NAJVEĆE ČUDO NA SVETU
Božji memorandum za Tebe:od Boga
Primi moj savet.
Ja čujem tvoj krik.
Prolama se kroz tamu, prolazi kroz oblake, meša se sa svetlošću zvezda i pronalazi put do mog srca prateći sunčane staze.
Boli me krik zeca uhvaćenog u zamku, vrapca koga je majka izbacila iz gnezda, deteta koje se bespomoćno praćaka u jezeru, i sina moga koji je prolio krv na krstu.
Znaj da i tebe čujem. I budi miran. Budi spokojan.
Donosim ti olakšanje za tvoju tugu, jer poznat mi je njen uzrok... i znam joj lek.
Plačeš nad svojim samopoštovanjem, koje je uništio neuspeh.
Plačeš nad svojim mogućnostima, koje si zamenio za sigurnost.
Plačeš nad svojom individualnošću, koju je pregazila rulja.
Plačeš nad svojim talentom, koji je protraćen zloupotrebom.
Gledaš sebe s osećajem stida i užasnut okrećeš glavu od svog odraza u vodi. Ko je to ruglo čovećanstva koje te gleda bez trunke stida u očima?
Gdje je tvoja uljudnost, lepota tvog lika, brzina tvojih pokreta, jasnoća tvoga uma, tvoje briljantno izražavanje? Ko je ukrao ta blaga? Znaš li lopova, kao što ga ja poznajem?
Nekada si spuštao glavu na travnati jastuk na livadi svoga oca i, gledajući gore u katedralu od oblaka, znao si da će, s vremenom, sve zlato Babilona biti tvoje.
Nekada si pročitao mnoge knjige i ispisao mnoge tablice, uveren da ćeš, bez sumnje, dostići i nadmašiti mudrost Solamona.
Godišnja doba će se smenjivati i godine će prolaziti, a ti češ suvereno vladati vlastitim Rajskim vrtom.
Sečaš li se tko je usadio u tebe sve te planove i snove, posejao to seme nade?
Ne sečaš se.
Iščezao je iz tvoga sećanja i trenutak kada sam stavio ruku na tvoje nežno čelo, onog časa kada si izašao iz majčine utrobe. I tajna koju sam ti šapnuo u tvoje maleno uho poklanjajući ti svoj blagoslov.
Sečaš li se naše tajne?
Ne sečaš se.
Godine koje su prošle, uništile su tvoje sećanje tako što su ti obuzele um strahom i sumnjom, uznemirenjem, kajanjem i mržnjom, a u bivalištu tih zveri nema mesta za radosne uspomene.
Ne žali se više. S tobom sam... a ovaj trenutak je prelomna linija tvog života. Sve što je prošlo, nije ti ništa bliskije od vremena koje si proveo u majčinoj utrobi. Prošlost je mrtva, i neka pripadne mrtvima.
Danas uskrsavaš iz žive smrti.
Danas ću se, kao što je Elijah učinio nad udovičinim sinom nadneti nad tobom i ti češ ponovo živeti.
Danas ću, kao i Eliša Šanamitinom sinu, staviti svoja usta na tvoja usta, svoje oči na tvoje oči, svoje ruke na tvoje ruke i tvoje telo ponovo će biti toplo.
Danas ću ti, kao Isus na Lazarevom grobu, narediti da izađeš, i ti češ izaći iz jame prokletstva i započeti novi život.
Danas je tvoj rođendan. Ovo je novi datum tvoga rođenja. Tvoj je prvi život, baš kao u pozorišnoj predstavi, bio samo proba. Ovaj put, zavesa se diže. Ovaj put, svet te promatra i čeka da ti aplaudira. Ovaj put nečeš napraviti grešku.
Upali svećice. Podeli tortu. Sipaj vino. Ti si ponovo rođen.
Kao leptir iz svoje čaure, vinučeš se uvis... poletećeš onoliko visoko koliko želiš. Ni ose, vilinski konjici, ni insekti ljudskoga roda, nće ugroziti tvoju misiju i tvoje traganje za istinskim bogatstvima života.
Oseti moju ruku na svojoj glavi.
Slušaj moju mudrost.
