DAR ZA DUŠE

[STEPSKI VUK]

Previse se plasim
umrlog lisca,
plasim se livada
kad ih rosa kiti.

Ja idem da zaspim;
ako me ne prenes;
hladno cu ti srce
uz bok ostaviti.

Sto je to sto zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja!

Stavih ti djerdane
s biserjem od zore.
Zasto me ostavljas
na putu da patim?
Kad podjes daleko,
moja ptica place
i vinograd zelen
nece vina dati.

Sto je to sto zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja.

Ti nikada neces
znati, sfingo njezna,
da sam te mnogo
volio u dusi
u zore oblacne
kada kisa lije,
a s uvele grane
gnijezdo se rusi.

Sto je to sto zvoni
u daljini?
Ljubav. Vjetar u staklima,
ljubavi moja.

[VUČICA]

 Ne mogu zaspati u postelji od snova,
uvijek me vinu ti šašavi oblaci
i preletim cijeli svijet.
Lebdim na pjenušavim željama
i čeznem od tog slatkog vjetra
koji me nosi u tvoj zagrljaj.
Ne mogu zaspati u postelji od želja,
jer bockaju i peku,
ali mogu zaspati u tvom zagrljaju,
jer uspava me uspavanka tvoga srca
koja je ...uvijek nježna, lijepa i slatka...

[STEPSKI VUK]

Ti stojiš na mojim očnim kapcima

I tvoje kose zamršene su u mojima,

Tvoje tijelo ima oblik mojih ruku,

Ti si boja mojih očiju,

Ti se utapaš u moju sjenku

Kao kamen u nebo.



Ti imaš uvijek otvorene oči

I ne dopuštaš mi da spavam.

Tvoji snovi pri punoj svjetlosti

Mogu sunce da ispare,

Zbog njih se smijem, plačem i smijem,

Govorim, a ništa ne kazujem.

[VUČICA]

Cijena nase srece, je dati sebe!!!
Ni vise ni manje, dati sebe moguce je
jedino u potpunoj slobodi, radosno i iz ljubavi.
Kada se covjek dublje zagleda u dusu svijeta,
lako shvati da na svijetu uvijek postoji,
jedna osoba koja ceka onu drugu,
bilo to nasred neke pustinje,
ili nasred nekog velikog grada...
I kada se te osobe sretnu
i njihovi pogledi se sretnu,
sva proslost i sva buducnost ,
gube svaki znacaj...
i samo postoji taj trenutak!!!!!
Gledam sunce i vidim tvoje lice,
slusam vjetar i govori tvoje ime,
udisem zrak sto mirise na tebe,
jer ti si svugdje ....

[STEPSKI VUK]

Presnen sam za ovu svjetlost jasnu,
presnen,za ovo tijelo u duši.
Ko cvijet što se lomi pod teškom glavom
i mene će tvoja ljepota da skrši.

[VUČICA]

Tako te živo osjećam kraj sebe,
Tvoje prisustvo je intenzivno, opipljivo i slatko.
To što u meni probudiš samom pomisli na tebe,
To ne može ni uraditi, ni doživjeti, ni razumijeti svako.

...Kako je lijepo jednostavno voljeti te
I ne razmišljati da li je ovo ljubav, strast ili nešto treće.
Vjerujem ti, dokazao si toliko puta na pravi način
što nisu mogle tvoje riječi ,naučila me je tišina
koja govori tvojim glasom
Osjećaji su tvoji iskreni i upućeni samo meni.
Hvala ti za svaki trenutak sreće koji mi daješ,
I za svaki tvoj pogled, divan, i sneni.

Hvala ti što si ušao u moj život
Što mi te nebo poklonilo kad mi je trebalo.
Uzvraćam ti ljubav toplinom i strašću svoga bića,
Samo me zagrli i privij jako, i nježno, u svoje krilo...

[STEPSKI VUK]

Ti si moja oaza.
Ti me pozivaš da izađem
iz moje pustinje
i govorišmi o svojoj ljubavi.
Govorišmi da svaki cvijet
za mene cvate,
i da svako stablo
za mene rodi svoj rod,
i da svaka ptica
za mene pjeva.
Ti......

[VUČICA]

Ja mogu da se kunem u laž,
kad pomisliš da dobro me znaš...
Učinila bih nešto ludo,tek tako radi reda...
Ja mogu da ti pokvarim dan,
k'o crna zemlja teška sam...
Ali, umijem da te volim k'o nijedna...
Pomozi mi i pronađi u meni,
sve ono najbolje što sam davno sakrila...

[STEPSKI VUK]

Oprosti mi što te tražim
tako nespretno
u tebi.
Oprosti mi katkada moju bol.
To je zato što želim otkriti u tebi
najbolji dio tebe.

Ono što ti nisi vidjela, a ja vidim,
plivač u tvojoj nutrini, dragocjenoj.
I uzeti to,
i držati visoko, kao što stablo
drži posljednju svjetlost
koju je našlo u suncu.
I tada ćeš ti,
u potrazi za tim, uzići gore.

Da bi došla do toga,
popeta iznad sebe, kakvu te želim,
dotičući još samo svoju prošlost
ružičastim vršcima nogu,
dok ti je cijelo tijelo napeto, u usponu
od sebe samoj sebi.

I neka tada mojoj ljubavi odgovori
novo biće, koje si ti.

