Forum Beograd Jagodina Ćuprija Paraćin

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.

Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije
Napredna pretraga  

Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Autor Tema: PSIHOPATOLOGIJA  (Pročitano 3776 puta)

0 Članovi i 1 gost pregledaju ovu temu.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4940
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
PSIHOPATOLOGIJA
« poslato: 03-07-2009, 02:24:53 »

Vjerovatno ste već primjetili da se u zvaničnim medijima može ponekad naći čak i pokoja vijest o pojavi NLO-a na ovom ili onom mjestu, međutim, psihopatija je još uvijek ‘tabu-tema’. Naravno, onima kojima je suština tog fenomena poznata, poznati su i razlozi za to. S obzirom da se radi o temi koja je još uvijek najviše cenzurisana u ovoj ‘našoj’ realnosti, i ovom prilikom prenosimo nekoliko članaka koji se bave tim ‘fenomenom’ direktno ili indirektno, tek toliko da ga pokušamo  rasvijetliti onoliko, koliko smo to u mogućnosti.

 Ukoliko bi nama, kao “normalnim” ljudima, pošlo za rukom da ostvarimo jedan određeni prag svjesnosti kad se o ovoj problematici radi, onda bi bili u stanju i da poduzmemo nešto u vezi toga, te tako napokon počnemo i živjeti u realnosti koja je stvarno naša, a ne - njihova, kako je to do sada bilo.   

Kreatori naše realnosti
Piše:  Laura Knight-Jadczyk

Dozvolite prvo da se podsjetimo na ono što je http://www.antiwar.com/justin/?articleid=3822  Justin Raimondo napisao još u 2004.g.:

Ron Suskind, bivši reporter žurnala Wall Street i autor knjige The Price of Loyalty: George W. Bush, the White House, and the Education of Paul O'Neill, predstavio je jednom prilikom u magazinu New York Times nešto što bi se moglo nazvati portretom "predsjedništva zasnovanog na vjeri", zajedno s njegovim religio-kulturalnim idiosinkrazijama i slabostima. Međutim, ne radi se samo o tome, Suskind je uz pomoć jedne serije anegdota uspjeo da predstavi političku psihopatologiju koja motiviše američku administraciju i oblikuje njenu percepciju. Slijedi citat iz njegovog članka:

"U ljeto, 2002. godine, nakon što sam pročitao jedan članak u magazinu Esquire o tome šta Bijela Kuća nije voljela u vezi sa Karen Hughes, bivšim Bušovim šefom za komunikacije, imao sam sastanak s jednim višim savjetnikom predsjednika Buša. On mi je izrazio nezadovoljstvo Bijele Kuće, a onda mi je saopštio nešto što u to vrijeme nisam uspjeo potpuno shvatiti – ali što sada vjerujem da ide do same suštine Bušovog predsjenikovanja.

"Taj savjetnik mi je rekao da ljudi kao što sam ja pripadaju nečemu što mi nazivamo ‘zajednicom koja je bazirana na realnosti’, koju je on definisao kao ljude koji vjeruju da se rješenja pojavljuju us pomoć jednog razumnog proučavanja onog što je vidljivo u realnosti.’ Ja sam na to klimnuo glavom i promrmljao nešto u vezi s principima prosvjetljenja i empirizma. On me je prekinuo. "To nije više ono kako svijet sada funkcioniše", nastavio je. "Mi smo sada jedna imperija, i kad mi dejstvujemo, mi stvaramo našu vlastitu realnost. A, dok vi proučavate tu realnost – pomno i razumno, - mi ćemo dejstvovati opet, stvarajući druge nove realnosti, koje vi možete takođe proučavati, i to je ono kako će se stvari rješavati. Mi smo igrači istorije… a vi, svi vi, vama će preostati samo da proučavate ono što mi činimo.'"

 

Tako nas ne bi trebalo čuditi što izraelski ministar za odbranu, Peretz, može gledati i kroz zatvoren durbin. On ne mora da vidi šta se stvarno zbiva tamo napolju – on zbivanja stvara u samom sebi a onda ih projicira napolje.

Raimondo je u pravu. Ovdje se radi o    psihopatologiji. .Tako on nastavlja:
Uobraženost, kako sam prije naglasio, oduvijek je bila karakteristika imperijalističkih ličnosti, međutim, ova vrsta oholosti koja je gore predstavljena -
"Mi smo sada jedna imperija, i kad mi dejstvujemo, mi stvaramo našu vlastitu realnost." – ide izvan bilo čega što je svijet do sada vidjeo. I najluđi rimski imperatori su se trudili da umilostive bogove, čak i kada su sebi pridavali božanski status. Ali niko od njih se nije usuđivao da uspostavlja mit o sebi kao stvoritelju. To nije samo neka nova vrsta Amerikanaca, kao što je profesor Ryn govorio, nego nova vrsta ludaka.

Međutim, ovdje se ne radi o jednoj "novoj vrsti ludaka," nego o istom onom starom problemu s kojim se čovječanstvo stalno suočava, radi se o – psihopatama.

Amos M. Gunsberg, psihoterapeut i profesor psihoterapije u New York City, piše:

Mi smo ih nekad nazivali psihopatama --- ta stvorenja koja se fizički pojavljuju na našoj planeti u ljudskom obliku, međutim, oni nisu ljudska bića.

Primjetili smo da oni nemaju morala. To nam je trebalo biti svojevrsno upozorenje.

Primjetili smo da oni ne OSJEĆAJU osjećanja. To nam je trebala biti pouka.

Primjetili smo da oni nemaju srca. To nam je trebao biti znak za uzbunu.

Tim stvorenjima nedostaju elementi koji odlikuju normalna ljudska bića. Oni ne pokazuju nikakvu vezu sa onim što mi podrazumijevamo pod moralom, poštenjem, iskrenošću, fer-plejom itd. Njima nedostaje sposobnost koju mi nazivamo empatijom. Njima nedostaje sposobnost koju mi nazivamo introspekcijom.

