Vrlo jednostavna stvar, postoje posrednici koji to rade i uzimaju ne bas tako velike pare. Papire su redovnim putem dobivali samo visokoskolovani kadrovi i neka deficitarna zanimanja. No velika vecina "nasih" od skole imali su samo veliki odmor. Poznam stotine takvih ljudi i zena koji su se u Austriji, Nemackoj i Svajcarskoj pocetkon devedesetih vencavali sa lokalnom sirotinjom, beskucnicima i alkosima. Ovima je ta crkavica dobro dolazila za neko kratko vreme. Ovi nasi i nase bi se sa vencanim listom za nekoliko nedelja zaposljavali, a za nekoliko meseci dizali kes-kredite i financirali vencavanje svog pravog (formalno rastavljenog) bracnog druga. Kontakata sa "stranim" supruznikom nije bilo, ali desavalo se mnogima da su oni nakon godinu ili dve ucenjivali i trazili jos jer su im zbog tih brakova bila uskracena socijalna primanja. Nasi bi davali i e da bi ovi cutali. Raskid braka bio je moguc tek nakom pet godina e da bi vize ostale. Vecina nasih kada bi se vencavali(le) izimali su i strana prezimena, a i deca rodjena u medjuvremenu formalno su pripisana "starnom" suprugu iako taj sa tim nije ni bio upoznat.
Cene su bile razlicite, od 2-3 hiljade maraka za zene do 20-30-40 hiljada franaka za muskarce. Napominjem, te su pare uzimali posrednici, a koliki je njihov die bio, to su samo oni znali. Medjutim sve se to financijiski isplatilo za pola do godine dana.
Danas su svi ti koji su to radili devedesetih, situirani gradjani i u inostranstvu i u Srbiji. Iako su uglavnom radili kao pomocna radna snaga, materijalno su vrlo uspesni, vidi se to po leti na nasim autoputevima - sve sami audi, mercedesi, roveri ... , a vide se i sagradjene vile po zabacenim selima. Sve to narod srpski u Srbiji ne sme ni da sanja vec ljubomorno i zavidno gleda i psuje u sebi i njih i drzavu.