DAR ZA DUŠE

[VUČICA]

Čudno je bez tebe...
Nedostajanjem svojim
... ispunjavaš mi dan
gotovo i ne postojiš
a prazninom,
kad te nema
bojiš dan.
Čudno je,
često od tebe pobjegnem
kada ti pažnju
neke oči druge kradu
i kada o ljubavi nekoj
s osmjehom pričaš
a mene nešto
u grudima stegne.
Da..
Čudno je,
i neobjašnjiv je osjećaj
koji me preplavi
kada me se,
napokon, sjetiš.
A znam
da ne bi smjelo
Srce da zatreperi
tom čudnom toplinom
koja se,
kad mislim o tebi,
u Duši neosjetno budi.
I kada kažeš
da znaš,
zašto mi
prva misao budeš...
Mili moj, ti ne znaš...
Ne znaš...
I zaključam misao
u strahu da je
ne saznaš...

[STEPSKI VUK]

Dodji u postelju istkanu mojim mislima,
postelju natopljenu zeljama

[VUČICA]

 ‎"Sklopi te usne spusti ih na moje,,,
stegni te ruke što ukršteno stoje,,,
poljubi me jednom učini me robom,,,
zagrli ovo tijelo što drhti za tobom,,,"

[STEPSKI VUK]

O ljubavi govorim i kad cutim, dok disem sklupcan u narucju snova, u zagrljaju zelje, u nedosanjanim jaucima ceznje , u tugama kisa i sutona,u osmjesima praskozorja....O ljubavi pisem.
O ljubavi cutim sklupcan u svoju postelju nevoljen ,sakriven u skoljku neiscezlih prizivanja, scucuren ispod krosnje raspojasanih strasti. O ljubavi cutim.
Ljubavi ja bojama dodajem svjetlost i u prelamanju vidim dugu. Ja sam sve dugine boje, ja sam bezbojno nestajanje, sve u ovoj ljubavi. Ljubavi ja bojama dodajem svjetlost.

Jednom, samo jednom, da mi je da prodjem ispod  duge...kazu ispunice se zelja.

Zelim da ti kazem...ali ti to vec znas, Maleno  moje.

[VUČICA]

 Nije lako živjeti a pritom voditi borbu sa cijelim svijetom.
Teško je primiti poraze, a jos ružnije povrjeđivati nekog.
Najljepše je voljeti..Ali to treba naučiti.Jer tek tada možeš
nesebično da pružaš sve od sebe i činiš nekog sretnim...
Tek onda ćeš početi da vrijediš..I zapamti, pazi kome poklanjaš sebe
i svoje poverenje jer "svi smo mi ljudi ali rijetko tko je čovjek"

[STEPSKI VUK]

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

[VUČICA]

 Danas si mi sve,
jer otkrila sam
da bdiješ nad svakim
treptajem moga oka
i nad svakom
...strepnjom moje duše...
da si uvijek tu..
tu negdje iza mene
i čuvaš me...

[STEPSKI VUK]

Svemir svjetluca.
Smirena sreca, prolazi kao naslada koja se ne moze zadovoljiti: kao nagli uzlet ljubavi, gdje se vjetar opasuje oko nasih tijela, kao svjetlost i bliska muzika sto se radja medju pticama, u vodama....u sumi u pulsu ovog vremena, koga osjecam na usnama.

Prilazim tiho, mahnite zelje,
da po cijenu zlatne jabuke, otkinem samo jedno paunovo pero sa tvoje glave.
Okreces lice mjesecu slicno, i pruzas ruke da primis svjetlosti zrak.
Na tvojim usnama, pecat moje strasti.
Noc zmuri pred odlukom. Niko ne zna sta se medju nama dogodilo.

[VUČICA]

 Zamisli, samo zamisli...
Tvoja je duša moja knjiga
u kojoj je ljubav zapisana i predana nama.
U boji tvojih očiju je ljubav
koju će napamet učiti oni
što još ne znaju ljubiti
i znat će po nama
kako ljubav naći i nikad je ne izgubiti...

