DUŠA

[VUČICA]

..doći će taj dan
kad će da ti se ostvari san...
i tada ćeš se pitati:
"Dali je to san ili java?"
..dali sam budan ili spavam,
tada ću te nježno poljubiti
skinutu paučinu sa tvojih
umornih očiju
i ti ćeš se probuditi...

[STEPSKI VUK]

Tijelo ti more djevojčice a ruke valovi
Oči boja vode iz kojih nevinost zrači
Čitav maj u kosi spava cvijetni krugovi
Od tvog daha meni se u svijesti mrači

Gledam: iz dlanova ti izlijeću galebovi
U tvojim mišicama oboreno sunce drijema
Miruju srne u polju tvojih riječi
Za tobom procvjetavaju stabla bagrema

Tijelo ti more djevojčice a u tvom stasu
Diše mala košuta dalekih predjela
Ima nešto u pijesku ima nešto u talasu

Od tvojih koraka i od tvoje nemirnoće
Ti bi sad odjednom mala moja biti htijela
Zrela ko narandža ko južno voće

[VUČICA]

Prije tebe.......
Živjela sam po pravilima.
Jasno ucrtana pravila,
na jasno ocrtanoj stazi...
Onda si došao ti...
...pravila sam sama promijenila...
nesvjesno...
Promijenio si mene samu.
Omekšao me.
Dovoljno za... zauvijek.
Poslije tebe...
Po starom ne mogu.
Bez tebe....
Drugačije ne umijem...
izvlačiš iz mene ono najbolje...
...moju stranu koju ni sama ne poznajem...

[STEPSKI VUK]

Ne zelim te tako voljeti,
iza prijateljske ljubavi
se skrivati.
Zelim tvoje ime
glasno dozivati,
uz srce ga pisati.

Ne mogu te tako voljeti,
ljubav duboko skrivati,
velikog prijatelja glumiti.

Ne mogu te tako voljeti,
jer izdaju me oci
u njima se moze vidjeti,
koga zelim snivati,
uz koga se buditi.

Ne mogu te tako voljeti,
jer jednostavno
necu izdrzati...

[VUČICA]

...Mi smo zapravo
samo jedna Duša..
Ti i Ja..
Pojavljujemo se
i skrivamo se..
Ti u meni..
Ja u tebi...

[STEPSKI VUK]

Polumrak...Slaba svjetlost lampe
Tišina mislima ispunjena.
Tebe nema...
Dozivam te snovima
Neka blijeda kraj prozora sjena
Tebe još nema...
Volio bih da kraj mene
Opet budeš ti. Snove da ti poklonim
Sjećam se...Mi...
Vino i svijeća
Usne tvoje ukusa meda
Poljupci
Gorim
Ukradena sreća neka.
Iz ćupa sjećanja
višak se boje razliva
Samoća meka
kao tvoja koža.
Tišina i polumrak...
Pustinja u meni drijema.
Budim se iz sna.
Tebe, ipak, nema..

[VUČICA]

Kada sanjam...pusti me ..
..to je svijet za mene...
..kada padam drži me
samo riječima hrabri me...
..nije potrebno više,
dovoljno mi je i malo,
samo misli mi podari...
..tek toliko da znam da ti je stalo...

[STEPSKI VUK]

Vjernost jedino pripada zori,
ostani na tren u pjesnikovoj glavi,
srce se za tvoju ljepotu bori,
budi cvijet što zore zaplavi.

Uhvati svjetlost, u oko zatvori,
ljpotom budućnost ozari sada,
tijelo će kao iskra da gori,
ojačaj volju da vječito vlada.

Poklanjam ti čulnost, oslušni daljinu,
biće kraći put do postelje tvoje,
odletjela jata nemoj da te brinu,

spokoj neće uhoditi snove,
porušen most misli će da spoje,
sjeti se proljeća, šapatom me zovi.

[VUČICA]

Spremna za novi let viješto skrivam pod trepavicama
Osmjeh pun ljepote i vrijednosti..

Hvala za svaku lijepu riječ....hvala za sigurnost i poglede pune topline...
Hvala što si uvijek tu i bodriš me da svaki pad vrijedan je ustajanja...
...da svaki
loš dan nosi sa sobom neko novo ljepše vrijeme..

Za istinsku
sreću i blistavu stazu Tvojih koraka, poklanjam
Ti zagrljaj ovih riječi da Te
vječno sjećaju na mene...

[STEPSKI VUK]

Toliko sam sanjao o tebi,
da gubiš svoju realnost.
I da li je još uvijek čas da dostignem to
živo tijelo i poljubim na tim usnama
rađanje glasa, što mi je tako drag?

Toliko sam sanjao o tebi,
da se moje ruke, naviknute da grle tvoju sjenu,
spoje na mojim grudima, ne bi li možda osjetile
obrise tvoga tijela,
i da sam pred stvarnom pojavom onoga, što me
tako muči i upravlja sa mnom već danima
i godinama, postao bez sumnje sjena.

