Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Main Menu

DUŠA

Započeo STEPSKI VUK, 11-05-2010, 17:06:26

« prethodna tema - sledeća tema »

0 Članovi i 13 gostiju pregledaju ovu temu.

VUČICA

‎....i nije važno tko sam
ni odakle stigoh,
ja sam tu
da Ti zavidam rane
ja se budim
...u snovima tvojim
ja bdijem uz Tebe
dok bol se stiša
ja sam stvorena da Tebe volim....

STEPSKI VUK

Kada se pogase sva svijetla i moja gluma prestane
Kada nestanu svi koji su tu iz potrebe
Kada skinem masku koju nosim iz dana u dan
Ostaju četiri zida...I TI U MISLIMA MOJIM

VUČICA

..Šaljem ti dozu moje ljubavi da bi imao sretan dan.
Šaljem ti jedan veliki zagrljaj da ti pokaže koliko te želim za sebe.
Šaljem ti još i jednu veliku pusu da ti pokaže koliko mi nedostaješ...

STEPSKI VUK

Kad nemamo sto podijeliti
na dan dugog putovanja
osim velike ljubavi
kao sto je nasa

Kad imamo samo ljubav
ti i ja , ljubavi moja
od radosti blista
svaki sat, svaki dan

Kad nemamo nikakvo drugo bogatstvo
da ispunimo obecanja
vec samo ljubav
i vjecno vjerovanje u nju

Kad imamo samo ljubav
da ostvarimo cuda
i prekrijemo suncem
ruznocu predgradja

Kad imamo samo ljubav
kao jedini razlog
kao jedinu pjesmu
kao jedini spas

Kad imamo samo ljubav
da siromahe i probisvjete
odjenemo zorom
u svilene ogrtace

Kad poput bezazelenog trubadura
nudimo samo ljubav
u molitvi da bismo ublazili
zemaljske nedace

Kad imamo samo ljubav
da poklonimo onima
kojima je jedini smisao borbe
trazenje svjetlosti

Kad imamo samo ljubav
da trasiramo put
i pobijedimo sudbinu
na svakom raskrscu

Kad imamo samo ljubav
za pregovore s topovima
i nista osim pjesme
da nadglasamo bubanj

Tada cemo iako nemamo nista
osim snage da volimo
steci prijateljstvo
cijeloga svijeta

VUČICA

..Imati osjećaje, a ne pokazati ih
je isto kao i zamotati poklon,
a ne pokloniti ga...

STEPSKI VUK

Reći ću ti kako se zovem
i koliko sam sretan što će šapat
tvoje nostalgije slagati mozaik mog imena
u vremenu koje smo zarobili i okovali,
dok su nam poljupci odjekivali
ovom tišinom - zvanom život.
Reći ću ti svoje ime,
nek te ispuni zaboravom i moj lik u
tvoju sjenu nek pretvori,
kao tihu večer u predvečerje dana
zvanog - dan kada sam te sreo.
Reći ću ti kako se zovem
i slobodno izgovori tu izmišljenu čaroliju
kojom se raspoznaju gluhi,
izgovori i zaboravi ... i:
zaboravom svojim rodi me u sebi,
bez riječi, moje ime izgovaraj:
jedino ljubavlju svojom.

VUČICA


STEPSKI VUK

Kad razmišljam o tebi obuzima me nježnost
veća nego što mogu podnijeti, ponekad,
i zato šutim promatrajući te dok me ne vidiš
i, kao da je kraj godine, bilježim svakoga dana
od čega se sastojiš uplašen da nešto nedostaje:
najprije ti čitava i meni okrenuta licem
na kome su usne, čelo, obrazi i tragovi poljubaca,
dva oka ispod nemirne kose i to bi bilo dovoljno
da nema tvojih ruku koje me grle, zatim vrat,
ramena, grudi i struk djevojčice koja plače,
oblina trbuha poput hljeba toploga
dok zastajem na obali jezera
koje već skriva sjena. Ali ja zatvaram oči
jer ti se stidiš i poželim da te čuvam
kad padne veče, daleko od stvari
koje te bez mene poznaju.
Na satu kazaljka pokriva jedna drugu
i ptica na tvome prozoru
ne uzima više zrno
iz nepoznate ruke.
Ugasi svjetlo, u tami
ne mogu te odvojiti
od sebe sama.

VUČICA

Dok te gledam kako mi pričaš o svemu

Kako se trudiš da mi objasniš da nije sve tako crno...

Iznova i iznova nalaziš novu temu
...
Kažem ti da nastaviš,iako sad to nije važno

Bojim se tišine...

A riječi se nadovezuju jedna na drugu

To beskrajno kolo riječi,koje izlazi iz tebe

Dok prepričavamo događaje,sjećanja...