Čovječanstvo vijekovima pokušava racionalizovati ova stvorenja kao neki oblik ljudskih stvorenja. Ali sve je to bilo uzalud. Ne samo uzalud, nego uz jednu ogromnu cijenu po našu civilizaciju koju plaćamo i dan danas. Ta stvorenja nisu ljudska bića koja su zastranila. Oni su druga vrsta … posvećena ubijanju ljudskih vrijednosti … što je uvertira za ubijanje ljudskih bića … a to je strategija koju koriste nacisti, prošli i sadašnji.

Oni nam se smiju. Kažu: "Niko nas ne razumije. Čovjek se ne može staviti u kožu ljudi koji djeluju bez savjesti. Ljudi pokušavaju da nas razumiju ali ne mogu".

Ta stvorenja ne RAZMIŠLJAJU kao ljudi. Oni ne GOVORE kao ljudi. Oni ne znaju šta to uopšte znači BITI normalan čovjek.

Mi ih možemo klasificirati kao "humanoide."

Da, oni imaju ljudski oblik. Ukoliko nam pođe za rukom da se odupremo njihovom razaračkom dejstvu dovoljno dugo, na kraju ćemo uspjeti da razvijemo tehničke uređaje za skeniranje koji će biti u stanju da odrede koliko se oni razlikuju od normalnih ljudskih bića, bez obzira na njihovu sličnost u izgledu.

U međuvremenu, kvalitet naših života … kao i sami naši životi … zavisiće od našeg prepoznavanja ovih stvorenja, onoga što oni stvarno jesu i poduzimanju koraka za neutralizaciju njihovih pokušaja da nas unište.
ZNAKOVI HUMANOIDNOG PONAŠANJA

Oni daju izjave bez argumenata. Za njih te njihove izjave predstavljaju ono što oni smatraju pod realnošću ... izjava za izjavom. Njihova trenutna izjava može da bude u kontradioktornosti s onim što su izjavili u prošlom momentu. Međutim, to za njih ništa ne znači. Oni ni ne pokušavaju da objašnjavaju te kontradiktornosti.

Oni pokazuju jednu potpunu nesposobnost razumijevanja onoga što mi podrazumijevamo pod "činjenicama". Oni u svojim referatima i govorima ne koriste tu riječ.

Nama, ljudskim bićima je tako nešto teško za povjerovati. Korištenje činjenica je jedna od osnovnih stvari u našim životima. Mi na njima zasnivamo nase zaključke, odluke i postupke. Mi nadalje nastavljamo da provjeravamo stvari i dolazimo do više činjenica. Prilikom diskusija, mi prezentiramo činjenice i pokazujemo kako na osnovu njih dolazimo do naših opservacija i stavova.

Bez činjenica, ono što nam ostaje, to je samo tzv. "fantazija."

S obzirom da ta stvorenja izgledaju kao ljudi, mi pretpostavljamo da i oni moraju razmišljati isto kao i mi . . . da su svjesni onoga čega smo mi svjesni. Mi mislimo da oni MORAJU znati šta su činjenice. Kad ne navode činjenice, mi kažemo da oni igraju neku igru. Mi mislimo da oni znaju šta su činjenice, ali ne žele to da priznaju.

Nije tako! Oni NE znaju šta je to činjenica. Kad mi govorimo o činjenicama i tražimo od njih da navode činjenice, oni mogu samo da nas gledaju svojim praznim očima. Njima nije poznato o čemu mi to uopšte pričamo.

Oni nas pomno proučavaju jer se njihova strategija sastoji u tome da se provlače kao ljudska bića. Oni nas čuju kad mi koristimo riječi kao što su – činjenice, dokazi, argumenti. Međutim, njima nedostaje sposobnost razumijevanja značenja tih pojmova. Ono što oni rade, oni ignorišu naše upućivanje na činjenice i ignorišu naše zahtjeve da nam prezentiraju činjenice. [...]

Za njih je stvarno samo ono što oni "proglase" stvarnim. Ono sto MI nazivamo realnošću, za njih nije realnost. ONI "proglašavaju" ono što se treba uzeti kao stvarno ili istinito. …

Zamolio sam jednu pacijentkinju koja je bila na psihoterapiji da pogleda stolicu koja je stajala blizu zida na otprilike dva metra od nas. Onda sam je zamolio da mi opiše tu stolicu. Ona je opisala stolicu do najsitnijih detalja, osim što nije pomenula da ta stolica ima noge. STOLICA KOJU JE ONA OPISALA NIJE IMALA NOGE (na kojima je stajala)!

Ukazao sam joj na to a onda je upitao kako stolica može da lebdi u zraku bez nogu na kojima treba da stoji. Ona mi je odgovorila: "Ja sam je tamo stavila." Onda sam je pitao: "Ukoliko pogledaš na drugu stranu, da li će ona pasti na pod?" "Neće", odgovorila je ona – "ako pogledamo na drugu stranu, stolica neće više biti tamo." Upitao sam je, "šta će se desiti ukoliko se okrenemo na drugu stranu a stolica još uvijek bude tamo"? Ona je ignorisala ovo pitanje.

Evo još jedan primjer. Prilikom jedne diskusije neko od učesnika je izjavio sljedeće: "Ukoliko dovoljno ljudi vjeruje da je nešto istina, onda to što oni vjeruju JESTE stvarno."

Onda je postavljeno sljedeće pitanje: "Koliko znamo, ljudi su jedno vrijeme vjerovali da se sunce okretalo oko zemlje. Da li hoćete da kažete da se tada sunce stvarno jeste okretalo oko zemlje … kao rezultat njegove poslušnosti u odnosu na vjerovanje ljudi … a onda se zemlja počela okretati oko sunca kad je došlo do promjene u vjerovanju ljudi?"

Ovo pitanje je bilo ignorisano.

Vi možete pomisliti da odbijanje odgovaranja na neko pitanje podrazumijeva priznanje … priznanje da je ono što su oni rekli bilo skroz pogrešno. Iskustvo nam je pokazalo da nećete biti u pravu ako mislite tako. U praksi se događa to da će oni neprestano ponavaljati iste tvrdnje čak iako im se predoče dokazi koji upućuju na suprotno.

