ne zelim da vredjam no postoji jedna izreka koja kaze- seljak ode iz sela ali selo iz seljaka ne!
Vecina primedbi je tacna.Dok nisam otisla iz zemlje nisam znala da ima takvih primitivaca:
-rad od jutra do sutra,
-garderoba sa gomila samo pred odmor(sto drecavija,gde li je nadju),
-kod frizera samo u srbiji(po pravilu pregorela kosa od jakog mini-wala,da bi drzao do sledeceg odmora),
-krediti do grla,
-stan: soba za celu familiju...izlasci su nemoralni...
A u Srbiji ,KULE I GRADOVI!!! Sve je to njihovo!
Novac se baca i broji naglas da svi cuju.Najgore da su i deca to prihvatila od roditelja(s kolena na koleno).
Prave ispracaje i sahrane da prica selo! U novcaniku slika od kuce a ne od dece!
Sa decom glasno pricaju na vise nego losem stranom jeziku,jer deca neznaju Srpski(a i kako bi ako ni roditelji neznaju),da se cudi selo!
Ej pa ja ludim od takvih.
Svaka cast,ima izuzetaka:
to su oni koji ce pri dolasku u Srbiju u neupadljivoj ali skupoj garderobi izaci iz elegantnog auta bez da ih ko cuje i primeti.Nece se razbacivati i placati pice celoj kafani.Onda ce otici skromnoj kuci.
...e takvi zive i u dijaspori lepo,rade lep i dobro placen posao i to drze za sebe,imaju lepe stanove,svi u kuci voze aute(bez lizinga i kredita),vole izlaske,putuju na odmore i van Srbije...
Vani sam provela pola zivota i srecna sam sto ne spadam u onu prvu grupu sa velikim kucama i izgorelom kosem.
Svoju frizuru sredim pre polaska, na odmoru ujutru uzivam pijuci sama kafu na terasi moje kuce bez spratova,i niko nece primetiti da sam boravila kuci 6 nedelja i bila na more,da i ja i muz vozimo svako svoj auto i u Nemackoj i u Srbiji.Sve je neupadljivo i usmereno da se pomogne svakom ko treba pomoc.Novcanik mi je pun slika dece, ne kuca i stala.
Deca mi govore lepo srpski.
Ovde izlazim,citam i stalno usavrsavam svoje znanje.Bez hvaljenja i isticanja,a imala bih stvarno cime da se pohvalim.I sada mi je neprijatno,dok ovo pisem,ne zelim da svuci kao hvaljenje.Ovo je samo jedno poredjenje NAS Gastarbajtera.
Mozda je to tako zato sto sam odrasla u staroj gradskoj familiji i zavrsila neku skolu pre odlaska.
Da je drugacija nebih ni ostala vani.
Cemu razbacivanje-na nama se vidi ko smo i sta smo,ne na autu,kuci,garderobi....ili je mozda drugacije.
PONEKAD JE MANJE PUNO VISE!