Smrt je prirodna. Ništa što je prirodno ne može biti štetno. Smrt je odmor. Odmor je prerušena snaga za buduće poduhvate.
Na sadašnjem stadijumu ljudske evolucije, možda je nemoguće pobediti Smrt. A prevazići strah od Smrti, ne samo da je izvodljivo, već je i neizbežno.
Smrt je znak da je duša, pod određenim okolnostima, iscrpla mogućnosti svog napretka u određenom telu.
Kada snaga mogućnosti izgubi od snage nemogućnosti, to se zove Smrt.
Beskoristan život predstavlja srdačan poziv Smrti.
Smrt je spoj između čovekovog rastućeg straha i njegove smanjene životne energije.
Onaj ko više voli Smrt od Života, treba samo da se popne uz Drvo. A onaj ko više voli Život od Smrti treba ne samo da se popne, već i da ponovo siđe da obavi Božji posao.
Kada se Smrt približi čoveku, njegovo psihičko biće Joj kaže: "Smrti, sačekaj malo, samo da vidim šta želim da postignem sledećim rođenjem." Smrt mu odgovara: "Žao mi je, tražiš uslugu od pogrešne osobe. Samo sekunda zakašnjenja s moje strane može dodati tvom iskustvu u ovom životu nešto vredno."
Smrt kaže da je besmrtna. Čovekovo postignuće kaže: "Smrti, u pravu si. Ipak, istina je da mi neprekidno sijamo iznad samih tvojih grudi. Ne samo to, mi zauvek sijamo u tebi, kroz tebe i izvan tebe."