T. želeo da upozna, svog demona, ali ukratko…

XXXX

SEANSA 3: 10.01.

DEVOJKA M, 16 GODINA, RADIMO SEANSE POLA GODINE…

“Da li je tvoj andeo još uvek mali, kao andelcic iz nekih hrišcanskih predstava, ili se promenio, s obzirom da radimo vec duže vreme i napreduješ, zrelija si, odgovornija, slobodnija…?
-”…Pa, on je kao mali, rastom, kao dete, ali ima facu odraslog…tako od pocetka, nije se promenio..”…A, jel može da se menja, da izgleda drugacije, kao što radim sa drugima?..pitam da ga pita…”Može, kad za to ima potrebe, kaže…a, jel može…(smeh…)…mi se nalazimo na nekoj plaži…uvek…smeje se i bacio je kamencic u vodu i napravio neku grimasu, smešnu..mirno je, usamljeno mesto…pa, opuštena sam…mirnija sam…ali neki put je na oblaku……nešto me boli glava, kao pritisak, sa dve strane…ok, pitaj ga zbog cega i kako da ti pomogne, da to otkloni…”Jer sam uplašena, jer sam imala bolove jutros…vezano za ishranu…jer nisam jela…on nešto da ti produva glavu i da te oslobodi tog pritiska…..ok., sad je bolje, dobro je…


Ok, idemo neka pitanja.
1. M. VOLI DA BUDE DOMINANTNA,

da manipuliše, u smislu da je drugi slušaju…šta je problem i kako rešiti?
-“To nije problem, nego zadovoljstvo, jer, uglavnom, ne škodi drugim ljudima, a ni njoj…ali voli i da drugi budu dominantni prema njoj, samo, onako, sa odredenom granicom…da budu dominantni ali da rade šta im M. kaže…voli osobe koje se ne ponašaju dominantno…(mogu da budu dominantni, cak joj se to svida, ali DA SE NE PONAŠAJU DOMINANTNO*)…bez dozvole ona preuzima inicijativu…nije uobražena, kao da je “ona – bog”…za jednu žensku osobu, koja joj se dopada, kao primer.

2. M. NE VOLI SEBE
Andeo joj objašnjava:“Treba da bude povezana sa jednom osobom, tom ženskom, koja joj se dopada, kao primer,… i da ce joj biti bolje, može i u mislima ili regresoterapijom, još bolje i intenzivnije, razmenom sa njom,… da ude u nju,…doživi je,… jer ta osoba ima puno samopouzdanja i onda ce da to prede na M. i bice joj bolje….neki ostaci, repovi, od pre…treba da se oslobodi tih demona u sebi…,…onda smo uradili jednu seansu, razmenu sa tom osobom i M. se oseca mnogo bolje, ispunjenije, zadovoljnije…

3. NE SVIÐA JOJ SE NJEN KARAKTER
Imali smo, pre toga i pricu o principima…,…pa može isto kao i prethodno, razmenom sa tom osobom…

4. KOJE TEME SU NAJBITNIJE ZA LJUDE KOJI CE CITATI OVU KNJIGU?

Pitam andela.

4.1. SRCE – kao tema ljubavi
4.2. MUNJA – kao tema – bol, patnja
4.3. OKO – videnje sveta, postanka sveta, uopšte, postanka ljudi
4.4. ZEMLJA – tema smrti, pitanja i odnosa prema smrti
4.5. Kao ISUS, NEŠTO – tema vere u nešto
4.6. PUTOVANJE – KROZ VREME – tema vracanja u prošlost i buducnost
4.7. NEPOZNATE ŽENSKE USNE, KOŽA, LICE, kao reklama na tv-u…savršena – odnos prema materijalnom i fizickom izgledu, kao i sklad sa unutrašnjim, duhovnim svetom…
4.8. ZA SVE OD OVIH TEMA IMA PUNO ZANIMLJIVIH PITANJA, ALI SE SVE SVODI NA NAVEDENE TEME.

OK, srce kao simbol i organ ljubavi razumem. Ali, kako je to sa MUNJOM, kao simbolom patnje i bola?
Iako je to za sve ljude, ali je opet, više vezano za M. Za nju je to RASCEP, odvojenost delova koji bi trebalo da budu spojeni…i – iznenadenje. Prejaka svetlost, zvuk, naglo i jako…neka bol, brza i jaka…možda ima i neceg lepog u tome, ali veoma, veoma malu dozu…ok…to cemo kasnije da razradimo…
- Kako OKO simbolizuje videnje sveta, postanka…
Kao pogled na svet, ali uglavnom je to kod ljudi – zatvoreno oko! A U REGRESOTERAPIJI SE OKO OTVARA! Na neki nacin, i to je POGLED- POJEDINCA! Ovo je više, kao, paranormalno…naucnici ne mogu da dokažu da to postoji…POSTANAK OBA SVETA…zašto postojimo, da li nastavljamo da postojimo pre smrti, posle smrti…sve u vezi glagola POSTOJATI! I nema veze sa masonima ili dolarom. ( ovo sam ja dodatno pitao).

? A šta je sa ZEMLJOM KAO SIMBOLOM SMRTI?

Jer se ljudi, obicno, zakopavaju u zemlju i misle da je pakao u zemlji a ne na nebu…hrišcansko verovanje…prvo nebo, pa zemlja…oni koji veruju u reinkarnaciju i spaljuju mrtve, zemlja ne predstavlja taj simbol…to je više za M. simbol i neko verovanje, za druge ne mora…ima verovanja drugacijih…bitno je razmatranje pitanja smrti i odnosa prema njoj.
? OK, ako je ovo vecinom ipak licnije, za M. da vidimo preciznije:
? 4.1. SRCE i LJUBAV, kako je to za M, kako oseca i doživljava?
Povezanost…prvo da zamisli kako je sa nekom osobom samo fizicki, pa posle da je sa nekim samo duhovno,…pa tek onda– zajedno, DA BI BILO POTPUNO, jer je LJUBAV PUNO STVARI ZAJEDNO. I da bi shvatila, mora da ih PRVO ODVOJI, na neki nacin…za sada nismo radili nešto tako…ok, radicemo kasnije…

? 4.2. MUNJA, BOL I PATNJA?

Za M. je to LOMLJENJE UNUTRAŠNJEG SVETA, duhovnog, ne potpuni slom, nego onaj pocetak…neki grafikon mi pokazuje, kraj grafikona je ludost a pocetak je bol i patnja…to se menja, z
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Одг: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #2 poslato: 01-10-2009, 14:57:15 »

NASTAVAK...

 4.2. MUNJA, BOL I PATNJA?

Za M. je to LOMLJENJE UNUTRAŠNJEG SVETA, duhovnog, ne potpuni slom, nego onaj pocetak…neki grafikon mi pokazuje, kraj grafikona je ludost a pocetak je bol i patnja…to se menja, zavisno od vremena, perioda života…sada je to nemogucnost da pregovara, dogovara, izboksuje nešto što joj je jako bitno…licna stvar o kojoj nije ok da iznesem podatke…,..bilo bi mi lakše kad bih znala šta ce da bude…pa pitaj andela…ok, pita ga i dobija odgovor…jeli ti sada lakše…pa, jeste, ali ja njemu ne verujem baš uvek…ok, a kome veruješ najviše…i pojavljuje se ta osoba kojoj M. najviše veruje…pitaj njega…pita ga, ali on joj preporucuje da bi trebalo više da veruje andelu, cak i ako laže, jer je to dobro za nju! …ok, koliko veruješ andelu, pitam je, u procentima…pa oko 48. A šta kaže andeo?…On kaže 25-27 posto. A šta ti kažeš…pa, ja mislim, sada, oko 20 posto, ali sada, inace se menja i verujem mu mnogo više…ok.

? 4.5. ISUS i VERA?

Za M. je to vera,… jer sam tako naucena…od malena… i neki krst …i vera kao vera….simboli su za mene bitni…98 posto,… smeje se…A šta kaže andeo?…89. A ti, sada? Pa 99…


? 4.6. PUTOVANJE…KROZ VREME…

M. kaže da vidi voz. Starinski, kao starinski nacin putovanja, neke osnove…zavisi od putovanja: u prošlost, buducnost ili po svetu?…pa ajmo redom, jedno po jedno…ajmo u prošlost…,…ne verujem da bi mi bilo prijatno…(pa, promeni veru, verovanje, ako ti nije prijatno, možeš da veruješ i u nešto da je tebi prijalo…ovo pomislih, ali nisam rekao)…ok, ali možeš u prošlost da putuješ i da budeš i u nekom drugom telu ili da gledaš neke dogadaje, nije valjda sve u istoriji bilo veoma neprijatno…,…aaaa, to bi mi prijalo, a jel to može?…pa, zar nismo juce radili da budeš u situaciji da gledaš i ucestvuješ u necemu što je bilo, a nije to tvoj život…neciji drugi život,ovo i ovo…pa, jeste… ok, nisam sigurna da bi to bilo lepo za mene, secanje na moj život, ali možda – korisno…pa ja se secam da sam bila retko, u sekundama, srecna…kad je nešto lepo, sreca, kratko traje…kratko živi…zar nisi cuo tu izreku…može da se produži, ali verujem u tu poslovicu…trenuci srece brzo produ…narodna…98 posto verujem…

? OVDE MORAM DA DAM OBJAŠNJENJE:

? XXXX- ZAKRIVLJENJE VREMENA i NAŠA PERCEPCIJA


? Ok, 4.7. NEPOZNATE USNE, KOŽA, REKLAMA…

Današnje vreme, previše reklame i prevelika briga za spoljašnji svet i izgled…to predstavlja to lice, ali ta tema ima veze sa pogledom na svet…i kako je taj odnos PROMENJIV…NE POSTOJI…,…a, sada?, …koncentracija na unutrašnji svet…sa dozom samopouzdanja…

4.2.1. Osoba B. ista pitanja, pitanje SRCE- tema LJUBAVI:
- "Ehhhh, gde me nade?...
Ljubav je kad se ljudi vole...ne znam...šta se sve tu podrazumeva?
-Njen andeo: " Ljubav je bitna za ljude...da u svakoj porodici, svakoj vezi...svuda...je potrebna ljubav...to je nešto što ljude SPAJA...mnogi su zato nesrecni jer imaju nedostatak ljubavi...osecaju se usamljeni...nemaju pored sebe nekog ko ce da ga voli...ili tako smatra...neki ljudi pokušavaju...zato nalaze i ljubimice i prijatelje...i regresoterapija u ovome pomade...i andeo...kao neko ko je tu, pored...
4.2.2. A- MUNJA- kao PATNJA I BOL?
- "Ne može, valjda, da se TOLIKO IZDRŽI., ta bol...zato munja..bol jenešto što je najstrašnije, a patnja može stalno da bude...to nije...kad neko pati...pati, ali živi sa tom patnjom...a bol je kad se doda još neki faktor...neka ogromna tuga...ti možeš tiho da patiš i svako pati zbog necega...a bol je nešto neizdrživo, kad je veliki bol."
-"Andeo se slaže, nekim delom...misli da je bol...ide posle velike tuge, strašne, gubitak nekog, neke drage osobe...patnja se nagomilava...i raste...i pretvara se u bol, a on može da dovede doludila...ako je svakodnevno, stalno...to je osecaj slabosti...ako se godinama nagomilava može da dovede doludila...ali ne tako lako...pre do depresije...i povucenosti..."
- Ovo sam pitao u vezi i sa grafikonom koji je andeo pokazao, ranije, jednoj osobi- pocetak je patnja a kraj je ludilo.Pitam- "Kako se leci ludilo?"
- "Kod psihijatra....šalim se...kada dode do toga ne može da se spreci...jer se sve više razvija...pre toga treba da se što više nešto radi..i regresoterapija...da se patnja izbacuje...meditacijom...i kontrola...da ne dode do ludila."