Vidite li sada koliko su ta stvorenja drugačija? Vidite li koliko je njihovo razmišljanje i ponašanje daleko od razmišljanja i ponašanja normalnih ljudi?

Ništa od onoga što MI smatramo istinitim ili stvarnim, za njih nije STVARNO.

Ponavljam.

Ništa od onoga što MI smatramo istinitim ili stvarnim, za njih nije STVARNO.

Kad normalno ljudsko stvorenje pomene stolicu, onda se to odnosi na neku stolicu koja stoji negdje na svojim vlastitim nogama. Ona je tu bez obzira da li je iko gleda ili ne, da li je neko pominje ili ne, da li joj neko "dozvoljava" da bude tu ili ne, ili "proglašava" da ona postoji ili ne. Ona je tu SAMA PO SEBI.

Jedan od osnovnih elementata mentalnog profila humanoida je njihova nesposobnost razumijevanja da sve postoji samo po sebi, a ne zavisno od toga - kako oni kažu. Oni to ne VIDE. Jedini predmeti koje humanoidi vide su oni koje oni "deklarišu" … oni koje oni zamisle.

Mi koristimo frazu "moja percepcija" u smislu jednog vida procjenjivanja ili odmjeravanja nečega što je odvojeno od nas. Mi to ne proglašavamo "činjenicom". Mi smo otvoreni ka uzimanju u obzir mišljenje ili poglede i drugih ljudi.

Humanoidi samo naprazno koriste frazu "moja percepcija". Oni ono što zamisle nazivaju svojom percepcijom … koja u njihovoj svijesti onda OBRAZUJE realnost. Ono što mi nazivamo "činjenicama", za njih ne postoji. To je i razlog zašto se uvijek žale da ih neko napada kad god se od njih traže argumenti za ono što tvrde.

Humanoidi smatraju da su njihove tvrdnje ispravne samim tim što su ih oni izrekli!!! Oni to objašnjavaju ovako: "Ja poštujem integritet u vezi s tim. Kao egoista, ja tvrdim neke stvari koje su za mene ispravne. Ispravnost mene samog je na prvom mjestu. Ja dozvoljavam drugim ljudima da na isti način tvrde stvari koje oni smatraju ispravnim."

Među ljudskim bićima, da bi se nešto smatralo ispravnim ili istinitim, to mora da bude zasnovano na nekim činjenicama. Ništa nije ispravno samim tim što neko tako kaže.

Kad upitamo humanoide kako to oni određuju da je nešto što je neko rekao stvarno tako, a ne da se radi o nekoj izmišljotini, oni će ignorisati naše pitanje.

Obratite pažnju na čudno korištenje riječi "integritet". Normalni ljudi definišu taj pojam kao ispravnost karaktera; čestitost; poštenje. To se odnosi na pridržavanje činjenicama, pridržavanje istini, a ne na prodavanje. Humanoidi pod pojmom "integritet" podrazumijevaju insistiranje da se ono što su oni zamislili uzima kao istinito. Bez analize. Bez procjene.

Ukoliko neko od njih zatraži da se njihove izjave provjere, oni će takvu osobu odmah optužiti da ona nema integriteta. U ono što ONI zamisle - ne smije se sumnjati.

Humanoidi se odnose prema svijetu kao prema svom vlastitom holodeku. Oni su ti koji određuju šta postoji i šta će da postoji, a šta ne. Sve je za njih jedan hologram. Oni programiraju holograme a onda učestvuju u njima onako kako to njima odgovara. Oni ih potpuno kontrolišu. Kad odluče da ga ponište, onda on nestane.

Hologram je hologram. Hologram nema sposobnost da sam razmišlja za samog sebe. On ne može da procjenjuje, odmjerava, sudi itd. Ono što je najvažnije, hologram ne može da se otrgne iz svog hologramskog stanja, pa da počne da kritikuje svog gospodara.

Ukoliko se to desi, oni će prvo pokušati da ga kazne i tako ga vrate u njegovo prijašnje stanje. Ukoliko to ne bude uspješno, onda će ga oni "išćeznuti". Ukoliko ni to ne bude funkcionisalo, oni će onda pobjeći u zaklon napuštajući taj program, nakon čega će proglasiti neki drugi.

Iskustvo nam pokazuje da bez obzira na to šta kažemo, bez obzira na to na šta da ukazujemo, bez obzira na to koliko dokaza da imamo, to nema nikakvog značenja za ta stvorenja. Oni imaju samo jedan zadatak: da nas zavaraju tako da ih mi klasifikujemo kao humana ljudska bića, tako da se oni mogu koncentrisati na zatiranje ljudske humanosti. Nakon što ubiju ljudske humane vrijednosti, njihov idući korak je ubijanje ljudskih bića.[...]

PREGLED

Humanoidi -

1. Izbacuju izjave bez argumenata. Očekuju da se njihove tvrdnje spremno prihvataju kao definicije realnosti u momentu kad su izgovorene.

2. Ignorišu zahtjeve da obrazlože svoje izjave.

3. Mršte se na svako pominjanje ljudskih vrijednosti, činjenica, poštenja, pravde, fer-pleja.

4. Podržavaju korištenje laži, prevare itd.

5. Kukaju da ih se napada kad god se njihovi stavovi dovode u pitanje. Međutim, ne pojašnjavaju samu prirodu tih "napada," niti njihove moguće razloge.

6. Ne OSJEĆAJU osjećanja.

7. Gledaju na svijet kao na njihov privatni holodeck.

8. Smatraju da trebaju držati ljude "tamo gdje im je mjesto" – tj. nipodaštavaju normalne ljude.

DODATNE STVARI KOJE TREBAMO UZETI U OBZIR

Humanoidi ne razumiju kako normalni ljudi razlikuju dobro i zlo. Kada nam nanesu neko zlo, oni ne razumiju zašto ih nazivamo zlim ljudima. Oni ne razumiju zašto imamo zakone protiv ubistava. Oni se diče svojim postupcima prema njihovim žrtvama, i opravdavaju ih nekim svojim verzijama morala (paramoralizam).

