DAR ZA DUŠE

[STEPSKI VUK]

Od mene do tebe
dvije su zvijezde treptave
kao krijesnice
na kamenu
Od mene do tebe
jos su dva zrcala
tamna
kao dva jezera
u ocima srne
u bijegu
pred lovcima
Od tebe do mene
prazne su ruke prosjaka
Tuga beskrajna
Ljubavi moja

[VUČICA]

PODIGNI ME...
Kada me sreća ostavi i tragam za svojom dušom..
Kada previše osjećam i kad počnem gubiti kontrolu..
Kada padnem tako nisko da ni moji neprijatelji nežele znati..
Tebi je još uvjek stalo do mene, pomoliš se za mene i ja znam..
...Volim kada si u blizini..

Jer me podižeš kad mi sve krene naopako..
Ti si moj naj miliji zvuk..
Jer ti si uvjek tu..

Podigni me kao anđeo kada dodirnem dno..
Osjetim tvoje ruke oko sebe kada sam tužna..
Podigni me kao anđeo kada padnem..
Kada su tvoje ruke oko mene, ne želim te pustiti..

Kada sam izgubljena i nemogu se suočiti s novim danom..
Ako posrnem i ne mogu nositi breme..
Ako izgubim vjeru, dobrotu i velikodušnost..
Hoćeš li me držati za ruku..
Kaži da razumijes moju bol..

Bilo je dugo i naporno putovanje koje je tek počelo, dragi moj..
To znam..
Pomogao si mi nositi breme..
Jer si uvijek u blizini..
Ne želim te nikada izgubiti..

[STEPSKI VUK]

Ljubavi se ne bojim
ni suza ni kise
samo te sada zovem tise
Nestanes ...
Cekam...

Svaki je novi dan sto prodje
ka tebi korak blize


Cekaj me...

[VUČICA]

Kad se umorim, ja žmirim....

Pa vrtim pod kapkom tvoj lik, otisak tvog obraza na mom dlanu...

Kad se umorim, ja žmireći gledam u sliku nekog ranog jutra

s maglovitom svjetlošću Sunca koje ulazi kroz otvorene prozore

i lagano savladava sjenke po uglovima i stvarima...

Gledam kako ulazim u sobu i skidam cipele i

u svilenim čarapama i suknji liježem u krevet do tebe, mirno,polako se spuštam...

I puštam da me rukom obgrliš oko stomaka i onda ležeći tako, samo šutimo

uživamo u tišini......

Lovim te riječima...

Jer ne mogu prostim pokretom ruke da svežem sve meridijane u jedan čvor...

Niti da isušim svu vodu, niti da skupim sve zvijezde u jednu čašu šampanjca....

..ali mogu da ulovim te riječima....

Kao što druge žene love otkopčanim dugmetom, namirisanim vratom, bestidnim pogledom...

..ja tebe lovim  riječima..

Izgovorenim i neizgovorenim...

[STEPSKI VUK]

Sve moje strasti
u jednoj su
kaplji
kao u vatrometu
plamenom
sakupljene
I tek suzom poteku
Tvome uscu
noc kad plastom
pokrije
staze na obronku
Nedajboze jutro
da nas otkrije
Tko bi raskosne boje
u mlijeku dana
prepoznao

[VUČICA]

Nije mi bitno gdje si ti,
a gdje sam ja,....
Nije mi bitna ova daljina,
između nas,
bitno je da si tu,
gdje trebaš biti,
-duboko sakriven u mojoj duši...
..daleko od svih...
..samo za mene,
u mojoj oazi mira...

[STEPSKI VUK]

[VUČICA]

[STEPSKI VUK]

Ako ti kazem da te volim,
da li ce andjeli poletjeti?
Ako ti kazem da te zelim,
hoce li leptiri ozivjeti?
Ako ti sapnem tajnu iz polovine mog srca,
hoces li je pricuvati u dusi?
Ako ti pozajmim dah sa usne moje,
hoces li ih pozeljeti?
Ako jednom zauvjek zaspem,
hoces li me probuditi...

[VUČICA]

Noć...tišina...
Bez kucanja ulaziš u moje snove
Usnama mi  dodiruješ vrat..
i šapatom moje ime zazivaš
Iz tvojih usana ono zvuči
...poput najnježnijeg stiha
iz ljubavne poezije
Trnci su sveprisutni u mom biću
Tvoj plamen se s mojim stapa
Gubim se u tvom zagrljaju
Izgaram pod tvojim usnama
Drhtaj...uzdah...strast...
Ublaži ovu glupu čežnju za tobom
poljubi me i nemoj reći zbogom...
..samo reci:lud sam za tobom...

[STEPSKI VUK]

Dok razmisljam o tebi, mastanja
i snazni osjecaji, povuku me u san...
san koji je toliko stvaran,
toliko lijep do bola...
Groznicavo razmisljam,
gdje se nalazim, sanjam li?
Jer ti odjednom stojis ispred mene...
prekrasan je osjecaj gledati
tvoje drago lice, tik uz moje,
dodirivati tvoje usne, ruke...
Dok razabirem da sam s tobom
u zagrljaju, osjecam vrele suze,
sto klize niz moje lice...
Sto je to?..zasto?..



