Loši uslovi u Domu za nezbrinutu decu u Ćupriji
Na gvozdenim krevetima sanjaju svoj dom
Autor: Anita Đukić | Foto:Anita Đukić | 06.01.2009. - 05:00
Na gvozdenim krevetima sanjaju svoj dom
ĆUPRIJA - Osamnaestoro dece iz domskog odeljenja Centra za socijalni rad u Ćupriji koja su odavno napuštena od svojih porodica, nažalost nisu mnogo dobila ni od društva ni od države. Ova deca, među kojima najmlađe ima sedam godina, sanjaju nove igračke, čizmice, jakne, osnovne stvari za život i more. Novogodišnje paketiće dobili su samo od rotari kluba u ovom gradu.
- Novac dobijamo od Ministarstva za rad i socijalnu politiku i to mesečno iznosi 400.000 dinara. Od tog novaca isplaćujemo plate, smeštaj dece i hranu. O renoviranju ili ulaganju u dotrajalu stolariju, grejanje koje u nekim sobama ne radi, ne razmišljamo. Ovde su smeštena deca koja ili nemaju roditelje ili ih imaju, ali oni nemaju sredstava da ih izdržavaju. Ovde su i deca koja su zlostavljana, zanemarivana od roditelja - kaže Suzana Mladenović, rukovodilac domskog odeljenja.
Deca žive u zgradi gde je na prvom spratu Centar za socijalni rad, a iznad njihove sobe. Za Novu godinu oni su pokušali da uvesele prostor crtežima, fotografijama, ukrasima. Iako spavaju na gvozdenim krevetima, potrudili su se da ih prefarbaju u vesele boje. Vaspitači i radnici ove ustanove od kuće im donose čizme i jakne od svoje dece koja su odeću prerasla.
Jedna od najvećih donacija koju je dom dobio bilo je 280.000 dinara od VIP-a za kupovinu kompjutera, zavesa, radnih stolova i tepiha.
Sedmogodišnja S. M. je najmlađa u domu.
- Volela bih da dobijem veliku lutku koja je nova i koju mogu da češljam, šminkam i sređujem. Volela bih da ta lutka zove mamu, a ja da budem njena mama - kaže ona stidljivo.
Pod velikim željama ova deca podrazumevaju roditeljski dom i nekog ko će o njima brinuti.
- Oni su svesni svojih priča. Za Novu godinu, Božić i praznike trudimo se da odu u neku od hraniteljskih porodica ili da odu kod srodnika ako ih imaju. Ima dece koja nemaju kod koga da odu, ali se trudimo da nikada ne ostavimo nikog samog u danima kada su svi zajedno. Oni su deca kao i ostala, njihova najveće želja je toplina porodičnog doma - kaže vaspitač Danica Nikolić.
Radnici ove ustanove ne pamte da ih je ikada posetio neko iz Ministarstva za rad i socijalna pitanja. Takođe, ima sugrađana koji ne znaju da u njihovom gradu postoji Dom za decu bez roditeljskog staranja. Opština plati neki račun ili uskoči kada je hitno, ali siromašna opština poput ćuprijske malo može da pomogne.
Želim da vidim more
Veća deca žele da vide more, da imaju novca za kimono, lopte za rukomet ili fudbal.
- Volela bih da imam majku kao što je vaspitačica Danica Nikolić - kaže šesnaestogodišnja A. J.
- Želja nemam, možda da popravim ocene. Mnogo toga mi treba, ali znam da od toga nema ništa. To su velike želje - dodaje S. M.
sajt doma je
http://www.domzadecu.org.rs/