Ricinusovo ulje pomaže kod cak 25 bolesti!
Ovaj prirodni lek ima mnoštvo pozitivnih efekata na zdravlje, a njegove primene su neogranicene. Holisticka medicina cesto je preporucuje ricinusovo ulje za tretiranje bolesti koje su uglavnom otporne na tradicionalne terapije.
Doktor Vilijam Mekgrej je detaljno opisao uspeh u lecenju razlicitih tegoba sa ricinusovim uljem:
1. Alergije nestaju ako popijete pet kapi ricinusovog ulja svakog jutra.
2. Rane, posekotine i masnice brzo zaceljuju kada se mažu ricinusovim uljem.
3. Masiranje stomaka sa ricinusovim uljem zadnja dva mseca trudnoce sprecava strije.
4. Ozledeni zglob brzo zaceljuje ako ga umotate u oblog od ricinusovog ulja i ostavite preko noci.
5. Primeceno je znacajno smanjenje gubitka sluha kapanjem ricinusovog ulja u uho.
6. Kataraktu možete izleciti kapanjem jedne kapi ulja u oko pre spavanja svake veceri.
7. Primecen je nestanak pilonidalne ciste primenom obloga od ricinusovog ulja.
8. Smede pege se mogu izbeliti mešavinom ricinusovog ulja i sode bikarbone.
9. Olakšajte ozbiljne ocne alergije utrljavanjem ricinusovog ulja u kapke pre spavanja.
10. Smanjite bol u donjem delu leda primenom obloga od ricinusovog ulja jednom nedeljno.
11. Olakšajte hronicni proliv primenom obloga na podrucju stomaka.
12. Dnevnom primenom obloga na vratu tokom tri meseca možete ukloniti cvorice na glasnim žicama i hronicnu promuklost.
13. Primecen je kompletan nestanak tinitusa oralnim uzimanjem 6-8 kapi ricinusovog ulja dnevno tokom cetiri nedelje.
14. Hiperaktivnost može se leciti primenom obloga od ricinusovog ulja na podrucju stomaka.
15. Bradavice nestaju nakon cetveronedeljnog mazanja ricinusovim uljem.
16. Naslage kalcijuma na tabanima nestaju kod svakodnevne masaže ricinusovim uljem.
17. Primecen je nestanak raka kože nakon nanošenja ricinusovog ulja i sode bikarbone.
18. Hrkanje prestaje nakon dvonedeljne primene obloga sa ricinusovim uljem na abdomenu.
19. Ubodi pcele brzo zacjeljuju nakon nanošenja ricinusovog ulja.
20. Rast kose možete potaknuti svakodnevnom masažom ricinusovim uljem dvadeset minuta pre šamponiranja.
21. Primeceno je brzo ozdravljenje od hepatitisa korištenjem obloga od ricinusovog ulja.
22. Gljivice na noktima možete eliminisati svakodnevnom upotrebom obloga na obolelim mestima.
23. Korištenjem opštih obloga, može se leciti alkoholizam.
24. Redovnom spoljnom primenom ulja mogu se ukloniti mladeži.
25. Primeceno je poboljšanje zdravstvenog stanja kod terminalne faze karcinoma korištenjem obloga sa ricinusovim uljem.
Obloga od ricinusovog ulja
Zbog snažnog delovanja na cirkulaciju ricinusovo ulje se cesto koristi u oblozima. Sve što vam je potrebno je hladno cedeno ricinusovo ulje, cista gaza, plasticna folija, termofor ili boca tople vode i peškir. Pre i posle upotrebe obloga kožu ocistite rastvorom sode bikarbone.
Zagrejanim uljem natopite gazu i stavite na kriticno mesto, prekrijte ga folijom, zatim stavite termofor, omotajte peškirom i držite minimalno sat vremena.Tokom ovog vremena opuštajte se i mirujte.
Oblog možete primenjivati 40 dana. Pre svake upotrebe dodajte dovoljno ulja. Oblog uvek ugrejte pre upotrebe.
