Prvo - nemoj da se brecas na mene, ukoliko sam te pogresno razumela, u redu je, izvinucu se, nemas razloga da se ljutis. Hocu da kazem da ukoliko se osecas toliko ogorceno (a takav sam utisak stekla) zbog toga sto si cinio 'dobro', onda to nije nikakvo dobro. Zavisi kome cinis, i zbog cega cinis. Ukoliko cinis da bi ti se vratilo, a ne zbog neke tvoje licne srece, ili mira, pisi propalo. Evo recicu ti nesto iz svog iskustva: ranije sam mnogo trcala za druge. Sta kome treba - tu sam, kad god me pozovu, sta god da je u pitanju - na raspolaganju sam. Mislila sam uvek - skocice oni tako i za mene, ali JOK:). Kad su mi bili najpotrebniji, a ja nisam vise mogla da 'skocim' za sve sto im treba - nestali su. I naravno da se onda osetis iskorisceno. Promenila sam list, i dobila postovanje za sve sto uradim, a ljudi su cak sami od sebe poceli da mi cine. A ciniti dobro bez ocekivanja je zapravo prava stvar. Vise puta sam poklanjala stvari ljudima koji su u losem finansijskom stanju, ili sam nosila hranu i slicno, i to ne da bi mi se vratilo, naravno. Osecala sam se tako bogato, samim tim sto to cinim, iako nisam preterano imucna. A postoje i druge vrste pomoci! Da ne duzim dalje, poenta je samo u tome zarad cega nesto cinis. Ako ti je drago i srce ti je puno samo zato sto si nesto ucinio - ne mozes biti povredjen, nikada.