Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: INTIMA (Mojoj Malenoj)  (Pročitano 24141 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #40 poslato: 30-07-2008, 15:09:14 »

Kad utisneš moje ime u obris svojih misli,
izabranice morskih uvala i bjeline školjki,
kad ustaneš u modrom satenu praskozorja,
nepomućena visinama planinskih vrhova,
kad mirisna zalepršaš dubinama moje duše,
zahvaljujem se njedrima ravnice sa kojih si,
u vječnom dahu, postala moja ljubavnica
puneći moj život olujnom snagom ljubavi.

Kome reči da oko mene rascvjetavaš zrak?
Ne pitaš, niti ulaziš u razvodnjena sjećanja,
već oslobađaš u meni slast postojanja.
Liježeš i moje tijelo častiš svojom ljepotom,
glasom žene ispunjavaš otkucaje srca,
lakoćom dodira hvataš bjelinu mog trbuha,
grliš kao prepelica i obuhvaćaš me zjenicom,
da se ispod tvojih krila umirim i snivam.

Kakav je to divan osjećaj, imati tebe u sebi
i svakoj slutnji izbristati trag pamćenja!
Krenuti osmjehom prema izvoru vremena,
pronaći zajedničko nebo iznad trenutka,
u predvorju beskonačnosti osvanuti s tobom,
podsjetiti stare pjesme koliko su nevješte,
dići ruke i s njima dohvatiti toplinu srca,
pokloniti se tebi i srasti u korijenu sreće.

Tako mi je lijepo vratiti se pod stare orahe
i njihovim plodovima podsjećati utrobu.
Blago ravnice unositi u sebe krvotokom.
S oblacima ptice vrhom pogleda posjećivati.
Neiskazane riječi obalom rijeke vaditi.
Po vrtovima cvijeće uz mjesečinu gledati
i u tom kraljevstvu, gdje si ti kraljica,
čekati svitanje u kojem osmjehom dolaziš.

Dok te čekam, ramenom mi tvoja ruka šeće,
druga trči mojim strukom i zalazi pod pazuh.
Jedna s drugom, kao dvije nerazdvojne sestre,
čas u kosi, čas oko vrata, šutke stižu moje želje,
proljetnim se mirisima razbacuju po meni,
nude svoje strasti kao da si i ti s njima stigla.
Zorom staju dvije nježne sestrice i u snu me
među tvoja bedra  posteljom od rose vode.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #41 poslato: 30-07-2008, 21:15:03 »

Voljena moja, u zrnu pijeska ispisujem tvoje ime
i čežnjom na vjetru, ono pleše mojim usnama.
Ne usudim se pomisliti na ukradeno vrijeme
i u stopu pratim svaki otkucaj svog srca,
uzimam predah i predlažem duši
da zajedno pođemo k tebi.
Otkako sam te zavolio,
poprimio sam oblik svemira,
u kojem smo, ti poput zvijezde,
a ja putanja kojom tvoj sjaj prolazi.
Nastojim ne mirovati, već se stalno kretati,
za tobom i uz tebe, s tobom i u tebi, poput sna,
jer samo tako dostići ću vječnost i postati beskonačan.

Tek osvajam s mojim prstima toplinu tvojih grudi,
a već razmišljam s čim ću te sutra ponuditi
i kako da ostaneš prislonjena u meni,
s kojim načinom utoneš u mir,
pa da zajedno pođemo
u nedogled strasti.
Otkrivam uzrok,
iz izvora misli dolaziš,
ti si izgubljena svjetlost,
u praskozorju jutra sazrijevaš,
ispod mramora mjesečinom otječeš,
i svaku laticu mirisnom rosom posjećuješ,
nježnim obrisima otvaraš horizonte mog postojanja.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #42 poslato: 31-07-2008, 21:29:48 »

Noćas vodimo ljubav, ti na meni i ja u tebi.
Širimo po nama mjesečinu i zvijezde,
njihov se odsjaj sladi uzdasima naših tijela.
Mila, držim te za struk i pratim toplinom pokreta,
ulazim i topim se u tvojom bedrima,
a moje usne preuzimaju tvoje grudi
i jezikom maze nabrekle bradavice.

