DUŠA

[VUČICA]

Došao si u moj život
tiho, iznenada,
kao Sunce u
vrijeme snjegova...
I naslikao boje
u svom mom sivilu...

[STEPSKI VUK]

Kad me umor savlada,
okrenem se tebi
i šutim.

Ležim tako,
dok tvoj obris
iz sazviježdja ne dodje.
Tada, moje sjećanje,
preraste u misao
i otkrijem,
da si poput , morske pjene,
preplašena.

Ćutim te,
a ti , smirena,
u meni snivaš.

[VUČICA]

[STEPSKI VUK]

Možda treba ambis preći
premostiti strah litice
prema novoj, boljoj sreći
poput zvijezde krilatice.

Naći sunca među stjenjem
grijati se na dnu pakla
otvrdnuti međ kamenjem
prkoseći bilom stakla.

Možda sutra tako nov
nadnjeću se nad životom
i s pregršću mrtvih snova
zablistaću svom ljepotom.

Možda treba samo malo
da opet se sve povrati
u vremenu što je stalo
brid trenutka da zaplamti.

[VUČICA]

Jedna sasvim obična noć
Iz koje proizlazi
sva moja neobičnost
...I sklonost ka poeziji
Kojoj vična nisam
Da ti se približim
Da te dotaknem
Riječima...
Jer, od dlana si
udaljen kilometrima
neostvarenih želja
odlaganih mogućnosti
uzavrelih potreba
I onda pokleknem
Pod moćnom nemoći
Pogledam u Nebo
I dahom uputim
Jedno nedostajanje
Da ga vjetar odnese
Pravo u tvoju misao...

[STEPSKI VUK]

Postoji osobiti oblik posjedovanja, a taj je najsavršeniji, koji nas ostavlja slobodnima, bez ikakve sjene obveze, kada uvijek samo primamo, a nikada ne dajemo, ili ako dajemo, dajemo samo ono čega imamo napretek.

[VUČICA]

Sve što želim ovog trenutka si ti,
čežnjo moja isklesana mojim snovima,
ljubavi moja nepoznata,
ali ipak tako srcu draga...
Sve što želi moje srce je to,
da mu tiho šapućeš
nježne riječi,
da mu kažeš koliko ti značim,
da mu pokažeš koliko me voliš...

[STEPSKI VUK]

Dodji i poljuljaj taj brod usnule nade. Pokreni lavine davno zaboravljenih poljubaca. Uzdigni ono malo preostale svjetlosti sa dogorjele svijece. Pokazi da jos postoji jedan trag u beskrajnom plavetnilu jutra. Pogledom uspavaj jedno razigrano srce obasjano tisinom. Poigraj se sa osjecajima onako kako najbolje znas. Nemoj slusati vjetar koji te skrece sa puta beskonacnosti, slobodnim koracima uputi se po zrakama svjetlosti.

[VUČICA]

Nekad u svom životu sretneš nekog posebnog...nekog tko je više od prijatelja...nekog kome se diviš... nekog za koga ti srce kuca kad pomisliš na njega...za mene taj netko poseban si TI ♥ hvala ti što postojiš....

[STEPSKI VUK]

Dar na staklu - smrznuti cvijet.
Magla se pretvara u snijeg i
dotiče mi lice bodljicama sitnih
poljubaca. Kroz mrak svjetlucaju
božićni ukrasi. Hitro promičemo
još pustim gradom - kao da smo
iz neke druge priče.

[VUČICA]

Ne gledaj na ljepotu varljiva je
..Ne gledaj na bogatstvo prolazno je
..Gledaj na nekoga ko te zna nasmijati..
Dovoljan je samo jedan smješak
da se tvoj oblačni dan ravedri..

[STEPSKI VUK]

Kažeš mi da se bojiš ljubavi. Zašto se bojiš, malena moja?
Bojiš li se sunčeve svjetlosti? Bojiš li se plime?
Bojiš li se zore!? Bojiš li se dolaska proljeća? Zašto se bojiš ljubavi?
Znam da Te malo ljubavi neće zadovoljiti? Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene.
Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo.
Mi želimo sve. Mi želimo potpuno.
Kažem, da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od božijih sjenki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svjetlosti.

Ne boj se ljubavi. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. treba da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi.
Slušaj: Danas sam ja u zatvoru želja. to su želje rođene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godišnja doba.
Možeš li biti sa mnom u mom zatvoru, dok ne izađemo na svjetlo dana. Hoćeš li biti pored mene,
dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo slobodno ići do vrha. Sada približi čelo.
Približi svoje ljupko čelo, tako, tako bog Te blagoslovio. Bog Te sačuvao, voljena saputnice moga srca.

[VUČICA]

Imam misao o tebi i nosim je na dlanu .
U svakoj njenoj kapi tvoja kosa sjaji .
Imam poljupce mjesečine za tebe .
Svaka njena zraka moj je dodir u tebi .
Tvoje meko tijelo imam u sebi
...i nad nebom tvoje bistre oči imam ,
a za česte šetnje sto ih ispod duge nosim
u vjecnom trajanju poljubaca te imam .

