DAR ZA DUŠE

[VUČICA]

Naučih se
čekanju
i samo ovlaš
doticanju
pijeska
što klizi
niz lijevak
života

Naučih se
čekanju...

U čekanju
predugom
sebi – sebe
drugačiju
rodih

Senada Brčaninović

[VUČICA]

NA PROPLANKU
DUŠE TVOJE

Na proplanku duše tvoje,
nakićeni, navezeni,
pokriveni, sakriveni...
brojni se cvjetići roje.
Jedan cvjetak se u isti mah
sa cijelom tvojom dušom stvori,
nečujno, toplo, milo...
on u tebi "Ljubav" zbori...
i tijelo tada mirisom oživi,
i obraze tvoje
s rumeni
on prelijepo oboji.

Nisi znao da se miris taj
od rođenja,
pa i prije...
dušom tvojom širiti stao,
-kroz život te bodrio,
tugu srećom bojio...
Snaga, ljubav, radost...
i sva lijepa osjećanja,
lati su od tog cvjetka
duboko... skrivena,
i tebi neznana.

Prvi cvjetić što se poslije širiti stao,
nad maglovitom rijekom tvog života,
on se stalno zagledao, pa ogledao...
Smiješio se sebi,
aplaudirao svome liku,
ljutio se i bacao lati svoje,
kad bi 'vjetrić' mutio u rijeci
ionako mu tamnu...
i još nejasnu sliku.
Taj cvjetić još u tebi živi i diše...
često... baš on,
u tebi najjače
oštrim mirisom zamiriše.
Ispred iste rijeke
što još ti tamna i nejasna krivuda,
on pospano... i zbunjeno gledi,
pa riječi čita i razaznaje ali,...
-još uvijek samog sebe ne prepoznaje.
Ili... zna, sluti...
da se o njemu priča,
pa mu okice snene, sjajne...
dok ove retke čita.

Drugi cvijetak tik do prvog izraste;
njih dva na proplanku duše tvoje
stalno nemir i tjeskobu praviše.
Kada prvi krene da mirise širi,
drugi ovaj glavu bono poginje...
-druga svog on tako opominje.

Nemoj nevaljali cvjetić
naglo da čupaš i gaziš!
To će cijelu dušu da zaboli...
i ne trebaš!
Oslušni njegov miris
kada počne da se širi i,...
probaj da ga prevaspitaš!
Nemoj da se nemir, vika,
... tvojom dušom ore,
–nauči ove nevaljalice
da misle, misle, misle...
pa tek onda govore!

Treći miris što se dušom skita,
tog je cvjetića što ove riječi čita.
Čita on, misli...
riječ bi svaku da dohvati, pa shvati,
i zanesen onda mislima od ljubavi, mira... poleti.
Njegove lati plemenitim mislima zvone...
Ljubav, pravda, mir... su boje
od kojih prelijepe lati te
mogu da se kroje.
Nađi ga...
Sjećanjem na Boga,
ljubav, pravdu... – zalijevaj ga;
zar da pored ovakvog mirisa,
ti ostaneš samo sa prva dva!?

Četvrti... peti, šesti,
posebni su tvoji cvjetići;
da samo ti želiš, izrasli bi
na proplanku duše tvoje,
jedan za drugim...
-k'o mali zvončići.
ZADOVOLJSTVO,
MIR,
SREĆA...
njihova su druga imena.
Osluškuj... stalno...
proplanak duše tvoje,
– da li uopšte,
i koliko kod tebe
takvih ima?

Strpljiv trebaš biti,
lagano se upoznavaj...
i druži sa dušom svojom,
-ona je nježna i slaba,
ponekad mračna i kruta...;
nađi najljepši način da joj priđeš,
i cvjetiće duše svoje prepoznaš.

Laganim koracima uči da koračaš,
i najprije treći cvjetić uzgojiti trebaš,
a misao ružičasta... njegova, pomoći
će da sve ostale zalijevaš i zalijevaš...
i tek onda mirise od
ZADOVOLJSTVA, MIRA, SREĆE, upoznaš!

Sedmi cvjetak najljepši miris ima.
Sakriven, duboko... ispod sviju gore,
on u tebi spava;
nema neku boju jer se sva boja
ovog svijeta u njegovu sjaju utapa.
Od svjetla i čistote lati ima,
a svaka nebrojene tajne skriva.
Budi ga bar,
zar da takvo blago u tebi bude,
a vječno ostane da spava.
Senada Brčaninović
...MENI JEDNA OD DRAŽIH SPISATELJICA...