O, ojsećanja, neodlučnosti!
Toliko sam sanjao o tebi, da je bez sumnje
prošlo već vrijeme moga buđenja.
I ja sada spavam stojeći s tijelom izloženim
svim pojavama ljubavi i života,
i da bih tebi, o jedina, koja i danas za mene
još uvek nešto značiš,
mogao teže dodirnuti čelo i usne,
nego bilo koje usne i bilo koje čelo.

Toliko sam sanjao o tebi,
toliko hodao, govorio i spavao sa tvojom sjenom,
da mi sad više ništa ne preosta, a možda i zato,
da postanem prikaza među tim prikazama
i sjena sto puta više nego sjena, koja se šeta
i šetaće se radosno
po sunčanom satu tvog života.

[VUČICA]

Zašto se uporno igraš igre skrivanja
kada dobro znaš da ću te pronaći,
jer upornost je pravilo moje igre traženja?
A jača sam od tebe za kap,
jednu malenu kap ljubavi u mom krvotoku.
I jača sam za jedno zrno radosti u mom pogledu.
I jača sam za jedan komadić nade
što duboko u meni treperi
kada sasvim slučajno sretnem tebe u ovoj mojoj... stvarnosti.

[STEPSKI VUK]

Podari mi osmijeh
U noci punog mjeseca,
Dok nebom plove
Oblaci čeznje.
Podari mi zivot
Dostojan mene,
Onako objerucke
Da ga zagrlim.
Pokloni mi budjenje
U kojem ce biti sjaja
Tvog oka i dodira ruke.
I neka nitko,
Ne kvari te trenutke
koje stvaramo za sebe sami .
Pokloni mi vjecnost
I toplinu svog dlana
I neka tuga bude nadvladana
Raskosi i mirisom
Ove predivne noći.

[VUČICA]

Opet se polako u meni, budi sanjalica..
Čuvam te, u nekim svojiim skrivenim svjetovima...
Gdje samo, voljeni se čuvaju...
Gdje nikom ne dam da kroči...
Da ne unište mi, bar to..

[STEPSKI VUK]

Mome su srcu dovoljne tvoje grudi,
i krila moja za tvoju slobodu
Iz mojih usta poletjet će u nebo
ono što je spavalo u tvojoj duši

U tebi je varka svakoga dana,
stižeš ko rosa na cvijetne krunice,
potkopavaš obzorje svojom odsutnošću,
poput vala bježeći neprestano

Rekao sam da si pjevala u vjetru,
kao što pjevaju pinije i jarboli,
ti si kao oni, visoka i šutljiva
i često tužna kao putovanje

Utočište, kao stari put,
nastanjuju te jeke i glasovi čežnje,
budim se i ponekad, sele i bježe
ptice što su spavale u tvojoj duši

[STEPSKI VUK]

Ponovo jesen

Umire lišće cvrkutom lastavica

Rominja kiša nepresušna

Volim te

Moj prozor se plavi ko' oprano nebo,

Moj pogled se pruža – do tebe.

Smijem se.

Dijete. Djetinjasto. Sretno.

Trenutak opijenosti.

Ti kažeš – možda.

Ja – vjerujem uplašeno.

Prolaziš kroz mene prostranim hodnicima.

Zauzimaš komoru – klijetka, preklijetka –

Srce začuđeno.

Slomlljeno.

Izgubljeno.

Tvoje.

U meni pršte iskre iznenađenja

Promatram izgubljene lastavice

Moj prozor se plavi ko' oprano nebo,

Moj pogled se pruža – do tebe.

Posljednji koraci do susreta skorog.

Dobar dan!

Ponovo jesen.

Uzet ćemo novine u ruke

i pročitati današnje novosti.

U prozor udara magla

Dobar dan!

Ti dolaziš i ostavljaš vrelinu riječi.

U mojim otvorenim očima

gore zvijezde.

Volim te.

Blistaju usne od kišnih kapi

Nebesko more proplakalo.

Čuje se udaljena stijena,

drhtaj sunca, plamen zemlje,

mahovina poprskana,

Zatišje u magli pokriveno.

Korak do tebe je riječ iz grla,

Riječ izgovorena

Za tebe......u jesen.

[VUČICA]

‎.. prebrzo si postao sve što sam oduvijek željela..
previše savršen da bi bio stvaran...
kao krojen po mojim željama,
kao lijek duši ranjenoj...
tek sam tada shvatila
da si ti zapravo obična osoba
..samo te je moja ljubav savršenim učinila!

[STEPSKI VUK]

https://www.ezgeta.com/poezija.html

[STEPSKI VUK]

Vječnosti, ljepoto
sama, kad bih mogao
da te pjevam, u tvom jedinom srcu,
kao što ti mene u mome pjevaš,
u večeri koje su jasne od smirene radosti!

Kad bi u svojim posljednjim zanosima
osjetila da sam u tebi,
i da si sva opita,
kao što ti mene cijeloga opijaš!

Kad bih bio - neizreciv -
miris, svježina, glazba, uzbuđenje
u beskrajnom čistom proljeću
tvoje unutrašnje bezmjerne potpunosti!

[MIK]

[VUČICA]

‎" Želim da živim tvojim dahom
i da se smejem osmehom tvojim,
želim da bolujem tvoje boli
i da strahujem tvojim strahom,
dokle me ima dok postojim. "Mika Antić‌