Promeni li ulje boju ili miris, napravite novi oblog.
Kako odabrati najzdravije posude za vašu kuhinju
Jedan gutljaj iz plasticne caše – i znate da pijete više od caja. Iako caša izgleda stabilno, ona to nije.
Jeste li ikad primijetili da je suho voce, koje je ostalo dugo u plasticnom pakovanju, poprimilo okus plastike?
To je zbog toga da ioni hrane i ioni plastike pocinju medusobno reagirati.
Izbjegavajte dodavati toksine u svoju hranu. Ovo su smjernice da odaberete - i koristite – zdravo posude.
Kvalitetno posude pomaže da ostanete u dobrom zdravlju i poboljšava okus hrane.
Nije bez veze da se samo staklene i keramicke epruvete koriste u kemijskim laboratorijima, gdje materijal epruveta ne smije utjecati na rezultate eksperimenta. Staklo i keramika su inertni i nereaktivni.
Slijedeci put kada kupujete posude za svoju kuhinju, uzmite u obzir reaktivnost posuda i kuhinjskog pribor, i kada je to moguce, odaberite inertno ili nereaktivno posude.
Na drugom mjestu je posude i pribor od umjereno reaktivnog materijala. Po mogucnosti, izbjegavajte posude od visoko reaktivnog materijala.
Reaktivnost hrane
Reaktivnost je tendencija spoja da kemijski reagira s drugim tvarima ili sam sa sobom, oslobadajuci energiju. Hrana i posude mogu medusobno reagirati.
Temperatura utjece na reaktivnost. Kada je hrana vruca, reagira puno brže nego kada je hladna.
Osim toga, neke vrste hrane su reaktivnije od drugih.
Masno, kiselo i voda reagiraju sa posudem puno brže. Na primjer, obicna riža nije toliko reaktivna, ali riža skuhana sa uljem, rajcicom i octom može puno brže poprimiti strane ione.
Upravo zbog toga kvalitetna ulja i ocat prodaju iskljucivo u staklenim bocama koje su nereaktivne.
Ne morate se u potpunosti riješiti plastike. Ali sigurno cete pronaci nacine da smanjite upotrebu reaktivnog posuda u vašoj kuhinji.
Nadamo se da ce vam ova informacija poslužiti u odabiru kvalitetnog i zdravog posuda za vašu obitelj.
Reaktivno posude – nije preporucljivo
Neprianjajuce posude sadrži plasticne polimeri (silikon je jedina iznimka). Zagrijavanjem teflonske tave na temperaturama od 260 do 350 °C polimeri ispuštaju otrovne pare, koje su smrtonosne za kucne ptice, kanarince i papige, i svakako nisu zdrave za ljude.
Iako obicno ne ostavljamo prazan lonac na vatri, to se može lako dogoditi – kako se dogodilo meni prije tjedan dana! Ako se to desi sa loncem od teflona, temperaturna granica bit ce prekoracena.
Neprianjajuce posude se pojavilo 1944 godine. Prije toga da bi izbjegli prianjanje hrane kuhari su stavili više vode ili više masnoce i kuhali na nižoj temperaturi.
To se može primijeniti i danas. Osim toga, zagorjela hrana može se lako oprati.
Preporucujemo da izbjegavate lonce i kuhinjski pribor od teflona.
1. Aluminij
Posude od aluminija ispušta u hranu aluminij, koji je opasan za zdravlje. Lijevani aluminij je stabilniji od obicnog tankog aluminijskog posuda.
Izbjegavajte aluminijsku foliju. Umjesto toga da pecete krumpir u aluminijskoj foliji, ispecite ga direktno na roštilju ili u vatrostalnom loncu sa poklopcem.
Nova vrsta aluminija – anodizirani aluminij (alugus) je nereaktivan i dosta dugotrajan. Medutim, ako ga ogrebete, aluminij postane reaktivan. Zbog toga ne preporucujem posude od anodiziranog aluminija.