Naslucuje li srce svu tezinu
ovakve vlastite rezije mojih snova,
pokrenutu najdubljim osjecajima???
U tvom glasu naslucujem sav
tvoj zivot, sav tvoj svijet...
Tvoj pogled i tvoji pokreti,
izazivaju lavinu osjecaja,
pa pozelim biti ona vjestac,
kojeg trazis po svijetu,
da ga spalis usnama...
a ja bih da me spalis cijelog,
da izgorim do pepela,
jer poslije toga nema povratka,
niti na javu, niti u neki drugi san...

[VUČICA]

[STEPSKI VUK]

Rekoše mi, da ljubav uvijek nađe svoj put, ako je prava..Moja jutarnja misao počinje s tobom...s prvim susretom, prvim dodirom...Moja misao kreće tvojim tragovima...znaš li...il se nadaš
..vjeruješ li mi...probudi me dotakni me usnama..ovo veče pokloni mi sebe, pruži mi svu nježnost ovog svijeta...ovo veče...

[VUČICA]

Ako me voliš,
ako me stvarno voliš,
...nema tog mjesta
na ovome svijetu
gdje mi vjetar
neće donijeti
tvoje poljubce...
Nema te buke
koja bi zaglušila
kucanje tvog Srca
da ga ja ne čujem..
I nema tih daljina
koje nas mogu
razdvojiti...
Jer, ako me voliš,
ja ću znati..
Ja ću već znati...

[STEPSKI VUK]

U ime ljubavi neka bude tako!
Čežnja neka ostane, krugom nek teče
Iz stiha u stih oko gordosti lude,
Dok mulj dana talozž veče po veče.

Al', sedef školjka ne otvara se nikom,
Čuva vatru svoga skupocjenog zrnca,
Samo katkad iznutra zapara krikom
U beskraj okeana, u dnu srca.

CČva zrno čeznje ljubavnu čar,
Dok drhtaj čednosti skriven u samoći
Svom ljepotom svojom daje ti se na dar.

I dok sveti plamen sa dna drhće tih
I trepere suze - dragulji ponoći,
Vatre vječno srce, u bol puca stih.

[AUTORSKO PRAVO]

Dobar izbor

Presitno je...
premalo za te'
ovo ime moje,
da bi ta ruka
od smrtnih grijeha
uzdrhtala...
na svetost Istine
ispisati ga mogla.

Presitna su...
je l' da,
presitna su slova
ovog mog imena?

Samo misli... neka,
očekivati je i to od duha
koji se davi...
u očaju drskosti
i od sujete tami.

A žalim te...
žalim te dušo mila.
Pored svih plemenitih poema
što si na životne zidine poredala,
još te nije dotakla Svetost jedna:
-od rođenja
do nebeskog beskraja,
samo za moju dušu
ta presitna slova
rukom Božijom su svezana.

Pazi mi na dušu...
Misli...
kad prešutiš
ili izgovoriš mi ime.

Pazi mi na dušu...
pazi riječi njene!
-za presitna slova
za te' beznačajna imena,
cijela duša moja
Njegovom rukom
je svezana!

S.B.

Autorica poeme je SENADA BRČANINOVIĆ,

[AUTORSKO PRAVO]

TVOJA DUŠA

Da li TI nekada razmišljaš o svojoj duši?
Zatvori oči na kratko, diši, oslušni ...
Da, to što zajedno s tobom diše, osjeća, misli,
prati treptaj tvoga oka...
jeste tvoja duša.
Duboko, duboko... u tebi sakrivena,
sa puno misli, sjećanja, osjećanja...
pokrivena, živi i diše...
samo tvoja duša.
Kako TI zamišljaš svoju dušu?
Tvoja duša može biti...
poput proplanka cvijeća,
-ima svega u njoj po malo,
i korova može biti.
Ali ona diše, miriše...
U tebi, sa jednim posebnim omjerom
svake vrste cvjeta, mirisa i boje,
živi, diše...
samo tvoja duša.
Osjećaš li sada neki mir,
i kako ti grudi spokoj mije?
To se tvoja duša u tebi
zbog pomena njena širi...
i pored srca, ona ti sad treperi.
Tvoja duša može biti poput ptice,
što nečujno krila skuplja, pa širi...
glavicu propinje, pa poginje...
Duboko, duboko...
u tebi ona ravnomjerno diše,
ponekad bolno uzdiše...
ali i cvrkuće, grgolji...
– tvoja duša.
Može biti labuđe bijelog perja
ili malo, samo malo... sivlje boje,
može biti siva ili tamnija ali,
– to je ipak tvoja duša.
Posebne nijanse živosti i boje,
na posebnoj kod tebe dubini sakrivena,
i s posebnim omjerom misli pokrivena,
živi i diše... samo tvoja duša
Razmišljaj o njoj,
ne dozvoli da se krije,
i tvoje pravo lice od tebe skriva.

Senada Brčaninović
Copyright ©2008.

[AUTORSKO PRAVO]

Zamisli...
Ako jedna
kap kiše
pri dodiru
sa zrakom
...Sunca
tvori dugu boja...
-zamisli tek
auru čovjeka
u čijoj duši
kupa se
cijelo
Sunce Ljubavi.

Senada Brčaninović

[STEPSKI VUK]

Opet šute
u meni
riječi neke...
Osjetim
nečujne im
damare
dok hrane se
t i š i n a m a
zaspale utrobe;
i oči
sa svjetla sklanjam
da u mraku
sebe
nurli trag
razaznam...
I oči
sa svjetla sklanjam
da u mraku
sebe
oslušnem
slova
što ispisuje
Ruka
za kojom
godinama
tragam.

Senada Brčaninović

[Fanta]