[STEPSKI VUK]

Znaš
mislim se nešto
po svim zakonima logike i zdravog razuma
i iskustva
po svemu tome sudeći tebe ne bi trebalo da bude
a eto vidim postojiš na ovoj zemlji
među ovim ljudima i dobrim i lošim
baš raznoraznim
od kojih mnogi su
vjerovatno manje zaslužni za svoju sreću
a i za tugu moglo bi se reći

koliko vidim a vidim dobro...

i ne kažem ti ništa novo ovim riječima sto ti već ne bi mogla znati
i stare su ove riječi
znam
i grub su materijal dok pričaju duše
ali vršljaju svud po tijelu pa ih ponekad kažem
sve u nadi da žilav je to putokaz
i put dovoljno čvrst za čovjeka
koji ako kadar nije na ovom svijetu osmjeh uzvratiti
teško da ljepotu i u nebu će vidjeti...

... i opet
ne kažem ti ja ništa novo
ni da si bog ni da si vrag tebi koja i čedo si i mati
meni
koji sam ti i ljubavnik i drug...
ali
nastaviš li tako za srce prianjati kroz vene nadirati kao bršljan dušu dušom mi obvijati
možda prvo ugrišću sebe za jezik da vidim da li sve samo sanjam
prije no što usudim se reći sve što o nama znam...

a zasad znam da tu sam i kad nisam
da bio sam tu kad nisam još ni bio
i dok nisam postojao ponešto se o svemu znalo
samo je mudro vrijeme mudro ćutalo slažući zvijezde
tako da sad
ja koji uvek bio sam cio i sam
svoj na svome na ovoj zemlji
i svoj na svome na ovom nebu
sad kad sretoh te jednostavno kao da odavno te znam
nikako posumnjati ne mogu u svoju zdravu pamet
i u svoj dobar vid
mada
i opet...
ponekad sam tužan...
i mislim se zato valjda
što učini mi se nedovoljnom ova trunka vremena tako dragocjena
za svu ljubav što sam sa sobom donio
a čini mi se
da na ovaj svijet zbog nje sam samo i došao...

i najstvarnije

evo
ne vidim nijedan razlog bitniji
ovom postojanju našem do sreće..
i vidim da biću tu dok me ima
znači dok te ima
znači kao i dosad

[VUČICA]

 Privlačnost!.............
Ima nešto u tvom pogledu,Nešto privlačno i misteriozno,
Privlači me snažno, Tako neodoljivo...
Sreli smo se  posve slučajno bez znanja, Ne znajući da nas,
Možda sudbina spaja.A onda jednog dana Samo si se stvorio,
Uz par riječi, Sve promijenio..
Riječi su tekle same,I isprepletale se jedna za drugom,
Još do jučer moji dani su bili usamljeni i tamni,
A već danas su vedri i osunčani.....
Ali taj pogled tvojih očiju,ostavio je urezani trag
I stvorio nemir, Nemir u mojim mislima...
Promatrajući te potajno čežnja se počela lagano da budi,
Za samo jednim dodirom tvojih usana, Jednim poljubcem
i zagrljajem u tvojim rukama.....
Ali onda na jednom to mi nije dovoljno,
Rađaju se želje za susretima,
Za šetnjama,za ugodnim druženjima,
Za svakim slobodnim trenutkom što bi sa tobom provela.
Svaki razgovor sa tobom pretače se u sate,
Puni su slatkorječivosti i šale, Toliko toplih i ugodnih tema,
U tvojoj prisutnosti ne postoji ni strah ni trema...
Sanjam tvoj osmijeh i iz pogleda sjaj,
Nježne poljubce i mekoću tvog dodira,
Sanjam ali ne za dugo jer znam,Da i ti želiš iste snove kao i ja........

[STEPSKI VUK]

Ni svi romani
Dosad napisani
Ni sve rijeci izrecene
O ljubavi covjeka i zene
Ne mogu toliko toga reci
O pravoj ljudskoj sreci
Koliko to mogu usne
U samo jednom trenu
Dok se ljube i cute
Ne mareci o vremenu

[VUČICA]

Eh,kako bih te...



Poljupcima jutrom budila,

studenom te vodom umila,

vatrom te svojom ugrijala,

sokovima napojila...



Kada si me rukom dodirivao

ko da novo ime si mi dao...



Ej,kako bih te...



U snove svoje prizivala,

rukama te nježno okupala,

usnama ti suze ispijala...



