Jedva čeka naš drug Didi
da ga Bevana u gradu vidi,
a zašto-samo će mu se kas'ti,
oće pivom da ga počasti
zato što joj komp popravio
ej, ti, Didi, živ nam bio.
Dao si joj ti savet
kako da popravi internet,
kaži i meni kako da popravim You Tube,
da te ne uzmem za zub.
Vozim ja BMW X3 džip
i sviram bip-bip, bip-bip,
vozim Lunu u tim kolima,
ma nema za nas sneg i zima,
prodam X3, kupim X5,
i u njemu obiđem svet,
ali za vas nova vest,
kupio sam i X6,
ispunile mi se želje sve,
vozim novi BMW,
promenio sam na svet gledišta,
u džipu imam kožna sedišta,
bogatiji sam od Bojana Krišta,
ne može mi niko ništa !
BMW džip mi je boje metalik-sivo,
u njemu pijem pivo i je**m sve živo.
Ne plašim se sveCke krize,
imam dinare i devize,
ne mož' mi ništa kriza sveCka,
novac mi u džepu zvecka,
bogat sam bre kao ŠveCka.
Imam želju, malu, malecku,
da vodim Mariu u ŠveCku,
ali pre prvog mraka,
svratićemo i kod Daka,
doćićemo u Alesund,
tamo ide ko je lud.
Ali mi smo družina luda,
zato mi i idemo svuda,
nećemo napraviti nikakvu grešku,
obićićemo baš celu Norvešku,
ja i Dak ćemo džipom do severa Norveške
a Maria će put nastaviti peške.
Kad to vide Maria poče da nas kune,
kaže: "Dabogda vam se smanje ćune !"
"Dabogda upali u prvi jarak,
ti, maser, a i ti, Dak,
dabogda vam se pokvario džip,
dabogda dobili grip !"
A onda je na nas bacila magiju,
i stvorila u džipu zmiju,
i to baš na mom volanu,
okrećem volan u stranu,
ali zmija zajebava,
put pred nama se sužava,
Mariina magija deluje,
zmija će da nas otruje,
pišti zmija, na nas otrov baca,
sad nam ne pomaže ni Avi Faca.
Mariina zmija na nas pljuje,
magija sve više deluje,
put nam je sve kraći i kraći,
šta li će nas sad još snaći,
idem džipom levo-desno,
postaje nam sve više tesno,
džip nam sve više ubrzava,
a zmija nas popi**va.
Došli smo do kraja puta,
više nemamo aduta,
došli smo do kraja zemlje,
e sad nastupa "veselje",
u šumu sada ulazimo
ne znamo gde se nalazimo,
zakucavamo se u drvo,
ono u drvoredu prvo,
otrovna zmija je konačno mrtva,
ona je ovog putovanja žrtva,
nas spasavaju vazdušni jastuci,
pomogli nam u ovoj muci,
došli smo do kraja Norveške,
dalje nastavljamo peške,
na džipu je velika šteta,
ma došli smo do kraja sveta.
Sada smo na krajnjem severu,
u život gubimo nadu i veru,
daleko smo od svakog grada,
mi smo u srcu SVALBARDA !
Naša tuga nema meru,
a nema ništa za večeru,
niko nas ne čuje i ne razume,
nalazimo se usred šume,
mrak već počeo da pada,
nema za nas više nada,
ne može ništa da se sredi,
poješće nas beli medvedi,
dok ja sedim, a Dak spava,
medved nam se približava,
i usred šume i mraka,
drmam ja mog druga Daka,
drmam ga da se probudi,
medved će da mu presudi,
ali on spava kao zaklan,
putovao je ceo dan,
ne može nam biti bolje,
meda će da nas prekolje,
na još težoj smo mi muci,
za medom idu i vuci,
Svalbard će da nam presedne
kad beli meda na nas sedne,
meda nam je sve bliže i bliže
a Dak spava i još mu se di**
sigurno neku ribu sanja
kako je po sobi ganja,
nije ni svestan svoje nesvesti,
taj san će mu sad presesti,
meda nam je sasvim blizu,
njegove jake čeljusti će da nas grizu,
a Dak nam i dalje spava,
neće sa medom da se zajebava,
skače na mene medved beli,
od smrti me sekund deli,
...........................................
U TOM TRENU SAM SE PROBUDIO,
BIO SAM SE BAŠ UZBUDIO,
UDARIO SAM GLAVOM U LUSTER,
POCEPAO NA ZIDU POSTER,
I BAŠ SAM SE OZNOJIO,
EJ, MEĐEDE, PROKLET BIO,
SVE JE OVO SAMO SAN BIO,
I BMW KOJI SAM VOZIO,
I U DŽIPU PUTOVANJE,
SVE JE BILO TEŠKO SRA**E
I TO BAŠ KROZ GUSTO GRANJE,
I MEDVED, NORVEŠKA, I SVALBARD,
ZAMALO DA ZAGINEM LUD I MLAD !
P.S. Dak će sigurno da razume ove geografske odrednice na kraju pesme.