Noćas vodimo ljubav, ti poda mnom i ja na tebi.
Ispod naših tijela vri noć
i putanjom milovanja uspavljuje pjev ptica.
Svaki prst utiskujem kožom i ćutim mekoću,
a prepone mi među tvojima gore,
pa me zanose i poput rijeke tečem.
Uzimaš me snagom mora.

Noćas vodimo ljubav, ti do mene i ja kraj tebe.
Uskovitlani zrak pomiče zidove,
sve smo bliže zori koja otkucajima stiže.
Pomiješani sa suncokretima
osjećamo kako se ritam u nama ne smiruje,
postaje žešći i oslobađa strasti naših trbuha.
Jutrom nam liježe ravnica u dlanove.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #43 poslato: 01-08-2008, 21:26:52 »

Ništa nije važno kao vještina naših osjećaja kad primi boje ljubavi i ništa ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu čekanja, jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom, ali ipak skladan ritam, što našu dušu uči vječnom privikavanju.

Što smo prije bili i zašto sjajnim koracima tako preplašeno zastajemo? Ne znam, ali ponekad poludim i poput vjetra urlam tvojim bićem, nasrnem divljački, pa u strahu da ne poklekneš, povučem se i utihnem, i znam suncokrete zatamniti, prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju.

Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti čudno izgledalo, ja te volim. Ne mogu bez tebe i vječno sam ti zahvalan što u meni odavno postojiš. Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i čežnje za tvojim toplim dodirima.

Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i začeta u svakom mom pokretu, posađena korijenom moje velike ljubavi, izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu blistava ljubav. Dohvatila vječnim smislom i pomjerila granice mog beskonačnog svemira.

Poznajem pogled mjeseca u kojem svojim toplim usnama zabrinuta trčiš i poznajem obrise bijelih breza što se skrivaju iza tvojih nježnih zagrljaja, zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iščekivanja, zanosnim proplancima, sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe.

Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim, kao čovjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dušom odzvanjam, kao miris tvojim tijelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem. Predivna moja, ništa mi u životu nije važno osim  tebe i boje tvoje ljubavi.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #44 poslato: 02-08-2008, 15:07:30 »

Stigla si bezbrojna u krhotine moga sna
i sad se svojim brižnim dodirima,
u zanosu vrućih poljubaca razbuktavaš.
Nikako slučajno, već ponosno s mirisima
i čvrstim dahom velike čežnje,
ljubiš moje krhke obrise.
Bezglasno i pažljivo,
polažeš u moje zjenice osmjeh
i dok šutljivo prilaziš mojim usnama,
ispunjavaš me neprimjetno svojim tijelom.
Postajemo čudesan plod
nepregledne ravnice osjećaja
i kao rijetki sretnici uspijevamo  ući
u tek probuđene krošnje mjesečine
i zaboravu prepustiti nemir.
Plamtiš privijena strašću
u mom krvotoku.
Znaš me prepoznati.
Iako je moj glas,
još uvijek bojažljiv,
nježno iz mene uklanjaš prošle snove
i tako ranjive, neponovljivo tiho smiruješ.
Pitaš otkud toliko nebeskog veličanja
u našim zagrljajima
i kako to da smo uspjeli,
 zauvijek izaći nepovrijeđeni?
Moram ti reći, možda ustvari i slutiš,
ove smo noći  započeli ljubavlju cvjetati
i nikada se više nećemo usamljeni svlačiti,
jer su se tvoji zlatni prsti puni sunca,
zapleli u moju kosu,
a moje su usne postale
užareni izvori tvojih uzdaha.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #45 poslato: 03-08-2008, 14:37:54 »

Voljena moja, našim otkucajima teče ljubav
kao što i njenim skladnim bićem tečemo mi.
Svaka pomisao na odustajanje ili popuštanje,
bila bi neprimjerena našim skromnim nadanjima.
Zato smo zasluženo dio njene nježne milosti.

Svaki puta kad se zagrlimo zanosnim osmjehom
naše obraze kupaju kapi njenih zrelih poljubaca
i povezani slatkom potrebom uzajamnog disanja
postajemo trenutak u njenom vječnom osjećaju.
Voljena moja, ušli smo u dragocjeno trajanje.