5. O DEMONIMA I ANÐELIMA?

“Ali ljudi ne veruju baš, u njih. Ni u demone ni u andele, ni postojanje njihovo…Treba uverljivije da se to napiše!”…”Kako uverljivije?”- pitam.
“Samo da biraš prave izraze a ne konfuzno, primeri iz života…ljudima je lakše- metaforicno, nešto kao zlo ili nešto dobro, mirnoca, kao da nisu konkretne osobe, vec osecanja, predstave, tog demona…i andela.”
(* Ja se izvinjavam što upotrebljavam reci kao: demoni i andeli…u smislu personifikacije nekih osobina i nekih energija. U psihologiji je demon definisan kao ego stanje deteta u detetu.Postoje tri glavna ego stanja: dete, odrastao i roditelj. Psihologija i psihijatrija se bave pitanjima kako da odrasla osoba ima ego stanje koje joj pripada, t.j. odrasloj osobi. Jer najcešci problemi nastaju kada su osobe koja nisu deca, u ego stanju deteta ili roditelja, a igraju se igara sa drugim osobama u slicnim ego stanjima.Naravno i najcešce PO DRAMSKOM TROUGLU: ŽRTVA, PROGONITELJ I SPASILAC. Gde bi najviše voleli da budu spasioci, a najcešce su žrtve, a Pera, Mika, …su progonitelji. E, ovi, nazovi progonitelji, imaju te strašne demonske osobine. Oni su “zli” i ne daju nam MIRA. A nama je mir najvažniji u životu. To je opisano u mnogim knjigama, pa ne bih o tome.


6. DA LI CE NEKI HRIŠCANI DA SE OSETE POVREÐENI, UVREÐANI, LJUTI, PROTIVNI…ŠTO OVO NIJE 100% U SKLADU SA NJIHOVOM VEROM? DA LI POSTOJI MOGUCNOST DA SMATRAJU TO DELOM NEVERNIKA i DA SATANIZUJU OVO?

“Ako imaš potporu, onda nema frke, jer je nisi uvredio, njihovu veru, ne umanjuješ je, podržavaš, ali ti si taj koji podržava drugu veru i to je ok…ali ti treba potpora…TO ŠTO POSTOJI, TO JE POTPORA…i druga vera, koju podržavaš, kao i regresoterapija da postoje, vec…nisi ti izmislio nešto novo što vec ne postoji i što nije priznato…vecina njih, protivnika, nece ni citati knjigu, koji imaju tu veru jaku…

? ( *OK, da navedem i nešto što bi moglo da bude POTPORA, kako rece andeo.



7. OK, ALI, NA PRIMER, JEDENJE MESA I PONUDE, KOME PONUDITI MESO, AKO VIŠI DUHOVI ILI BOŽANSTVA NE PRIHVATAJU JEDENJE MESA? ILI IM JE SVEJEDNO.

“MOGU DA PONUDE, JER JE TO – DAVANJE! I UPOTPUNJENJE DUHOVNOG ŽIVOTA. I iako Isusu to nije potrebno, dobro je jer je davanje…nije bitno Hristu…vecina nudi bogu a ne Hristu, necemu što je vrhovno.

8. MAMA JE ZABRINUTA ŠTA NJENA CERKA RADI U REGRESOTERAPIJI

Prirodno i skroz ok, s obzirom da je M. maloletna. I iako je majka upoznata sa ovim što radim i iz licnog razgovora i iz razgovora sa cerkom i primecuje razlike u ponašanju i raspoloženjima, pozitivne, naravno, njena zabrinutost je razumljiva i opravdana. S obzirom da ovo što radim sa pojedincima, uvek, ima pozitivna dejstva i na njihove najbliže, i okolinu, to deluje bez obzira i da li radimo pitanja i realizacije koje se odnose konkretno baš na te odnose, koje obicno i radim, uvek, na pocetku, u prvim seansama…
Ok, mama je zabrinuta pre svega što M. nije baš potpuno ispoštovala nekakav dogovor, što nije skroz povezano sa seansama, nego sa vremenom, tim periodom, boravkom ovde, kada je trebalo da joj nešto pomogne u kuci. Samim tim je uneta doza, veca, nepoverenja, zbog nepoštovanja dogovora i zbog lošeg raspoloženja majke da ce morati, sama, da obavi neke poslove, a trenutno se razbolela, prehlada...
OK, kaže andeo,mama je neraspoložena zbog nepoštovanja dogovora…”DA UÐEŠ U NJU DA BI TO SHVATILA, kaže andeo,…DA TI BUDEŠ – ONA, MAJKA. Ne poštuješ dogovor, ali i da pomogneš, i sumnjivo joj je šta to radiš ovde, ...toliko dugo i cesto…kao: kako ti nije dosadno, nije joj jasno…volela bi da zna i da razume…,…i sad joj andeo pokazuje slike…neko drvo, sa jabukom i on bere i nudi mami…kao NEŠTO OSVEŽAVAJUCE i UKUSNO, da ona to oseti i doživi kako je to, tebi, a na sebi…
SAD KAD SI TI UŠLA U NJU, KAO DA JE, ISTOVREMENO, I ONA UŠLA U TEBE i DOŽIVLJAVA STVARI KOJE TI DOŽIVLJAVAŠ, DIREKTNO, kao da je ona na seansi,…,…kao i da joj pušta neki film o tome šta ja radim, ovde, i kako se osecam, ona to vidi…i andeo joj prilazi, mami, i kaže da nema potrebe da se brine…ali mama kaže da ja ne poštujem dogovor, zato se tako oseca…ok, a šta M. da radi? – pitam andela. Pa, da nastavi, imamo još nešto da radimo, a mami da kaže, sve isto kao što joj je i rekla, ranije, ali SMIRENO,… i da ceš sve da joj ispricaš kad dodeš kuci, jer je to dobro, a i nju to interesuje, jer joj (mami) se svida i ona se oseca bolje, da može i ona da radi takve stvari…,…i sad kao da me prekrstio, blagoslovio, andeo…znak krsta, kao da je hteo mene da smiri da bih uspela s njom…dotice me za ramena, od napred i smiruje, ucutkuje…kao da hoce da završimo sa mamom i da radimo dalje…
…ok, vidim SIDRO…u moru…i neki brod, i ja sam ispod vode i tako mi je bolje…plivam i dolazim do prozora na brodicu…neki cudni likovi, zastrašujuci…kao da se ne plašim…primecuju me, ali cudno, ne osecam strah…oni su unutar broda, ne mogu da izadu, a kao da hodam po dnu, po toplom pesku, iako je nemoguce da je pesak, dole, topao, ali tako osecam…osecam se prijatno i sigurno, zašticeno, iako vidim i te face, ne smetaju mi, ne doticu me se…
…onda smo se prebacili, andeo pokazuje nešto u vezi sa fotografisanjem,( sa mnom, kao model)…treba joj entuzijazam i želja…mora sama da izvuce pozitivnu energiju za slikanje…(ranije smo radili fotke za book modela i ucio je, ali je to bila moja energija, uz njenu želju, a sada kao da krizira, zbunjena, ne zna je li lepa, zgodna, kao na slikama, mada sada ume da vidi, bolje, i nedostatke ili kada je loše na fotkama)…,..andeo mi reda tarot karte…kao da hoce da mi predskaže buducnost…ali karte su obicne…izvlaci iz špila…DAMA, DVOJKA, CETVORKA…i stavlja ih gore, pokazuje VAŽNOST!…Šta znaci dama?… Nece da mi kaže, samo prelazi rukom, ponovo…kao da se bojim da sebe vidam na slikama…sada sam prezauzeta unutrašnjim…duhovnim stvarima…može fotke, kad izadem iz toga i iz ovoga sa mamom, opterecuje me, trenutno…osecam pritisak vremena, previše kao…koliko minuta radim ovo, koliko minuta sam ovde…,…kad dode kuci treba da porazgovara sa mamom, da ozbiljno shvati…, sad ne treba da se time opterecuje, da ostavi u fijoku za posle a sad da nastavimo da radimo…,…pitanja su bila licnija.

9. DEVOJKA, S., DVADESETAK GODINA, STUDENT

- konkretno, ima problem u seksu…moram da pitam andela o pisanju o ovoj temi, koja nije nimalo retka kod osoba koje dolaze, iako ne ispoljavaju odmah, a ipak je licna

9.1. O SEKSU I REALIZACIJAMA U SEKSU

Koliko da se piše o tome, u knjizi, i šta je ok, s obzirom na intimu, ali i ambivalentnost, ili razlicite varijante privlacnosti, ev. i odbijanja…s obzirom na relnost i cesta pitanja i realizacije, koje su vezane za seksualnost, a opet su intimna i licna, poverljiva, tajna…
Andjeo: “ Pisati o seksu, ali ne sa seansi… konkretno…jedino ako hoceš ti…ako pitaš te koji dolaze da li su saglasni…ali treba i o tome.”
OK, da probam da napišem a da nije konkretno:
? XXX
-
9.2. JA SAM DELFIN U TELU AJKULE

Probali smo prvo kao punjenje energijom odlazak na more. Plaža, sunce, slana voda, šetanje po plicaku, buckanje u vodi. Onda je ona plivala, jer joj, posebno, treba plivanje. A zima je, ovde nema zatvorenog bazena.Što zbog tela i mršavljenja, a sve ovo i zbog izgleda, bubuljica, da malo pocrni (naravno, kako rece andeo, ljudi u ovo ne veruju, da može regresoterapijom i da se pocrni ili izlece bubuljice, dotera koža...kao da je telo stvarno na moru, ALI I TO MOŽE, malo dužim tretmanom). Onda sam joj rekao da gnjura, što duže i dublje, pa smo prešli, zbog neke posebne realizacije na ribe.
Prvo je bila ajkula. Opasna, velika, kao mnogo vrti perajima, ali je i usamljena. Nema ni puno riba u njenoj blizini. Ali, oseca se jaka, mocna, kao ranije realizacija sa lavom...i ništa. Onda sam joj rekao da bude DELFIN i da uporedi. Kao delfin joj se mnogo svidelo. Bila je- SRECNA! Neverovatno koliko je opuštena i ima i društvo, druge delfine i ribe, nije usamljena.A posebno što se igra, skace, izvodi razne akrobacije, oseca svoju nežnu kožu i telo, lakocu, bezbrižnost.Bukvalno ne samo vrlo zadovoljna, vec upravo- srecna. Onda smo uradili jednu posebnu meditaciju: da bude delfin, iznutra, ona, ali da bude, ujedno, i sa telom ajkule, spolja.
"Delujem nekako opasno...ali sam dobra...ima više riba...osecam kao da sam...delujem zastrašujuce...ko me ne zna...ali kad pocne da prica sa mnom vidi da sam pozitivna, dobra, vesela...lepo je...ne sme neko da me baš...da me zeza..."
Raymišljam,... mnoge devojke, danas, vole da budu ajkule. Opasne. Ali više kao odbrana. Ne znaju da je mnogo bolja varijanta ova, unutra delfin, srecna, zadovoljna, ispunjena, a samo spolja, za neke osobe, ajkula. Jer samo ajkula i nije baš neki užitak, nije potpun užitak.
I ovo je prica o razdvajanju i spajanju, dva sveta.

