DAR ZA DUŠE

[STEPSKI VUK]

Doći će hladne noći, ledene kiše,
i vjetrovi što cvile, vjetrovi što pate.
Osjetićeš kako u tebi samoća diše,
plakaćeš kroz najtanje somotske sate.

Poletjećeš tad u ove pjesme, bilo kamo
i nisi se nadala, da će na kraju ispasti,
kako bila si pahulja malena samo
u nečijim usputnim smetovima strasti.

A umjesto uspavanke za svoje nemirne sne,
grcaj pjesmu, koju si dosad pjevala,
znam ja dobro, znam ja baš sve,
al' sama si birala, sama si snevala...

I kad je već tako, dajem ti... evo!
privi noćas ovu pjesmu uz svoje grudi,
pisanu, dok sam te dječački snivao...
sama si birala mila, pa sada sama i budi.

[VUČICA]

 Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim čudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman riskirati
da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine
koju nazivamo životom....
...
Ne zanima me koji planeti djeluju na tvoj mjesec. Želim znati jesi li
stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja
otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovno ne osjetiš
bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju i svoju, a da je
pritom ne moraš skrivati, ublažavati ili brisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje
zaplesati i pustiti da te uzbuđenje preplavi sve do vrškova prstiju, a
da nas pritom ne upozoravaš neka budemo pažljivi, realni, svjesni
ljudskih ograničenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa,
svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnuti njezinom prisutnošću.

[STEPSKI VUK]

Sto ti nedostaje noćas
osim kucanja sata
mislim osim mene
jer sve drugo nije more koje se pjeni
nije to šlag na sve
posebno na ono što me dovodi
do ludila
pazi
jutra će svejedno dolaziti
bez obzira na naša stanja
ali mene nešto drugo zanima
meni to što me ubija
može biti slatko
i suzama razmazano lice
može i to
a to što ne možeš pogledati u oči
nikom
hajde molim te
ti baš kao neko dijete
uživaš u svemu što ne možeš promijeniti
ma priznaj
da ti ja najviše nedostajem.

[VUČICA]

..  zaledi trenutak u kojem sreća dotakla je nas...
..zaledi dio koji osmjeh je bio..
..mirise ruža pretvori u vječni poljubac..
..s tobom sam tvoja i svoja..
..s tobom procvjeta srce..
.. raspjeva se duša moja..

[STEPSKI VUK]

Ljubavi tvojoj
dajem se
i pusti joj da nosi me
ko tiha voda tvoje
ruke dvje
preko teskih dana spuste se
osjecaj taj
zagrlim ja
topli mir tvog dodira
dobro znam da ovo je
oaza sred pustinje

budi tu trebas mi
bar ovu noc ostani
budi tu treba mi
ta tiha voda ljubavi

[STEPSKI VUK]

Kažeš mi da se bojiš ljubavi. Zašto se bojiš, malena moja? Bojiš li se sunčeve svjetlosti? Bojiš li se plime? Bojiš li se zore!? Bojiš li se dolaska proljeća? Zašto se bojiš ljubavi? Znam da Te malo ljubavi neće zadovoljiti? Isto tako znam da malo ljubavi neće zadovoljiti ni mene. Ti i ja se ne zadovoljavamo, niti ćemo se zadovoljiti malim. Mi želimo mnogo. Mi želimo sve. Mi želimo potpuno. Kažem, da je u želji ispunjenje, i ako je naša želja jedna od božijih sjenki, doseći ćemo sigurno nešto od Božje svjetlosti.

Ne boj se ljubavi. Ne boj se ljubavi, saputnice moga srca. treba da joj se predamo, i pored bola, žudnje i potištenosti koje nosi. Slušaj: Danas sam ja u zatvoru želja. to su želje rođene sa mnom. Danas sam ja vezan starom idejom, starom koliko i godišnja doba. Možeš li biti sa mnom u mom zatvoru, dok ne izađemo na svjetlo dana. Hoćeš li biti pored mene, dok se ne raskinu ovi okovi pa ćemo slobodno ići do vrha. Sada približi čelo. Približi svoje ljupko čelo, tako, tako bog Te blagoslovio. Bog Te sačuvao, voljena saputnice moga srca.