U nama su godine i tragovi bezbrojnih sjećanja,
ali na našoj koži mladost još povremeno zamiriše.
U obrisima čekanja zlatni su dodiri što dolaze
i s njima će naša strepnja za sva vremena nestati.
Ljubav je u nama, voljena moja, i mi smo u njoj.

Sa zadovoljstvom smo obukli njene tople boje
i tijela dostojanstveno prepuštamo početku jeseni,
jer nikada nismo ovako bezbrižno i mirno disali,
kao sada kako nas je zauvijek u sebe primila.
Naša ljubav, voljena moja, naša predivna ljubav.

Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #46 poslato: 05-08-2008, 15:07:14 »

Letim iznad prekrasnog vrta strasti koji poda mnom prostireš
i poput mjesečine slažem poglede po nabreklim obrisima.
Smišljam način kako ću im se približiti i početi sladiti,
s kakvim dodirima uzeti plodove što se u mojim očima cijede,
kojom vještinom prepustiti beskonačnom sjaju rajskih osjeta.

Odolijevam izvorima uskovitlanih mirisa i još ne prilazim.
Uzdišem i ćutim kako se otvaraš u probuđenom dahu latica
koje će moje usne kušati u predivno pripremljenom napitku,
kad zakorače požudom i uzbuđene prošeću stazama voćnjaka,
gdje ih čeka sočno voće kojem se za sada izdaleka dive.

Spremam se za odlazak među stabla obasjana zadovoljstvom,
da silinom svojih osjećaja prodrem u njihovo slatko korijenje.
Prozirnošću oblikujem u bezbrojne nježne zdjele nemirne ruke
i na dlanove polažem mekoću stomaka i prihvaćam usijana njedra
kao mjesta najslađih užitaka što s neubranih plantaža stižu.

Oh, kako je lijepo biti u tvom vrtu i udisati svo to voće u sebe,
kako je divno sokove u sebi osjećati i plamenom sunca ljubiti,
žarom probuđenih nebeskih kiša plodno zalijevati tvoje želje
i na ulazu u zemaljsko carstvo uspjeti dokučiti mir svemira
koji je optočen tvojom ženskom ljepotom, ljepotom vječnosti.

Svi se drhtaji moga bića stapaju središtem tvojih milovanja
i vrelim zanosom pronalaze zvjezdane puteve u tvom zagrljaju,
u trenutku uzdižu poljupce i pletu vijenac oko tvog struka,
nježno pristaju uz vrat i tiho posjećuju bjelinu toplih grudi,
započinju ples po tvojoj koži i tvojim srcem istovremeno

Napokon se osjećam, jer te ljubim i u tvojoj mirisnoj utrobi
razlažem usnama plavetno nebo. Postajem nepresušan dah.
Godi mi što se tvoji bokovi poigravaju preskačući sazviježđa,
treperim u tankom letu između dostignutog sna i blage jave
i glas ljubavnika pretvaram u cvrkut ptica tvoga voćnjaka.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #47 poslato: 07-08-2008, 09:00:27 »

Neka te ne uznemiri neobičan početak pjesme,
pričat ću ti, mila, o snu koji  u meni noću šeta,
vatri što me jutrom budi i miru koji osjećam,
dok u svakom koraku stiha idem prema tebi.

Baš kad se mjesec ušeće u sobu priđe mi san,
a ti se nevidljiva zamakneš iza prozirne zavjese,
uz hladan zid prošećeš, nosiš sunce na ramenu
i paziš da me obris tvoga pokreta ne uznemiri.

U tom trenu ispod krova moga uspavanog tijela,
samim rubom umornog oka u misli  krišom legneš,
ozarena lica prekriješ moj osmjeh i poljupcima
tiho otjeraš maglu sa mojih nemirnih ravnica.

Zatim se starom mišlju primakneš mome tijelu
i s rijekom osjećaja spustiš prema ušću strasti.
Tu me tvoja ruka  poput  sutona k sebi primi
i u odsjaju pijeska  školjku bjelinom ponudi.