S obzirom da ne razumiju razloge za takve zakone, oni smatraju da ne moraju da odgovaraju za svoje postupke.

Međutim, bez obzira na to što se ponašaju tako kao da se zakoni ne odnose na njih, njima je poznato to da su zakoni uvedeni za sviju. Nadalje, ukoliko pokušaju da se brane tvdnjom kako im neki zakon nije bio poznat, mi im uzvraćamo sa čvrsto ukorjenjenim principom da: "Nepoznavanje zakona ne predstavlja nikakvo opravdanje."

Kad se koriste takvim opravdanjima, oni nam jasno daju na znanje da će nastaviti i dalje da se ponašaju u skladu sa svojom strukturom, ili – suštinom. Ukoliko pokušavamo kod njih da pronađemo neke znakove pokajanja, sigurno ih nećemo naći. Oni ne smatraju da su oni ti koji šire zlo. Oni jednostavno rade ono što je u njihovoj suštini. Zmija zvečarka ne smatra da čini zlo time što grize njene žrtve i truje ih svojim otrovom. Ona se jednostavno ponaša onako kakva joj je suština.

Iskustvo nam pokazuje da se humanoidi stalno ponašaju na način njihove vrste … ubijajući ljudske vrijednosti što im služi kao uvertira za ubijanje ljudskih bića. Nacisti su nam dali jedan lijep grafički primjer.

Pitanje da li trebamo da ih smatramo "odgovornim" u humanom smislu te riječi, treba da bude podijeljeno na dva dijela. Mi njih ne smatramo odgovornim za to što su ono što jesu, međutim, mi ih smatramo odgovornim za zlodjela koje oni POČINJAVAJU.

Kad se pas zarazi bjesnilom, mi njemu ne možemo zamjeriti na tome što se on razbolio. Međutim, mi ćemo ga morati neutralisati PRIJE nego što nas ugrize, tj. PRIJE nego što nas inficira.

Mi ne smatramo zmiju otrovnicu odgovornom za to što ona IMA otrov u svojim čeljustima. Međutim, u slučaju njenog napada, mi ćemo je morati ubiti zbog svoje lične zastite, PRIJE nego što ona nas ubije.

Tako, u slučaju sa humanidima, mi bi morali poduzeti zaštitne mjere kod prvih znakova njihovog ubijanja ljudskih vrijednosti.

To su razlozi zašto Amira Peretza uopšte nije briga da li su objektivi na njegovom durbinu pokriveni ili nisu. Vjerovatno, iz istih razloga Billa Clintona, George Busha i Ariel Sharona to isto takođe nije briga. Raimondo je pisao:

Ova epistemologija modernog imperijalizma daje nam određenu sliku o stanju umova koji su zahvaćeni ovim novim oblikom mentalne bolesti, što je uveliko pospješila ne samo koncentracija centralizovane vlasti u američkom metropolisu, nego i napredak u tehnologiji i vojnim vještinama. Divljačka bitanga koja vjeruje da može kontrolisati svijet uz pomoć svoje toljage – arhetip kojeg je Ayn Rand nazivao Atila Hunski – sada je zamijenjen tehnokratom obučenim u Gucci odijelo, koji vjeruje da pritiskom na dugme ili uz pomoć svojih naredbi, - može krojiti realnost. Uz pomoć izdavanja komandi lovačkim avionima da bobarduju njihove neprijatelje do totalnog uništenja, moderni Atila vjeruje da kroji jednu novu realnost, realnost u kojoj će se njegove bubice, njegova predubjeđenja i njegove nacifrane deluzije, pretvarati u jednu silu prirodnih zakona.

Ukratko, ovi neokonzervativci su jednostavno ludi, mada na jedan istorijski poseban način. To mnogo objašnjava. To objašnjava i njihovu čudnu tvrdoglavost u odbijanju da priznaju da su naparavili grešku napadom na Irak, bez obzira na to što je u toj državi došlo do implozije. To objašnjava i indiferentnost naših lidera kada ih se uhvati u njihovim lažima, kao što su npr. one njihove tvrdnje o postojanju oružja masovnog uništavanja, Sadamove "veze" sa napadom na STC 11 septembra, itd…

Oni ne lažu – oni samo stvaraju "nove realnosti."

Militantno bezumlje te vrste mentalnog sklopa takođe objašnjava svirepost prilikom uvođenja neokonzervativne vizije američke imperije. To objašnjava i one zločine u bagdadskom zatvoru Abu Ghraib, ne kao neku aberaciju nego kao jedan novi oblik ponašanja. Sasvim je u redu da se bombarduju gradovi puni civila, da se zatvaraju i muče svi oni koji vam stanu na put, dok galamite na sav glas kako ste vi "oslobodilac". Uvijek ćete povređivati one koje volite – ukoliko ste sadista, naravno.

A sve psihopate to jesu.

Prije ili kasnije, realnost za koju ove psihopate misle da je stvaraju, okrenuće se i početi da ih grize. U stvari, to se već počinje da dešava. A do toga dolazi usljed još jedne osobine psihopata: njihove nesposobnosti da se sjete prošlosti, odnosno, da zamisle budućnost zajedno sa konsekvencama koje proističu iz njihovih postupaka.

Navođene od strane svog karatera, psihopate su stalno žedne globalne vlasti i moći. Na kraju, ta njihova neutaživa žeđ osuđuje ih na smrt, zajedno sa milionima - ili milijardama – drugih. Psihopate nemaju sposobnost za razumijevanje katastrofa koje neprestano izazivaju za sebe i ovaj svijet. Isto kao što bakterije nisu svjesne da će žive izgorjeti ili biti zakopane duboko u zemlju zajedno s ljudskim tijelom, tako ni psihopata ne razumije da je realnost koju on stvara, ujedno i realnost njegovog ličnog uništenja.

