Umetnička muzika poklekla pred pivom, kafom, koka – kolom ...
Kažu da u Čikagu postoji jedna pekara u kojoj dok kupujete kifle možete da slušate muziku Čajkovskog. Ljudi pazare i izlaze s osmehom na licu. Biljke kojima se pušta Mocartova muzika daju više plodova, a krave više mleka. Sve ove priče, ako su i plod mašte “luckastih” naučnika ili samo zgodna priča o tome kako je to u nekom “belom svetu” mnogo govore. Izgleda da u Srbiji, umetnička, klasična ili ozbiljna muzika nikad nije ozbiljnije uhvatila korena. Programi javnog servisa pune se ovom vrstom muzike samo posle velikih katastrofa, tokom dana žalosti, pa, možda, zato i nije čudno zašto većina građana otvoreno izbegava zvuke Baha, Betovena, Mocarta, Mokranjca …
Umetnička muzika je, kako sada stvari stoje, izgubila bitku sa sponzorima. Prodavci piva, cigareta, higijenskih uložaka, kafe... nisu zainteresovani da se reklamiraju u programima u kojima se emituje klasična muzika.
Dominiraju jači i glasniji
Program klasične muzike Radio-Televizije Srbije „Stereorama”, prestao je da se emituje na području Beograda 14. oktobra 2006. godine. Klasiku vikendom trenuto mogu da prate samo žitelji Vojvodine, Čačka, Kragujevca, Niša, Kruševca. Katanac je stavljen i na program umetničke muzike Koncert Studija B. Za sada nisu poznati razlozi zbog kojih su ukinuti ovi programi, a javni servis se i pored upozorenja Srpske akademije nauka i umetnosti još nije oglasio.
„Odluka javnog servisa je izraz potpunog nerazumevanja i prenebregavanja ne samo obrazovnih i kulturnih zadataka koji se pred njega postavljaju, nego i uloge koju bi RTS, kao nacionalna medijska kuća trebalo da ima u afirmaciji naše kulture i u inostranstvu, uključujući i prostor bivše Jugoslavije, na kojem se "Sterorama" slušala“, upozorilo je Odeljenje likovne i muzičke umetnosti SANU.
Akademici predvođeni profesorom Dejanom Despićem zatražili su od Upravnog odbora RTS-a i Radiodifuzne agencije da pojasne razloge zbog kojih je „Stereorami” oduzeta frekvencija i dodeljena drugom emiteru. Odgovor još nisu dobili.
Urednik programa"Stereorama" Neda Bebler rekla je za portal "nadlanu" da je redakcija o prestanku emitovanja "Stereorame" za Beograd obaveštena usmeno, u petak 6. oktobra 2006. godine, dan uoči poslednjeg vikenda kada se program još mogao pratiti.
Zakon je zakon
"Zakon je jasan. Javni servis, tj. Radio Beograd, sada ima tri mreže frekvencija. Sa svakog od predajnika može emitovati po tri programa. Šta će emitovati je u nadležnosti Javnog serisa i Upravnog odbora kao "zaštitnika interesa javnosti". Kolegijum Radio Beograda odlučio je da za sva područja Srbije izuzev za područje Beograda, ta tri programa ostanu kao i do okrobra 2006. godine. I mreža – Prvi program, II mreža – Drugi program i Treći program III mreža – Stereorama (subotom i nedeljom 8.00-20.00) i Program 202 (radnim danima).
Na području Beograda i okoline, koju pokriva predajnik Avala, Radio Beograd je do oktobra koristio četiri frekvencije. Na trećoj od njih je raspored bio istovetan kao u unutrašnjosti (Stereorama - subotom i nedeljom 8.00-20.00 i Program 202 - radnim danima), a na četvrtoj je svih sedam dana emitovan Program 202. Kolegijum je odlučio da se sa predajnika Avala (za Beograd) od oktobra na preostaloj III mreži - emituje isključivo Program 202", pojasnila je Neda Bebler.
Kao svojevrstan odgovor na pismo iz SANU u Beogradskoj hronici Televizije Beograd sredinom januara pročitano je saopštenje Kolegijuma Radio Beograda. Ono je sadržalo objašnjenje da se Stereorama ne emituje jer je upravo frekvenciju na kojoj je ovaj program emitovan sa predajnika Avala, na konkursu dobila neka druga stanica.
U tom obraćanju navodi se i "...nismo odustali od zahteva da dobijemo jednu frekvenciju za područje Beograda, pa su protesti slušalaca i "Stereorame". U nadi da će vaši i naši napori uroditi plodom, srdačno vas pozdravljaju Kolegijum Radio Beograda i poslenici Stereorama".