Kad vrt procvjeta ti poda mnom  dolinu otvoriš,
pa me njenim poljima i proplancima mamiš,
kako se primičem sve bliže vidicima strasti,
to se san kao vjetar u meni  pokreće i mijenja.

Ništa tada ne osjećam preko nježnih proplanaka,
osim tvoga mekog tijela i mojih uzavrelih dodira
i odjednom shvaćam  da sam sa  snom u tvome biću,
 da to moja rastopljena duša u tvom tijelu  sanja.

Presretnog i blaženog me budiš, odlaziš s jutrom,
ja se dižem i mir svoj s javom na počinak spremam.
Vatra koju ispod mojih vjeđa ostavljaš gori u sobi,
a svaki ugasli plam tada u meni novu želju rađa.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #48 poslato: 08-08-2008, 21:03:57 »

Okom ti dodirujem prsa
i pogledom
između mirisa i uzdaha
žurim ostavljajući poljupce.
Bjelinom tvoje puti
letim preko bradavica,
prislanjam usne
na tebe tako drhtavu
i praćen tvojim pokretima
u vlažnim obrisima bedara
stišćem trbuh,
da se poda mnom,
tvoja ženstvenost
u mlazu vatre rastoči .
Uzimaš moje obzire,
širiš ih po sebi
i vješto,
dijagonalom postelje,
rastežeš zanosne obline.
Mjesečinom uskačeš u mene
i savijena u prstenu požude,
zvijezdama namiruješ utrobu.
Znojna,
mekoćom dodira
svaki pedalj mog tijela
osvajaš.
Izlaziš iz okvira mirnoće
i divlje spojena sa mnom
uzimaš te predivne trenutke
i posvećuješ se
vječnom blaženstvu
vođenja ljubavi.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #49 poslato: 10-08-2008, 20:10:48 »

Oduvijek šaputanjem ulazim u dušu,
i pod okriljem srca ispijam nebo.
Šumski mirisan, otmjen i obnažen,
širinom ruku vežem tvoje poljupce
i ljubavnim snom uranjam u tebe.
Zato uz krošnje glasa pripijaš grudi,
i mekanih dodira pjevaš o cvijeću.
Kao plavi vjetar na sve četiri strane,
sretna šapućeš dok ti ulazim u dušu

Tebi, ženo, tihom biću svoga svemira,
donosim svu nježnost potocima zraka
i uzdišem s oblacima noćnih buđenja.
Vežem te poljupcima pod okrilje srca,
a bezbrojne zvijezde, štiteći moje riječi,
slobodno s tobom drhte na mjesečini.
Između krošnji glasa i pripijenih grudi,
usred svake kapi treperiš crvenilom,
i šapućeš sretna kad ti ulazim u dušu.

Zadovoljstvo je u tebi osjećati zrelost
i obnaženu otmjeno umatati u naručje.
Zavodljivo je ljubiti vrelinu tih usana,
i taj prsten od zore oko tvoga struka,
jer tečeš kroz prste na dohvat svjetla.
Kad je tvoj struk tanak prsten od zore,
osvajam krišom oblake potocima zraka
i zanosno živ u tvojim snenim očima,
otmjeno obnaženu pokrećem usnama.

Tada i zvijezde još uvijek štite riječi,
a njihov zlatni žar, neizrecivim sjajem
veže moje poljupce pod okriljem neba
i sretan ulazim šaputanjem u tvoju dušu.
Tiho u tebi, ženo, biću moga vremena,
potocima zraka osvajam oblake požude
i neprestano bujam radošću plavetnila.
Osjećam zadovoljstvo u tvojoj  zrelosti,
zato i šapućem ulazeći u tvoju dušu…
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #50 poslato: 13-08-2008, 18:42:44 »

Sjeo sam na ono isto mjesto odakle se pogledom u nebeski mir razvlačim, dohvatio sazviježđe i u njemu raskošne puteve tvoje beskonačnosti zadržao, zaručio te riječima i na ispružene dlanove položio tvoje zlatne obraze. Počinjem stizati  prvo snen iz dubine svoje duše i svojim grlom vječnosti, a zatim mirisan i strastven, vješt i razigran,  bezbrojan i ljepotom optočen. Sve  ti donosim,  uvale na žlici praskozorja, ravnicu u pojasu tvog struka, pregršt zaboravljenih osmjeha, vrelinu izraslu pod svodom preplanulih bedara i plave oči svih tvojih maštanja kao neviđene vrhove naših noćnih postajanja.