? 9.2. OPET SATANIZACIJA ISTOKA, INDIJE, DRUGE VERE…
NA RTS-U, U EMISIJI “KLJUC”

Upravo sinoc, emisija KLJUC, na državnoj tv, izvinjavam se što navodim konkretan slucaj, ali je interesantno, mislim vrlo, zbog moci i uticaja medija, posebno ovog, da su gosti, jedan POZNATI PSIHIJATAR!!! i FUDBALER, pomenuli, u emisiji koja se baš bavila psihickim problemima ljudi, pre svega depresijom post novogodišnjih i postbožicnih praznika, nešto kao fudbaler je probao nešto sa nekim guruom, sa Istoka, Indijskim, i to ga je, kao još više zaludelo i iznosi svoj stav, negativan, prema tome,uopšte, ali se PSIHIJATAR, gospodin cije ime nije ok da bude navedeno, potpuno složio, i to u smislu da je to sve, sa Istoka, i Indija, gurui, te vere,druge, to je kao nešto najgore…
“A, šta je tvoje pitanje?”
Pa, ja sam, po tom kriterijumu vere, po ocu- katolik. Kad bih prihvatio na taj nacin veru, po rodenju ovog tela, onda bih se, kao katolik, osecao kao “persona non grata” ili nešto gore…a da ne pominjem veru koju sam prihvatio kao stariji, slobodom svog izbora, za koju preižuzimam i odgovornost i posledice, ma kako najgore bile, i iako prihvatam to mišljenje, osecam da je to kao velika, mocna propaganda necega, što je protivno ovome što ja radim, i što smatram da je naturanje mišljenja, bez dozvole slobode. A ipak smo u zemlji koja oficijalno priznaje slobodu veroispovesti i koja želi u evropsku unija, prihvatajuci standarde i još vecu slobodu prema svim verama, pa i sa Istoka…sa budistickim i hindu hramovima koji postoje u Nemackoj, Italiji itd…pitanje se odnosi na toliku propagandu, koja je, mislim, u suprotnosti sa onim što se prica da bi trebalo da bude…zašto je to tako i gde je cije mesto, njihovo i moje?
“To su- POJEDINCI”…PROTIV INDIJSKE VERE I ISTOKA, NISU DOVOLJNO SHVATILI…POVRŠNI SU…ne verujem da su imalo citali o njihovoj veri…ali, to se proucava u školama…filozofija, Konfucije, pominje se i budizam, hinduizam,…geografija…velicine kontinenata Evrope, Indije, Kine…populacija, broj vernika ove vere, ovde i tamo, te njihove…nisu svi površni ili protivni…baš OBRNUTO…TE INDISJKE VERE MNOGO POMAŽU PSIHICKOM ŽIVOTU LJUDI…JOGA, MEDITACIJE…i to baš cudi što psihijatar, koji treba da pomaže u psihickom životu, to podržava..ali TO JE NJEGOV STAV…nisu ni svi psihijatri isti,…oni su kao i svi ljudi…razliciti…ima i onih koji proucavaju uticaj Istoka, i prihvataju i odredene prakse i tako i rade, i istaržuju…ovi su samo culi za to, ali nisu se potrudili da to…nemaju dovoljno znanja…CVRSTO VERUJU U ONO ŠTO IM JE NAMETNUTO OD ROÐENJA, i ne žele da menjaju stav i mišljenje o tome…za njih ima to loše posledice i ne žele da udu u nepoznato, jer imaju prepreke, ne strah, prepreke, da saznaju sve religije i druge vidove života…mogu da nastave da veruju u Hrišcanstvo…ali da upoznaju i druge religije, kao što se upozaju i drugi ljudi a ne samo oni iz detinjstva, poznati…

? KAKO JE TO SA REINKARNACIJOM?

? Zašto im je to toliko strašno da dopuste tu mogucnost kao neku širinu samog boga, mogucnosti, vecne, ako baš žele?…
“Ne veruju…kad se telo raspadne, raspadnu se svi atomi, ne veruju da mogu ponovo da se rode jer, to je ono OKO- OSNOVNO PITANJE I KRAJNJE- PITANJE SMRTI! Ali ne razumeju…NISU SIGURNI! I ne veruju, potpuno da ce, i ovako, da odu u raj, a ovo sa reinkarnacijom im je još cudnije i komplikovanije…veruju u ono što im je bliže….mnogo više veruju u spoljašnje nego u unutrašnje, u telo, zemlju, a ne u dušu, toliko…veruju u duhovni svet, ali drugacije…ali i u celosti, ne vezano za religije, ljudi više veruju u materijalni svet nego u duhovni…”

? A PSIHIJATRI?

“Cak vecina i proucava,( misli se na uticaj Istoka, meditacije, joga, vere…), ali pojedinci…neki nece..razliciti su i oni…



? OK..DEPRESIJA

U navedenoj emisiji se pominje, ili je cela tema emisije bila depresija, kao psihicki problem, cak u buducnosti predvidaju i gotovo najvecu SMRTNOST OD DEPRESIJE, što mi deluje malo, da ne kažem mnogo, preterano…šta je mišljenje, savet ili stav andela prema depresiji?
“Regresoterapija, regresoterapija, regresoterapija…šalim se…pa…regresoterapija! (treba uzeti u obzir da ja radim regresoterapiju, kao i ova devojka, sa mnom, pa je moguce i veoma verovatno, da je to, tako, receno zbog nas)…,…Oni vole da ga (psihijatra) vide PRIVATNO, mnogo više nego u bolnici…kao da nije sa ovog sveta nego sa druge planete (misli na osobu koja dode kod psihijatra u bolnicu) …ili privatno, ili poverljivu osobu,…,…ostavi kontakt, u knjizi, da mogu da ti se obrate…i neko ce da se javi…kao S., T.M.A, i ostali….i vizitkartu, ne može da škodi…u Smederevu ima dosta osoba koje to interesuje i koji ce da se jave i dodu…INTERNET…bilo bi dobro…bilo kojim sredstvom informisanja…da saznaju…
a oglasi, tv?…,…sva sredstva, više… malo,nemaju pojma, kao: a, šta je to regresoterapija?……ljudi ne znaju šta je to,…, “a šta ce mi ovo”…



? ISTOK i BIBLIJA

? Ima li, u Bibliji, stvarno preporuka da je nešto loše i da dolazi sa Istoka
“Ima veze…Istok je malo…NE TREBA DA SE SHVATI DOSLOVNO…PSIHOLOŠKI ZNACAJ TE RELIGIJE JE VELIKI, ne rituali…MEDITACIJA ima psihološki znacaj i ovo što radiš…ne vezivati se za religije jer su one opredeljenja i nebitno je koja religija…ne moraju da budu potpuno predani jednoj religiji, vec SEBE… DA UPOZNAJU… i traže, istražuju, da kombinuju… …
za knjigu i mali uvod i objasniti znacaj seanse, svake pojedinacno, kako ti to tumaciš, ljude i to interesuje, nekad i više,… ili bolje razumeju… tumacenje…znakove i simbole u seansi…

KARMA SRBIJE i SRBA

Može li andeo, ukratko, da opiše karmu Srbije i srpskog naroda, najbitnije karaktere, karakteristike, osobine…?
? Ne zna to da kaže…nece…
? Ok, jel može barem tarot karte, neki simboli…
? Još manje ljudi veruje u to, u karte i tarot…,…a ove emisije i casopisi i…?,…Zovu iz zabave, kao bingo…da li ce izvuci ili ne, džek-pot…malo im daje samopouzdanje, da idu tim putem i da se desi to dobro…

9.3. ZA PSIHIJATRE i PSIHOLOGE

Da li ova knjiga može i kako da pomogne psihijatrima ili psiholozima, neka ideja, savet, t.j. ovo pitanje je direktno i konkretno za njih..
? “Bilo bi dobro sve, cela knjiga, za psihologe, psihijatre…kao prolazak kroz loša iskustva i ZAŠTO SU TA LOŠA ISKUSTVA – DOBRA! …Zato da bi pomogli pacijentima, da shvate iz drugog ugla loše stvari koje im se dešavaju i njihov smisao da shvate…i oni to treba da shvate da bi radili sa pacijentima…mada se o tome vec pisalo i trebalo bi to da znaju…

9.4. ŠTA JE NAJVECA INSPIRACIJA ILI NAJLEPŠE, NAJPRIVLACNIJE, LJUDIMA KOJI RADE REGRESOTERAPIJU, NE SAMO SA MNOM?

“Verovatno da prevazidu svoje probleme i vode bolji život i steknu novo iskustvo…zanimljivo…zavisi od osobe…ili traži nešto novo ili je depresivna, ali i ona prva ima neki problem…svi imaju neki problem…
(* za mene je to nešto neopisivo- kad osetiš ljubav, potpuno prihvatanje, energije, sigurnost, zabave...sa andelom).

9.5. CEGA SE NAJVIŠE PLAŠE I ŠTA IM PREDSTAVLJA PREPREKE DA DOÐU I POCNU OVO DA RADE, AKO VEC NEŠTO ZNAJU O OVOME?

“Strah…od detinjstva im je usadeno, od pocetka, narocito Hrišcanima…i teško im je da se oslobode, jer imaju formirane stavove…ne treba da ih ubeduješ, oni sami mogu da iskapiraju.”
?
? 9.6. ŠTA TREBA DA ZNAJU DA MOGU, OVDE, REGRESOTERAPIJOM, DA POSTIGNU, A DA JA VEC TO NISAM NAVEO, NAPISAO?

. “Taj duhovni mir i sklad, najviše mogu da dobiju…i znanje da tako bolje žive.”
(* i, kao što rekoh, prvu put u životu cistu ljubav, jedan na jedan, oci u oci)

9.7. MOŽE LI DA SE RADI NEKI ISTRAŽIVACKI, NAUCNI RAD U VEZI SA REGRESOTERAPIJOM i KAKO?

“Jedino ako imaš nameru da koristiš nešto tude, poznatog analiticara i njegovom tvrdnjom da potvrdiš… ili “pacijentovom” tvrdnjom …koji dolaze kod tebe na regresiju, jer oni nisu pacijenti…(a kako ih nazvati?…,…pa,… po imenu, …ove, koji dolaze kod tebe…jer nisu ludi, nisu pacijenti, nisu ni klijenti, jer nije trgovina, znaci – po imenu).”