2. Bakar
Prednost posuda od bakra je to što dobro provodi toplinu. To omogucuje ravnomjeran raspored topline kod pripremanja hrane.
Posude od bakra brzo se zagrijava i brzo hladi, što omogucuje savršenu kontrolu tokom pripremanja hrane. Dobra toplinska provodljivost posuda je vrlo bitna kod pirjanja.
Posude od bakra ima dva nedostatka – a to su njegova cijena i visoka reaktivnost. Bakar, aluminij i lijevano željezo su reaktivni - što znaci da brzo reagiraju sa namirnicama, posebice kiselom hranom, ispuštajuci ione metala u hranu.
Takvo posude može pokvariti okus i boju vaše hrane, a da ne govorimo vec o tome da unosite u Vaš organizam preveliku kolicinu metala.
3. Plastika
Reaktivnost plastike ovisi o njezinoj strukturi – cim je mekša i fleksibilnija plastika, tim je njezina reaktivnost veca. Na takav nacin, plasticna vrecica puno brže reagira sa hranom nego cvrste plasticne posude.
Polivinil klorid koji se nalazi u plastici, ispušta toksin DEAH, koji razorno utjece na rad hormona. Takoder, plastika sadrži ftalate, koji se akumuliraju u tkivima i štete radu jetre i pluca. Kod testiranja na životinjama, ftalati su štetili radu reproduktivnih organa.
Izlucivanje ftalata iz plastike u hranu se povecava pod mehanickim utjecajem (savijanje, pritisak, žvakanje), pod utjecajem rastvaraca (mast, ulje, slina) i visoke temperature (iznad 30C).
Umjereno reaktivno posude – dobar izbor
1. Nehrdajuci Celik (Inox)
Nehrdajuci celik je najmanje reaktivan metal. Za mnoge ljude posude od nehrdajuceg celika je univerzalan i zdrav izbor. Iz brojne ponude posuda od nehrdajuceg celika najbolji su lonci sa debljim dnom ili posude od kirurškog celika.
U zadnje vrijeme se pojavilo mnogo vrsta posuda od nehrdajuceg celika, ukljucujuci lonce, tave i tepsije.
Odmah nakon kuhanja uklonite hranu iz lonca kako bi sprijecili da ona poprimi okus metala. Ako je posuda od celika dobila ogrebotinu (nakon ribanja sa žicom za posude), ispuštanje iona metala je sve osjetnije.
Najbolje je da uopce ne ribate posude od celika. Ako je hrana zagorjela, posipajte to sa sodom bikarbonom ili jakim sredstvom za cišcenje i ostavite lonac na nekoliko sati. Soda bikarbona ce „odvojiti“ zagorjelu hranu od površine lonca.
2. Ugljicni celik
Ugljicni celik je dosta jeftin i idealan je materijal za vok i za tavu za prženje, jer odlicno provodi toplinu. Da posude ne zahrda, pripazite da ga dobro osušite i držite na suhom mjestu.
3. Gus (lijevano željezo)
Posude od lijevanog željeza je dobro za pripremanje palacinki i pogacica te pirjanje povrca. Nemojte pripremati juhu ili bilo koju tekucu ili kiselu hranu u posudu od lijevanog željeza, jer takva hrana reagira sa ionima željeza.
Inertno i ne-reaktivno posude – odlican izbor
1. Emajlirano posude
Emajl je u stvari staklo, tehnološkim postupkom „prilijepljeno“ uz metal. Postoji nekoliko brandova kvalitetnog emajliranog posuda, kao što su Le Creuset, Chantal itd.
Jedini nedostatak je to da je kvalitetno emajlirano posude dosta skupo. Ali ako ga dobro cuvate, kvalitetno emajlirano posude ce trajati godinama, dok ce jeftino emajlirano posude koje ima vrlo tanak sloj emajla brzo popucati – i zbog toga jednostavno ne vrijedi Vašeg novca.