Nježno ti govorim poljupcima, ne šutim, stalno se smijem i pričam, u zagrljajima duge otvaram netaknute snove, vodim te laganim drhtajima, trčim jezikom između proplanaka uzdaha i vješto s milovanjima želja stižem. Promatraš  me svakom svojom rječju,  svakim dodirom i pokretom očaravaš, u mjesto svojih izvora unosiš,
iznad mekih brežuljaka slasti zanosno izvijaš, nadmoćno upijaš trzanjem i pratiš velikim mjesečevim ulaskom u pučinu tijela. Plovim tvojom bjelinom,  zaoravam tvoj sjaj, hodam tvojim drvoredima, letim nebeskom mekoćom tvojih krošnji i uzbuđen tonem u tvoja prostranstva..

Mirišiš, Bože, kako si samo zamirisala, kakvom me zaljubljenošću isplela, bojama suncokreta nahranila, stopila ženstvenom vatrom utrobe, biserom oka posvetila i dovela u sebe, po tko zna koji puta šapatom crvenih trešanja zavela. Zamamno me ispunjavaš svojom iskrenom sigurnošću i dok te opijam gutljajima velikih i nepresušnih zagrljaja, oblažeš me sokovima strasti onako kako samo ti znaš, ljubavnički i bez prestanka, iskonskom potrebom za svojim  ljubavnikom. Ponesen veličanstvenim plesom tankih prstiju, klizim rubom postelje prema svemiru, gdje susrećem obris istinske melodije s kojom si me ne tako davno, u sebe unijela.

Osjećam kako se akordima na vene prislanjaš, kako se  tonovima uspinješ krvotokom. Slušam te u predivnoj glazbi srca i pretačem kroz pore taj slavujev pjev. Ne pamtim ljepšu sliku istkanu u ljubavi niti pronalazim bogatije misli od tvoje zrelosti, ne vidim ništa izvan neprocjenjivog toka tvojih obala, izvan usjeka u kojima nestajem. Uživam što me polagano prekrivaš harmonijom grudi i njihovim snom gasiš moje čežnje, što lakoćom svog uzdisanja pripremaš mir za mene i rukama tiho budiš moja čula. Uživam kad me primaš,  kad primaš moje latice i poput leptirovih krila nježno rasanjuješ. Tada samo tvojim dodirima vjerujem i  jedino se usuđujem s tobom u blaženstvo smjestiti.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #51 poslato: 15-08-2008, 20:31:30 »

Kad iz korijena svoje ljubavi
iznjedrim slatkim osmjehom
i započnem te grliti vrelim poljupcima ,
pristani na sve moje dodire
i primakni se oblikom kapi mom krvotoku.
Kada se moji uzdasi zateknu iznad tebe,
pa te tijelom kao svoju ljubavnicu prihvatim,
svaka će se tvoja pora u meni otvoriti,
a ti ćeš nestati opijena u izmaglici mojih ruku
i kao probuđena svjetlost, odjekivati mojom dušom.
Tako savladane u osnovi anđeoskog sna,
tvoje će se boje po meni razlijevati,
a moje boje toplo u tebi raznježiti.
Ne računajući prolaznost ovog vremena,
ležat ćemo obavijeni tankim nitima
i zagrljeni poput mjesečine, jedno u drugo srasti.
U odmjerenoj ljepoti naših milovanja,
vatri što oduvijek u nama zaklon ima,
naši će svjetovi s pticama letjeti
i postati u odrazu mirisnog cvijeća vječni.
Nije važno što će se tada u dolini zanosa događati
i s kojim ćemo proljećem život nastaviti,
jer dok sunce, zvijezde i nebo
radosno u nama budu plesali, mi ćemo klicati.
Tvoja će plodna polja i tvoji bogati usjevi,
sve moje izvore popiti, a moje vode,
zelene od tvojih pitomih gajeva,
jurit će brzacima među tvoje obale.
Kada osjetiš u zoru moje srce,
kako se zalijeće u tvoje grudi,
a moji vitki prsti, okretni poput jelena miruju,
iznjedri slatkim osmjehom
u korijenu moje ljubavi,
primakni se mome snu
i zagrli me s vrelim poljupcima.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #52 poslato: 18-08-2008, 21:48:32 »