SEANSA 12 ILI 28..imam problem kako da poredam, seanse, u knjizi, jer mislim da bi bilo bolje i razumljivije da se povežu po nekim temama ili oblastima, a ne po redosledu, vremenskom, kako dolaze….

OSOBA B. PRIVATNI PREDUZETNIK, SREDNJIH GODINA, RADIMO SEANSE NEKOLIKO GODINA, POVREMENO

Posle uvodnog razgovora, prijateljskog, nevezano za probleme, rekao mi je pitanja i šta želi da realizuje i odmah smo poceli sa pitanjima.

- “OSECAM SE NESIGURNO, materijalno, U OVOJ FINANSIJSKOJ KRIZI, a vec osecam i posledice, gubitke…šta da radim?”
? Andeo mu odgovara:“Moraš da se oslobodiš tog demona koji voli tu nesigurnost, materijalnu!”
? - A, kako?
? Andeo mu pokazuje film sa njim: …Ja stojim na žici i balansiram i i demon isto, imitira me… ali radimo odvojeno i…u jednom trenutku treba da zadrmam žicu, da on padne a ja da ostanem na njoj…


-“ KAKO PRESTATI SA PIJENJEM, ALKOHOLOM?

”Sad stojim na trgu, sam sam, ljudi prolaze pored mene i ne primecuju me. Držim flašu, na usnama, do ivice, ali se rakija ne preliva u usta. Ja samo posmatram ljude…i sad je neko prošao pored mene i kako me je malo zakacio, prodrmala se flaša i izašlo je malo rakije meni u usta. I opet isto, kao i pre. Ja stojim, a kako me neko zakaci, rakija se prospe…tako pijem….OK, a kako da prestaneš”- pitam ja. “Pa sad ne može, jer je to kao neka spirala, ne može odmah…puno stvari je sada u pitanju, puno je ljudi…ja sam isto, prvo dao cašicu nekome, još davno…procice, smanjuje se ta spirala…da osetim taj gutljaj,…pola cašice…ne vezano za ljude…,
OK, radimo jednu realizaciju, …”Pružam ruku, skoro nesvesno, da uzmem nešto, ali mi ruka automatski krece ka flaši rakije…ali kao da to nisam ja uradio, kao da me je neko gurnuo…,…pa, poglededaj ko te gurnuo…,…pa, neki decko, mladic,…oko 16, 15 godina…onako je stidljiv, ponizan, malo i plašljiv, …sakrio se u gužvu, ne sme da kaže ili da traži, ali bi popio, baš rakiju, ne pivo, vino,…onako, kao da je neki ki frajer kad to popije i što to pije, hode da se pokaže, tako, zbog drugih,…da privuce pažnju, kao da je vec odrastao,…glumi da je stariji, iskusniji…i to proguta, ni ne oseca ukus, ne interesuje ga, važno mu je da je cugnuo…,…ok, idemo dalje…ja sam ne znam šta dalje, da li da mu damo da popije ili ne…sta ide dalje?…,…pa, prekrstio sam se, tri puta, ustao i lepo se prekrstio,…juuuu,…šta je bilo?…,…ne znam, nešto cudno,… ali ljudi se i prekrste kad piju …ne znam šta se kaže…da bude…nešto…i popovi se prekrste kad piju…ali nekako se sve kaže: daj bože, daj nam ovo ili ono, sve samo da nama bog da…ništa nema kao: evo tebi bože…pa, ne znam, za rakiju, ne ide da mu ponudim rakiju...nije baš lepo...,.…

29. CRNA RUPA i RUKA KOJA VUCE NA DOLE

Prva njena seansa. Žena, tridesetak godina,majka…ima cest osecaj kad zatvori oci ili to sanja, kao da je iznad provalije, u mraku, kao na mesecini, i oseca da je neko hvata, neka jaka ruka i vuce na dole, u provaliju…grozan osecaj, strah…Ovo radimo pre kontakta sa andelom, ja sa njom.
-“Ok, idemo u tu situaciju…sad si tamo, na vrhu, i pricaš mi šta vidiš i osecaš…”
? “Pa, uvek isto…kao i pre…ne mogu da se pomerim i osecam da me neko hvata, od pozadi, kao ruka, i da me vuce u provaliju.”
? Jel se nekad desilo da te je odvukla ili samo dotle, taj strah i posle se prekida?
? “Pa, ne mogu dalje…strašno je, opasno…”
? “Ok, kako se sada, osecaš, sada radimo seansu, je li strah isti, manji, svejedno…?”
? “Nije svejedno, osecam veliki strah, ali i ne toliki kao pre, onako kao izmedu, ali dosta jako…”
? Ok, jel možeš da se okreneš, da vidiš tu ruku, ništa nije strašno, na seansi si i ako je prevelika frka, možeš da se vratiš, pa cemo polako ili necemo, ako se mnogo bojiš i sada.”
? “Evo, okrenula sam se…vidim šaku, veliku, ogromnu, i dlakavu, ružnu, kao od neke životinje…velike nokte…samo taj deo, dalje je mrak, ne vidim ništa…”
? “Jel možeš da ga uhvatiš za ruku?
Mogu…evo uhvatila sam…,…Ok, ajmo polako da se kao vereš, po njegovoj ruci, da ti ideš, sada, ka njemu, do lica, da vidimo kako izgleda…,…on je dole, u toj provaliji…idem polako ka njemu, ali kao da ima ogromnu ruku, beskonacno dugacku…, ok, idemo do kraja…,..pa sad sam došla do dna provalije, vidim mu lice, neko grozno cudovište, ali oci su mu, nekako, cudne, kao da je slep, onako skroz mutne…ne plašim se, sada, uopšte, ne osecam da može i da hoce da mi uradi bilo šta loše…cak mu nisam ni interesantna, nekako, kao da se- iskljucio…kao da je neka mašina i jednostavno se iskljucio…kao da je to trebalo da uradi, da me povuce dole u provaliju, i sada je završio taj posao i kao mašina, iskljucio se…interesantno…,…ok, šta ima dole, u provaliji?…pa mracno je, ali nešto nazirem, neke kanale, kao male tunele…izgleda da ima nekog, osecam to…kao da tu neko živi, puno njih…i osecaju da sam tu, ali se ne pojavljuju, kao da se kriju, od mene…ne plašim se, ali osecam da mi nije ovde mesto…,…ok, izlazimo…
? Kasnije mi je ta žena otkrila da je dugo godina bila padobranac, pa je možda ostao neki strah da joj se ne otvori padobran…ko ce ga znati, nismo to pitali, bitno je da tog straha više nema.

30. DEVOJCICA M.K, 16 GODINA, PRVA SEANSA

Ova seansa je snimana, tonski, od pocetka, pa, uz saglasnost devojcice i roditelja, možete i da cujete tacno kako je protekla i kako protice ova seansa, pogotovo što je to prva seansa.
Došla je po nagovoru majke, sa kojom sam radio pre oko godinu dana. Prvi razred, problemi sa školom, matematikom, strahovi, cesto se svada, ne oseca da ima prijatelja, nezašticena, …
OK, radimo. Upoznata je kako to ide i napisala pitanja- teme, koje je zanimaju.
“Pošli smo….letim…kao da imam krila, u stvari imam krila…letim visoko…svida mi se, nekako je skroz opušteno, laka sam…idemo da nademo andela…dolazim do neke velike crkve…ulazim unutra…da ga nadem…vidim njegovu sliku…gore, sa leve strane…to je on…ali je to samo slika…nije stvarno…,…a zašto je to potrebno- pitam…pa da znam kako izgleda…pa da ga tražim dalje…,…je li to crkva poznata,ova u gradu?…nije, to je neka crkva gde se okupljaju andeli, drugacija, ali vrlo lici…letim dalje i kao da stižem do nekog dvorca…kapija…,…jeli otvorena, jel možeš da udeš?..,…aha, ulazim i on me ceka, ispred vrata….kaže da dodem…,…kako izgleda? –pitam…pa, kao na slici, mlad je, ima lepu dugacki kosu, ima krila, kao nešto belo obuceno, i dole…,…pozdravio me…ali je ona žensko,…ok, kako se osecaš?…pa lepo, prijatno…kaže da udem, hoce nešto da mi kaže…,…ok, udi…,…pauza…šta kaže?…,…kaže da moram više da poštujem roditelje…da se ne ponašam, prema njima lepo…da pazim šta pricam, jer ih ponekad vredam…,…kako?…pa kažem majci, na primer da je veštica i ona se naljutila…to nije lepo…ok, pitaj andela kako da ti pomogne, kako to da realizuješ, da bude bolje…,…kaže da ce sad da mi pokaže, da ja udem u telo majke i da vidim kako se ona oseca…tužna je i razocarana…misli da je sve uradila najbolje, za mene a sada ne zna šta je pogrešila i zašto sam joj to rekla…oseca kao da nije dobra majka, a ne zna zašto…,…ok, a kako bi bilo da joj kažeš nešto lepo? Kako ce da se oseca…,…evo, rekla sam joj: ti si brižna majka…i odmah se promenila…hoce nešto lepo da mi spremi,… neke kolace…drago joj je…i ja se osecam bolje…,…tako smo radili razmenu i sa ocem i sa bratom, koga voli da naziva majmunom i …,…

Ok, hajdemo na pitanja: MATEMATIKA, strah i kako da se naucim

Sedimo, u školi i gledamo kroz prozor. Napolju je oluja, leti lišce i neke ptice…Profesor prica, objašnjava, ali nekako nezainteresovano, kao…ovo možete kod kuce da se naucite…imam strah jer ne znam kako…pogotovo pismeni…ne umem da se naucim…...

34. Ž. je pomenuo knjigu A. DŽANOVA: "PRIMALNI KRIK" u kontekstu da li sam informisan o tome, citao je, kao nešto znacajno, kad vec pišem ovakvu knjigu. Nisam je naveo jer mi deluje previše sado- mazo, bolno, i mislim da taj nacin lecenja privlaci neke nove demone koji uživaju u tom bolu i igri -"hrabrosti". Šta o toj knjizi i metodu lecenja misli andeo?
-" Ta knjiga nije lepa. Prepuna je tužnih prica i ima nešto negativno...taj nacin lecenja nije privlacan za ljude...kao da je logika...ide se drugim putem...više se postaje negativan nego što je poboljšanje raspoloženja i izlecenje..."
...POGLEDAJ DALJE
 
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Одг: REGRESOTERAPIJA-ALEX RADOVIC-2-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #3 poslato: 01-10-2009, 15:05:26 »



Ovde ce biti opisani DELOVI NAJNOVIJIH SEANSI sa ljudima koji su se javili na oglas.