Kada emajl popuca, obavezno ce pronaci put u Vašu hranu, a metal ispod emajliranog sloja ce reagirati sa hranom. Zbog toga ako ste u mogucnosti, kupite skuplje i kvalitetnije emajlirano posude.
2. Staklo
Stakleno posude, kao i vatrostalno posude za pecenje, je inertno i ima pristupacnu cijenu.
Svakako preporucujemo stakleno posude kao zdrav izbor za vašu kuhinju.
3. Bambus
Kuhace i štapici za jelo od bambusa ili bilo kojeg drugog drveta su nereaktivni, zdravi i imaju pristupacnu cijenu.
4. Glineno i keramicko posude
Glineno i keramicko posude je inertno. Osim toga ono ispušta far-infrared toplinu, najbolju i najzdraviju toplinu za pripremanje hrane, koja takoder daje jelima cijeli spektar finih okusa.
Takvo posude se obicno koristi za pecenje ili dugo ukuhavanje hrane. Glineno i keramicko posude je vrlo lijepo, ali je krhko. Zbog toga je potrebno pažljivo rukovati sa njim.
5. Papir
Papir ponekad može biti koristan. Aluminijske forme za pecenje ili teflonske tepsije možete prekriti papirom za pecenje i na takav nacin neutralizirati njihovu reaktivnost.
Papir takoder možete koristiti za pohranu namirnica i hrane umjesto plasticnih vrecica.
6. Silikon
Smatra se da je posude od silikona inertno i može se koristiti do temperature 220 C. Ako se temperatura prekoraci, silikon se pocinje topiti, ali pri tome ne ispušta toksicnu paru.
Silikon je jedini nereaktivni neprianjajuci materijal. Silikon je sinteticka guma, iz koje se sada proizvode tepsije za pecenje, forme za muffine, lopatice za kuhanje, razvijace i td.
Silikonsko posude je otporno na toplinu (do 220C), fleksibilno, lako je za cišcenje i može ici direktno iz pecnice u hladnjak ili zamrzivac.
Mast je mnogo zdravija za prženje hrane od ulja
Životinjska mast je dokazano zdravija od ulja
U poslednje vreme veoma je teško odabrati masnocu za pripremanje hrane, jer imamo mnogo više izbora.
Medutim, koja masnoca je najzdravija za spremanje hrane? To je predmet debate vec godinama, a vecina potrošaca je u najmanju ruku zbunjena. Nije ni cudo, kad smo bombardovani sasvim oprecnim informacijama o tome da li su i koje masnoce dobre za naše zdravlje.
Problem je u tome što se zagrevanjem masti i ulja menjaju i proizvode hemikalije koje se povezuju sa povecanim rizikom od srcanih bolesti i kancera.
Na primer, maslinovo ulje koje je u hladnom obliku prakticno lek, ima vrlo nisku tacku dimljenja, kada menja svoj sastav, dok su neka druga ulja manje osetljiva na visoke temperature.
Naucnici vec dugo smatraju da je suncokretovo ulje daleko bezbednije jer pocinje da se “dimi” tek kad dostigne više od 225 stepeni Celzijusa, dok je u slucaju maslinovog ulja to izmedu 160 i 190 stepeni Celzijusa.
Grupa istraživaca BBC televizije odlucila je da u saradnji sa De Monfort univerzitetom ispita koja ulja su najzdravija za pripremu hrane. Ispitano je ulje od suncokreta, biljno ulje, ulje kukuruza, hladno cedeno ulje uljane repice, maslinovo ulje (rafinisano i ekstra devicansko), puter, gušcija mast i svinjska mast.
Uzorci su nakon spremanja hrane na svakoj od ovih masnoca poslati u univerzitetsku laboratoriju gde je profesor bioanaliticke hemije Martin Grutveld analizirao njihov sastav.
Otkrica su u najmanju ruku iznenadila istraživace. Recimo, ispostavilo se da je kuvanje na suncokretovom ulju, uprkos dosadašnjim saznanjima, najgora opcija i od njega se pokazala mnogo bolja do nedavno “demonizovana” svinjska mast.