Dopusti da ponovo s tobom podelim tajnu koju si na rođenju čuo i potom zaboravio.
Ti si moje najveće čudo.
Ti si najvće čudo na svetu.
To bijahu prve reči koje si ikada čuo. A tada si zaplakao. Svi zaplaču.
Nisi mi tada poverovao... i ništa se u godinama koje su prolazile nije promenilo, što bi pobedilo tvoju nevericu. Jer, kako bi ti mogao biti čudo kada si i od najobičnijih stvari pravio promašaje.? Kako da budeš čudo, kada ni za najmanje odgovornosti nisi imao poverenja u sebe? Kako da budeš čudo, kada si okovan dugovima i budan ležiš na mukama, jer neznaš kako da sutra zaradiš za hleb?
Dosta je bilo. Za prolivenim mlekom se ne plače. Pa ipak, koliko sam ti proroka, koliko mudraca,koliko pesnika, umetnika, kompozitora, koliko naučnika i filozofa i ostalih glasnika poslao s porukom o tvojoj božanskoj prirodi, pobožnosti i tajnama dostignuća? Kako si se ophodio prema njima?
Još te volim i sad sam uz tebe, da bi se kroz ove reči obistinilo predskazanje da će Bog ponovo pružiti ruku da bi po drugi put povratio ostatak svog naroda.
Pružio sam ti ruku.
Ti si ono što mi je ostalo.
Beskorisno je da te pitam: zar nisi znao, zar nisi čuo, zar ti nije rečeno još na početku; zar nisi shvatio još od postanka Zemlje?
Nisi znao; nisi čuo; nisi shvatio.
Rečeno ti je da si prerušeno božanstvo, bog koji izigrava ludu.
Rečeno ti je da si nešto izuzetno, plemenitog razuma, neograničene umešnosti, brz i izvanredan u obliku i kretanju, kao anđeo u pokretu, kao sputani bog.
Rečeno ti je da si so zemlje.
Otkrivena ti je tajna kako se pomiču planine, kako se postiže i nemoguće.
Nikome nisi verovao. Spalio si mapu na kojoj je bio put do sreće, odrekao si se traženja duševnog mira, ugasio sveće duž puta ka slavi, i tada si se spoticao, izgubljen i uplašen, u tami uzaludnosti i samosažaljenja, sve dok nisi pao u pakao koji si sam stvorio.
A onda si plakao, udarao se u grudi i proklinjao zlu sreću koja te je zadesila. Odbijao si da prihvatiš posledice vlastite uskogrudnosti i lenjosti i tražio si žrtvenog jarca kojeg češ okriviti za svoj neuspeh. Kako si ga samo brzo pronašao.
Okrivio si mene.
Tvrdio si da su tvoje teškoće, tvoja osrednjost i nedostatak šansi, tvoji promašaji... bili Božja volja.
Hajde da napravimo spisak. Da navedemo sve tvoje teškoće. Jer, kako da tražim od tebe da izgradiš novi život ako nemaš za to alat?
dali si slep? Rađa li se i zalazi sunce, a da ti to ne vidiš?
Ne. Ti vidiš.... a stotine miliona receptora koje sam ti ugradio u oči omogućavaju ti da uživaš u čarobnoj lepoti lista, snežne pahuljice, jezerca, orla, deteta, oblaka, zvezda, ruže, duge... i pogleda punih ljubavi. Upiši jedan blagoslov.
Dali si gluv? Može li beba da se smeje ili plače, a da je ti ne čuješ?
Ne. Ti čuješ... i dvadeset i četiri hiljade vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho čuju vetar u granju, plimu koja kvasi stenje, veličanstvenost opere, pesmu crvendaća. dečju igru... i reči "volim te". Upiši još jedan blagoslov.
Dali si nem?Da li je pljuvačka jedino što izlazi iz tvojih usta kada pokrećeš usne?
Ne. Ti govoriš... kao nijedno od ostalih mojih stvorenja, a tvoje reči mogu smiriti ljutite, oraspoložiti utučene, podstcatii one koji pokleknu, razvedriti nesrećne, ugreati dušu usamljenih, pohvaliti one koji zaslužuju, ohrabriti poražene, podučiti one koji ne znaju... i reći "volim te". Upiši još jedan blagoslov.
