Štampaj

Molim vas da se prijavite ili se registrujete.
1 čas 1 dan 1 nedelja 1 mesec Zauvek
Prijavite se korisničkim imenom, lozinkom i dužinom sesije

[VUČICA]

Pružam ti ruku.....
osmjeh ti šaljem,
da tugu sakrijem..
jer tvoja želja je i moja.
Lažeš kad kažeš da
ne trebaš moje ruke...
jer samo ti znaš
kako naši dodiri gore.
Ja znam tvoje usne,
u snu ih ljubim često...
i dodir tvoj daleki...a opet
tako znan.
Dali će biti kasno,dušo?
Za nas je vrijeme nešto drugo...
tek samo vječnost za naše duše...

[STEPSKI VUK]

Da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti

Da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama

Da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti

A sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli


Da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima

[STEPSKI VUK]

Zagrli me,
da bez starha
sjatim misli u
oči tvoje jasne,
i zaspem ispod srca što
mi kuca na jastuku tvoga
krila toplog,
izvadi sve oštrice iz moje duše
nek jad isteče iz čemera sto jeca
i umjesto suza nek se sunce glasi
da u moje pjesme muzika poteče.

[VUČICA]

Često maštam o našem susretu...
pitam se kako bi izgledao...
dali bi me u oči pogledao...
zagrlio...strasno poljubio...
eh..,iako je to samo moja mašta,
ali ona može da se ostvari....
a ako se taj susret jednog dana
i ostvari....
jedino što želim je samo da me
čvrsto zagrliš,dugo maziš...
i ništa ne govoriš...

[STEPSKI VUK]

Ja bih trebao biti dan u koji ulaziš
Postelja na kojoj se odmaraš
Čaša iz koje piješ
More gdje se kupaš
Česma iz koje točiš
I stopa do stope nanizana na tvome hodu.

Ja bih trebao biti dolina u koju gledaš
Cvijet kojem se diviš
Malena knjiga koju otvaraš
I vatreno poglavlje koje čitaš
Povijest vijekova kojom se napajaju tvoje misli
I maleno ogledalo koga razbijaš
Jer ti nije sreću donijelo.

Ja bih trebala biti šljunak tvojih obala
Kojima svijet prskaš ljutinom i nezadovoljstvom
Vjetrovi kojima duvaš u času uzavrele žurbe
Galama kojom se odmahuješ i bijeg kojim me ostavljaš
Ja bih trebao biti tvoje pero da me stalno pišeš
Tvoja cipela izvrnuta negdje pod plaštem
Tvoja čarapa lijepo obučena sa dugim cvijetnim milovanjem crte
Tvoja ispušena cigareta.

Ja bih trebao biti tvoja torba u kojoj nosiš sve blago svoje učenosti
Tvoj mali oltar gdje moliš zvijezdu da ti ohrabri mozak
Tvoja daleka gruda prema kojoj se upućuješ nepoznata.

Ja bih trebao biti tvoje proljeće u koje si zaljubljena
I na koje izljevaš pogled strastvenog čuvara
Tvoja jesen sa zlatnim kupolama jabuka
I rukama koje nose kruške posvećene.

Ja bih trebao biti tvoja zima
I snijeg i pahuljice leda
I sve što se mrzne na tebi.

Ja bih trebao biti tvoj ponor tvoj uspon
Tvoje vrijeme i tvoj sat na krvi.

Ja to želim biti...

[STEPSKI VUK]

Cekam te u tisini nase sobe
i brojim osmjehe ptica.
Osjecam kako dolazis
i ljubim tvoj obris, mila.

Kao da si tu,
kroz sjenu vremena
rascvjetavam svoje ruke
i njezno te ispod sebe polazem.

Ne pamtim koliko sam vec dugo u tebi
i od kada su moje usne postale dio tebe,
ali se prisjecam,
kako si me jednom pitala,
snalazim li se dobro na tvojim usnama.

Ljubavi moja, pa ti si uvijek
slatka u mojim zagrljajima.
I okret tvojih ruku
i tvoj vitki struk
i mirisni tragovi tvojih uzdaha,
sve je slatko
i neobicno moje.

Kako se ti
u tisini cekanja snalazis?
Bez mojih usana.