[STEPSKI VUK]

Da samo znaš što sam prošao ja
Bezbroj ljudi, bezbroj gradova
Koliko riječi u vjetar sam prosuo
Dok nisam te upoznao
Koliko promašenih ljubavi
Koliko nade da odnekud doći ćeš ti
Da ću te pjesmom zaprositi:
Žena budi mi ti...
Dok ljubavi smo se smijali
Ja i prijatelji moji svi
Dobro znam, svi smo potajno maštali
O ovom što sad daješ mi ti
Sad neznam kako ti objasniti
Zašto tako sam siguran da si to ti
Pa ću te pjesmom zaprositi:
I od ovog časa, vjeruj mi
Život ću svoj tebi ja posvetiti.....

[VUČICA]

Meni je dosta..

Da me utopiš u svoju Dušu
...da postanem sklad
satkan od nemira,
sjenki i svjetlosti,
uzdaha i jecaja,
buke i tišine....

Meni je dosta...

Da me useliš u svoje Srce,
da s tobom letim,
do zvijezda me donesi,
nebom me pronesi...

I meni, dosta je....

[STEPSKI VUK]

Poklanjam ti svijetlost, sto prolazi kroz plave morske dubine i otvara ti vrata od mog srca, sto skriveno je u tim prostranstvima svijetla ...

Poklanjam ti zelju i strpljenje da ih cuvas grudima dok ne budu dovoljno jaki da te povedu putevima kojima zelis da krenes ....

Poklanjam ti kisu da sakrije suzu, koja bi nekada mogla da krene kad tuga obasja tvoje lice, iako si ti jaka znam ja to, ali ipak poslat cu ti svoj dlan da sakrije tvoje lice dok places u svojoj tisini ...

Poklanjam ti zvijezdu da te cuva kad ja nisam tu i da te uvijek prati da ne lutas sama dok trazis puteve svoje sudbine ...

Poklanjam ti sapat kojim se otkljucavaju snovi ...

Poklanjam ti vjetar ako ponekad pozelis da pobjegnes odavde da te odnese tvojoj zelji, koja ce bar na trenutak tvoje snove da pretvori u stvarne iluzije ...

Poklanjam ti trenutak, tvoj trenutak, da zastanes i pogledas iza sebe, da odredis smijer svog kretanja i da se ne izgubis u toj trci za vremenom ... Da me bar jednom poslusas i malo se odmoris ...

Poklanjam ti tajnu da se utopis u njenoj sjenci i da je cuvas vjecno u svojim uspomena ...

I na kraju ... Poklanjam ti na dlanu jednu kap nade, malenu ali dovoljno veliku da napise zelju, nju moras da pozelis sama, a ja zelim da ti se ona ostvari ...

[VUČICA]

Krijem te u snovima mojim
jer do njih nitko ne dopire ....
.. krijem te tamo gdje
nitko do sad bio nije
ako i odeš u njima ćeš ostati ..
... jer snove mi nitko ne može ukrasti ....

[STEPSKI VUK]

Mi se čudno razumijemo
ko dva bola, ko dva vala
ko dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nijemo
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.

O tebi su pitalice
od vjekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dječačkih nagadjanja.

I svi stari snovi, evo
polagano nadolaze
ko da ide vrijeme tavno
Svaki gest tvoj ja sam snijevo,
znam napamet tvoje fraze
Svaku riječ sam čuo davno

[VUČICA]

Ako se sretnemo u nekom novom životu

Ako se sretnemo u nekom novom životu,
necu Ti oprostiti za sve besane noći
i nedovršene snove u njima.
...

Necu Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje pored mora
i nedovršene priče o lijepim iskustvima.
Dobro znaš da volim da Te slušam.


Necu Ti oprostiti  sve
kratke ostvarene kavice
i nedovršene priče o životu.
U tome smo uvijek bili dobri!


Ako se sretnemo u nekom novom životu,
necu Ti oprostiti za neostvarena
putovanja u nepoznata mjesta
gdje su drugačiji ljudi i običaji, ljepota i predjeli.
Znaš da oboje to volimo!


A više od svega,
ako se sretnemo u sljedećoj reinkarnaciji,
necu Ti oprostiti

VRIJEME kad nismo bili zajedno.

Znaš da nam ga je uvijek bilo malo!

[STEPSKI VUK]

Prevalih preko glave
mnogo toga,
u luci nadanja sam,
živim u drugom svijetu
a nisam se odrekao prvog.

Tražim pristanište,
realnost lišena je tajni
i sve se zna...zauvijek tvoj.

Jurim za slobodom,
pod nogama se ljulja
i nađoh se
u predvorju beskraja
gdje ugledah
tebe draga moja.

U duši more tuge
i više tajni nema,
sakupljam ostatke
prethodnog života
i sve se zna...
zauvek tvoj.