Komentar: Dakle, ‘3D-vanzemaljci’ su već odavno među nama! I ne samo to, mada su u manjini (6%?), oni su ti koji od davnina kreiraju ovu realnost u kojoj živimo. Da je ovo ljudima bilo poznato na vrijeme i da su preduzeli nešto u vezi toga, onda ……… (prazan prostor ispunite sami)





Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.

DEDA-EU

  • Zvezda u usponu
  • ****
  • Karma: +0/-0
  • Van mreže Van mreže
  • Pol: Muškarac
  • Poruke: 4940
  • Ко у разговору с другим људима упорно настоји да н
Одг: PSIHOPATOLOGIJA
« Odgovor #1 poslato: 03-07-2009, 03:01:33 »


Dvostrukim jezikom’ se smatra jezik koji je namijerno izvitoperen kako bi se sakrilo njegovo pravo značenje (pojam izveden iz Orvelovih izraza 'newspeak' i 'doublethink', prim. prev.). Ta distorzija riječi postaje sve ozbiljnija i otvorenija. Čak je i moderna kinematografija posvetila pažnju toj činjenici, što možemo vidjeti na primjeru veoma popularnog filma V for Vendetta. Značenja riječi se mijenjaju. Uznemiravajući i često nasilni koncepti se označavaju neutralnim, pojavljuju se i novi dvosmisleni pojmovi kao "kolateralna šteta", "smanjenje bezbjedonosnih margina", "ekstraordinarna rendicija", dok se neutralnim i besmislenim riječima daje opako ili sugestivno značenje, kao npr. onaj širokorasprostranjeni i himerični izraz - "osumnjičeni terorista".

Kako pristupiti ovom fenomenu? Zašto je on toliko pandemičan? U stvari, njegova zastupljenost u svakodnevnom žargonu i njegova velika važnost u razumijevanju, kako same vlade, tako i mentalne higijene onih na koje se odnose vladine mjere, bila je dobro shvaćena i rasvijetljena od strane naučnika koji su radili iza "Željezne Zavjese" za vrijeme nacističke okupacije, kao i pod vladavinom komunista. Istraživanje ovih naučnika se sprovodilo u tajnosti, izvan dometa budnih očiju države i njene tajne policije. I pored toga, ti naučnici su primjetili da je neko iz vladine uprave bio svjestan njihovog istraživanja, jer kad su u univerzitetskim bibliotekama pokušavali da dođu do materijala u vezi sa nekim relevantnim temama (kao što je npr. psihologija čovjeka), primjetili su da neko sistematski uklanja takve knjige iz biblioteka. Na osnovu toga, ovi naučnici su shvatili da ukoliko budu uhvaćeni s tim zabranjenim materijalom i rezultatima njihovog istraživanja, to će istovremeno za njih podrazumijevati skoro sigurnu smrt. Taj njihov istraživački rad je obuhvaćen u knjizi Prof. Andrzeja Lobaczewskog
http://balkanekspres.blogger.ba/arhiva/2007/07/20/1046660  Politička Ponerologija, i učinjen je dostupnim javnosti uz pomoć agencije http://www.qfgpublishing.com/
Red Pill Press, početkom 2006. godine.
U toj knjizi, Lobaczewski pristupa pitanju političkog zla kao što jedan doktor pristupa patodinamici nekog infektivnog virusa, prateći uzročne veze između psihopatoloških individua na političkim pozicijama vlasti i njihovih negativnih uticaja na ne-psihopatičnu populaciju. Jedan od ključnih koncepata koji provejava kroz tu cijelu njegovu analizu je i psihopatsko korištenje jezika. Još za vrijeme njihove rane mladosti, psihopate postaju svjesne da se razlikuju od većine drugih ljudi i uče kako da prepoznaju jedni druge u gomili. S obzirom da jedan psihopat nema urođenu sposobnost za osjećanje kompleksnih emocija, na izražavanje takvih emocija od strane normalnih ljudi psihopate gledaju s prezirom i tumače ih znakovima slabosti i naivnosti, što nadalje kod njih izaziva osjećaj superiornosti nad drugima. Psihopate gledaju na ljude kao na nešto slično govedima, te ih tako i tretiraju.

Međutim, dok su psihopate svjesne te njihove razlike od drugih ljudi iz generalne populacije (ili kao što bi oni rekli, - svoje ‘superiornosti’), ipak se trude da se ponašaju kao da su i oni takođe ‘normalni’. Odrastajući, oni uče kako da oponašaju gestove i izraze koji prate određene ljudske emocije. Oni to čine zato što je normalan izgled veoma bitan za njihovu egzistenciju koja se odvija na račun njihovih žrtava. Psihopata može izgledati kao da emocionalno pati, izazivajući tako sažaljenje i dobijajući čak i materijalnu podršku; on može zavoditi žene uz pomoć svog oreola samouvjerenosti (stručne knjige su pune slučajeva neatraktivnih psihopata koji su veoma uspješni u zavođenju pripadnika suprotnog pola); oni mogu da budu uspješni sveštenici propovijedajući uzvišene ideale i istovremeno pljačkajući pripadnike svoje kongregacije. Međutim, psihopate su svjesne toga da ukoliko bi se ono što stoji iza njihove maske trezvenosti javno objelodanilo, i kada bi mase normalnih ljudi iznenada shvatile da su psihički poremećena ‘ljudska bića’ na pozicijama vlasti istinski uzrok ratova, ono čemu bi se ovi jedino mogli nadati, to bi bile što udobnije ćelije u najbližem zatvoru. Ljudi bi se pobunili protiv patnje kojoj su izloženi pod njihovim uticajem – pobunili bi se protiv njihove manipulacije, laži i nepravdi koje su vodile do krvavih ratova, razaranja, masovnih pogibija i patnje. Međutim, za jednog psihopatu, jedinu nepravdu predstavlja slučaj da mu se uskrati ono što on jedino želi, a to su vlast i moć.