Dok gledamo jedno drugo kako otvaramo usta dok pričamo

Ali,samo nek se priča,bojim se tišine...

..bojim se da ostanemo bez teme...

..bojim se tih zanosnih pogleda

kojima se potajno gledamo,

pretvarajući se da smo prijatelji

a u istom trenu košmar u glavi...



STEPSKI VUK

Danas bih mogao....
voljeti te kao jučer,
kao sutra,
kao svaki dan.

Danas bih mogao..
otići daleko.....puno dalje
no što je vrijeme,
puno dalje no što oči dosežu.

Danas bih mogao
pružiti ruku
niz krizaljku zbunjenog
srca
i dotaći zlatnu ribicu za sreću.

Danas bih napokon mogao
probuditi se sretan
kad sam već tebe sanjao
i tvoje usne snom ljubio!

Sve bih danas mogao
jer danas je dobar dan :
za herojski život običnog tempa,
za ljubav i poneki poljubac
što ga tamo daleko
na tvoje čelo
smješta povjetarac....
ušuljavši se izmedj´ zavjesa
nošen mojom željom....
i srebrnom trakom mjeseca!

VUČICA

Sedmi cvjetak najljepši miris ima.
Sakriven, duboko... ispod sviju gore,
on u tebi spava;
nema neku boju jer se sva boja
ovog svijeta u njegovu sjaju utapa.
Od svjetla i čistote lati ima,
a svaka nebrojene tajne skriva.
Budi ga bar,
zar da takvo blago u tebi bude,
a vječno ostane da spava.
Senada Brčaninović

STEPSKI VUK

Slamam se
pod težinom čežnje,
gorim
za slapovima tvojih snova,
gasnem
za treptajem tvojih očiju...
u njima nalazim
spas duše
i svoje srce
jer ja postojim samo
u plamenu
tvoje ljubavi...
Ti me nosiš u beskraj
svojih svitanja.

VUČICA

Ma, ja sam te izmislila
da bih imala razloga
...da pišem pjesme
i da budem sretna..
To tako ide u životu...
Neko izmisli nekoga,
pa ga zavoli,
pa se zaljubi...
Pa, ga ovaj drugi
poželi...
I eto ti priče...
Eto...
To si ti...
Moja tajna priča...
..sa lijepim početkom..
ali neizvjesnim krajem...

STEPSKI VUK

Ta ljubav
Tako silna
Tako drhtava
Tako nježna
Tako očajna
Ta ljubav
Lijepa kao dan
I ružna kao vrijeme
Ta ljubav tako stvarna
Ta ljubav tako divna
Tako srećna
Tako vesela
Drhteći od straha ko dijete u mraku
A tako sigurna u sebe
Ko neki spokojni čovjek u sred noći
Ta ljubav koja je izazivala strah kod drugih
Gonila ih da govore
I primoravala da blijede
Ta ljubav vrebana
Jer te druge mi smo vrebali
Gonjani ranjavani gaženi dotučeni poricani zaboravljeni
Zato što smo tu istu ljubav mi gonili ranjavali
gazili poricali zaboravljali
Ta ljubav cjela cjelcata
Još toliko živa
A sva ozarena
To je tvoja lljubav
To je moja ljubav
Ona koja je bila
To osjećanje je uvjek novo
I nije se izmjenilo
Toliko stvarno kao neka biljka
Toliko drhtavo kao neka ptica
Toliko toplo i živo kao jleto
Možemo oboje
Otići i vratiti se
Možemo zaboraviti
A zatim ponovo zaspati
Pa probuditi se patiti bditi
Pa ponovo zaspati
Sanjati i smrt
Zatim probuditi se osmjehnuti se smijati se
I podmladiti se
Naša ljubav zastaje tu
Tvrdoglava kao mazga
Živa kao želja
Svirepa kao sjećanje
Hladna kao kajanje
Nježna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lijepa kao dan
Nježna kao dijete
Gleda nas smješeci se
I kazuje mnogo ne govoreći ništa
A ja je slušam drhteći
I vičem
Vičem za tebe
Vičem za sebe
I preklinjem te
Za tebe za sebe i za sve one koji se vole
I koji su se voljeli
Da ja im vičem
Za tebe za sebe i sve druge
Da ne znam
Ostani tu
Tu gdje si
Gdje bila si nekad
Ostani tu
Ne pomiči se
Ne idi
Mi koji smo voljeli
Mi smo te zaboravili
Ali ti nas ne zaboravi
Jer nemamo drugog do tebe na zemlji
Ne dopusti nam da postanemo hladni
Da se udaljavamo sve više
Odemo gdje bilo
Daj nam znak da si živa
A mnogo docnije na ivici nekog šipražja
U šumi uspomena
Iskrsni odjednom
Pruži nam ruku i spasi nas.

