Selo
          Šuljkovac - Jagodina
     
    Predsednik Mesne Zajednice
    Aleksandra Milivojević
    035/272-589
    064/27-41-345
    Mesna
       Kancelarija se nalazi u Šuljkovcu
    035/272-473
     
    Selo šuljkovac ima aktivnih
     260 domaćinstava i
     ima 910 stanovnika.
    Selo ima osnovnu četvorogodišnju školu ''Branko Radičević'', Dom Kulture, Fudbalski
       klub ''Sloboda'' a nekada je bio i odbojkaški klub koji je ugašen.
    Naravno Lovačka sekcija koja pripada lovačkom društvu ''Crni Vrh''.
    Selo ima i Kulturno Umetničko Društvo ko je aktivno ''Aleksandra Stefanović''.
    U selu je skoro napravljen i sportski teren za mali fudbal, košarku, odbojku sa
       reflektorima za noćnu igru.
    U planu je da se uradi i Crkva, a plac je već određen za tu namenu.
    Selo ima 1 prodavnicu baš kod doma, gde se nalazi i spomen ploča palim borcima
       iz I i II svetskog rata.
    Selo je dalko od Jagodine 9 kilometara.
    Postoji u selu i vrtić ali ove godine (2009) nema mnogo dece pa je zatvoren a
       deca se šalju u Jagodinu u vrtić Pionir.
    Postoje i nekoliko kuće koje su stare preko  100 godina, a takođe i drvo DUD
       koje ima više od 150 godina.
    Šuljkova kompletno leži na vodi što dokazuju i podaci o velikom broju ispitivanja
       o kvalitetu
    VODA KAO LEK
 Kako kažu jedan od razloga
     što su šuljkovčani
     zdravi je i to što imaju
     dobru vodu, čak i lekovitu.
     Kod seoskog igrališta nalazi se izvor koji
     je provereno lekovit. Lekovitu
     vodu u šuljkovcu
     ne koristi samo selo već
     i svi sa strane, kome god
     treba. Iz svih okolnih
     sela ko je god čuo dolaze
     sa balonima i zahvataju
     vodu. Kažu još da je voda
     u šuljkovcu, ne samo na
     ovom izvoru lekovita.
     Naime, pre nekoliko
     godina prilikom geoloških ispitivanja ovog
     kraja, izvršeno je niz bušenja. Jedna od tih bušotina
     nalazi se u šuljkovcu,
     Duboka je preko sto
     metara. Voda iz ove bušotine je analizirana na
     Geološkom institutu u
     Beogradu, gde je ustanovljeno
     da je apsolutno hemijski
     i biološki čista
     i da je bogata selenom i
     sumporom. O tome koliko
     je ispravna, svedoči izjava
     jednog od inžinjera sa
     instituta:
     – Voda je tako čista, da
     bi se mogla flaširati direktno
     iz bušotine.
    Slava sela je Markov Dan (8. Maj) kao i Sveti Trifun (14. Februar).
    Postoji i jedna vodenica koja više ne radi.
    Postoje i nekoliko privatnika (firme) od kojih ističemo porodicu Golubović koja
       ima farmu kokošaka.
    Kroz samo selo protiče i reka Belica oko koje ima i velikog broja klizišta, čak
       su i neke kuće totalno uništene, a jošuvek ništa nije sanirano.
    Svi putevi su asfaltirani 2008. godine a ulična rasveta postoji od 1999. godine.
    Dimitrijević Milan i Đorđević Miroslav se ističu po uzgoju Krava (preko 40 krava).
    A nekih 10-tak domaćinstva imaju i po 10 Ha svako pod jabukama, breskvama i šljivama.
    Dečija slava je ''Jelena i Konstantin''.
    Telefonska centrala se nalazi u Dragocvetu a selo ima i bežični fixni telefon
       sa centralom na Crnom Vrhu.
    Selo ima 8 arterijskih bunara kroz koje ističe 350 litara vode po minutu bez
       pumpe.
    Postoji i kjniga o sleu (monografija).
    SUDIJA OSTAO
     BEZ ZUBA
     Desilo se da je jedna fudbalska utakmica u šuljkovcu,
     kako to fudbaleri zovu „dogovorena”. Krenulo je po
     zlu na terenu, pa je došlo do gužve gde je sudija Petrović,
     takođe poreklom iz šuljkovca, izvukao najdeblji
     kraj. „Kako ga je lako udario” neko iz publike izbio mu
     je pet zuba. Tužio se posle sudija, ali je ostao bez zuba.
     Bežale su sudije kroz kukuruz, koji su meštani sadili
     oko igrališta.
     Kako danas ističu sportski radnici manje je incidenata,
     skoro da ih nema, a i sankcije za ovakve incidente
     na terenu su teške tako da su se svi smirili, a sudije
     odahnule.
    ČUVENI LJUBA
     „SAJLO”
     Kod stare seoske škole
     nalazi se i kuća novinara
     i urednika „Novog puta”,
     Ljubomira Isailovića.
     LJuba, kako sam kaže, i danas
     voli da ode i provede
     vreme u rodnom selu među
     Šuljkovčanima.
    ČULJAV
     I
     ŠANTAV
     Šuljkovac se pominje u mnogim pisanim dokumentima,
     tako je Stanoje Mijatović u svojoj knjizi „Belica” zapisao
     U selu šuljkovac, u mestu Divljaču, preko Belice, a više izvora Studenca,
     nekada je bilo rimsko groblje. Narod veruje da kod Koštana negde ima zakopan
     pun kazan blaga.
     Prema jednom predanju sela šuljkovac i šantarovac
     dobila su imena po dva brata koja su prva nastanila ova
     mesta. Jedan je bio „Šantav” - bez ruke, a drugi „čulj” -
     bez uha, pa je tako po ovom čuljavom selo dobilo ime
     Šuljkovac, kasnije Šuljkovac. Prema drugom predanju koje
     je i u pesmi opevano šuljkovac je dobio ime po „šuljavoj”
     pšenici koja tu nikada nije dobro rađala. Jedan neprovereni
     izvor kaže da su sela dobila imena po mestima
     iz kojih su došli prvi doseljenici.
     
    SVE OVO MOŽETE VIDETI I NA FOTOGRAFIJAMA