Grad Paraćin snabdeva se već skoro 40 godina zajedno sa Ćuprijom vodom iz izvora
“Sveta Petka”, koji se nalazi u selu Izvor, na oko 16 km istočno od Paraćina.
Vrelo je uzlaznog tipa i drenira najveći deo Samanjca. Sistem za snabdevanje
vodom sastoji se iz kaptažne građevine na vrelu, cevovoda od kaptaže
do rezervoara, rezervoara na Karađorđevom brdu i cevovoda od rezervoara
do Paraćina, odnosno Ćuprije. Glavni cevovod kaptaže “Sveta Petka” do rezervoara na Karađorđevom brdu izveden je od azbest-cementnih
cevi prečnika 450 mm, dužine 15.700 m. Svojim hidrouličnim karakteristikama
cevovod može da propusti maksimalnu količinu od oko 180-200 l/s vode.Trasa
cevovoda je izuzetno nepristupačna i nepovoljna, sa dosta vertikalnih
preloma, što je uslovilo izgradnju velikog broja šahtova za vazdušne
ventile i ispuste. Rezervoar na Karađorđevom brdu ima osnovnu funkciju dnevno izravnavanje voda doteklih sa izvora
“Sv.Petka” za potrebe snabdevanja vodom Paraćina i Ćuprije. Dno rezervoara
je na koti 190,00 mnm. Zapremina rezervoara iznosi 3.000m3. Rezervoar
ima dve pravougaone komore jednake po zapremini.
Od rezervoara na Karađorđevom brdu do Ćuprije izgrađen je cevovod 400 mm, a
od rezervoara do Paraćina cevovod prečnika 350 mm. Za potrebe snabdevanja
vodom Paraćina u periodu malih izdašnosti izvora “Sveta Petka”koristi
duboke bunare raspoređene u siroj okolini grada.
Trenutno Paraćin raspolaže sa 70l/s iz cevnih bunara. Krupnija industrija
Paraćina za svoje potrebe koristi vodu iz sopstvenih izvorišta. Najznaćajnije
izvorište je izvorište Fabrike stakla – “Vrbak” koje zahvata vode aluvijalne
izdani. Međutim, zbog stalnog prostora potreba u vodi i istovremeno,
ograničenog kapaciteta korisnih vrela i bunara, posebno u sušnim periodima,
poslednjih godina na području
vidno je izražen problem nedovoljne količine vode za piče. prostorija
za smeštaj hlorinatora. Na teritoriji opštine Paraćin na gradsku vodovodnu
mrežu priključeno je šest naselja. Ostala naselja nemaju izgrađenu vodovodnu
mrežu, tako da se stanovništvo snabdeva vodom iz bunara ili izvora individualno
po domaćinstvima. Ove vode su dobrog hemijskog kvaliteta i bakteriološki
ispravne, ali se hlorisanje kao obavezna mera očuvanja sanitarne ispravnosti se uglavnom
ne vrši. Najveći problem u pogledu hemijske ispravnosti vode postoji
u seoskim naseljima u priobalju Velike Morave gde je prisutan problem
povećanog sadržaja gvoždja i mangana.
Nedaleko od grada nalazi se odmaralište Grza kroz teče bistra reka Grza, čiji
se izvor nalazi nekoliko kilometara uzvodno. Izvor reke Grze je mesto koje
svi koji dođu na Grzu rado posećuju. Voda sa izvora je ispravna za piće, pa
se posle duge šetnje možete njome okrepiti.
Kroz Paraćin protiče reka Crnica koja je od velikog značaja za grad. Uliva
se u Veliku Moravu i dužina sliva je 289 km. Crnica nije reka dugog toka
niti je mnogo udaljena od glavnih puteva. Ipak, pored nje su sagrađeni
desetak manastira i jedan stari grad . Reka Crnica izvire u snaznom mlazu
ispod ogromne stene, na južnom delu Kučajskih planina. Na izvoru je reka
potpuno bela od
krečnjačkih stena pa se zato nekad zvala Belica. Priča se da se tokom
turske vladavine silan svet okupio na saboru kod crkve u donjem toku
reke. Turska ordija je iznenadila narod na saboru i posle neviđenog masakra
krv je obojila belu reku. Od tada se reka ne zove Belica nego Crnica.
Reka Crnica je duga nepunih trideset kilometara i uliva se u Veliku Moravu
kod Paraćina. Izvire u prostranoj udolini kod rudarskog naselja Sisevac. Potom ulazi u deset kilometara
dug kanjon, a kod Popovca izlazi u prostranu ravnicu gde joj se pridružuje
i reka Grza, a potom združene teku do Velike Morave.
Posebnu hidrološku osobenost ovog područja predstavljaju termomineralne vode
na nekoliko lokaliteta, koje se malo koriste i nisu jos detaljno izučene.