[VUČICA]

Tako je puno stvari koje bih htjela da ti kažem, kojima bih da te zavedem i razoružam, pa da me ima u tvojim mislima, željama, snovima, riječima, u svemu tvom.
Jesam sebična, al', ne brini, to je samo u početku...
... A, ipak, mislim da može ta moja sebičnost da ti nedostaje, jednog dana.
Ma, samo ti kaži, oživjet ću je ja lako...
Znaš šta ?
Mislim da i ja ne znam baš da se nosim sa silovitošću nekih svojih osjećaja,... .
Ma, naučit ću, treba mi malo vremena , i tvoje nježnosti..
Zapravo, treba mi dosta nježnosti, toliko bar, da mi začini dan... ili noć.
Ipak, ja volim tu nježnost kod tebe,...to je ono što me smiruje i preda tebi toliko, da ne ostane više ništa iza...
Ovi su počeci tako uzbudljivi, da mi je, ponekad žao što sva ova misterija- meni tvoja i tebi moja- nestaje polako sa svakim slovom koje otkucavam na tastaturi.
Možda,  treba zauvijek da ostanemo stranci jedno drugom, ne bismo li tako sačuvali bajkovitost ovog trena...
Bili bismo kao ljubavnici nikad otkriveni, a uvijek novi, svježi i potrebni jedno drugom.
Ovim početkom mogli bi da stvorimo takav mali svijet, u koji bi se sklanjali kad se naoblači i stane sve oko nas.
Mjesto gdje su svi dodiri magični kao prvi put i gdje sve miriše na more i toplu kožu...
A, znaš da, kad smo se upoznali, nisam baš znala šta ću sa tobom, ni gdje da te smjestim.
Promatrala sam te, kao neko čudo koje mi se lagano uvlači pod kožu, misleći da nećeš daleko.
Pustila sam da stvari idu svojim tokom i... eto, sad već moram da ti stvorim nekakav krov, kako bih spriječila da mi dalje vršljaš svud po Duši, kako i kad poželiš.
Hoću da te ušuškam negdje, odakle ćeš moći sve da vidiš, u svemu da uživaš, a da te pri tom ne vuče ono gdje ne treba da zaviriš.
Pitam se, želiš li i hoćeš li da obuzdaš svoju radoznalost, ili prijetiš da mi prekršiš sve granice?
Hoćeš li mi biti dobar gost?

[STEPSKI VUK]

Sve te vodilo k meni
iz daljine, iz mraka ...
Sve te vodilo k meni
vec od prvih koraka ...




Mada nista nisi rekla
ja sam znao, ja sam znao ...
istih kretnji i porijekla
sve je isto, sve je kao ...




Sve te vodilo k meni,
sve sto rode samoce ...
mala primorska mjesta
isti pisci i ploce ...




Kad te baci kao ladju
nocni val do moga praga
nije bilo tesko znati
da mi moras biti draga ...




Da mi moras biti draga.




Sve te vodilo k meni
tvoje oci i usta,
tvoje ljubavi mrtve,
moja losa iskustva.




Mi smo bili na pocetku
istim vinom opijeni ...
i kad si isla krivim putem,
sve te vodilo k meni ...

[VUČICA]

Pjesniče, vrijeme je kiša...
Poneka kap past će ti na lice
...baš kao što pade tad...
Sklopit ćeš oči i uzdahnut ćeš,
znam,
i usnut ćeš, pjesniče, čudan san...
Vidjet ćeš oči jedne kako te
gledaju pogledom jasnim
oči sjajne poput zvijezde i
tamne poput noći...
Ne plaši se pjesniče
to je, ipak, samo san
probudit ćeš se, a te čudne oči
bile su i ostat će u snu.
Vrijeme je kiša i to nije san
već samo još jedan sumoran dan...
Znam, stajat ćeš dugo na kiši,
lutat ćeš pogledom i tražiti nešto,
nešto što podseća na
sjaj zvezda i tamu noći,
tražit ćeš svoj san i u tom snu
one čudne oči...
I ne znaš da li to kiša pada
ili to plaču one oči
i znaš da Sunca nema
pa opet vidiš
kako nešto u daljini sja...
Vrijeme je kiša pjesniče,
vrijeme kad tuga sama dođe,
kad sanjamo čudne snove
i kad ne znamo
gdje je san prestao
a gdje počela je java...
Vrijeme je kiša pjesniče
i zato,
samo sklopi oči
i ne čudi se
otkud baš sad
da sanjaš te čudne oči...
Vrijeme je kiša pjesniče,
vrijeme kad tuga ne pita
u čije snove smije doći...

[STEPSKI VUK]

Moj san od paucine ,

odjekuje u zraku duse ,

za dalekim plavetnilom zudi..,

nedostajes...

[VUČICA]

 Inspiracijo moga života,
nedostaješ mi...
Besprjekorna tuga me muči.
Oči tvoje su mi uvele u mojima...
Izgubljena sjećanja kao iskrice izviru
iz potisnutog dna na kovčegu mojih suza.
Ulupane emocije mi zadiru u srce
kao bodeži naoštreni bolnim rječima.
Nedostaješ mom porušenom duhu. Toliko...

[STEPSKI VUK]

Osjetis li je?
kroz godine sto prolaze,
Gledas li je?
kroz stvari sto je cine,
Cujes li je?
kroz njen tihi glas,
Diras li je?
kroz srce sto voli,
Mirises li je?
kroz dan i noc,
Pjevas li je?
kroz rijeci pamcenja,
Pleses li je?
kroz usamljenu glazbu
Citas li je?
kroz pisma zaborava,
Crtas li je?
kroz stari papir
Branis li je?
kroz cast i ponos,
Radjas li je?
kroz muku i bol,

Sto li je?

moja ljubav,
moja snaga,
moja glazba,
moj razum,
moj osjecaj,
moj dah,
moj vid,
moj sluh,
moj ples,

sve je to

Nostalgija!