Naime, kada se masnoce i ulja zagrevaju do visokih temperatura, oni ulaze u proces oksidacije: reaguju sa kiseonikom iz vazduha i formiraju supstance medu kojima su aldehidi i lipidni peroksidi. Slicno se dešava i na sobnoj temperaturi, ali daleko sporije.
Problem leži u pomenutim aldehidima. Cak i udisanjem ovih supstanci u malim kolicinama, a kamoli konzumacijom, povecavamo rizik od kancera i srcanih bolesti.
“Otkrili smo da polinezasicena ulja, poput kukuruznog i suncokretovog, stvaraju najviše aldehida”, objašnjava profesor Grutveld.
“Nema niceg lošeg u tim uljima, dok ne pocnete da ih zagrevate”.
Grutveld je cak našao dva ranije nepoznata aldehida u uzorcima hrane pržene u ovim vrstama ulja, što znaci da je toksicnih sastojaka mnogo više nego što se ranije mislilo.
Za razliku od njih, maslinovo ulje i hladno cedeno ulje uljane repice proizvodili su daleko manje aldehida, kao i puter i gušcija mast. Razlog leži u tome što ove masnoce sadrže mnogo više mononezasicenih i zasicenih masnoca, što ih cini mnogo stabilnijim na visokim temperaturama.
U svakom slucaju, životinjske masti su daleko bolje za termicku obradu hrane u odnosu na ulja.
“Kad bi trebalo da biram izmedu masti i suncokretovog ulja, uvek bih izabrao mast”, kaže Grutveld.
Stablo s 40 razlicitih vrsta plodova
U nizu postojecih hibridnih vocki, ona koju je stvorio kipar sa Sveucilišta Syracuse, Sam Van Aken, pod imenom “stablo s 40 vrsta plodova”, doista zaslužuje posebnu pažnju. Vecinu godine stablo izgleda uobicajeno, ali u proljece se pojavljuje cvijece u citavom nizu ružicastih, grimiznih i bijelih tonova. Zatim, od srpnja do listopada, rada 40 razlicitih vrsta koštunicavog voca, ukljucujuci bademe, marelice, trešnje, nektarine, šljive i breskve.
Do ovog postignuca dospio je zajednickim cijepljenjem nekoliko razlicitih vrsta voca, ukljucujuci domicilno, naslijedeno i antikno voce, od kojeg su neki primjerci stariji od 100 godina.
Njegov glavni izvor bio je vocnjak na Državnoj poljoprivrednoj eksperimentalnoj stanici New York koji je unajmio kad je cuo da ce biti porušen. Nakon što bi tijekom odredenog vremena cvjetalo 250 razlicitih, medusobno povezanih vrsta, on bi svaku nakalemio na korijensku strukturu jednog stabla. Kad bi njegovo “radno stablo” dostiglo starost od oko 2 godine, on bi na stablo unio još varijeteta u obliku odvojenih grana, tehnikom koju zovemo “cip – cijepljenje”. Grancica koja na sebi nosi pupoljak umetne se u rez na “radnom stablu” i ucvrsti se. Nakon što preko zime rez zacijeli, grana postaje tek jedna normalna, obicna grana na stablu koja se podrezuje kao što je uobicajeno.
Do sad je posadeno 16 “stabala s 40 vrsta plodova” i svako je staro oko 5 godina. Izabrao je koštunicavo voce jer je ono razvilo mnoštvo varijeteta koji su medusobno kompatibilni.
“Cijepljenjem razlicitih varijeteta odredenim vremenskim redoslijedom, mogu doslovno oblikovati nacin na koji ce cvjetati odredeno stablo. Ljudi koji imaju ovakva stabla, rekli su mi da im ono daje savršenu kolicinu i raznolik izbor voca”, rekao je Aken.
https://www.youtube.com/watch?v=ik3l4U_17bI