Majka i sin
JEDNA mala vest o tome da su neki klinci u jednoj osnovnoj školi u Beogradu nabavljali marihuanu u školskom dvorištu, uzburkala je ovdašnju javnost preko mere koju takva vest inače zaslužuje. Stvar je dobila na društvenom, pa čak i na političkom zamajcu zbog činjenice da su jedne dnevne novine otkrile identitet jednog od maloletnih klinaca upetljanog u priču - tako što su objavile ime i sliku njegove poznate majke.
Zatim su reagovala novinarska udruženja, napadajući list koji je priču lansirao. Zatim je pomenuti list krenuo još snažnije sa svojom kampanjom, a zatim su se u priču uključili anonimni roditelji druge dece, i tako je priča o marihuani, duvanju, klincima, dilerima, policiji, privilegovanoj deci, moćnima, dvostrukim standardima, uništavanju života, nevladinim organizacijama, Soroš fondu, dobila ogromni medijski prostor koji daleko nadilazi sam slučaj "kesice marihuane" nađene kod jednog klinca u farmerkama.
Ono što je za mene frapantno, jeste otvorena mržnja, pakost i potpuni nedostatak empatije i zrna bilo kakve ljudske milosti prema jednoj ženi, majci, uhvaćenoj u ove strašne kandže koje su i medijske i političke, ali pre svega - lične. Zaprepašćuje me ta neskrivena strast i uživanje u tuđem očaju, u stigmatizaciji jednog dečka i njegove majke, tim pre što je ta majka - udovica koja sama gaji svog sina. Uspešna žena u Srbiji, koja je pri tom sama, jeste nepodnošljiva pojava.Ovaj slučaj, u krajnjoj instanci govori o tome - o gubitku ljudskosti - pa tako jedno dete (ipak je to samo klinac iz osmog razreda) plaća nekoliko cehova zbog društvenog uspeha i ugleda svoje majke.
Otkrivanje identiteta maloletnog deteta, da bi se uništila njegova majka, duboko je amoralni čin, ali u društvu u kome je amoralnost ključ opstanka, a politika alibi za sve, ovaj slučaj predstavlja samo izuzetak koji potvrđuje pravilo. Celu stvar dodatno komplikuje politika. U odbranu majke i njene privatnosti skočili su pregalnici političkog tabora suprotstavljenog onome kome pripadaju novine koje su obelodanile aferu. Tako se priča o zakrvljenim dvema Srbijama, o novinarskim udruženjima, o tapiji na moralnost i istinu, i o dvostrukim standardima, popela na jedan mnogo viši i strastveniji nivo nego što ga je početna vest imala.
Ono što jeste očigledno je da su i jedna i druga strana srpskog medijskog spektra želele upravo taj politički diskurs. A, to je u slučaju klinaca koji duvaju u školskom dvorištu - potpuno nebitna stvar.
Pomislila sam na jadnu decu, i njihove jadne roditelje. Pomislila sam na dečka, trostruko obeleženog ovom aferom, na ono što će ova priča doneti njegovom mladom životu. Da li će to što je proglašen dilerom na naslovnoj strani novina, biti njegova etiketa za budućnost i kako će ga to pratiti kroz mlade i opasne godine koje su pred njim? Da li će ova priča pokrenuti široku društvenu akciju da se naše osnovne škole očiste od droge, ili će samo služiti za reklamiranje džointa? Da li će činjenica da dečak nije hteo da oda svoje drugove i da nije "drukara", u ovoj priči trasirati put ovom klincu i u kom pravcu, da li će ovako stigmatizovanje deteta - njega opametiti ili će ga još dublje gurnuti u otpor, da li je o tome iko mislio, pre nego što je trljao ruke pri pomisli na skok tiraža i medijsku prašinu koju će ta vest izazvati?
Olako su žrtvovani majka i sin, i ovo je priča o tome, pre svega, iako se od šume političkih argumenata teško može nazreti potresnost ove lične drame. Kad majka pita novinara: "Imate li vi sina?", ona u stvari kaže: "Imajte milosti, ja sam pre svega majka". Ali, milosti u ovoj gladijatorskoj areni nema, i neće je biti još dugo. O tome se radi.
Pomoć nam je svima potrebna. I majci, i sinu, i našim medijima, našoj celokupnoj javnosti ogrezloj u mržnji i pakosti, dvostrukim standardima i agresiji, sa obe strane političke batine.
Mirjana Bobić-Mojsilović 20.06.2009
www.mirjanabm.comhttp://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=2