1. Kao sto je napomenuto, OTVOREN JE NOVI SPA- CENTAR, SA TRI MAGICNE VODE, zahvaljujuci poklonu i donaciji gospodje Z. I njenog andjela. O ovome ce kasnije biti mnogo vise reci, kao I direktna iskustva osoba koje koriste usluge ovog SPA – CENTRA. Ukratko, radi se o tri magicne vode:
1.1. IZVORSKA VODA, sa bozanskom vodom, specijalna ZA LEPOTU I PODMLADJIVANJE,
1.2. TERMALNA VODA, u pecini, tirkizno plava, ZA ZDRAVLJE I REHABILITACIJU
1.3. VODOPAD, sa vodom ZA PROCISCENJE OD NEGATIVNE ENERGIJE, pod pritiskom, specijalno delovanje na temenu cakru.
Kao muskarcu koji je radio realizacije I realizacije…ovo mi deluje veoma lepo I korisno. Ali kada sam video kako ovo deluje na zenski deo populacije, nisam mogao da verujem. Koliko pozitivno, okrepljujuce, ispunjavajuce,… smeh, radost, suze, mirisi, muzika, sjajna koza,nezna, isceljenja do kostiju i zglobova, cirkulacija, kanali energije, cakre, leprsavost, lakoca…a posebno sto je andjeo gospodje Z. naglasio da je ovo specijalni poklon, za mene, I da mogu da ga koristim I za druge osobe, ko god dodje na seanse. Zamolio sam gospodju Z. da napise, sama, svojim recima, svoje dozivljaje sa ove tri vode, pa se nadam da cete moci da procitate, uskoro, njene reci i osetite njene dozivljaje., direktno iskustvo...

2. CISCENJE OD CRNE MAGIJE

ZENA M.TRIDESETAK GODINA, IMA PROBLEMA U BRAKU, CRNU MAGIJU, PRED RAZVODOM
Predoseca da ima nekakve crne magije, jer je senzitivna i oseca kao nekakve senke koje prelecu po sobi. Muz je totalno protivan, kao posednut…
SEANSA:
Ok, idemo da vidimo o cemu se radi. Sa andjelom, naravno….
- Vidim neku kucu, u daljini. Andjeo je sa mnom i idemo zajedno ka njoj. Stojimo pred kapijom i vidim neku zenu, stariju, ima sedu kosu. Nesto radi. Sva je u crnom, kao da joj je neko umro. Ali nije tuzna, zauzeta nekim poslom. Nesto radi pored cesme….sad vidim jednu rodjaku, dolazi sa druge strane. One se poznaju, pricaju nesto. Odlaze u kucu…pitam: jel se ona, ta zena, bavi crnom magijom?..pa, da…to sto je nesto radila, kao da je nesto uradila, nesto necisto…i daje mojoj rodjaki…da ova uradi nesto lose, meni, mom muzu, kuci…Ok, da vidimo sta je to, sta joj to daje…pa neku flasu, sa vodom…pitam: jel u tome nekakva negativna energija?…jel moze da vidi, da joj andjeo pokaze sta je unutra, kao da odskenira…pa, pokazuje mi, vidim nekog demona, malog, sa krilima, ima velike nokte iii…strasno je nervozan!…ok, kazem, idemo da preskocimo vreme, malo, da vidimo sta ce biti, sta radi ta rodjaka sa tom vodom…pa, stavlja je na prag kuce i u hranu…u tanjir…za vas, pitam…da, za mene i muza..ok, i kako to deluje?…Vidim tog demona, koliko je negativan, mali je ali je strasno nervozan, u astralu je, ne dodiruje nas, i to deluje jako da se mi stalno samo svadjamo…i hoce, muz, da se razvede, on je sav crn, ne zna gde se nalazi, sta mu se desava…ok, hajde da vidimo kako to da regulisemo…pitaj andjela, sta je najbolje da uradimo sa tim demonom. Da ga eliminisemo, vratimo toj rodjakinji ili onoj starijij zeni…Andjeo kaze da ga vratimo u flasu i da ga odnesemo nazad, onoj starijoj zeni, ali da on, demon, ostane u flasi…ok, kazem, on ce da ti pomogne…evo, stavio ga je nazad u flasu i odneli smo flasu onoj zeni, nazad, on pripada njoj….Ok, jel to sve, pitaj andjela…Da, to je sredjeno…
- …A da odskeniramo, sada, kucu, u kojoj zivis, da vidimo ima li u kuci jos demona, crne magije, ili mesta sa negativnom energijom, da se ocisti, kad se vratis kuci da to bude sredjeno i pozitivno….i da skratim pricu..nema demona, vise, ali ima jake negativne energije iz jedne sobe, iz ormara, od nekih starih stvari, koje su donete odavno…kazem da vidi tacno koje su to stvari pa da se to izbaci iz kuce…kaze da ne moze, jer ta osoba koja zivi u toj sobi je pod tim uticajem i nece da dozvoli to. Ok, pitam da pita andjela kako to da se regulise, jer kako je rekla, ta energija, losa, ipak zraci po celoj kuci…pa da stavis sliku vodopada, na taj zid, iza kojeg je njegova soba i da meditiras kako ta voda polako ispira taj negativan uticaj. Tako ce da se zastiti ostali deo kuce, ali ta soba i nece bas…ona mora, nekad, posebno da se ocisti…

VEOMA SKRACEN TEKST SA SEANSE SA Z:

…PROLAZIM KROZ TUNEL…izlazim sa druge strane…vidim jedno OKO, koje me posmatra…ali je u svetlosti…a ja sam, kao u zenici tog oka…ja gledam to oko i kao da smo se stopili…lepo mi je…prijatno…ono nesto osmatra, levo i desno…neke predele…ali tamne predele, kao planine, neke ljude, neke siluete…NESTO SE TU DOGADJA, ali daleko…taj predeo je dosta taman, dosta mraka ima…Jel hoces da pridjes blize, da vidimo sta ima, o cemu se radi? Ako je opasno, ti mi reci, pa necemo da idemo dalje…ne, nije opasno, samo je nekako tamno, mracno, ne vidim bas lepo..Ok, kazem, hajde da pridjemo blize, zajedno, da pogledamo izbliza…moze, evo sad sam tu, dole, vidim neku osobu, nazirem je, kao da je u senci…sedi, zamisljen je, kao… i skroz tuzan…ne gleda nista okolo, nista ga ne zanima, samo njegove tuzne misli…stala sam ispred njega i on je podigao glavu prema meni. Primetio me je i, odjednom se, nekako, promenio…smeje se, ali je jos tuzan…Ok, kazem, pitaj ga da li mozete da razgovarate…kaze da mozemo…Pa, upoznajte se, da vidimo sta ce da bude…Kaze da je tuzan jer me je strasno dugo CEKAO. Kaze da se mi poznajemo, odavno, i da je zato tako tuzan. Jer me je cekao, da se ponovo vidimo. Koliko dugo, pitam…mnogo, mnogo dugo, ne jedan zivot, kao da je proteklo hiljade godina…a sad je srecan sto sam sa njim, ponovo. On je tuzan i usamljen, u tom mraku, kao i ja, sve ovo vreme, nas prvi bliski susret, neizmerna radost sto smo se, konacno, upoznali…suze…zagrljaj…,MOJ ANDJEO!!!
…Sad je ustao i posao negde…ja idem za njim…nesto mi pokazuje, neko uze…i sad smo na nekim stepenicama i tu ima vise svetlosti…vidi se druga strana, na svetlu…kao da smo na jednom delu, gde je veliki mrak, a onda je provalija, a sa druge strane je drugi deo, nekakva priroda, osvetljena, zelena…i kaze mi da predjemo na drugu stranu…i daje mi uze…kaze da ce da stavi uze izmedju ova dva dela, ova dva kao posebna sveta, posebna ostrva…i da ja treba da predjem na drugu stranu, pomocu tog uzeta…i ja sam pocela da idem, prelazim, rukama se drzim…on mi pomaze…kaze mi da moram malo i sama da se potrudim, da ce on da mi pomogne da predjem na drugu stranu, ali da moram sama nesto da uradim, da se potrudim, da on to vidi da zaista to hocu…sve je ok, ja napredujem i on je tu, pored mene i daje mi svoju ljubav i podrsku,
dosla sam do polovine…gledam na jednu i drugu stranu…vidim, sada, lepo i drugu stranu, detalje, planine, sume, svetlo je, lepo, privlacno, lepe su boje…uporedjujem, jer sam na sredini, podjednako udaljena…A sta ako padnes u provaliju, pitam, ako se pustis ili ne izdrzis dalje?..pa, preletecu na drugu stranu, sad umem da letim, necu da padnem, a i on je tu, pored mene…on mi kaze da bih svakako presla na drugu stranu…ok, idemo dalje…sad prelazim, skroz, na drugu stranu… spoznala sam svetliju stranu, PRESLA SAM, OVDE JE SASVIM NOVI SVET, NOVI OSECAJ, DOZIVLJAJ, ...
…DARUJE MI PRSTEN! MAGICNE MOCI. On je od zlata, ima drago kamenje u obliku kruga, osecam prenos pozitivne enrgije na mene…izuzetno je lep…Andjeo ima krila koja su svilena i duginih boja, sav je u raskosi i sjaju, svecano obucen u belu odoru…,… pauza…
Nastavak…3 MAGICNE VODE…
Andjeo me ceka na livadi, sad je obucen svecano, ali u crvenu odoru…raduje mi se i ja njemu, sav je nasmejan. Dolazimo do vodopada koji se kupa u suncevoj svetlosti, svuda okolo je pozitivna energija, oseca se u vazduhu miris prirode, cvrkut ptica, cvece, u daljini muzika…IDEMO DO IZVORA MAGICNE VODE, gde sede vile, sumska bozanstva, koje se razigrano smeju i uzivaju u suncu…igraju se, blazeno, bezbrizno, veselo…pozivaju me da dodjem da se okupam u toj magicnoj vodi…ja im se zahvaljujem…andjeo je tu pored mene…srecna sam…on nece da se kupa…dok se kupam osecam magican izvor te vode na mome telu, koza mi blista i svetluca, osecam se magicno, lepo, zenstveno i blistavo…kako spolja tako i iznutra…ta voda mi tece kroz krunsku chakru, prolazi kroz moje unutrasnje bice…
…Zatim ja i andjeo prelazimo recicu, letimo i dolazimo do neke sume.Jedan putic poplocan ciglom nas vodi do neke pecine. Ta pecina ima prolaz, osecam pomalo strah…andjeo mi kaze slobodno da udjem…ja ulazim i nailazim na termalni izvor, koji je tirkizno plave boje. Skidam se i ulazim u vodu, bas mi prija, energetski mome telu…osecam se bas opusteno…andjeo mi kaze da TA VODA IMA LEKOVITE MOCI, da je dobra za moje zdravlje. Isto tako osecam da ta voda prolazi kroz centar moga unutrasnjeg bica…,…i…zatim, na kraju, dolazimo ponovo do tog vodopada. Andjeo mi kaze da je OVA VODA ZA PROCISCENJE OD NEGATIVNE ENERGIJE. Dolazim ispod tog vodopada, sa mene se spira sva negativna energija i prljavstina, kako spolja tako i iznutra. Andjeo mi kaze da TA VODA, SA TRI IZVORA, IMA MAGICNE MOCI ZA LEPOTU, ZDRAVLJE I PROTIV NEGATIVNE ENERGIJE…pitam da li moze da ponese kuci po malo od sve tri ove vode? Andjeo kaze da moze i vec je i spremio, nesto narandzasto, pomesao je sve tri vode i daje mi to… Andjeo mi kaze da tu vodu vizualiziram uvek kad se kupam u narandzastoj boji i ta voda ima lekovitu moc…
…i kaze da je to NJEGOVA KREACIJA I DA JE TO I DAR, ZA TEBE (za mene, alexa). Da mozes da koristis pri regresoterapiji, jer ce maksimalno da deluje, i da treba da se zahvalim…naravno, odmah sam se zahvalio, najponiznije, i Z. i njenom andjelu….ovo sve ne moze da se opise recima, kako se lepo osecam, isceljena, napunjena pozitivnom energijom, koza, spolja, iznutra,…znas, ovo je fantasticno…Ok, onda idem, odmah, da napravim reklamu za NOVI SPA – CENTAR….ona se smeje, pa, da ovo je nesto posebno… Pitam andjela da li treba da se doda i masaza i salon za podmladjivanje…Andjeo kaze da ne treba, sve se vec nalazi u ova tri izvora…

...NASTAVAK SLEDI...
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Одг: REGRESOTERAPIJA-ALEX RADOVIC-3-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #4 poslato: 01-10-2009, 15:08:34 »

NASTAVAK...