Urednica "Stereorame" podseća da je Radio Beograd nekad imao Glavnog muzičkog urednika. Ta funkcija je ukinuta pa sada u Kolegijumu Radio Beograda nema nijednog muzičara. Nigde gde se odlučuje o programu nema muzičara. Nekada je postojala i funkcija Glavnog muzičkog urednika kompletne Radio-televizije Beograd. Ni te funkcije više nema.
Zakon o Radiodifuziji je prvobitno predvideo da Radiodifuzna agencija ima 15 članova, od kojih je jedan trebalo da zastupa udruženja muzičara. Smanjenjem broja članova na devet, izostao je upravo muzičar. Radiodifuzna agencija koja bira većinu članova Upravnog odbora i ovoga puta nije izabrala nijednog muzičara...
Bilo kako, svi koji drže do umetnosti smatraju da je ovakvo stanje posledica, a ne uzrok propadanja naše muzičke kulture. Jednoglasna ocena je da medijskim prostorom Srbije, trenutno, dominiraju jači i glasiniji.
Zakon ne emituje Betovena
Ivana Stefanović, državni sekretar Ministarstva kulture Republike Srbije i kompozitor kaže da je odluka o ukidanju ovih programa usledila kao posledica Zakonа o Radiodifuziji.
“Da li je tadašnji saziv Ministarstva kulture reagovao ne znam i ne sećam se. Ali, sigurno znam da se u javnosti pojavio izvestan broj glasova koji su protestovali zbog takvog razvoja događaja. Kao pojedinac sam bila među njima”, pojasnila je Ivana Stefanović.
Kako smo nezvanično mogli da saznamo ingerencije države i Ministarstva po ovom pitanju su na kraju veoma tanke i ne postoji zakonski propis kojim može da se odredi koliko će se minuta, na primer, emitovati Betovenova muzika.
Kulturna prava?
Povodom pitanja emitovanja klasične muzike, nedavno je održan i skup u kojem su učestvovali eminentni umetnici i ličnosti, koje svojim aktivnostima oblikuju trenutnu kulturnu scenu.
Za portal “nadlanu” Ivana Stefanović kaže da su svi umetnici, sa različitim argumentima, smatrali da je za kulturu Srbije pogubno odsustvo umetničkog muzičkog sadržaja koji bi se mogao slušati tokom celog dana.
“Ovako, onaj deo publike i slušalaca koji bi želeli takav program, a koji nisu malobrojni, uskraćeni su za svoja kulturna prava. Ministarstvo kulture će sada da traži način da se iz te crne muzičke rupe izađe, a načini mogu biti različiti”, kaže Ivana Stefanović.
Resorno ministarstvo, prema njenim tvrdnjama, finansira koncerte umetničke muzike, najpre preko konkursa, pa putem finansiranja institucija kakva je, na primer, Beogradska filharmonija. “Tu su zatim festivali, veliki i mali, beogradski Bemus ili negotinski Mokranjčevi dani, ali i veći broj pojedinačnih koncerata. Iako i sami uočavamo da štošta nedostaje”, dodala je Ivana Stefanović.
Neda Bebler naglašava da deo odgovornosti za to što se umetnička muzika sve slabije čuje snose i sami muzičari." U slučaju Radio Beograda, koji je bio povod za ova razmišljanja, tu vidim ćutanje udruženja muzičkih umetnika koji misle da grade karijeru bez prisustva na medijima, udruženja muzičkih pedagoga i muzičkih škola (koji smatraju da mogu vaspitavati muzičare u sredini bez programa klasične muzike), organizatora koncerata koji možda misle da se buduća publika može stvarati šarenim reklamama, kompozitorima koji će se zadovoljavati sitnim tantjemama od nekog emitovanja u "gluvo doba noći", kada je slušanost radija na minimumu", izričita je Bebler.
Ljudi slušaju ono što se pušta
Jelena Janković, urednica muzičkog programa Jugokoncerta kaže da je Radiodifuzna agencija morala da propiše količinu umetničkih sadržaja, ne samo klasične muzike, na programima javnih servisa.
"Umetnički programi nisu komercijalni, ako se urednicima i vlasnicima prepusti da određuju minutažu ovih programa, bojim se da od toga neće ništa biti", rekla je Janković. "Troškovi organizovanja koncerta višestruko premašuju prihode. Programi umetničke muzike imaju ograničenu publiku i zbog toga je teško doći do sponzora", dodala je Janković, uz napomenu, da bi pitanje umetničke muzike, trebalo ozbiljno i sistematski rešavati u okviru institucija.
