Na pocetku naseg duhovnog puta, mi potpuno ovisimo o drugima, o hrani koju dobivamo od njih za nasu dusu:
ako volimo, to je zato jer je netko volio nas prvi,
ako imamo jaki karakter, to je zato jer nam je netko pomogao da ga izgradimo,
ako znamo Boga, to je zato jer nam je netko pokazao put do Njega.
Ali, kako rastemo, mi pocinjemo dobivati odgovornost za nas duhovni rast, za odluke koje stvaramo u izboru duhovnog materijala koji stavljamo u nasu dusu da je formiramo.
Iduci korak ukljucuje i druge u nas duhovni rast, kada mi pomazemo drugima u njihovom duhovnom rastu. Tada postajemo sluge drugih, kao sto pravi sljedbenik Isusa Krista treba postati.