[VUČICA]

 VUČICA:ŽENA

U sebi je imala nešto od instinkta vučice..
Vučice, odbačene iz čopora...
...U koji se ni po kojoj temi nije uklapala..
Slobodni strelac, dakle..
Zanimljivo je da se u slučaju takvih jedinki, uvijek ponavlja ona stara pjesma:
Svi znaju sve o njoj..
A ne znaju u stvari ništa...
Vučica ne srlja nikuda, ali oku posmatrača, izgleda lagano nervozna,
dok trčkara uokolo njušeći tlo, zastajkujući s vremena na vrijeme, njušeći zrak...
Pa se odjednom, zatrči u nekom pravcu i ubrzo je izgubiš iz vida...
Savršen opis žene..
Čitavog života u lovu..
Čitavog života njuši zrak..
Ne bi li onjušila negdje miris mužjaka..
Ne bilo kojeg..
Jačeg od sebe....
..i na kraju ga pronađe...

[STEPSKI VUK]

Zašto pitam gdje si,
ako nisam slijep,
ako ti nisi odsutna?
Ako te vidim
gdje ideš i dolaziš,
tebe, tvoje tijelo vitko
koje nestaje u glasu
kao plamen u dimu,
u zraku, neopipljiv.

I pitam te, da,
i pitam te od čega si,
čija si;
a ti širiš ruke
i pokazuješ mi
svoju vitku pojavu
i kažeš da si moja.
A ja uvijek pitam.

[VUČICA]

Znam da sam zanesenjak...
Znam da sam pomalo šašava, blesava..
...luda,mlada,puna poleta...
Ali, znam....
I da od jednog trena mogu napraviti, čitav san...
Ali, ni tu nije kraj...
Umijem taj san da sanjam dugo..
Možda i predugo...

[STEPSKI VUK]

Dodirom tijela o tijelo
Kao dvije buktinje
Sagorijevamo u samo
Jednom plamenu zelje.
Nudim ti se dusom i tijelom
Uzimas me u dahu
I uznosis u visine
Orkanskih vrtloga strasti....

[VUČICA]

Drhtaj...
Ni lagan...
...Ni čežnjiv...
Ni bolan...
Ni strašan...
Ni treperav...
Ni smješan...
Tek...
Drhtaj....
Što me na istom raskršću...
Svaki put...
Kad ostanem...
Bez dnevne porcije...
Tvoje nežnosti...
Porazi...
Podsjeti...
Da sam dijete...
Što se ne boji ...
Samo...
Kad ga voliš...

[STEPSKI VUK]

Noćas sam opet dodirnuo sreću
Ili je ona mene potražila.
Tek, tolike godine pustoši i samoće
U trenu, jednim je bljeskom izbrisala.

I pozvala me da plovim životom,
Bez granica, u neslućene visine.
I bila je tako podatna, tako meka
I nosila je u sebi tvoje ime.

[VUČICA]

I prije nego odeš
Nedostaješ mi
I prije nego dođeš
Kao da si tu
I kada ne pišeš
...Čitam te u mislima...

[STEPSKI VUK]

Trenuci slabosti ipak izadju na vidjelo...
I kako tada smiriti onaj plamen sto mi kola venama i prodire do temelja duse ruseci pred sobom sve granice razuma..
Ne mogu protiv toga i dalje cu se nastaviti boriti sa okolinom i skrto te cuvati samo za sebe...
Gubeci se tako u mislima, izgubljen sam za sve ljude oko mene, izdvojen od njihovih praznih rojeci sto mi samo remete mir...
Ta beznacajna lica sto me okruzuju i sezu u nedogled...
cine samo bol jos nepodnosljivijom.. ne zelim njih oko sebe... zelim tebe - ali ti to vjerovatno znas..

[VUČICA]

U tebi me ima mnogo više nego što sebi želiš priznati...
Zatajeno sa se skrila u tvojim dubokim smeđim očima..
i samo čekam savršen trenutak da izađem
na svijetlo dana da me pokažeš svima....
ali ipak...ja sam poput šišmiša,
smeta mi svjetlo i opet....
ostat ću samo u tvojim očima,
u jednom malenom kutku
tvoga srca...
..skrivena od drugih...
samo za tebe...

[STEPSKI VUK]

Nemam rijeci da ti kazem
sta ucinila si sa mnom.
Trazim noc da se sklonim,
od sunca da pobjegnem.

Noc je za mene sjajnija
od svakog suncanog dana
jer samo u njoj sanjam
o zeni meke kose.

Sanjam ona slatka blazenstva
koja si mi pogledom obecala
i cujem njeznu pjesmu
iz nekog dalekog raja.

Vidim oblake kako se sustizu
i dok gledam u noc
nemam rijeci da ti kazem
sta si ucinila sa mnom.

[VUČICA]

Postoje trenuci koji mogu promijeniti život, koji se pamte.
Postoje riječi, koje se ne zaboravljaju;
riječi koje se urežu našu dušu jer u njima
osjetimo istinski dodir drugog bića.
Riječi koje nas nose dalje od naše stvarnosti,
  I takve riječi pamtimo kao kapi onog ljetnog pljuska na licu,
čiji dodir se ne zaboravlja čak ni onda kad se osuše i ispare s vremenom.
Te riječi i rukopis kojim su ispisane na stranicama naše duše,
ne zaboravljamo ni onda kada nam se čini da je vrijeme prošlo,
otišlo u zaborav...
I ove moje riječi su podsjetnik na te darovane riječi..
moje riječi su moji glasnici ..moje riječi su svjetionici
koje obasjavaju put do mjesta
gdje me netko čeka....