Žedna soli da se napijem,

krv svoju tobom da ugrijem...



Pa kad umoran mi u postelju legneš,

snove slatke da ti prizvat ne dam,

budnim okom da te budnog gledam...



Ma ne dam ti ni oka sklopiti,

u snove ti ne dam odlutati...

Umor dođe umor prođe...

ali želja pusta nikad...



Ej,kako bih te...

[STEPSKI VUK]

Osjećam

Poznata čežnja

Traži svoje vrelo

Pa se razljeva

Po mojoj duši

Bol

Kroz daljine.



Nemir pred suzom

Kleknuo je

Za molitvu

Pred dragim cvijetom.



Na vjetru

Drhte latice ljubičice

Kažu: vole te,

Pored mene, dani

što prolaze.



Zovem tvoje ime,

šapatom,

Da ne budim suze

što čekaju

Uspomene na tebe.



Kad te nemam

Bol ćuti

I ta plima

što me nosi k tebi

To je moje more

Umorno u osekama

što ti pruža ruke.

[VUČICA]

 TI SI MOJA INSPIRACIJA

Ti si moja inspiracija
za moj život,
za ljubav,
...za moja dostignuća,
jer samo na tebe pogled jedan,
za mene je inspiracija.
A tvoje tijelo daje mi snagu,
za krov svijeta,
za prelet meridijana
i svih mojih nemogućih želja,
želja o tebi i tvom postojanju.
Kad mi ponekad
nedostaješ u mislima,
tjeram život u misije čarobnjaštva..
Ti si inspiracija moje Duše,
koja lebdi oblacima
stvarajući kiše,
kiše snova koje lebde k* tebi
potokom strasti i da sutra umrem,
ostaješ zauvjek.. moja inspiracija.

[STEPSKI VUK]

Budi uvijek tu
u mojim snovima
u mojim mislima
jer ide zima

Dobro je znati
da neko ima
da te prati
i da te svojom
toplinom prožima

Budi uvijek tu
jer tvoj duh
nesalomivom snagom zrači
dobro je znati
da nekom nešto značiš
odmah si jača
i uvijk ćeš znati
u čijem srcu mjesto ćeš naći
kad se život
na tebe naoblači

[VUČICA]

 U snu, možeš me ljubavlju svojom zvati
bez straha da ću te pogrešno shvatiti
i da neću znati
dokle smijem, a kad moram stati.

... U snu te mogu očaravati
smijemo se zavaravati
smatrati se sretnicima
biti zanesenim ljubavnicima.

U snu mi ne ispuštaš ruku iz svoje
ruku koja te izdaleka godinama mazi
koja ti piše: zlato moje
ruku Sunca žute boje...

[STEPSKI VUK]

Kad na tebe pomislim
stihovi krenu
bez srama
konca
kraja i početka
ti stihovi
nježni
slatki...erotični
siloviti
jezgroviti
tužni
bijesni
samoćom svojom
zabavljeni
živote svoje živeći
između nas dvoje
lebdeći
sve naše
tvoje
moje
obavijajući

Sve mi uradi
samo ne dozvoli
da o tebi
prestanem misliti
jer nestaće i svi stihovi moji

[VUČICA]

Nikada nećeš naći oči kao moje,
Ni jedne ne čitaju tako dobro tvoje,
Ni jedne ne umiju da ti osmijeh ukradu
I kada srce gubi posljednju nadu...


Nikada nećeš naći ruke kao moje,
Ni jedne neće tako savršeno stajati uz tvoje,
Ni jedne neće znati koliko čvrsto se steže,
Kada dolazi jutro i poslednji minuti bježe...


Nikada nećeš naći usne koje ljube,
I onda kada znaju da sve ostalo gube,
Usne koje gore i kada drhte od zime,
Usne koje peku kad izgovore tvoje ime...


Nikada nećeš naći neku koja zna,
Sve tvoje tajne kao ja,
To sam ipak ja, ne može to svako...

[STEPSKI VUK]

Tražim tek oči neke duboke
u kojima bih mogao okupati dušu moju
a da ih ne zamutim

tek uši male i tihe
u koje bih urliknuo svo življenje moje
a da ih ne zaglušim

tražim tek ruke blage i nježne
da mi oči neprimjetno sklope
pa da mirno sanjam...