Kad grupa psihopata uspije da dođe na vlast u sklopu jedne vlade (mada ista ova dinamika važi za svaku organizaciju ili hijerarhiju), takva jedna vlada se onda prvo mora ponašati tako da napravi sebe i svoje mjere prihvatljivim za ne-psihopatski ljudski osjećaj za moral. Ukoliko bi takva jedna vlada prerano skinula svoju masku i iskreno rekla: "Mi, vlada psihopata, preziremo vas i mrzimo isto onoliko koliko vi prezirete i mrzite svoje tzv. ‘neprijatelje.’ Mi ćemo učiniti sve što je u našoj moći da vas, naše vlastiti građane, kao i one koji pripadaju neprijateljskim državama, potpuno uništimo. Uz pomoć ratova, siromaštva i genocida mi ćemo vas sviju da pobijemo". U jednom takvom slučaju bi se ljudi naravno pobunili. S tim u vezi, vlada sačinjena od psihopata (ili patokratija) mora maskirati svoj jezik u jednu prihvatljivu ideologiju. [Na primjeru dešavanja na Balkanu, neposredno prije izbijanja građanskog rata, ova dinamika se takođe lijepo mogla primjetiti, prim. prev.] Tako će se jedna agresija na drugu zemlju pretvoriti u "sveti rat" ili "preventivni" rat, ne zbog ciljeva jedne imperijalističke invazije, nego s ciljem "zaštite svoje domovine" [ili nacije/religije…prim.prev]. Značenje takvog jednog jezika ostale psihopate prilično brzo prepoznaju, te tako im pružaju i svoju podršku. Međutim, uz pomoć svog iskustva, opservacije i proučavanja ove tematike, jedna ne-psihopatloška individua može takođe razviti sposobnost očitavanja skrivenog značenja terminologije tog tipa.

Posljedica takvog jezika na svijest normalnih individua je ono što Lobaczewski naziva - 'konverzivno razmišljanje'. To je podsvjesna selekcija određenih pretpostavki koja vodi do pogrešnih ili paralogičkih zaključaka. Svjesna manipulacija psihopata, odnosno, njihove laži, u umovima normalnih ljudi se nesvjesno konvertuju u istinu. Na primjer, dokaz za to nalazimo u iracionalnom strahu od Muslimana kojeg mnogi Amerikanci imaju. Nije nimalo neobično čuti emocionalne izlive u smislu: "sravnimo ih sa zemljom nuklearnim bombama," ili "hajdemo pretvoriti cijeli Srenji Istok u jedno veliko stakleno parkiralište". Komentator CNN-a je jednom prilikom čak pitao muslimanskog kongresmena Keith Ellison, zašto da ga on ne smatra teroristom. Zbirni efekat ove histerije podrazumijeva projiciranje krivice jedne manjine iz bilo koje populacije (npr. psihopatske manjine) na cijelu jednu religijsku, rasnu ili nacionalnu grupu.

Činjenica je da ovakav jezik i konverzivno razmišljanje koje on izaziva kod ljudi, danas prožima cijeli nas politički žargon i to nije nimalo dobar znak zdravlja i lijepe budućnosti čovječanstva. Ovo bi trebalo da bude podsticaj za sprovođenje jedne dublje analize same prirode psihopatije kao i stepena njenog prisustva kod naših političara, vojnog personala i službenika obavještajnih službi. Ova istorija "čovjekove nehumanosti prema čovjeku" je u stvari istorija patokratije i ako možemo naučiti jednu stvar od patokratija iz prošlih generacija, onda je to činjenica da će milioni ljudi izgubiti živote zbog ove današnje patokratije. S pojavom municije od osiromašenog uranijuma (korištena na Balkanu, u Iraku itd.), fosfornih bombi (nedavno korištene od strane Izraela prilikom napada na Liban i Palestinske teritorije), kao i napretkom u razvoju entnički-specifičnog oružja, stvari sada izgledaju gore nego ikada prije.

U nastavku ovog eseja navešćemo par primjera distorzije jezika. Moram upozoriti na to da skidanje ambalaže s nekih od ovih izraza može uznemiriti neke čitaoce. Kao što je Lobaczewski napominjao, "čak normalni ljudi, koji osuđuju takvu vrstu [patokratiju] zajedno s njihovim ideologijama, osjete se povrijeđeno ili lišeno nečega što čini jedan dio njihovog vlastitog romantizma, njihovog načina percipiranja realnosti, kad se jedna naširoko idealizovana grupa razgoliti i kad se ispostavi da se tu radi ni o čemu drugom do o jednoj bandi kriminalaca. Možda će i neki čitaoci ovog članka zazirati od jednog neceremonijalnog razgolićavanja literarnih motiva psihopatske svijesti.

Činjenica je sljedeće: u ovom sveopštem "ratu protiv terorizma" nema nikakvog romantizma. Ljudi i žene koji promovišu taj rat nisu ništa drugo do jedna "banda kriminalaca", kako je to Lobaczewski već predstavio. Tu takođe ne postoji nikakav epski "sukob civilizacija"; niti se tu radi o onoj iskonskoj "borbi između dobra i zla"; nema tu nikakve herojske "zaštite sloboda i vrijednosti Zapada". To su jednostavno ideološki "literarni motivi", dok je sama istina mnogo bizarnija.