5. ULAZAK U SRCE

Mislio sam da će ovo da bude jednostavno, samo još jedno putrovanje. Više kao nekakvo medicinsko ispitivanje rada najvažnijeg organa. Organa ljubavi i organa krvi, strasti. Ali, prevario sam se. Prvo, bilo je mnogo teže ući nego što sam mislio. Iako smo radili i regresije i putovanja duže vreme, mnogo neobičnih i nepredvidivih, ovo je bilo mnogo, mnogo teže. Možda, opet, uzato što je prvi put, ne znam. Znam samo da je bila situacija, ponovo, kao kod prvog izlaska, t.j. vraćanja u matericu. Moja partnerka je osećala strah, ali i nešto kao nemogućnost. Ne zabranu, već kao tehničke vrste. Sećam se da je opet prelomila i rekla da izbrojim do deset i na deset će da uđe. Zar je to toliko komplikovano, pitao sam se? Kasnije sam saznao da su postojala dva razloga, za to: prvi, da je bilo potrebno da se veoma smanji, što, do tada, nismo radili, osim onog povećanja da bude veća od celog univerzuma, a i ne sećam se koje je bilo pre. Druga stvar je bila pitanje realizacije ljubavi. Kad se završilo, bilo je i mnogo toga više. Izbrojao sam do deset i ona je bila unutra. U svom srcu. Zajedno smo gledali, iako mi je ona opisivala. Bilo je kao u nekom hramu. Ali, prvobitno je bio potpuni mrak. Samo se, u daljini, naziralo malo svetla. Naravno, odmah sam je poveo prema svetlu. Prilazila je sve bliže, postupno se navikavajuči na svetlo i upijajuči ga. Kada je prišla još bliže, osetila je nečije prisustvo. Imala je osećaj da stoji pored nekoga ko je toliko veliki, ogroman, da je, kao jedna mala tačka, pilji u deo njegovog tela. Kao mali atom. Pokušavala je da podigne glavu, ali je pogled vraćao na dole. Obično, kad srećem nekakva bića, prvo želim da im se pogčedaju noge, stopala, nokti. Ako su lepi, skladni, čisti, mogao bi da bude neki pozitivac, anđeo ili neko više biće. Ako to nije slučaj, mortao sam da razgovaram, kako bih utvrdio o šemu se radi. Spustila se skroz dole i potvrdila mi je da vidi njegove noge, bolje reći jedva jedan nokad, koji je mnogo veći od nje. Onda se polako udaljavala, a on se smanjivao. Ili se ona povećavala, ne bih znao. Ali sve više je mogla da ga vidi. Prekrasne jarke boje nekakve odore, puno zlata, sjaja, ali i veoma prijatan osećaj. Iz njega je polazilo svetlo, na sve strane. Onda ju je uhvatio i podigao. Do visine glave. Bila je kao hipnotisana, kada je zapitao: “ hoćeš da igramo?” Kao da je poziv jedva čekala i počeća je da đuska. Kao u diskoteci. On se osmehivao i pitao ponovo: “ hoćeš da igramo ovako?” i pružio joj ruke, da je zagrli i da plešu. Gledala ga je privlačno, ali sa osećanjem nemoći, jer je bila isuviše mala a njegove ruke ogromne. U tom momentu se on opet smanjio i bili su, sada, iste veličine. Pružila je svoje ruke ka njemu, ali onda se iznenadila.
 Pa, ti imaš četiri ruke! Kako će mo da igramo? Ja imam samo dve.
 Lepo. Pogledaj malo bolje.
Spustila je pogled i videla da nema samo dve ruke. Imala je četiri, baš kao i on. Iznenadila se, ali joj je bilo prijatno. Ionako se bila navikla na svakojake stvari, tako da dve ruke manje ili više nije strašno. Ali bilo je, nekako, ubedljivije. Bogatije. Kreativnije. Onda su počeli, tap, tap, tap, pa tap, tap. Kada se naučila ove osnovne pokrete i počela još potpunije da uživa u svemu tome, a šta reći za plesačicu i manekenku, došlo je novo pitanje:
 “ A šta misliš da nam neko i svira. Da čujemo i muziku?”
U svem ovom uzbuđenju i redosledu događanja, nismi ni primetili da nije bilo zvuka, muzike. Jednostavno, kao da nije ni bila potrebna, kao da je sve već bilo savršeno. Klimnula je glavom u znak odobravanja. Tada je počeo u talasima, ali prvo kao dim polako se prikradajući i obavijajuči, da pristiže zvuk flaute. Dok nas nije potpuno očarao, ispunjavajući sva čula, ne samo čulo sluha. Posle nekog vremena zapitala je:
- “ ko je to, ko to tako umilno svira?”
-“ Šta misliš, ko bi mogao da bude?”
I tada se pojavio Krišna. Mali, slatki, lepi Krišna.
I, ne sećam se šta je bilo posle toga. Bilo je to pre 15 godina.
Sećam se, samo, da sam, nešto slično, pokušao sa jednom studentkinjom medicine. Izveo sam je iz tela i rekao joj da sedne u svoje krilo, okrenuta prema svom telu. Da povuče sama sebe za uši, da oseti da li to funkcioniše. Onda sam je uveo u telo, da pregleda svoje organe, da ih dodiruje, da oseti njihove funkcije, mekoću, rad itd. Da malo uporedi svoja znanja sa fakulteta. Onda, kada smo hteli da uđemo u srce, nekako nije moglo. Onda se pojavio njen anđeo, ne prvi put i počeo da joj objašnjava kako se ulazi u srce. Uzeo je vazduh, sav se napeo i kao da je počeo da kopa po njemu, da stvara neki kanal za prolaz. Radio je to veoma snažno i ubedljivo. Studentkinja je očekivala rezultat uspešan, a meni je bilo sve to veoma smešno. Onda ju je pogledao i nekako setno i razočaravajuće joj odgovorio:” Ti misliš da ovako može to da se uradi. Da se uđe u srce. E, vidiš, situacija je potpuno suprotna. Ne može to da se postigne silom i napinjanjem.” Ne znam da li tada, ali mislim jedan od sledećih puteva smo to uradili. Ušla je unutra i gledala kako srce radi. Komore, pretkomore, čak i ušla u krvotok. Sve je dobro funkcionisalo. Vozila se kroz svoje krvne sudove kao u akvaparku, kao neko od zrnaca iz krvi. Bilo je smešno, bezbrizno veselo.

. PRVI SUSRET SA HRISTOM

Možda i ne baš prvi susret, ne mogu da se setim. Ali ovaj mi je ostao u sećanju i zbog drugih stvari. Sreo sam, kao slučajno, prijatelja koga nisam video više od deset godina. Otišao je u Ameriku i nastavio da živi, tamo. Družili smo se neko vreme pre njegovog odlaska oko albuma pesama za njegovu grupu. Mislio sam da će mo da se pozdravimo, kao zdravo, kako si, davno te nisam video, kako je tamo itd. Upravo je doputovao, tek ide da vidi dete. Ne znam odakle ideja da mu kažem da se bavim i regresijama i tako to, kad je počeo da me ispituje, vidno zainteresovan. Onda mi je rekao da je imao nekakvih velikih problema, sa zavisnošću, drogama, i da samo cudo ga je spasilo i održalo u životu i da želi, ako je ovo zaista moguće, da se zahvali osobi koja ga je spasila. I Isusu, ako je uopšte moguće. Pozvao me da dođem uveče, kod njega i da napravimo seansu. Bio sam prilično iznenađen razvojem događaja i nisam bio baš ubeđen da to toliko želi i veruje, pogotovo u ovakvoj, njegovoj situaciji. Ali, obećao sam i došao.
Tada sam već imao višegodišnja iskustva u radu i , posle kratke, oficijalne priče i dogovora šta bi to trebalo da radimo, za par minita sam ga izveo iz tela. Želeo je da se vrati u prošlost, skoro dve hiljade godina i da prisustvuje Hristovom sprovodu, kada je, noseći krst, odlazio na Golgotu. Doveo sam ga tamo i bio je oduševljen. Gledao je Isusa i gotovo plakao. Nije imao reči. Stajao je, tamo, nepokretan i samo posmatrao.
Onda, kada smo to završili, samo mi je rekao. Neverovatno, hteo sam da mu priđem, da uđem u Njega, ali je to bila toliko moćna, pozitivna energija, da, jednostavno boli. I nisam mogao. Ali, osećalo se koliko je ispunjen i zahvalan za ovaj doživljaj. Posle kraće pauze, predložio sam da uradimo još jednom i da ga upoznam i sa njegovim anđelom i da vidimo šta će biti. Sećam se, da je, kao prosečan hrišćanin, imao veliki strah od demona, đavola, đavolčića itd, kao i da, moguće je, radi nešto što je zabranjeno, što je protiv boga i sl. Ili da, na neki način vređa boga “ igrajući se sa đavolom”.
Ne sećam se baš tačno kako je izgledao njegov anđeo, ali se sećam da je leteo na usisivaču. Kao parodija na metle veštica. I bio je, kao i obično, veoma privlačan i smešan. Meni, naravno, a njega je opuštao. Onda je počeo da ga vodi po grobovima, morbidnim mestima, da ga, kao malo dete, stavlja u mrtvački sanduk, da ga tamo lepo pokriva i uvija, sakriva, kao da se ne prehladi, kao što mama povija malu bebu.
Bilo mi je sve to malo čudno, ali sam pretpostavljao da time nešto hoće njemu da kaže i da ga realizuje. Ovome je bilo delimično neprijatno, zbog situacije, ali i prijatno i poverljivo zbog odnosa i emocija koje je pokazivao njegov anđeo. I onda je pukla atomska bomba, Prava, pravcata, sa severne strane. Ja sam gledao svetlo, pečurku, toplotu koja doleće i proleće i njega kako je dole, sakriven u sarkofagu i kako ga uticaj ove eksplozije, na taj našin, u stvari, potpuno štiti! Nije mi bilo baš sve najjasnije, ali ok, ne moram baš sve da znam. Onda sam ja imao nekakva svoja pitanja i zamolio ga, pošto su intimna, lična, ako hoće da dozvoli da njegov anđeo uđe u njegovo telo i kroz njega mi govori, bez učešća i prenosa, prevoda. Vezano i za ovaj događaj, ali i nešto drugo. Rekao mi je da probam, ali nije siguran da će uspeti i kako to funkcioniše.
Rekao sam mu da je to dobra realizacija budistička, da isprazniš um i da dozvoliš da on bude samo provodnik, bez kačenja, razmišljanja i umne špekulacije. Već sam i to radio ranije i znao sam da anđeo se prvo postara o štićeniku i odvede ga na neko lepo mesto, plažu ili planinu i, kao na godišnjem odmoru, da mu nešto što će ga puniti energijom, bez uključivanja uma. Ali, sećam se da me je, ovoga puta, njegov anđeo iskritikovao. Kao, a da li znam gde je on, sada, i kako mu je itd. Pa, mislio sam da ćeš da ga odvedeš na neko lepo mesto- kazem. Sećam se da mi je odgovrio : “misliti i cveće brati nije isto”, onako kroz zezanje, jer sam se malo, zaista, uplasio. I pokazao mi je da ga je odveo na neku poljanu punu žutog cveća i da je sve u redu.
I, šta se desilo, posle? Pa umesto nedelju dana, produžio je boravak na još nedelju dana kako bi sredio nekakva dokumenta i desilo se- bombardovanje Srbije od strane Nato-a. Potpuno neočekivano i za mene, a još više i za njega, Pravi rat. I najgore, nije mogao da napusti zemlju, došao je do granice i bio vraćen, jer niko nije mogao da napusti zemlju. Onda sam se setio onoga sa atomskom bombom. Znam da je to pomoglo i njemu, a verovatno i meni, da se osećamo nekako zaštićeni, ali sam se bojao da se ne desi da pukne prava atomska. Nije se desilo.





