Zahvaljujući sačuvanim dokumentima, znamo:
Kao
dan osnivanja uzima se 01. oktobar 1926.godine, dan kada je osnovano PRVO
DILETANTSKO POZORIŠTE GRADA PARAĆINA.
Grupa
paraćinaca, zaljubljenika u ''daske koje život znače'', okuplja se oko
Desimira Milojkovića – razvodnika sa treće galerije Narodnog pozorišta
u Beogradu, učesnika vojničkog pozorišta u Bizerti, vlasnika fabrike bombona
u Paraćinu, koji, vrativši se u Paraćin, donosi sa sobom miris mastiksa.
I
26. oktobra te 1926.godine organizuje u tadašnjem hotelu ''GRAND'' u Paraćinu,
premijeru Borine ''KOŠTANE'' u režiji Tase Bizetića, a sa Angelinom Popović
u glavnoj ulozi.
I
tako počinju premijere.
Najpre jednočinke: ''Dugme'', ''Kijavica'', ''Muva''...
A onda i kompletni komadi: ''Zona Zamfirova'', ''Sumnjivo lice'',
''Kir Janja''...
Vreme odmiče, pozorište postaje potreba.
Od te daleke 1926.godine pozorište neprekidno radi do danas. Radi
sa ljubavlju i mržnjom, sa usponima i padovima, uvek težeći nekom
novom obliku izraza, razbijajući
ustaljene norme.
Pedesetih
godina prerasta u profesionalno, ne samo da bi se podiglo na stepenicu
više, već da bi sebi postavilo obavezu kvalitetnijeg umetničkog dometa.
Na žalost, taj profesionalni status traje veoma kratko, 3-4 godine.
Šezdesetih
godina useljava se u novu-svoju, tehnički i funkcionalno opremljenu zgradu
(kuću). Tih godina razbija formu klasičnog teatra prihvatajući avangardni
talas vremena, pa se rađaju projekti Joneska, Pintera, Kenoa ili Sarojana.
Osamdesetih
godina se opredeljuje za ''politički teatar'' u kome tabu teme iz eminentnih
pera srpske drame: Popovića, Selenića, Radovanovića, Kovačevića itekako
prijanjaju ukusu paraćinske publike, ''Mrešćenje šarana'', ''Kus petlić'',
''Ruženje naroda u dva dela'', ''Original falsifikata''...
U to doba počinje praksa gostovanja profesionalnih glumaca u predstavama parćinskog
pozorišta. Otvorenošću i za profesionalce i za amatere, prevazilazeći lokalne
okvire, funkcioniše ne kao amatersko ili profesionalno već samo kao POZORIŠTE.
Sa Mihajlom Viktorovićem, Branislavom Cigom Jerinićem, Žikom Milenkovićem,
Goranom Sultanovićem, Slobodanom Ćustićem, Nebojšom Ljubišićem, Zlatom
Petković, Oliverom Viktorović, Milijom Vukovićem, Elizabetom
Đoreskom, Gojkom Šantićem,
Borivojem Kandićem i drugima – kao gostima glumcima otvara novi put
svojim opredeljenjima: da pozorišni čin bude kompletan doživljaj
za aktere i posmatrače,
za publiku čiji istančan sluh omogućuje dugovečnost pozorištu.
Odlukom
SO-e Paraćin od 30. decembra 2002. pozorište menja svoj status i sam naziv
tako da se ne zove Gradsko amatersko pozorište već samo POZORIŠTE ''PARAĆIN''
i to kao profesionalna ustanova u kulturi od značaja za opštinu Paraćin.
Za svoj rad, Pozorište ''Paraćin'' je nagrađivano mnogim odlikovanjima i priznanjima
a svakako najveća je VUKOVA NAGRADA IZ OBLASTI KULTURE.
Od osnivanja do danas pripremilo je 191 premijeru i odigralo preko 4000 predstava
širom bivše i sadašnje naše zemlje kao i u inostranstvu.
Ogromno bogatstvo Pozorišta ''Paraćin'' jeste to što ima svoju zgradu,
funkcionalnu sa 381 sedištem što nam omogućuje repertoarski
rad.