Hodam stazom zaklonjen
borovima.
Tamno je
samo voda svjetluca.
Dah ti je hladan i usne svježe
i samo ako zaustavim disanje
čujem kako šušti ti korak.
čim sunce zablista
medju granama nestaješ
i prepuštam se toplini
na proplanku.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #53 poslato: 24-08-2008, 18:05:02 »

Ne dopusti vremenu
da izbrise ti sva sjecanja na mene
da ti misli otplove na mjesto
gdje nisam ja...
Ne dopusti vjetru da ti
s usana skine sve moje poljupce
da te odvuce neka sila strana
na drugi kraj svijeta
daleko od mene i moje ljubavi
ne dopusti satima do prodju
kraj tebe a da me se ne sjetis
da ti moje suze ostanu zagonetka
koju nikada ne rijesis
samo dopusti ocima mojim da te njezno gledaju
smjesku mom da te veseli u
trenutcima teskim
i ne dopusti da padnem u zaborav
u hrpu sjecanja kojih se neces ni sjetiti
vec dopusti da ti budem oslonac
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #54 poslato: 26-08-2008, 08:47:36 »

Reći ću ti mila
dok spavaš i upijaš moj pogled
u raskoš svoje mladosti

Reći ću šapatom
da ti ne probudim masline
ispod nasmjiesnih veđa

Napisao sam ti pjesmu
po prvi put

Ovu pjesmu

Vojleo sam mnoge
ali tebe možda najviše

Ko bi ga znao

I zamoliću vjetrove
da ti niz cvjetove i šume
sakriju ovu pjesmu pod haljinu

Naći ćeš je tamo

Siguran sam

Onoga dana
kad staviš nebo pod svoja krila
i sklizneš mi niz mokar obraz.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #55 poslato: 27-08-2008, 17:23:17 »

Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
Da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #56 poslato: 03-09-2008, 09:52:39 »

U tom bezvremenu,
u kojem živimo mi iz snova,
nastaće priče o ljubavi.
U njima će stajati jasno,
da ni daljina, ni vrijeme
nisu sudije sreći
koju smo zaželjeli.
Ako se na našu stazu
skotrljaju stijene zabrane,
opet će bezvrijeme poništiti
sve prijetnje i zablude,
onih, koji uvijek brane,
a sreću ne znaju čitati.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."

STEPSKI VUK

  • Stalni učesnik
  • **
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 503
  • Svi su ljudi pjesnici u srcu.
Одг: INTIMA (Mojoj Malenoj)
« Odgovor #57 poslato: 12-09-2008, 18:07:36 »

Nestala mi je inspiracija!

Postenog nalazaca usrdno molim,
za povrat njen u dobrom stanju.
Za uzvrat dajem i vise od rijeci,
vrijedne trenutka u nastajanju.

Bila je skoro neodjevena,
ogoljena, lomna i sasvim cedna.
Pod slojem prasine godinama,
krhka kao statua neugledna.

U odjeci lelujavog, tananog tkanja,
s ljubavlju Tvorca zaogrnuta,
odsutnog uma u sebe roneci,
smjernost joj osta netaknuta.

Jedne je noci podigla glavu
dozvana odjekom culnoga zova.
I ode, huda, ko zna kuda,
put nezamislivih joj izazova.

Sa njom, netragom i pehar nestade,
potajnih zelja i ceznjivih htijenja.
Napitkom prepun iz svih sezona,
tami prepustenog, iscjedjenog zrijenja.

I k'o da je gledam, nektarom opijenu,
kako se predaje bez straha i jeze,
spoznaji odstojaloj do vremena
u spletenim godovima hrasta i breze.
Sačuvana
"Sagradio sam tako predivne dvorce u oblacima, da se na zemlji zadovoljavam ruševinama..."
 

Stranica je napravljena za 0.249 sekundi sa 24 upita.