Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Main Menu

DAR ZA DUŠE

Započeo VUČICA, 09-06-2010, 20:36:42

« prethodna tema - sledeća tema »

0 Članovi i 5 gostiju pregledaju ovu temu.

VUČICA

Budi tu,
i budi moje more
ili samo školjka u dubini
što otvara se na dodir.
Budi tu,
i budi val što stijenu miluje
da ti otvorim srce svoje,
kao otvorenu knjigu čitaj me,
saznat ćeš da sam
kao zrno soli
i da me sve boli.
Budi tu,
vratila se tuga
snagu mi daj
i vjeru mi vrati.
Budi tu,
da mogu dobro
dobrim ti vratiti
i na vrhu i na dnu
osmjehom ću te pratiti.
Budi tu,
da nas zore bude
i nježno ljulja morski val,
da nam priča priče...
Budi tu,
da nađem radost u tvom oku
kao more duboku....

STEPSKI VUK

Ima li smisla cekati san
kada znas da ti nece doci
moze li iko usporiti vrijeme,
kada zna da ce brzo proci
ima li smisla gajiti nade
kad nezahvalnost im dobro znas
i pjevati sreći balade
kad do tebe joj nije stalo
I da li je smisao laz
sto obavija sjene zivota
odsjaj zlatnog omota
sopstvenog ocaja zabluda
I ima li smisao smisla?
I da li bi opasno bilo
bez utjeha zivotnih zivjeti
sto kriju zivotno sivilo
Prezrenih ljepota na hiljade
ti ludi svijete nudis
ali sve su tamo zablude
jer upravo ti sudis
ko na njih ima pravo
a za većinu ljudi one
ostaju samo san.
Ima li smisao smisla?

STEPSKI VUK

Osvajati tvoju ljubav,
Osvajati tvoju slobodu:
Isto je
Sto i svijetlost razlamati.

Dijeliti mene od tebe,
i onda kad nas nema:
Isto je
sto i more razdvajati.

VUČICA

Postojiš i u potpunosti
me razumiješ,
upotpunjavaš me,
činiš me osobom
kakvom sam stvorena,
poštuješ me i voliš,
pomažeš mi da
mislim pozitivnije,
nadu mi budiš,
obasjavaš me toplinom,
osmijehom u nebesa dižeš,
riječima me tiješiš
i dodirom mekim
u smiraj vodiš,
u meni slatki nemir budiš...

STEPSKI VUK

Željan tvojih usana
Večeras
U tvojoj kosi mjesečev sjaj...


Pjesmom nekih ludih vjetrova
Ja te ljubim iako znam...

Sa novim jutrom bit ću
Opet sam..

Ja sam samo sanjar

VUČICA

Zatvori oči i ispruži dlanove,
šaljem ti svoje dodire i poljubce,
znam da ćeš me osjetiti,
jer želja ne pozna granice i daljine...

Ona nadjačava odjeke u tami,
prkosi vjetru i kiši
i bez imalo straha putuje ka tebi,
jer ti čezneš za našim noćima...

Zatvori oči i osluhni...,
slušaj kako moje srce kuca,
čuješ li moje duše glas,
pjeva samo za tebe...

VUČICA

Bila sam samo jedan minut
u tvojim satima života,
samo jedna kap u prepunoj časi,
jedna slamka u paletu djevojaka,
jedna pčela u roju njih...
Bila sam samo jedan korak
života tvog i to onaj unazad...
Bila sam samo jedan pupoljak
u buketu tvojih ruža,
ali ipak sam bila tvoja malena...

STEPSKI VUK

Neka prodje tvoj dah kao proljetni lahor
po kojem cvjeta zivot i cvate ljubav,
ili kao uragan koji razvija neslucenu snagu
i podize pozaspale energije.
Neka prodje tvoj dah u nasem pogledu,
da ga odnese prema udaljenijim i sirim obzorjima,
a u nasem srcu neka raspali zar
koji cezne za izarivanjem.
Neka prodje tvoj dah preko nasih ozaloscenih lica,
da se na njima pojavi smijesak,
i preko nasih umornih ruku,
da ih ozivi i opet ih radosno vrati na posao.
Neka prodje tvoj dah vec od zore,
da uznese citav nas dan u velikodusni zalet.
Neka prodje u predvecerje,
da nas ocuva u svjetlosti i revnosti.
Neka prodje tvoj dah kroz nas duh,
da po njemu obiluju plodne misli koje razvedruju.
Neka prodje i ostane u citavom nasem zivotu,
da ga rasiri i dade mu tvoje bozanske razmjere.

STEPSKI VUK

#108
Originalna verzija

BILA SAM
bila sam samo jedna
minuta u tvojim satima
samo jedna kap
u prepunoj čašii
jedna pčela u roju
bila sam samo jedan korak
argentinskog tanga
i to onaj unazad
jedan pupoljak želja
jedan intermenco
ali ipak BILA SAM

VUČICA

Povest ću te tamo gdje vodim sve svoje snove,
kada me čežnje lome i dušom uzdasi zaplove...
Tamo gdje vrijeme stoji i samo vjetrovi
strasti huje...gdje miris palmi more donosi
i zalazak sunca se čuje...
Povest ću te na zvijezdu najsjajniju
..tamo gdje se nemiri hrane rosom
uzdrhtalih tijela,gdje su čula strašću opijena...
Povest ću te kada mi osjetiš dušu
u svojoj duši,kada se i posljednji
oblak što nas dijeli sruši...

