Madlen Olbrajt i CIA osnovali Haški tribunal!
Ricard Goldston, prvi tužilac Medunarodnog suda u Hagu, o pravdi koju deli ovaj tribunal U „San Francisko Kroniklu“(12. 11. 2013) je rekao:
„Medunarodna krivicna pravda, sve je to politika…“
Drugi Amerikanac, Endi Vilkokson, istraživac rada suda u prestonici Holandije, trag o „ideji“ za sudu, na kome bi bili kažnjeni Srbi kao „loši momci“, našao je na sajtu „foia.cia.gov“ u dokumentu naslovljenim „Yugoslavia Policy Options“ od 1. februara 1993. U papirima sa kojih je nedavno Klintonova predsednicka biblioteka skinula oznaku tajnosti jasno piše da je tribunal zamisao CIA. U dopisu od 1. februara stoje procene americkih obaveštajaca kako bi razlicite zemlje reagovale na ideju osnivanja ovakvog Tribunala.
Prema ovoj analizi, zapadni Evropljani bi trebalo da podrže Tribunal. Moskva bi se tome protivila, a muslimanske države bi odobrile Tribunal za ratne zlocine. CIA iznosi i svoje zapažanje:
„Ravnopravno krivicno gonjenje muslimanskih prestupa u Bosni, medutim bi se smatralo kao naklonost prema Beogradu.“
Vilkokson dalje u studiji „Srebrenica – Ružna istina“ navodi govor Gabrijele Kirk Mekdonald, bivšeg predsednika suda u Hagu, za govornicom Vrhovnog suda SAD u Vašingtonu. Ona je 5. 4. 1995. imenovala Medlin Olbrajt za „majku Tribunala“.
„Mi smo imali velike koristi od podrške zainteresovanih vlada i pojedinaca kao što je sekretar Olbrajt… Zaista cesto govorimo o njoj kao o majci Tribunala.“
Ricard Holbruk za „Bi-Bi-Si“, 9. septembra 2003. kaže: „Kada me je predsednik Klinton vratio u Vašington da preuzmem pregovore za Bosnu, shvatio sam da je Tribunal za ratne zlocine ogromno i dragoceno sredstvo. Koristili smo ga da bi dva najtraženija ratna zlocinca u Evropi, Karadžica i Mladica, držali van Dejtonskog mirovnog procesa i upotrebili smo ga da opravdamo sve što je usledilo.“
Nekadašnji portparol NATO Džejmi Šej na Konferenciji za novinare 28. maja 1999. u Briselu, u jeku NATO kampanje na Srbiju, bio je izricit: „NATO zemlje su obezbedile finansije za uspostavljanje Tribunala, mi smo medu vodecim finansijerima.“
Prema Šeju, „bez NATO zamalja ne bi bilo ni Medunarodnog suda pravde, niti bi postojao bilo kakav medunarodni krivicni sud za bivšu Jugoslaviju, jer su zemlje NATO, pre svega uspostavile ova dva tribunala, finansiraju ove sudove, koji podržavaju njihove aktivnosti“.
KADA su Englezi, pocetkom jula ove godine „gurali u SB UN“ rezoluciju o srpskom genocidu u Srebrenici, ovdašnju javnost su ubedivali da je to, što u britanskom dokumentu piše genocid, u stvari formalnost koju su sudovi vec ustanovili i koja ne može imati pravne posledice na terenu u Bosni. Kako se objašnjavalo i u Njujorku ali i u Beogradu, RS je ustanovljena Dejtonskim sporazumom i formulacije iz predložene rezolucije u kojoj se na desetine mesta pominje rec „genocid“ ima „jubilejsko znacanje“ buduci da se obeležava dve decenije od dogadaja.
Na sajtu „Vikiliksa“ pod oznakom Sarajevo, nalazi se dokument koji govori da je termin „genocid“ izuzetno mocno oružje americke politike u Bosni ali i da ga zasad Amerikanci cvrsto drže pod svojom kontrolom.