Dali si nepokretan?Da li tvoje bespomćno telo zauzima prostor?
Ne. Ti se krečeš. Ti nisi drvo, osuđeno na mali komad zemlje, dok vetrovi i svet rade s tobom što hoće. Možeš da se protegneš, trčiš, igraš i radiš, jer dao sam ti pet stotina mišića, dve stotine kostiju i petnaest kilometara živčanih vlakana i sve to sinhronizovano da se pokoravaju tvojim naredbama. Upiši još jedan blagoslov.
Dali si nevoljen i nedostojan ljubavi?Da li te usamljenost guši i danju i noću?
Ne. Ne više. Jer sada znaš da je ljubav tajna, da je moraš bez razmišljanja pružiti da bi je dobio. Ljubav radi ispunjenja zadovoljstva ili ponosa nije ljubav. Ljubav je poklon koji ne traži uzvraćanje. Sada znaš da je nesebična ljubav sama sebi nagrada. Čak i neuzvraćena ljubav nije gubitak, jer ona će ti se sama vratiti, i omekšati i pročistiti tvoje srce. Upiši još jedan blagoslov. Upiši ga dva puta.
Dali ti je srce bolesno?Da li popušta, da li mu je naporno da te održi na životu?
Ne tvoje je srce snažno. Dotakni grudi i oseti njegov ritam, pulsiranje, sat za satom, danju i noću, trideset i šest miliona otkucaja svake godine. Godinu za godinom, bilo da si budan ili spavaš ono pumpa krv kroz više od devedeset hiljada kilometara vena, arterija, cevčica... više od dva miliona litara svake godine. Čovek nikada nije izumio takavu mašinu. Upiši još jedan blagoslov.
Dali ti je koža bolesna?Okreću li ljudi glavu od tebe, užasnuti tvojim izgledom?
Ne. Tvoja je koža čista, ona je čudo. Sve što joj je potrebno jesu sapun i ulje, pranje i briga. S vremenom će i najjači čelik izgubiti sjaj i zarđati, ali tvoja koža neće. Upotreba će pohabati svaki metal ali ne i taj omotač u koji sam te smestio. Koža se stalno obnavlja. Nove stanice zamenjuju stare. Upiši još jedan blagoslov.
Dali su ti pluća zagušena?Boriš li se za svaki dah?
Ne. Ona te održavaju i u najgadnijem okruženju, koje si sam stvorio i neprekidno rade da bi provukla kiseonik koji daje život, kroz šest milijardi džepova u tkivu, oslobađajući istovremeno tvoje telo od otpadnih plinova. Upiši još jedan blagoslov.
Dali ti je krv zatrovana?Da li je pomešana sa vodom i gnojem?
Ne. U tvojoj krvi ima oko dvadeset i dva triliona krvnih ćelija, u svakoj od njih su milioni molekula, a u svakoj molekuli nalazi se atom, koji se okreće više od deset miliona puta u sekundi. Svake sekunde dva miliona tvojih krvnih stanica umire, da bi ih zamenilo dva miliona novih, u uskrsavanju koje traje neprekidno od tvog prvog rođenja. Tako je uvek bilo u tvojoj unutrašnjosti a sada će biti i spolja. Upiši još jedan blagoslov.
Dali si malouman?Nisi u stanju da misliš?
Ne. Tvoj je mozak najsloženija struktura u univerzumu. Ja to znam. Njegovih kilogram i trista grama prosečne mase sadrži oko trinaest milijardi živčanih stanica, a to je dva i po puta više nego što ima ljudi na Zemlji. Da bih ti pomogao da upamtiš svako opažanje, zvuk, ukus, miris i dešavanje od dana tvog rođenja, ugradio sam u tvoje stanice hiljade milijardi proteinskih molekula. Svi događaji su tu, čekaju samo
da ih se setiš. A da bih pomogao mozgu da kontroliše tvoje telo, raspršio sam po njemu milione receptora za bol, dodir i temperaturu. Zlatne rezerve nijedne nacije nisu tako dobro čuvane kao ti.