Eh, kakvi ste to ljudi?
Zar ne smatrate da u Cupriji zive ljudi o kojima treba pisati?
Verovatno je to u suprotnosti sa mentalitetom stanovnika Cuprije - niko im nije dobar!
Pa evo, pisao bih ja (NA PRIMER) o tebi, posmatrac, pisao bih kako smo se upoznali, sastali i kako sam video tvoju "LICNU" veliku kolekciju dokumenata, papira, slika i fotografija, razglednica i svega drugog o Cupriji i okolini. Pa bih ti predlozio da odemo do AUTOMEHANICARA, pardon, do direktora muzeja da napravi jednu DOBRU muzejsku postavku svih tih tvojih starina o Cupriji, KOJU ljubomorno cuvas. ALI DZABA.
Mentalitet mi takav, cuprijski, los, nevolim te i ne trpim te, ljubomoran sam. Nisi dobar ni meni, ni ostalima....
Ja zato i gajim kaktuse. Kada im pruzim ruku da ih presadim, zalijem, ONI ME UBODU. Ali to je njihova priroda, nacin da se brane i stite. I ja ih razumem STO SU TAKVI, BODLJIKAVI.
Sa ljudima je malo drugacije. Pruzis im ruku, i poziv za prijateljstvo, a oni se okrecu, beze, nece da se rukuju. I opet i od takvih me nije strah, znam da nece SAMNOM da se druze. Ali ima i onih DRUGIHm, koji ti pruze ruku, sprijatelje se sa tobom, i sve lepo i fino, a srce i dusa im ko NAJBODLJIKAVIJI KAKTUS, PUNI BODLJI, OTROVA, BESA..... BODU BRATE, BODU......
Covek je coveku NAJVECA ZVER.