Prema istim izvorima, „bošnjacki politicki lideri, predvodeni Harisom Silajdžicem, poceli su prodornu kampanju za ‘specijalni status Srebrenice’, u suštini pozivajuci na njeno otcepljenje od Republike Srpske (RS). Oni su, takode, podržali masovnu emigraciju Bošnjaka povratnika iz Srebrenice, tvrdeci da su uslovi tamo bili nepodnošljivi“.
CIA dalje citira Silajdžica, koji navodi da „Srebrenica zaslužuje poseban status jer je bila kao Aušvic gde su dovodeni ljudi da bi bili ubijeni“.
Silajdžicevi argumenti su izloženi detaljno u dokumentima.
Prema Silajdžicevim recima „izricanje presude Medunarodnog suda pravde obezbedilo je novu pravnu osnovu, sa koje ce se retroaktivno preispitati uslovi ‘Dejtona'“. On je rekao da Srebrenica nije „kao bilo koje drugo mesto; genocid se desio tamo“.
U sledecoj depeši Silajdžic govori da je bio u stanju da prihvati da Srebrenica bude u sastavu RS u Dejtonu, jer nije bilo „zvanicne odluke“ 1995. godine da se genocid dogodio 11. jula 1995. godine u Srebrenici. Silajdžic planira da „iscrpi sva zakonska sredstva da revidira rezultate genocida“. Prema njemu, „moramo da promenimo strukturu i Ustav, koji su kreirani kao direktan rezultat genocida“.
Muslimanski lider je izjavio da je „Dejton“ formiran nužno pod pritiskom Miloševica, Tudmana i medunarodne zajednice, ali RS ne može ostati kao što jeste; inace ce legalizovati genocid. „Morali smo da potpišemo ‘Dejton’ sa pištoljem uperenim u naše glave“, rekao je on, a CIA dojavila u Vašington.
Jedan od dokumenata govori da je „cilj Silajdžica jasan. On nastoji da koristi presudu Medunarodnog suda pravde kao osnov za eliminaciju Republike Srpske“. Drugi izvor citirao je Silajdžica, koji je otvoreno izjavio da je „Republika Srpska proizvod genocida, da je treba ukinuti“. Prema tim izvorima, Silajdžiceva strategija ima za cilj da dodatno raspaljuje bošnjacko muslimansko mišljenje ovde, cime se pažnja SAD i medunarodne zajednice fokusira na njihove žalbe.
„Mi smo iskreno zabrinuti zbog radikalnih ideja koje Silajdžic uspešno seje ovde medu Bošnjacima“, kažu operativci ove agencije. Dokument takode razotkriva eksploataciju i manipulaciju preživelih clanova porodica žrtava masakra od strane režima u Sarajevu.
U depeši koja izveštava o protestu protiv posete americkog ambasadora Memorijalnom centru u Potocarima, koji je organizovala NVO „Majke Srebrenice“ na celu sa Hatidžom Mehmedovic, istice se da „bošnjacki politicari cesto manipulišu i koriste patnju majki srebrenickih žrtava, koje nemaju sofisticirano razumevanje sistema krivicnog pravosuda u BiH, a kamoli medunarodne sudske prakse“.
TESTIRANJE PRAVDE
Amerikanac Vilkokson testirao je „pravdu“ koja se deli u Hagu postavljajuci retoricno pitanje da li bi ovaj sud eventualno mogao da optuži pilote NATO za njihove kolateralne greške u kojima je u bivšoj Jugoslaviji 1999. stradalo hiljade ljudi. Odgovor na ovo pitanje Vilkokson je našao u recima Lestera Mansona, direktora komunikacija Komiteta za medunarodne odnose Predstavnickog doma Amerike u kanadskom listu „Nešnl post“ 22. maja 1999. godine: „Verovatnije je da vidite kako se zgrada UN demontira ciglu po ciglu koje bacaju u Atlantik nego da vidite da NATO piloti idu pred UN Tribunal.“