"To je ozbiljno pitanje kulturne politike, potrebna je samo dobra volja. Sve je pre svega stvar medija, znate da laž ponovljena 1000 puta postaje istina ili publika je najprijemčljivija za onu muziku koju može najčešće da čuje", tvrdi naša sagovornica. Ona još dodaje da je važno da se u cilju promocije kuće koje neguju umetničku muziku udružuju.
Od 600 do 300 minuta
Tokom cvetanja raznoraznih muzičkih pravaca tokom 90- tih godina prošlog veka, umetnička muzika bila je na programima javnog servisa zastupljena sa 600 minuta nedeljno. Trenutno se umetnička muzika tokom jedne sedmice emituje 300 minuta.
Do početka ratova (1991) "Stereorama" je bila "elitni" (ali ne elitistički) program, sa najboljim frekvencijama. Čujnost je bila od Skoplja do Zagreba. Imala je četiri iskusna muzička urednika i brojne spoljne saradnike, prvi kompjuter u Radiju, nedeljni, a zatim mesečni bilten koji se slao na oko 800 adresa van Beograda, podsetila je Neda Bebler.
Da li je u pitanju bahat odnos vlasti prema umetničkoj muzici ili je po sredi prosta činjenica da se na bilo kakvoj vrsti populizma zgrće profit. Razni političari otvoreno se pojavljuju u emisijama koje igraju na kartu “lakih nota”. U visokorazvijenim zemljama država snažno podržava visoku umetnost, upozoravaju stručnjaci, uz napomenu da i u najbogatijoj zemlji visoka umetnost ne može da opstane bez pomoći državnog aparata.
Ivana Stefanović naglašava, da neko smatra da je nedostatak ovog sadržaja posledica, a ne uzrok loše kulturne situacije. “Drugi tvrde da je radiofonski prostor Srbije ekološki katastrofalno ugrožen. Slažem se s ovakvim oštrim mišljanjem. U svakom slučaju medijskim prostorom Srbije dominiraju jači i glasniji”, naglašava Stefanović uz napomenu da će ona kao državni sekretar u Ministarstvu za kulturu pokušati da popravi ovakvu situaciju.
Kada je u pitanju propadanje naše muzičke kulture ima dosta autora koji misle da je ovaka situacija posledica ratova koji su na žalost bili činjenično stanje u Srbiji 90-tih godina prošlog veka. Roker Rambo Amadeus jasno kaže da “ne možete prisiliti ljude u rovovima da slušaju Disciplinu kičme ili Vagnera. Ti atavizmi u osobi, ti primitivni impulsi koji nagone na plemenski rat, mogu se pobuditi samo primitivnom muzikom. Eto zašto su se, kada je to bilo neophodno, papci ispod šatri preselili direktno u Centar Sava."
Neda Bebler opominje da može da zamisli generacije koje nisu čule za Baha i Mocarta. "Švajcarci svakako ne uzgajaju takve generacije. Kod njih se čak i u garaži pod Ženevskim jezerom čuje klasična muzika. Ni Finci. Oni povećavaju broj programa umetničke muzike, jer su psiholozi utvrdili da deca uz nju bolje usvajaju školsko gradivo. Nama su valjda najpotrebniji ljudi koji će zaboraviti i da misle i da osećaju pod dejstvom beskrajnih glasnih i jednoličnih udaraca hevi-metala..
Ljubitelji muzike neka se još neko vreme iscrpljuju u čekanju posleponoćnih sati da bi slušali tu svoju "začudnu muziku". Potom mogu da se povuku u skrivenu šumu kakva je ona u kojoj se okupljaju junaci čuvene Trifoove antiutopije "Farenhajt 451". To je, da podsetim, temperatura na kojoj gori papir, a društvo koje sa uspehom vlada svojim podanicima putem interaktivne televizije, spaljuje knjige koje ljude odvode na "stranputice" slobodnog i kritičkog mišljenja. Na kraju filma, ti čudni ljubitelji knjiga, uče napamet svako po jednu knjigu", podseća Bebler.
S druge stane socijalni psiholozi tvrde da ljudima ulazi u uho melodija koju najčešće čuju. Da li vam se nekad desilo da i protiv vaše volje u gradskom prevozu, kafiću, prodavnici počnete da pevušite melodiju koja i nije baš vaš muzički izbor. U međuvremenu, izgleda da ćete još dugo u javnom prevozu na molbu vozaču da utiša malo “tu muziku”, čuti pitanje “Šta bi ti? Da ti puštam Betovena?”…
Danijela Tadić
http://www.nadlanu.com