DUŠA

[STEPSKI VUK]

Ništa se slučajno
ne događa
Odavno je pisana
moja i tvoja pustolovina
u pijesku pustinje
koja vječito
od vjetra strahuje
I mi se uzalud molimo vojskama
što harače travnjake
u zatonu




Ti misliš
da su noću sve ptice uprogonstvu
Ali ja znam
čitava jata stražare
za moje i tvoje staze
na obronku
Jer je tako
Pisano

[STEPSKI VUK]

Reći ću ti mila
dok spavaš i upijaš moj pogled
u raskoš svoje mladosti

Reći ću šapatom
da ti ne probudim masline
ispod nasmejanih veđa

Napisao sam ti pesmu
po prvi put

Ovu pesmu

Voleo sam mnoge
ali tebe možda najviše

Ko bi ga znao

I zamoliću vetrove
da ti niz cvetove i šume
sakriju ovu pesmu pod haljinu

Naći ćeš je tamo

Siguran sam

Onoga dana
kad staviš nebo pod svoja krila
i sklizneš mi niz mokar obraz.

[STEPSKI VUK]

TO je ljubav

i svjetlo dana
i tama noci
i osmjeh srca
i jecaj duse
radost u tuzi
i snovi kad se ruse
placem-dozvoli da suze prolijem
strepim jer ljubav se u srcu krije
letim jer nosi me dusa ljubavi
naslonjene glave na ramenu tvom
pusti me suteci da ti pricam pjesmu
ocima da te ljubim
srcem sapucem rijeci ljubavne
pusti daskom vjetra da te prigrlim
pusti da snovi odnesu nas u vode duboke
poleti samnom u nebeske visine
dozvoli da moja dusa te voli
i neka ,nek samo boli
ionako mozda jos sutra nema me
u srcu za tebe ljubav ostace
zaboravit nikada necu
proljece kojeg donese ti u dusu mi
strepnju,radost,ceznju i zelju
i zivot duse koja mrtva bi...
hvala ti ljubavi!
A ja mozda oplakujem sve zaljubljenike nesretne
sva nadanja,ocekivanja,tuge i prastanja
svako ''volim te"ocekivano na ovom svijetu
svako "mrzim te"i umiranje nada
u mom srcu dovoljno je ljubavi
za sve nesretnike ovoga svijeta
koji ni svjesni nisu da je i nesreca tako lijepa

[STEPSKI VUK]

Setnja stazom sjecanja dobro dodje ponekad. Prisjeti se covjek nekih lijepih slova ispisanih srcem i dusom, ljubavlju i srecom. Prisjeti se i onih ispisanih tugom i razocaranjem, bijesom i boli. I sve to prisjecanje ispuni ga izuzetnim zadovoljstvom. Jer zivi. Jer osjeca. Jer dise.

Plaho
i njezno
brisem prasnjava ogledala mojih puteva
i pitam vrijeme:
Zasto tako nijemo
prolaze dani...

[STEPSKI VUK]

Ti to mozes
ti to zelis bezuvjetno.
tako si nakanila
kad si srce objesila na jarbol
da vijori.
Prestani se tjesiti
otvori oko i vjeruj
izmedju trepavica i suza
stane jedan cijeli svijet
njega ti ne moze
niko , i bas niko
uzeti

[STEPSKI VUK]

 U raskopcanoj kosulji mjeseca,
snovi izazvani tonovima,
rijeci bez kraja i oblaci snova.
Vladas mojim zeljama

[STEPSKI VUK]

Zaboravit nikada necu
proljece kojeg donese ti u dusu mi
strepnju,radost,ceznju i zelju
i zivot duse koja mrtva bi...
hvala ti ljubavi!

[STEPSKI VUK]

Neko drugo more
jutrom Ti osviće pod oknima.

Neka druga ruka
u snu Ti kupine na
dlanu prinosi.

Neko drugo lice u
Tvojoj bistroj se zeni
ogleda.

Neko drugo uho iz
sna Tvoga
muziku za svoje uho
izbira.

Neka druga senka vitku
Tvoju senku podnevom
dotiče.

Ali niko drugi u Tvom
snu
ne usni
a da u
budnom oku
osvane.

[STEPSKI VUK]

Srce, okus života

Srcem smo vezani za sebe i obavezuje nas na sadašnjost, jer srce ne kuca unaprijed i ne zastajkuje. Ono nas prati, više od sjene koja često zaostaje i nestane. Srce je stvarno, sjena je nestvarna. Srce je od krvi i mesa, a sjena je iluzija duše. Srce je istina, sjena je varka.

[STEPSKI VUK]

Bila je tako lepa one veceri
i tako vedrih ociju.
U smionoj igri dopustila je
da joj skinem s ramena
belu maramu.

A kada je noc spustila preko nas
svoju crnu zavesu,
postao sam jos odvazniji.
No onda mi se istrgla
i rekla" Pricekaj- do sutra!"

Drugog dana, kada sam je sreo,
bila je jos divnija.

I ja joj- uzdrhtavsi od srece-rekoh
sto mi je obecala.
No ona mi je na to odgovorila
"Mutne reci sto se kazuju u noci
gube danju svaki smisao!"

I nasmesivsi se blago rece mi
na odlasku: Budi strpljiv
i ne gubi nade nikada!"