Kako se sada osjecas
kad razumijes glasove moga srca?

Sada kada znas
da si u njemu,
jasan smisao njegova voljenja
i da te otkucaji
njegove beskrajne ljubavi cekaju.

[VUČICA]

Tvoja sam i onda kad ti
ne pripadam,
kraj tebe sam i onda
kad me nema,
ljubim te i onda
kad te ne dodirujem,
sanjam te i onda
kad sam budna,
NIKAD TVOJA,
A ZAUVIJEK SA TOBOM!!

[STEPSKI VUK]

Kako si samo tiha i besprijekorno blaga!

Rasplices miris svoje kose u meni
i mada te dugo nema na mojim ramenima,
koracas sa mnom tisinom postelje
i zagrljena mojim venama,
teces kroz neprospavane noci
i lijezes na moje tijelo.
Ako zaspem, nebeska lepezo paunovog perja,
nastavi u plavoj ptici san
i postani znak besmrtnog leta.
Sleti na bezbrojna moja lezista,
na moju nagost za tebe pripremljenu.

Kako si samo cedna i strastveno bezbrizna!

Dugo te nema na mojim ramenima,
ali stalno mirises medju mojim preponama
i neprestano me posjecujes
u neprospavanim nocima.

Kako si samo topla i vjesto zaigrana!

Postala si pozuda umornih mojih cekanja
i tako slabom rusis stare zidine samoce.
Raznim te molitvama polazem na svoje usne
i razne osmjehe mijesam pucinom svojih zelja,
a tvoj obris uporno grlim u tom bespucu sutnje
i ljubim tvoje titravo lice u nizu podivljalih ceznji.

Kako si samo lijepa i koliko te sanjam!

S kakvim me njeznim poljupcima sladis!
A nema te na mojim ramenima, ljubavi moja,
dugo si odsutna i dugo cutim tvoje bice.
Obozavam uzdahe tvojih dodira
i ljubim ovaj san u kojem postojis
i s kojim nastavljam cekanje.

Kako si samo njezna i koliko te sapucem!

[VUČICA]

Da mogu u zagrljaj ti poći
u ovoj tihoj noći...
staviti usne na tvoje
i reći ti:želim te,milo moje!
Bio bi to poljubac vreli,
ali uzalud.....
daljina nas dijeli!!

[STEPSKI VUK]

Kako sam nespreman
i tako nespretan
u narucju srebrnih uspomena.
Jedino jecanje u meni
kao tihi trenutak,
u istini mraka postaje tvoje.
Bojazljivo u samoci
i bez zelje dogorijevam,
otkrivam sjecanje
u kojem se pamtim
samo kao sumnja.
Kako sam nespretan
s okusom bolnog osjecaja usamljenosti
i tako nesretan. . .
Ne snalazim se u narucju ove udaljenosti
i tvog polaska iz mene.
Ne nalazim te vise u mjesecini
koju jedino dobro razumijem.
A mjesec me zeli utjesiti,
pa te vjestinom zvijezda,
tim nepresusnim izvorom sna,
stidljivo i neprimjetno
podmece mom pogledu.
Grlim te i ljubim,
a ti se cudis odakle me poznas
i sto mi daje za pravo
da ti sa toliko hrabrosti pridjem
i podsjetim na nase zajednicko nebo u ocima.
Saplices se i padas po mojim usnama,
izmices, a moj osmjeh sapuce i drhti
i dok govori koliko te volim priznajes
kako jos uvijek trcim u tvojim zjenicama.
Ponavljas koliko me zelis
i koliko si spremna
ljubiti moje usne cijelu noc.
A mjesec nas promatra i samo suti
i dugo u sutnji s nama razgovara,
priznaje koliko je nesretan,
sto nema vise mjesecine
s kojom bi nas prigrlio.

[VUČICA]

Ogrni me mili,
večeras svojim ogrtačem ljubavi,
i poslušaj u tišini glas srca moga...
Stavi na prozore duše
sve svijeće dobrodošlice
i privij se uz mene,
da osjetim tvoj dah u svojoj kosi...
otkucaje srca na svojim grudima...
Na mislima sreće da poletim,
poljubi mi usne bez šminke,
da osjetim taj žar,
da nešto najljepše večeras doživim...
Prepusti se notama muzike,
u toplini zagrljaja
i učini me sretnom do kraja...