37. OBILAZAK HRAMOVA

Jedna od vrlo interesantnih realizacija, duhovnih. Poveo sam osobu K. u obilazak raznih hramova. Raznih veroispovesti. Hteo sam da vidim, a i ona, kakvo je raspoloženje i šta se gde nudi. Prvo je otišla u hrišćanski hram. Videla je jednu staricu, tužnu, ubolenu. Stajala je sama, iako je bilo još ljudi u hramu. Više je to bilo kao crkva nego manastir. Osećala se, nekako, bolje, što je unutra, ali je i dalje bila “rascepana”, iznutra. Niko joj nije prišao, niko pokazao interesovanje za nju. Bila je okrenuta ga bogu, ka ikonama, ali je nisu toliko ispunjavale. Upalila je sveću, pomolila se i otišla…osećala se i dalje usamljena, sama…na svetu...jeste joj bilo lakše, unutra, ali kao da nije ništa ponela napolje…kao dva odvojena sveta…opet se vraća na staro…onda smo išli do nekog budističkog hrama…ušla je i osetila drugačiju energiju. Nije bilo tuge, nije bilo patnje, bola...osećala se povezana sa svim prisutnim ljudima u hramu. To je bio poseban osećaj, gde nije nikako sama. I- prijatan. Osećala je pripadnost, jedinstvo. I – otvorenost. Za druge. Stajala je i prepustila se tom osećaju…kad je izašla, bila je ispunjena, a nekako i ispražnjena. Ispražnjena od problema i ispunjena nekom pozitivnom energijom jedinstva…onda smo išli dalje…otišli smo u hram Krišne…tamo se pevalo i igralo. Začudila se da je i sama, ponešena muzikom, počela da igra, kao da nije nova, ovde, koja nema pojma šta se događa. Bilo je puno raznih i veselih boja, za razliku, pogotovo od prvog hrama. Ovde je bila ispunjena i jedinstvom ali i svojom delatnošću. Telo je igralo, nešto kao da je i pevala, mada nije znala reči…la,la,la…ali je vrlo razgovetno čula reči, iako njoj nepoznate…ostala je još neko vreme, ali zbog isteka vremena seanse sam hteo da je odvedem još na jedno mesto. Kao hram, koji to nije. Do poznate reke Gange, da se okupa i da doživi meditaciju sa zalaskom Sunca. Opisivala mi je i garderobu, na sebi, vlažnost i toplinu vode koja kao da je grli u svoje naručje i najviše joj se svidela nekakva potpuna otvorenost, iznutra, kao da je mogla ujedno i da leti i da pliva. Sunce i zalaske je volela iovako, pa joj je to još više pojačalo raspoloženje. A onda mi je opisala nekog muškarca pored nje, koji je uživao nudeći vodu iz Gange samoj Gangi. Htela je da oseti kako se on oseća, ali i da oseti kako je biti muškarac, u toj ulozi, meditativnoj. Nije mogla da veruje. Imala je osećaj, kada je ušla u njegovo telo da nikada ne bi mogala ni da zamisli ovako nešto. Bilo je vrlo slično ženi, potpuno predano i otvoreno, ali za razliku od žene, imala je potpuno osećaj i da je i na zemlji. Da može da leti, kao balon, ispunjen energijom, kao žena, ali i da je, ujedno, povezana i sa zemljom, što joj daje čvrstinu, snagu i još veću sigurnost…bilo mi je žao što sam morao da prekinem ovu seansu, koja je i meni bila veoma interesantna, ali sam je naučio da to može da radi, sama, kod kuće ili gde god želi i kad god hoće.

SEANSA XK2: SA Z. OVIH DANA, OBILAZAK HRAMOVA,
obozavanje radi materijalnog blagostanja, bogatstva, raskosi, zdravlja…
Posto je izrazila zelju da je povedem u obilazak nekih hramova, veoma je to zanima, krenuli smo…sa andjelom, naravno. Stigli smo do hrama, ulazimo. Tu je kamena statua neke boginje, izgleda indijska. Raskosno je obucena, puno boja, zlata…vidim jednog starijeg coveka. On se klanja. Veoma je star, i nesto se moli…kao da se moli za nesto…za zdravlje ili za porodicu…vidim mirisne stapice okolo, cvece, hranu, sve ponude bozanstvu…lepa je, smesi se…ona daje blagoslove – ovozemaljske, bogatstvo, raskos, zdravlje, uspehe,…kaze mi andjeo da mogu da joj kazem zelju, da ce da mi ispuni zelju…treba samo da joj ponudim nesto…moze cvet, miris, hranu, ali najbolje bi bilo voce…ja gledam sve to i vec joj nudim i cvet i stapic i hranu…lonac corbe od karfiola koji sam skuvao…i ja izgovaram svoju zelju, jer smo zajedno u hramu...i zacudjeno razmislam...pa ja vec dugo nisam imao, kao, ili glasno izgovorio, kao molitva, materijalne zelje. Sve kao nesto samo duhovno…eto, uradio sam, kad sam vec stigao pred ovo bozanstvo…i razmislam, pa da, ona je sluskinja svom muzu, bozanstvu, kao i vrhovnom bogu, ona nesto radi i uziva u tome sto radi, pa to je veoma lepo, to povezivanje i uzajamna saradnja, i sa Z, ali i izmedju sebe. Drago mi je da sam to uradio, a rezultati, ionako, pripadaju nekome gore. Drago mi je to i lepo se osecam. Kao, sad imam novog prijatelja, prijateljicu, medju bozanstvima, i to je jako lepo, taj osecaj. I nastavio sam da joj, posebno, i dalje nudim hranu, kao i andjelima, mojim saradnicima, sticenicima koji dolaze kod mene,…i ostalim bozanstvima….ima ih punoooooo….i drago mi je….vidim i da se njima to svidja…zrace…

Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Одг: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #5 poslato: 19-04-2010, 21:30:56 »

obavestenje:

od sada mozete koristiti usluge regresije i regresoterapije, kao i besplatne savete, pomoci i objasnjenja i putem interneta.
Dakle nije neophodno putovanje i licno vidjenje, vec mozete to da uradite i kod svoje kuce.
Potreban je program Skype, koji je jednostavan za instaliranje, ( ako nemate, javite se radi uputstva), kao i mikrofon i zvucnici.
Za kasnije se predvidja i video kamera.
Slobodno pozovite radi detaljnijih obavestenja, ili se javite na moj mejl.
nadam se da ce ovaj nacin mnogima pomoci da lakse komuniciraju, i razrese svoje probleme, ili se usavrse u zeljenim oblastima.
pozdrav za sve citaoce Autentika,
Alex
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Одг: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #6 poslato: 28-04-2010, 22:27:42 »

evo nekoliko isecaka sa seansi, snimljeno tonski, pa se nadam da ce moci da se skine ( download) i preslusa, kako bi se priblizila atmosfera - nehipnoticke regresoterapije.
Nadam se da ce nekoga i da inspirise i dozivi i sam deo atmosfere i kod svoje kuce, mozda cak i neku realizaciju.


http://www.youtube.com/my_videos_annotate?ns=1&v=HgEcxa5t0ZE
……………………………………….
http://www.youtube.com/watch?v=kUdCzNwc25g   

SAMOIZLECENJE 2.DEO
…………………………….
http://www.youtube.com/watch?v=VU1jRkyDLR8&feature=player_embedded

seansa sa Nad dusom

http://www.youtube.com/watch?v=VU1jRkyDLR8

………………………………………………………………….

http://www.youtube.com/watch?v=8cCV3akybJ4

samoizlecenje, 3 deo, glavni
………………………………….
http://www.youtube.com/watch?v=rXeDYmYxnHs

ulazak u srce

pozdrav

« Poslednja izmena: 30-04-2010, 14:47:15 od strane alex radovic »
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Odg: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #7 poslato: 22-02-2011, 15:50:21 »

Za sve zainteresovane za regresiju, nehipnoticku, kao i regresoterapije i progresoterapije, pogotovo i za kvantno ucenje, u skladu sa ravojem nauke i savremene svesti - a  uz pomoc Nad duse, param atme, mozete pogledati - preslusati video klipove na Jutjubu, na sajtu:

http://www.youtube.com/my_videos?feature=mhum

kao i da postavljate pitanja, polemisete, iznosite svoja misljenja, predloge, ideje, sumnje, itd.
Tema je jako interesantna i tice se nasih secanja - KO smo mi, zapravo, i sta radimo, u ovim nasim telima u ovo, jako interesantno i VELICANSTVENO vreme - velikih i globalnih promena.
Povezujemo se sa svojom sustinom, sa Bozanstvima, sa kolektivom.
pozz
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Odg: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #8 poslato: 29-10-2011, 02:58:44 »

obavestenje za prijatelje, ljubitelje duhovnosti, PROMENA, rada na sebi, i onih koji vole da se druže sa anđelima i Božanstvima:

NOVO!!! KNJIGA O REGRESOTERAPIJI... UZ POMOĆ ANĐELA I BOŽANSTAVA...
OD BOGA KA BOGU
JEDINSTVENA KNJIGA O REGRESOTERAPIJI, SA REČIMA ANĐELA I BOŽANSTAVA O MNOGIM STVARIMA, ŽIVOTU, REŠENJIMA PROBLEMA, DUHOVNOSTI, LJUBAVI.
AUTOR: ALEX RADOVIĆ, ALEKSANDAR BRENĐAN
KNJIGU MOŽETE POGLEDATI I KUPITI NA SAJMU KNJIGA,
NA STANDU BIBLIOTEKE SMEDEREVO, U HALI A1





