Danas je na beogradskom Trgu republike, ogranizovana akcija "Dizanje svesti", u okviru koje su lekari Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije davali su savete svim zainteresovanim ženama.
Svake godine od raka dojke oboli četiri hiljade žena, ali ako se bolest otkrije u ranom periodu, izlečiva je u 90 odsto slučajeva.
Srbija danas raspolaže sa 60 standardnih, šest digitalnih i dva mobilna mamografa, a do 2010 godine trebalo bi da se obezbedi 100 mamografa.
U Ministarstvu zdravlja do kraja godine najavljuju zakon kojim će žene biti obavezne da odlaze na preventivni pregled.
“Skrining u našoj zemlji je zabranjen zakonom pre mnogo godina. Ako se sećate, kada smo bili deca imali smo skrining na tuberkulozu, znači ono fluorografisanje”, podseća državna sekretarka u ministrastvu zdravlja Nevena Karanović.
Hedvig Hricak, jedna od najpoznatijih radiologa u SAD, istiakla je u intervjuu za B92 važnost otkrivanja tumora dojke na vreme. Hricakova upozorava da se onog trenutka kada tumor može da se napipa, ne može govoriti o ranom otkrivanju.
“Tumor, kada ga napipate, vrlo često je to prekasno. I zato je mamografija toliko važna, da možemo naći tumor kada je nekoliko milimetara, do pet milimetara, i u tom slučaju onda možemo daleko više pomoći pacijentu”, objašnjava ona.
Hricakova kaže da je strah od radijacije prilikom mamografskog pregleda neopravdan.
“Svi se mi plašimo radijacije, međutim radijacija kod mamografije je toliko mala da se zbilja ne treba toga plašiti, a pomoć koju možemo dati od ranog otkrivanja raka toliko je velika da zbilja radijacija ne bi trebalo biti razlog za strah”, poručuje ona.
Poreklom Zagrepčanka, Hedvig Hricak prva je žena izabrana za načelnicu Radiologije, najbolje onkološke bolnice u svetu, Memorial kanser centra u Njujorku.
Članica je Nacionalne akademije nauka. Dobitnica je najprestižnijih naučnih priznanja za inovacije u dijagnostici tumora.
Po mom mišljenju stanje na terenu, u praksi, daleko je komplikovanije i složenije kada je reč o prevenciji. Recimo u našem Domu zdravlja rade samo dva lekara od kojih ni jedan nema više od pet pacijentkinja nedeljno. Pri tome mislim na žene koje dolaze kod istih na preglede, a ne po upute za specijaliste. Pored toga, kada dođete po taj uput za specijalistu koji radi u Bolnici, naiđete na čitav niz neprijatnosti i bezobrazlika, jer lekari Doma zdravlja ne žele da vam takav uput izdaju.
Obavezan lekarski pregled je nešto što će sigurno naterati žene da se više posvete svom zdravlju, ali ipak nam ostaje problem lekara kod kojih niko ne odlazi, i to ne bez razloga.