VUČICA

Potraži me na obali misli gdje umjesto pijeska i mora,
ljubav i žudnja se valovima dodiruju, jedna u drugu pretapaju.
Potraži me gdje mali oblak velikom "dobar dan" poželi,
gdje sunčeva zraka odlučila je pasti,
tamo gdje kiša ko suza se sliva,
...potraži me...
Potraži me na mjestu gdje nekad ljubio si me,
u osmjehu svom, dodiru...
Samo me potraži...
Potrazi me noću dok zvijezde se roje u tami večeri što ponovo dolazi,
u povjetarcu što tijelo ti lagano zagrli,
u snu me svom potraži...
Potraži me...
jučer, danas, sutra...
sad u ovom trenu,
potraži me gdje god ti poželis, ja bit ću...
Samo me potraži...

STEPSKI VUK

 Kada promatram tvoje tijelo ispruženo
kao rijeka koja ne prestaje protjecati,
kao čvrsto ogledalo gdje pjevaju ptice,
gdje je užitak osjetiti dan kako se rađa.

Kada se gledam u tvojim očima,
koje su kao duboka smrt ili život što me doziva,
kao pjesma iz dubine koju samo naslućujem;
kada vidim tvoj oblik, tvoje spokojno čelo,
kamen blistavi, na koji kapaju moji poljupci
kao ruže što odražavaju sunce koje nikad ne zalazi.

Kada primičem usne toj nesigurnoj muzici,
tom mrmoru neugasive mladosti,
izgaranju zemlje koja pjeva u zelenilu,
kao sretna ljubav što bježi i opet se vraća.

Osjećam kako se svijet valja pod mojim nogama,
kako se valja lagan, s vječnom odvažnošću zvijezda,
s onom radosnom dobrotom večernjače,
koja ne traži niti more u koje bi se spustila.

Sve je iznenađenje. Svijet u iskrama
osjeća da je more naglo postalo golo i drhtavo,
da je taj čelik užaren i pomaman
i da čezne samo za blistanjem svjetlosti.

Svemir svjetluca. Smirena sreća
prolazi kao naslada koja se ne može zadovoljiti,
kao nagli uzlet ljubavi,
gdje se vjetar opasuje oko slijepih čela.

Gledati tvoje tijelo i samo tvoju svjetlost,
tu blisku muziku što se rađa među pticama,
u vodama, u šumi, u vezanom bilu
ovog svijeta apsolutnog što ga osjećam na usnama.

VUČICA

Da li ti znaš...
Da negdje između
tvog lutanja, mog ćutanja
...i naših maštanja...
Lebdi čitav moj svijet...
Da li ti znaš
da negde između
tvog pogleda,
u kome se moj lik ogleda
i činjenice
da nije sve kao što izgleda...
Postojimo mi...
Da li ti znaš
da negdje na drumu
kojim hodi tvoje kajanje,
naše spajanje,
postoji točka
koja se zove trajanje...
I, da li ti znaš,
da ću ja za tebe,
pomjeriti sve svoje granice..
Zaobići sve usputne stanice
i ostati na ovom peronu..
Jer, sada znam...
.. ti i ja, smo u jednom vagonu...

STEPSKI VUK

Kad oči rone u plašljive oči,
A nikad neće stić duboko-
I dok se nebom svjetlo toči,
A njihova ljubav vječno mora
Letjet visoko,
Dok im se radosno duše stisle,
Tako da isto misle
Dok toči se zvjezdano svjetlo nebesko-
Kakvo blaženstvo bit muško i žensko.

VUČICA


STEPSKI VUK

Znam da te nikada neću imati moja ljubavi
nikada ljubiti.
I drugim ću ruže dati što samo su za tebe cvale
i svaku ću utopit u vinu čežnju u srcu, ubiti
a vjeruj da oči su moje samo za tebe znale


...ljubavi moja nek ne bude jutra
nek zastanu rijeke i otvore se mora
da mirno prođeš kroz život moj...

teško će biti voljeti nakon tebe 
sada znam.
ti si ustala od jutra i promrzla od žara
i nikad ne staješ
i granica nema

ima li strasti raj u tvome tijelu?
Jesi li s ovoga svijeta i tko te ne bi...?
ili i tebe prožima cijelu
anđeo što nastanio se u tebi.

ova je noć hvalospjev tebi
i bogu i vinu i zraku što s tobom dijelim
neka  me snijeg zamete i vjetar raznese
po tebi i cijeloj toj ludoj planeti.