[VUČICA]

 Nestvarna su
ta moja lutanja...
Samo tišina u kojoj posebna nota melodije,
daje mi snagu,oduzima dah...
Otkidam stranicu kalendara, mjeseca
koji odavno prošao je, upisujem neki novi datum...
Nekako sam ti blizu, a opet...
...Blizina je jedino što nemamo...

[VUČICA]

Da li u snu tvom da zaspim

oči umorne da sklopim...

Kojim putem bosonoga da krenem

da te sa sobom povedem,

prijatelju,voljeni...?

još koliko će vode proteći

rijekama koje razdvajaju obale

a da se kamen ne pomakne sa dna... ?



Gledam te kako me ljubiš usnama svemira

i uz tijelo mi se kao rosa penješ

oko nogu mi se vodena trava mrsi

i plutam po površini tvojih sokova...

Po leđima ti tetoviram znak

da jedino sa mnom nisi  sam...



Prijatelju,voljeni,

na srcu mi podižeš žmarce

a ja ne znam pod koju zjenicu oka da se skrijem

da te gledam a da me ne nađeš,

da ispijem žar pogleda,

crno vino s tvojih usana,

ugašeni plam s dlanova...



O jedini,

Po kosi me pomiluj

i pusti

umorne oči da na tebi sklopim.

[STEPSKI VUK]

Danas me jedna situacija natjerala da pomislim;
sto ako te izgubim, ako nestanes iz kruga mog vida,
sa horizonta na kojem sam te uvijek pronalazio
i znao da postoji mjesto na kojem postoji netko
postojis ti
iako te jos nisam dokucio
nisam upoznao sve tvoje postaje i stanice
pa i ceste, bijele i one asfaltom prekrivene
danas sam se pobojao
sto ako nestanes?
ima gomile ljudi i znam, nije se tesko izgubiti
tesko je pronaci.
jos nisam poduzeo korake
jos je rano
a ipak, strah me
mozda razlozi ne postoje a mozda su bas pravi
i tko zna
mozda ....ma ne
trazit cu te
ali jos je rano
ne zelim da bude prekasno.
trazicu te ....

[VUČICA]

 U životu postoje trenuci kada mi nedostaješ..
.Kada mi toliko nedostaješ,
da poželim da te izvadim iz misli i zagrlim u stvarnosti...
Ovo je taj trenutak...
...zato ne boj se...
..ja sam uvijek ovdje,
u skrivenom svijetu mašte i osjećaja..

[VUČICA]

 Nisam Ti rekla da imam novi hobi...
Skupljam iskrice Tvojih pogleda, čuvam ih u sebi...
To je blago samo moje i od neprocjenjive je vrijednosti...
Dio tog blaga pretočit ću u nešto lijepo,
a ostalo čuvam na policama sna i jave... Zauvijek...

[STEPSKI VUK]

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa.

[VUČICA]

 DVA VUKA
Nekada davno je stari Cherokee svome unuku ispričao jednu životnu istinu. -
U nutrini svakog čovjeka se vodi bitka. Kao borba između dva vuka.
U nutrini svakoga od nas jedan vuk predstavlja zlo.
Predstavlja bijes, zavist, ljubomoru, žaljenje, pohlepu, aroganciju,
samosažaljenje, krivnju, grijeh, srdžbu, laž, lažni ponos, egoizam...
Drugi vuk predstavlja dobro. Predstavlja ono što pruža užitak, mir, ljubav,
nadu, vedrinu, poniznost, ljubaznost, dobrohotnost, srdačnost,
darežljivost, istinu, suosjećanje i vjeru..
Mali indijanac se zamisli na nekoliko trenutaka....
Sve svoje misli vrijedno usmjeri u dubinu djedovih riječi,
te ga zapita:- Koji vuk na kraju pobijedi?
Stari Cherokee odgovori sa smiješkom na svojem starom licu:- Pobijeđuje uvijek onaj kojega hraniš.!
..zato pazite kojega vuka hranite u sebi...

[STEPSKI VUK]

Ne vjeruj da ja odlazim
jer nemoguce je ostaviti taj krevet
u kojem smo smislili najljepse price
nemoguce je da me taj vjetar
odnese nekud
u neku ravnicu punu snijega
jer tko ce tako njezno
tvoje celo poljubiti
kome bi na pamet padale
takve lude stvari
da se zenimo svake noci
da ponekad pobjegnemo
ne vjeruj
gledaj
tu su jos moje cigarete
moj kaput
i moje srce
ja sam jos uvijek tako tvoj
da nemam vremena ni za sebe.