Ratni pokliči
"Uspostavljanje mira u [ovdje ubaci ime države]"
 – Ovo se ne odnosi na neko razumno uspostavljanje mira u nekoj zemlji koja se nalazi u ratnom haosu, nego na likvidaciju neprijatelja stranih sila. Ideja je bazirana na tome da će do mira doći samo kad ne bude onih koji pružaju otpor. Za psihopate, uspostavljanje ‘mira’ podrazumijeva prethodnu eradikaciju opozicije;
"Donošenje slobode u [ovdje ubaci ime države]" – Ovo se ne odnosi ni na kakvu stvarnu slobodu, nego jednostavno na slobodu psihopata da siluju, pustoše, pljačkaju i ubijaju jednu određenu grupu ljudi. Za psihopatu, sloboda podrazumijeva mogućnost da radi ono što želi, i da mu se niko pri tome ne suprostavlja.
"Zaštita vaših sloboda"
 – varijacija tačke 3. To jednostavno podrazumijeva zaštitu prava na silovanje, zlostavljanje, pljačkanje i ubijanje, tj, suprostavljanje svim onima koji bi bili u stanju da to spriječe.
"Samo-odbrana" / "dejstvovanje u samo-odbrani" – Ovo se ne odnosi na neku stvarnu odbranu koja je uslijedila nakon nekog napada koji nije bio isprovociran. Samo-odbrana znači da psihopat ima pravo da sakati, muči, terorizira ili ubija sve one koji se žale na to što ga dati psihopat muči, siluje i terorizira. Za psihopatu, branjenje sebe podrazumijeva napadanje i optuživanje žrtava za kriminal kojeg je psihopat sam počinio a onda prebacivanje odgovornosti na žrtve u smislu da su one same krive za ono što ih je snašlo.
"Pomozimo našu vojsku" – Ovo se ne odnosi na neku stvarnu moralnu, fizičku, emocionalnu ili novčanu podršku onih koji su poslani u smrt kao topovska hrana. Za psihopatu, "podrška" podrazumijeva žrtvovanje; normalni ljudi moraju biti eliminisani jer oni predstavljaju jednu stalnu branu za kompletnu kontrolu ljudskog društva od strane psihopata. Ratovi su perfektno sredstvo za likvidaciju ne samo građana jednog patokratskog režima, nego i onih iz ‘neprijateljske države’. Na drugom nivou, ovaj pojam podrazumijeva – "podržite ono što mi hoćemo od naše vojske da ona radi – a nemojte, ni u kom slučaju, savjetovati vojnike da odbijaju naša nehumana naređenja".
"Rat protiv Terorizma" – Ovaj rat protiv terorizma je teroristički rat. To je rat protiv žrtava terorizma organizovanog od strane psihopata. Kad žrtve psihopatskog terora pružaju otpor, (kao što su se npr. Palestinci suprostavljali teroru izraelske vlade), onda se na njih napada u ime ‘anti-terorizma’. Tako žrtve terora (kao npr. Palestinci) postaju ‘teroristi’, pa ih se onda kao takve ubija.

Maska Trezvenosti
# "Ne
čuvene konspirativne teorije"
– Ovo se odnosi na stvarne zavjere. Kad se riječi ‘nečuvene’ ili ‘gnusne’ pridruže jednoj sasvim mogućoj zavjeri, normalni ljudi počinju da zaziru od dovođenja u pitanje ‘zvaničnih’ laži. U stvari, sve tajne operacije se podrazumijevaju ‘zavjerama’. Međutim, kad se neka od njih objelodani (bilo da se radi o nekom atentatu, propagandnoj kampanji, svrgavanju vlade itd.), onda se to pežorativno etiketira kao "teorija zvjere," kako bi se uspostavila ‘kontrola počinjene štete’.
"Patriotizam"– Ovo se ne odnosi na nečiju ljubav prema svojoj domovini, nego na bezuslovno povjerenje vladi i podršku zvaničnih vladinih doktrina. Svako ko se usprotivi zvaničnim doktrinama, automatski se proglašava "ne-patriotom", "anti-(ovdje stavi ime države)" itd.
"Diplomatija"– Ovo se odnosi na prijetnje i ucjene koje prethode jednom već unaprijed planiranom vojnom napadu. Na primjer, kao što je to slučaj sa Irakom, Iranom, Sirijom, Libanom itd.
"Udovoljavanje" – Ovo se odnosi na propust da se na vrijeme ili preventivno napadnu oni koji se smatraju neprijateljima, kao što je to trenutno Iran, a obično se odnosi na jednu ideologiju koja promoviše mir između nacija. Uzmimo za primjer sljedeću izjavu Donalda Rumsfelda: "Da li mi stvarno možemo dozvoliti sebi da vjerujemo da je na neki način moguće udovoljiti opakim ekstremistima?" Dok u stvari, sam Rumsfeld predstavlja jednog od tih "opakih ekstremista" kojima većina svjetskih sila pokušava udovoljiti.
"Slobodni Izbori"Ovo se odnosi na slobodu krađe izbora od strane psihopata uz pomoć podmićivanja kandidata, ucjenjivanja kako bi im ovi obezbjedili podršku kao i korištenje lažnih sistema za glasanje (kao npr. današnji kompjuterski sistem sa ‘kontrolisanim softverom’). Ukratko, slobodni izbori su izmanipulisani izbori.
"Moral" (npr. "jevrejski ili hrišćanski" ili "izraelska vojska je vojska s najvišim moralom na svijetu"). Kad se koristi u kontekstu psihopatske vojske, ‘moral’ se odnosi na jednu psihopatsku moralnost kod potpunog nedostatka savjesti. Na primjer, ukoliko žalite neprijatelja, onda ste "mekani", "slabi" ili "prosto-umni". Hladnokrvne mašine za ubijanje su vojnici sa ekstremno visokim moralom, prema patokratskim kriterijumima.