VUČICA

Kada bih mogla ove noći da te dotaknem
osmjehom svojim...
i u oko tvoje pretočim sjaj
koji se pojavi na spomen
imena tvog...
Kada bih mogla,a voljela bih,
da ti pokažem svu ovu ljubav
što čuvam u sebi,taj plavi oblak
beskrajne nježnosti i topline,
napravljen od zlatnih niti
da tračkom vjetra
raznese je i prelije po tebi..
Kada bih mogla samo lice
da ti dotaknem usnama svojim,
da ti ruke poljubim,
da vatra koja je u dubini mene
kroz poljubce izroni negdje
gdje skupa s tobom postojim...
Kada bih mogla drhtaj srca svog
pomalo sneni da ti pošaljem
i u ono vrijeme kada noć smjenjuje dan
da dođem u tvoj zagrljaj...

STEPSKI VUK

Ne trebam ti pricati,
Sve mi pise na usnama.
I sve su boje skupljene
U sarenici oka
citaj me, gledaj
I slusaj srcem.

Razlij se mojim tijelom,
Preplavi me osjecajima.
Uroni u mene cijelog
Svojim bozanskim mislima.
I putanja neka ti bude
Svaki nabor moje koze,
A izranjaj u porama
Culnosti i jedrine.

Na sastavcima
Zbilje i maste,
Ugradi me u sebe.
Neka trajem i cvjetam
Onoliko, koliko me budes
Ljubavlju svojom zaljevala.

VUČICA

Čarolija je skrivena u tvojim očima,
taj sjaj sve u meni pokreće
i neda mi mira noćima
dok budna sanjam te..

Čarolija je skrivena u tvom osmjehu,
što dušu mi opija,što me grije
i kad nisi tu,dah mi oduzima..

Čarolija je skrivena u tvom poljubcu,
što me diže u nebesa i budi maštu..

Čarolija je skrivena u srcu tvom,
jer u njemu spavam...

STEPSKI VUK

Zavedi me. Zavedi me do kraja.
Zavedi me cijelosta ne dodirne
ako nije Tvojom rukom.

Ja necu taj dvostruki zivot ljubavni
sa svijetom i sa Tobom.
Preotmi me, zarobi me, da budem slobodan na Tvoj
nacin,
a ne na nacin svijeta.

Necu ni mrvica mene da ostane
nezaludjena.
Zato, molim Te, ucini me pozeljnim,
vrijednim zavodnickog truda.

I daj mi da Ti budem lak plijen...

VUČICA

Ljubav je moja uvijek tu,
čitaš je svakoga dana
u ovih stihova par
što ostavljam
ih tebi na dar...

STEPSKI VUK

Kako biti bolji covjek,
Ne od ovog ili onog,
Ne od nekog ili nikog,
Vec od samog sebe?
Kako biti bolji od ovog sto jesam
I sto srce mi slama?
Kako pustiti neman iz grudi
I spasiti, ne sebe, vec sve sto se budi?
Sa zebnjom u dusi cekam svoj sud
Pitam se da li sam oduvijek bio lud?
I u tisini slusam sta govore drugi
Kako da budem covjek bolji, drugi?
Nevolja je kao kuga i groznica me trese,
Oh, samo da znam sve svoje bese.
I jurim, jurim surovim svijetom krutim
Da pronadjem u sebi nesto malo bolje
Jer za promjenu treba imat´ volje.

VUČICA

Moj pjesniče ti si moja srodna duša...

"Srodna duša" je netko ko ima brave
koje odgovaraju našim ključevima i
ključeve što dogovaraju svim bravama..
Kada se osjetimo dovoljno sigurnima
da otvorimo te brave,naše najiskrenije
ja izlazl i možemo da budemo ono što
jesmo i da budemo voljeni zbog toga...
Svatko od nas otkriva najbolje strane
onoga drugoga...
Bez obzira na sve loše što se događa
oko nas sa tom osobom mi smo sigurni...
Naša srodna duša je netko ko dijeli
sa nama naše najdublje čežnje..
"Srodna duša je netko ko u život donosi život!"

..."To si ti donio meni!"

VUČICA

Između mnogih izabrala sam tebe..
Puštam da me vodiš..da me nosiš
kao zrno pijeska na dlanu..na izvor
tišine..u zagrljaj nevidljive duše..
Pusti da živimo još jednu iluziju.
Pusti da živimo još jedan magičan trenutak.
Ti si nevidljiva granica između naših iluzija
i stvarnosti,u tebi je skriven cijeli svijet moje mašte...
Samo pusti...neka trenutak traje vječnost....

STEPSKI VUK

"Snovi, cujte, snovi!
Ne sjedinjujte me
S zenom koju volim
Jer kad se probudim
Tako sam usamljen."

VUČICA

Kako se kreće u potragu za sobom?
Donijela sam odluku da se pronađem
i lagano započela traganje.
Najprije sam imala dug razgovor
sa tišinom,zatim krenula stopama "DUŠE",
i još uvijek koračam u nadi da ću se
probuditi i shvatiti da sam to ja,
da sam konačno ugladala sebe...
Priče,stihovi i još ponešto nalazi se
na stepeništu kojim se penjem ka sebi.
Jesam li negdje visoko?
Vodi li to stepenište nekom čudnom oblaku
u beskraju...vidjet ćemo...
Tražim se.
Ni sama neznam kada sam počela
da stihovima govorim o sebi.
Gdje je taj početak u kojem sam
osjetila potrebu da na ovaj način
dokazujem i pokazujem sebe drugima..?
Dokazujem šta?
Dokazujem da mogu jedino stihovima
da otvorim sebe i dozvolim svim vapajima
da izađu oslobođeni iz mene,
da nepitani zakorače u moj trenutak
i ostanu takvi u vremenu...