[STEPSKI VUK]

Znas li da cijeli svijet je nas
Samo rasiri ruke svoje.
Ne boj se nista preveliko nije
sve mozes imati sirinom duse svoje.
I nedaj vremenu da ti ukrade
tvoje sadasnje i buduce snove.
Nasmij se kisi, vjetru, oluji
zapjevaj pjesmu sto Ljubav se zove

[STEPSKI VUK]

I nebo da ti oprosti grijehe ja ću se moliti
Ni jedna kletva od mene neće za tobom krenuti


Boliš me dušo, boliš me tugo, boliš me ljubavi
Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim
Boliš me dušo, boliš me tugo, boliš me ljubavi
Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim
Da te zaboravim, dušo, da te zaboravim


I noćas nemam nikog da ljubim, da mu se radujem
Ni sunca nemam u ovoj zimi, srce da ugrije

I opet da te vidjeti mogu, što bi ti rekao
Ako sam ikad ljubio ženu, tebe sam ljubio

[STEPSKI VUK]

I nebo da ti oprosti grijehe ja ću se moliti
Ni jedna kletva od mene neće za tobom krenuti


Boliš me dušo, boliš me tugo, boliš me ljubavi
Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim
Boliš me dušo, boliš me tugo, boliš me ljubavi
Nema te pjesme, nema tog vina da te zaboravim
Da te zaboravim, dušo, da te zaboravim


I noćas nemam nikog da ljubim, da mu se radujem
Ni sunca nemam u ovoj zimi, srce da ugrije

I opet da te vidjeti mogu, što bi ti rekao
Ako sam ikad ljubio ženu, tebe sam ljubio

[STEPSKI VUK]

vidio noćas tebe
sam na rubu
uma svog

sanjao sam
kako te gledam
sad kad te nema

svjestan sljepila
grabim sliku
odraz prošlosti

namjeran treptaj
slijepog oka

ne vidim te
samo trenutak
u odrazu slike

[STEPSKI VUK]

Milici za njenih sto lica....

Ništa se slučajno
ne događa
Odavno je pisana
moja i tvoja pustolovina......

[STEPSKI VUK]

Milan Rakic svojoj voljenoj Milici

....Sume bokori cvetnog jorgovana,
i noc zvezdana treperi, i zudi
za bajnu ljubav, svetu Bogom dana.
Dok mesecina nasmejana bludi,
sume bokori cvetnog jorgovana.

U takvu noc je, pozudnu i strasnu,
Izolda nekada cekala Tristana.
Bude se groblja uz kuknjavu glasnu
i secaju se prohujalih dana.
U takvu noc je, pozudnu i strasnu.

Noseci sobom lestvice od svile,
starinski vitez, pun vere i nade,
hitao zamku svoje verne Vile,
i pevao joj strasne serenade,
starinski vitez pun vere i nade!...


_________________

[STEPSKI VUK]

Od kada ništa
napisao nisam
Toliko loma oko mene
i u meni
a ja ko ugljenisan

Od kad
kroz srce svog pera
riječ ne izustih
niti se nasmijah
nit suzu pustih

Kao da su presušile
sve moje želje
kao da su usahli
svi moji snovi
dok moja barka
mrtvim morem plovi

Kad bi me htio
bar jedan stih
opet bih bio
onaj stari novi
koji svoju dugu
srcem lovi

[STEPSKI VUK]

Tisina se uplela u mrezu zaborava.
Digla je sidro novim sumnjama tamo gdje prestajem
ja a pocinjes ti.
Na obrisima vjecnosti gdje i razlozi postaju nebitni.
Tisina je samu sebe umnozila.

[STEPSKI VUK]

Ljubavi, kako me divno svojim obalama slijediš
i znam da sam vrela rijeka u tvojim bokovima.
Dočekuješ me i šapatom mirnih bradavica grliš,
a njihovim sjajem, ispod nebeskih uzvisina štitiš.


Nemoj me nikada ispraćati, jer ću uvijek dolaziti
i svoje zlatno klasje na tvoja polja polagati.
Zato te i želim zauvijek i da ni na tren ne utrneš,
već u svjetlu mojih očiju, cvrkutom ptica sijevaš.


Hoću da spavam u tvojim ljubljenim rukama
i udišem zanosne mirise nježnih poljubaca.
Ne želim daleko od tebe, ljubavi moja, već u tebi
mojoj duši, od svog srca izgraditi svoj svijet.


U takvoj radosti svojih usana tvoje usne ispuniti,
nijemo te promatrati i živom vatrom u tebi izgarati.
Ljubavi, ti si sva moje nebo i kada te pogledam,
moja misao iz pepela slatke osjećaje stvara.


Nemoj  me nikada očekivati, jer nikuda neću otići,
uvijek ću se u tišini tvoga  bića zorom pojavljivati.
A noć ljubavi, ona će me k tebi sa sobom dovesti,
jer ćeš me šapatom mirnih bradavica dozvati.

[STEPSKI VUK]

Što nas to vezuje?
Korijen istoga stabla,
grane raširene,
kiše?
Svjetovi daleki,
što su s onu stranu,
srca otkucaji,
ljubav,
snovi oživljeni?
Skamenjen,
U otkriću stojim.