  RECENZIJA


             Danas postoje bezbrojne knjige ispunjene raznolikim sadržajima…Ova, pred nama, po malo je drugačija…
             Ova knjiga je puna reči nekih BIĆA koje Alex naziva Anđelima, Božanstvima i Vanzemaljcima, ali svakako su neka bića koja nemaju telesni oblik poput nas - ljudi, već žive na nekom svom nivou, ili denzitetu, koji je mnogo suptilniji od naših.
             Alex se pre svega bavi regresoterapijom, tehnikom sećanja kao funkcije uma, kako bi došao do uzroka nekih pojava koje su, ljudima, u sadašnjosti, pa čak i  u budućnosti reflektovani kao sveprisutni problemi u njihovim životima – psihički i fizički, zdravstveni.
             Sećanjima iz detinjstva, pa dalje, i do fetusnog  nivoa, dolazi sa svojim znanjem iz Veda o reinkarnaciji i do sećanja iz svih prošlih života. Kasnije otkriva i sećanja izmedju života, život u periodu pre inkarnacije. Zajedno sa duhovnim vodičima - grupom duša, dogovara se oko inkarnacije i ULOGE - ko će koju ulogu u životu da uzme, odnosno  “da ponese sudbinu”, i sa kakvim mogućim lekcijama, ali i realizcijama na polju učenja, rada i ljubavi će se susretati.
             Tretirajući  život kao duhovan na različitim nivoima ili frekvencijama, od kojih je jedan oblik i ovo spuštanje u grubu materiju ka nekim ciljevima, iskustvima, spoznajama, učenjima i ljubavljima.
             Na tim među-inkarnacijskim nivoima ima mnogo duša prijatelja i Anđela, Božanstava koje Alexu pomažu u regresoterapiji - ili kako on kaze, oni rade a, on im samo pomaže.
             Obim delovanja Alexa kroz regresoterapije i progresije je impozantan i
moći će, svakako, da bude predmet istraživanja i mnogih drugih terapeuta i naučnika, jer povezuje i nauku, isceljivanja i neka saznanja koja tek počinju da zaživljavaju kod današnjih ljudi.
             Knjiga odiše pre svega ljubavlju i tolerancijama raznih bića i religija, koji svi deluju ZAJEDNO - U SARADNJI, a ne kao što je uobičajeno mišljenje, da su razdvojeni po verama, ili čak i da su suprostavljeni jedni drugima. Vidimo Isusa koji dovodi osobu do Bude ili Narasinhadeve, Majke Božije do Krišne, Arhanđeo Mihajlo gotovo uvek u saradnji sa Šivom, itd. Interesantna je i priča o Bogovima kako je - oni, Bogovi,  sami predstavljaju.
             Samo čitanje je deo regresoterapije i doživljaji su jako upečatljivi i pozitivni, inspirativni, isceliteljski. Reči Anđela i Božanstava su žive, pa ovu knjigu nikako ne treba čitati u jednom dahu, jer je prepuna informacija i to na različitim nivoima spoznaja, sa obiljem emocija, od drama iz prošlih života, do preokretanja takvih drama na prihvatanje, sa razumevanjem -  čak i sa određenom dozom humora. Dakle, trebalo bi praviti pauze izmedju čitanja seansi, da ne budemo prepunjeni informacijama i da se kroz naše blokade, otpore, moguće, ili TVRDA UBEĐENJA U SVOJE ISTINE, ne nađemo totalno zbunjeni ili frustrirani…
             Jedan deo teksta je pisan naizgled kao i greška, t.j. bez mekih slova, ali možda i ovu knjigu treba tretirati na neki način i kao BAJKE  za decu i odrasle…
             Sve iskazano u ovoj knjizi ima nekakav duhovni smisao. Treba biti skroz otvoren, ili kako to praktikuje Alex na seansama, treba sopstvene misli potisnuti i osloboditi se umnih špekulacija, kada se čita prvi put, jer tada se treba potpuno prepustiti  iskazanim doživljajima, emocijama. Sledeći put je čitanje za analize i razmatranja. To je ono što ide uporedo kroz knjigu - RAZDVAJANJE I SPAJANJE - kao večna igra, bilo da se odvajaju polovi muško - ženski, ili um i srce, emocije, ili dve osobe na životnom putu, ili spoljašnji i unutrasnji svet. Priča o RAZDVAJANJU JEDNOG na dva ili više delova, igra medju tim delovima, i onda opet spajanje istih u jedno, CELO, ali ovoga puta sa novim iskustvima.
Po nekada ta igra RAZDVAJANJA pređe u igru MOĆI I NADMOĆI, pa imamo i lekcije o LJUBAVI koje nam nedostaju, ako je deo te igre manipulacija u razdvajanju, a to je ono što je bila i početna ideja oko isceljivanja regresoterapijom. Dakle isceljivanja koja su dovela od uzroka NADMOĆI nad drugima, ali bez LJUBAVI i bez ZAŠTITE.
            Dobijanjem ZAŠTITE OD ANĐELA i BOŽANSTAVA to sve dobija novu dimenziju na mnogo višem nivou životne ravni. Druženjem sa njima se preuzimaju i njihove energije, znanje, ljubav, tolerancija… I tako opunomoćeni nastavljamo igru kroz naše sadašnje živote po principu – s kim si, takav si.
            Svakom čoveku je svojstveno, počesto, da poželi da bude BOG. Kakav god, ali savršen, moćan, ispunjen, blažen, bogat, radostan... I to je ono što nam ova knjiga pokušava da saopšti i da nam da! Učeći nas kako postati, ako ne baš Bog, a ono bliže njemu. Bez ikakvog straha, kao potpuna realizacija i iskustvo čiste Božanske ljubavi, prijateljstva, zaštite, podučavanja, vođenja, pa čak i bliskih odnosa prema ocu, ali i prema ljubavnim partnerima. Sam Bog nije samo otac i nije samo muško, nego i muško i žensko…
            Tu je i posebna priča sa NAD DUŠOM u srcu, kao kolektivnom dušom svih duša, i još i kao osobom, sa kojom može da se dodje do bilo koje duše u Univerzumu.  Priče koje su i za sve nas po malo daleke, ali i na sebi poseban način interesantne i inspirativne za naša dalja, sopstvena istraživanja.
             Dakle, sve što se nalazi u ovoj knjizi možete shvatiti kako želite: ako je shvatite neozbiljno – zabavićete se, a ako je shvatite ozbiljno – opet će te se zabaviti, a možda i po nešto naučiti, ili se nečega, za vas lično bitno setiti, početi i sami da istražujete, ili…I to malo po nekada može biti i ključ koji nam nedostaje za mnogo toga.
             Danas postoje bezbrojane knjige ispunjene raznolikim sadržajima…Ova, pred nama, po malo je drugačija…



                                                                                                                  Mišel Boltres


A ŠTA KAŽE NAD DUŠA, ZA KNJIGU:

Pokrenuo si neku energiju plavu koje je nedostajalo. Plava energija, energija neba i mora, spajanje zore i sumraka , spajanje živih bića i mrtvih, spajanje sunca i mjeseca, uravnoteživanje mnogih ljudi, zemlje, biljaka i životinja, povezivanje stvari koje su zaboravljenje.
Sačuvana

alex radovic

  • Član
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Poruke: 10
Odg: REGRESOTERAPIJA-intervju regresoterapeuta
« Odgovor #9 poslato: 14-07-2012, 12:55:06 »

TEXT O KNJIZI: REGRESOTERAPIJA, OD BOGA KA BOGU - U BLICU
http://www.blic.rs/Slobodno-vreme/Vesti/333206/Knjiga-fotografa-Aleksandra-Brendjana-otkriva-secanja-iz-detinjstva-sve-do-nivoa-fetusa

Knjiga fotografa Aleksandra Brenđana otkriva sećanja iz detinjstva, sve do nivoa fetusa

Blic    | 14. 07. 2012. - 12:23h | Komentara: 0
Poznati smederevski umetnički i modni fotograf Aleksandar Brenđan napisao je novu knjigu "Regresoterapija", u kojoj iznosi svoja zanimljiva iskustva sa seasni regresoterapije i progresoterapije koje je vodio u Srbiji i Hrvatskoj.

On se u ovoj knjizi pre svega bavi regresoterapijom, tehnikom sećanja kao funkcije uma, kako bi došao do uzroka nekih pojava koje su ljudima danas reflektovani kao sveprisutni problemi u njihovim životima – emocionalni, psihički, fizički. "Obim delovanja autora kroz regresoterapije i progresije je impozantan i moći će, svakako, da bude predmet istraživanja i mnogih drugih terapeuta i naučnika, jer povezuje i nauku, isceljivanja i neka saznanja koja tek počinju da zaživljavaju kod današnjih ljudi", piše autorka recenzije Mišel Boltres. "Sećanjima iz detinjstva, pa dalje do fetusnog nivoa, dolazi sa svojim znanjem iz Veda o reinkarnaciji i do sećanja iz prošlih života. Kasnije otkriva i sećanja između života, život u periodu pre inkarnacije. Zajedno sa duhovnim vodičima - grupom duša, dogovara se oko inkarnacije i uloge - ko će koju ulogu u životu da uzme, odnosno 'da ponese sudbinu' i sa kakvim mogućim lekcijama, ali i realizacijama na polju učenja, rada i ljubavi će se susretati", .
 
Boltresova kaže da je ovde reč o jednoj "drugačijoj knjizi".
 
"Sve što se nalazi u ovoj knjizi možete shvatiti kako želite: ako je shvatite neozbiljno – zabavićete se, a ako je shvatite ozbiljno – opet ćete se zabaviti, a možda i po nešto naučiti, ili se nečega, za vas lično bitno setiti, početi i sami da istražujete, ili… ko zna, i to malo ponekada može biti i ključ koji nam nedostaje za mnogo toga", napisala je Mišel Boltres.
 
O autoru
Alex (drugo ime Aleksandra Brenđana) radio je kao saradnik raznih časopisa. Upisao studije fotografije 1988.g. u Pragu, vodio međunarodnu agenciju za foto modele u Bratislavi od 1991 – 97. Godine. Radi reklamne i modne fotografije, kalendare, publikacije, kao glavno zanimanje. Od 1997.godine nosilac zvanja Majstor fotografije Foto Saveza Srbije. Godine 1987. proglašen najuspešnijim autorem godine u tadašnjoj SFRJ, sa 25 nagrada za fotografije u toj godini. Osvojio preko sto nagrada i pohvala na preko 300 izložbi umetničke fotografije. Uradio je i izdao Foto monografiju Smederevske Tvrđave. Proučava psihologiju, psihoanalizu, Transakcionu analizu, Vede, religije, regresije ozbiljnije od 1981, radi regresoterapije od 1991. godine, pod imenom Alex Radović.
Kontakt autora: alexradovic46@gmail.com
Sačuvana
 

Stranica je napravljena za 0.272 sekundi sa 20 upita.