Verbalni Sataraš

"Ekstraordinarna rendicija" – Ova fraza se odnosi na "izmještenu fizičku torturu" (prebacivanje neprijatelja režima u druge/prijateljske države koje ne poštuju ljudska prava, bez pravnog procesa ekstradikcije i njihovo mučenje tamo).
"Kolateralna šteta" – Namjerno ubijanje nedužnih civila.
"Zona slobodnog govora" – Tu se obično radi o jednom žicom ograđenom prostoru gdje je građanima dozvoljeno da naglas izraze svoje neslaganje sa vladajućim patokratski režimom. Taj prostor je obično dovoljno udaljen od predstavnika patokratije kako bi se njima osiguralo da mogu neometano da rade. Svaki disident koji se odluči da javno negoduje u "zoni slobodnog govora", istovremeno rizikuje da bude uhapšen i maltretiran.
"Obavještajna informacija" - informacija (vidljiva samo od strane vojnih ili vladinih lidera) koja služi svrsi opravdavanja rata, opoziva građanskih sloboda i povećanja nadzora nad normalnim ljudima. S ozbirom da ne postoji način za provjeru istinitosti obavještajnih informacija zbog njihove tajnosti, one mogu lako biti lažirane (kao što obično i jesu), a dokaz da su one izmišljene obično dolazi kasnije, nakon što one odigraju svoju ulogu, a na hiljade ljudi je već u medjuvremenu izginulo.
"Nacionalna Bezbjednost" – to koliko je jedna država sigurna određuju njene "obavještajne službe".
"Sveopšta prijetnja svijetu od strane militantnog islamo-fašizma" – Ovo nam otkriva da psihopate koje se koriste ovim riječima, pokušavaju da preuzmu vlast nad svijetom normalnih ljudi, uvodeći jedan univerzalni ‘zakon’ psihopata. Taj ‘zakon’ se može manifestovati u obliku neke ideologije, bilo kapitalističke, bilo socijalističke, fašističke, komunističke, judaističke, talmudske, hrišćanske, muslimanske itd.
"Globalizacija"– Ovo naravno nema veze sa dijeljenjem ili raspodjelom bogatstva sa siromašnim zemljama, nego se radi o još jednom načinu uz pomoć kojeg će patokratske korporacije da kradu i plijene prirodna bogatsva siromašnih država, dok će istovremeno narode tih zemalja iskorištavati kao jeftinu radnu snagu ili ostavljati da gladuju.

Etikete

"Bombaš samoubica" - a) eksplozivna naprava aktivirana sa distance od strane neke tajne službe koja pripada patokratiji (Mossad, CIA, MI5, itd.), što se onda koristi za optuživanje fanatičnih ekstremista koji pripadaju religiji neprijatelja patokratije. To se takođe dešava iz uz pomoć bombi koje se postavljaju u auta civila prilikom pretresa na kontrolnim rampama i koje se kasnije aktiviraju; a sve s ciljem pravljenja haosa i maksimalizacije propagandnih efekata. b) Žrtveno jare koje je razneseno u paramparčad s ciljem koji odgovara njemu a posebno njegovim manipulatorima, koji su najčešće opet agenti neke od obavještajnih službi patokratije (Mossad, CIA, MI5, itd.).
"Heroj"– Ovaj pojam se odnosi na ‘topovsku hranu,’ odnosno vojnike koji ratuju za interese patokratije i koji ginu ubijeđeni da su "donosili slobodu i demokratiju u [ovdje ubaci ime države]". Oni obično umiru mladi, i tako potpomažu emocionalno uplitanje u agresivni rat onog dijela populacije koji se normalno protivi svakom nasilju. Kada se to koristi uz parolu "pomozimo našu vojsku", ova etiketa zagušuje svako kritikovanje ratnih zločina počinjenih od strane agresora.
"Infiltratori" - Walid Phares, patokrata neokonzervativac, nedavno se pitao "koliko duboko su se "Džihadski elementi" infiltrirali u Američku vladu i državne institucije?" U stvari, pošto se svako ko se suprostavlja cionističkom teroru i propagandi etiketira kao "terorista" ili "simpatizer terorista," ti "infiltratori" su obično oni normalni ljudi koji se suprostavljaju cionističkom teroru i propagandi.
"Anti-Semit" – etiketa koja označava svaki kritičan odnos prema patokratskom cionističkom genocidu nad Palestincima, ili kritičan odnos prema bilo kom kriminalnom aktu koji je počinjen od strane Jevreja. Zagušivanjem kritikovanja Jevreja uopšte, oni Jevreji koji su po svojoj prirodi psihopate, uspijevaju da izbjegnu kritikovanje kriminalnih djela koje su počinili.
"Jevrej samo-mrzac" – Jevrej koji pokazuje "anti-semitsko" ponašanje a ne može ga se tako etiketirati zbog razumljivih razloga.
"Protu-klevetanje" (anti-defamacija) – To se odnosi na "klevetanje" Organizacija po imenu "Anti-Defamation League of B'nai B'rith" i njeni imitatatori obično se koriste pojmovima kao što su 'anti-semit', 'Islamo-fašist', 'podstrekač -nasilja', 'radikalni ljevičar', 'paranoik', 'umobolnik', 'konspirativni teoretičar', 'ludak', 'budala', 'teroristički simpatizer,' kako bi zagušili svako kritikovanje Izraela i pro-Izraelske politike.
# "Radnici obezbje
đenja"
– mnogo su poznatiji kao strani plaćenici – agencije i individue koje su plaćene da izvode ‘mračne’ ili ‘tajne’ operacije, koje obično uključuju i ostavljanje lažnih tragova iza sebe, kao i podsticanje sektaškog nasilja.
"Pobunjenici"– Individue koje se opiru (često uz pomoć oružja) nelegalnoj invaziji njihove zemlje od strane neke strane sile.
"Teroristi" – Veoma često i individue koje se opiru nelegalnoj invaziji njihove zemlje. Terorizam se takođe može koristiti kao dio tzv. ‘false flag’ operacije č41. iji je cilj da se optuži druge za zločinačke akte usmjerene protiv civila. U tom smislu, često ih izvode i same okupacione sile. Međutim, kad se o tome radi, onda se oni nazivaju "arapskim teroristima".
"Borci za slobodu" #  – obično isti oni "teroristi," kad su njihove akcije prihvatljive od strane pripadnika patokratije ili finansirane od strane istih. Na primjer, pripadnici onih militantnih grupa koje su finansirane od strane CIA, redovno će se nazivati borcima za slobodu, a ne teroristima.



Sačuvana
Ко у разговору с другим људима упорно настоји да наметне своје мишљење, макар оно било и тачно, нека схвати да болује од болести ђавола.
 

Stranica je napravljena za 0.265 sekundi sa 24 upita.