[STEPSKI VUK]

U sebi,
u meni
sirinom obojena
umirena
nestasna,
draga i tiha...
Privuci se
da mi je toplo
u tisini
snagom tvojom
umiri vjetar.
U vjetru
i snovima
za moju dusu
postojis .

L.M.

[VUČICA]

Lijepo je imati
nekoga tko uvijek
misli na te,
i svaki korak da te
njegove misli prate...

U dobru ovog života
da se s tobom veseli
da suze i bol jednako
s tobom dijeli...

Lijepo je imati nekog
tko uvijek misli na te
a još ljepše ako se
misli tvoje njemu vrate...

[STEPSKI VUK]

Kad me umor savlada,
okrenem se tebi
i šutim.

Ležim tako,
dok tvoj obris
iz sazvijezdja ne dodje.
Tada, moje sjecanje,
preraste u misao
i otkrijem,
da si poput , morske pjene,
preplasena.

Cutim te,
a ti , smirena,
u meni snivas.

[VUČICA]

Hajde da ti poklonim barku sreće,
ili hoćeš cijelu uvalu sanjiva mora?

Hajde da ukrademo čamac života
i otplovimo u uvalu strasti,
koju nitko ne pozna...

Ma što će nam ovaj svijet
kad mi imamo drugačiji,
izvorniji,bez tuđih predrasuda.

Hajde da si poklonimo
sve što si još nismo poklonili,
pa nek se spoji nebo i more,
i neka se usred dana
zvijezde okite nama u slavu....

[STEPSKI VUK]

Ove noci progutat ce me tama,

rasplinut cu se u zrak

i lutati usamljenim ulicama grada.

Citavu cu noc rukama sakupljat

mjesecev zrak i svjezinu rose,

a u zoru cu se usuljat

na prvim zrakama jutarnjeg sunca

u tvoju sobu

i proci ti prstima kroz kosu

[VUČICA]

Dotakla bih te kao želja...
Znam da me želiš i da me pratiš
nekim mislima kad nikog nema...
U tom trenu na nekom drugom
kraju čežnje ja sam sama.

A dotakla bih te kao san,
da smirim ti uzdah,
da začaram ti usne
i umirim te rukama,
tražeći samo da me
čvrsto zagrliš...

Dotakla bih te kao
miris kad ideš poljem,
kad u njemu naiđeš
na maleni cvijet...

I onda kad sve nestane
još uvijek osjećaš miris
tog poljskog cvijeta,
još uvijek si tamo,
još uvijek me pratiš...

Dotakla sam te svojim riječima,
ali nije to sve,
ne,nije još kraj,
još uvijek čekam te....

[STEPSKI VUK]

Nikakav stih, nikakve uzvisene rijeci ne mogu nadomjestiti taj osjecaj nedostatka, stvaran, jos kako stvaran, bolan osjecaj da nedostaje polovina jedinstvene cjeline, nedjeljive, a ipak istrgnute.
Uzalud mi trud, zar ne?

[STEPSKI VUK]

Misleci na tebe nisam mogao spavati

Ti si usla u moju tamnu sobu
kao mjesecina
i sjela na stolicu kao vir svjetlosti

Bio sam suvise plasljiv da bih te dotakao

Cekao sam da progovoris
Nastao je nagli treptaj
(od uzitka? od tuge?)
i ti si mi se tada obratila
kao svjetlost sto se krece brzo
od stolice do stola
da se prostre tamo kao bijeli stolnjak
Konacno ja sam razbio crnu tisinu
(jesam li to ja progovorio?)
Svjetlost se pomakla kao ziva
i pala na zglob moje desne ruke

Po tome znam
da si ti to usla u moju sobu

Svjetlost svjetluca na mom bijelom zglobu
koji lupa kao da je bilo
To zbog tebe lupa
iako se moje srce umirilo

[VUČICA]

Sasvim slučajo našla sam se u dijelu
Tvoga svijeta,zastala sam među
redovima Tvoje duše....
neka nevidljiva nit
dotaknula me pored srca,
ili je to tvoja ruka bila
a nisam ni svjesna....,
dani su lakši,
otkako si tu duša mi je punija...
ti si osmijeh na mojim usnama...