Na početku odmah želim da se ogradim od eventualnih nesporazuma. Po ovoj temi stavovi su vrlo različiti, ponekad i oštro suprotstavljeni, pa ja samo želim da iznesem svoj, bez da se ikome zameram ili ga prozivam Psi lutalice su direktna posledica nemara, nebrige i neodgovornosti ljudi! Svi ti psi su nekada bili nečiji ljubimci ili čuvari dvorišta. To što su se našli na ulici verovatno nije bila njihova slobodna volja. Jer,
ulica nije bezbedno mesto za pse! Nije bezbedna ni za njih od nas, ni za nas od njih. Prepušteni sami sebi, psi su gladni, zimi promrzli, često maltretirani i povređivani od strane čoveka, i na kraju agresivni. Osim ako nisu bolesni, psi su agresivni zato što su uplašeni.
Oni koji su imali loša iskustva sa lutalicama, razumljivo je da su ogorčeni. Ja i pored toga, ne odobravam ubijanje pasa, maltretiranje, trovanje, gaženje, šutirajne ili na bilo koji način izivljavanje nad životinjama. Ne podržavam ni stav da su lutalice opasne po decu! Tačno, ali broj dece koja su stradala od pasa sigurno nije veći od broja dece koja su žrtve porodičnog nasilja, koja su povređena na pešačkom prelazu ispred škole, koja su seksualno zlostavljana od strane roditelja ili na neki drugi način povređena od odraslih ljudi. Ali razumem i to da je lakše otrovati psa, nego prijaviti komšiju koji zlostavlja dete.
Imam psa u stanu. Lutalicu smo sklonili sa ulice, i čuvamo je kod prijateljice koja ima ogromno dvorište. Ona se u međuvremenu okotila. Svi štenci su vakcinisani, čipovani, hrane se redovno, čuvaju u velikom ograđenom boksu, a ženke primaju inekcije za sprečavanje začeća.
Jednom me je napao čopor lutalica, jedan od njih pokušao da me ujede za nogu i napravio mi dobru modricu, ali na moju žalost ili sreću to nije uticalo na moj stav prema tim životinjama, prema kojima pored ljubavi osećam i veliko sažaljenje.