[STEPSKI VUK]

Ostavi odskrinuta vrata jednoj davnoj
i nikad odsanjanoj iluziji.
Dodirni mi misli vrhovima prstiju.
Noćas posle ponoći
opet će se razliti snovi
po svilenim jastucima...
mokrim od nekih davnih kiša...

[VUČICA]

Da,to sam
ja....Ušuljat ću se u snove tvoje,tiho na prstima...
Osjetit ćeš da to sam
ja...
Uznemirit ću tvoje misli,probudit ću tvoju želju zamnom..
...Prepoznat ćeš
moj dodir,i znat ćeš da to sam ja...

[STEPSKI VUK]

S kojim mislima samog sebe mjeriti smijem ,
kad se svaki moj osjecaj snom u sebi radja ?
Kakve li to opustjele sate pripremaju ceznje ,
kad vec sada u zrnu vremena moram cekati ?


Tko sam kad bez zraka postojim i ne disem
i sa cijeg sunca moja koza skuplja ovu snagu ?
Kojom se mjesecinom sjaj zvijezda u meni roji
i u sazvjezdju mirisom mojih pora tiho plovi ?


Gdje u sebi pocinjem i sa kakvim smislom jesam ,
kad dubinom beskonacnog svemira postojim ?
Imam li nastanka ili sam oduvijek u svemu bio ,
jer se samo mojim mislima ljubav moze mjeriti ?


U tebi sam i sa tobom sve ovo mila , naslutiti mozes ,
ne zelim biti dio neceg ako tebe u tome nema .
Svaki moj drhtaj kojim osjecam slast ovog zivota ,
tvojim se dahom , beskrajnog bica uzdize i stvara .

[VUČICA]

   TEBI.....
U modrom satenu jutra još naslućujem  lažne požude, tuđe ruke ...

Nevjerne poglede i Tvoje oči sanjive.

Dobijaš ili gubiš?

Bežim ili ostajem?

Beskućnici ljubavi uvijek se pronalaze, tamo gdje spokoj prestaje gdje nebo zemlju tek  dodirne, gde se ljube kišne kapi između sna i buđenja, na dnu Srca gdje se tuga sakriva.

Još me ljubiš njegovim usnama i ruke podmećeš da me podsjetiš samo da ne zaboravim ...

Pohotu ljubavnika u oluji dodira, između sjaja i tame bluda i zablude, vrisak kojim se dozivamo, tišina kojom se pozdravljamo, u predvorjima beskonačnosti ....

Nikad dočekanog svitanja...

I vežem ruke za Tvoje želje, zarobljena u vosku divljeg meda za Tebe paganski lijepa, ponekad samo ohola i lažljiva, po potrebi čedna i nestvarna, ali uvijek samo Tvoja...

U pjesmi rođena, Tvojim usnama sluđena, u Tvojim očima zarobljena, lažna spoznaja svih Tvojih nemira, kiša u praznim prozorima, neuhvatljiva i nedodirljiva zarobljen odraz u ogledalima...

Tvoje konačnosti ili strasti ljubavnica ili djevojčica...odabrana ili prognana..

Samo mi reci, da sam još Tvoja, dok ti se bosonoga nudim u hladnim noćima mazno se protežem u Tvojim mislima, dok ti grizem usne kao narandže i zavodim plesom divljih vjetrova...

Pošalji vojsku pjesama pod moje bedeme i ... čuvaj me ...

Od sebe i hladnih dodira na plavim jastucima našeg vremena, tamo gdje sve počinje i prestaje ..

[VUČICA]

Pišem ti da volim tvoj osmijeh i tvoj glas
a od tvojih riječi topim se...
Pišem ti da mi nedostaješ,a sklapam oči i budim se
sa tvojim imenom na usnama,prožetim bolom...
Priznala sam ti da si mi drag,a poklanjam ti vječnost.
Jedan duboki pogled u oči ,rasplamtao je zauvijek vatru u našim srcima.
Znam da je naše prijateljstvo pregazilo kontinente,
a naša čežnja sve predrasude,
ali ne znam kakav je ukus tvojih usana...
Naša je ljubav tako čista i duboka
i znam da samo, moji strahovi mogu da nas spriječe....
..u ostvarenju snova...

[STEPSKI VUK]

Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca;
Ljubav sa mnom potres je pod korakom,
Rusenje brane na rijekama razbora,
Ljubav sa mnom udar je groma o visoki bedem tvrdoga uma,
Ljubav sa mnom samoca je u svijetu i neljubav ljudska- da,
Ljubav sa mnom nije samo smjesak u tisini srca
Gdje mirisu jasmini jasnih suza,
Ljubav je sa mnom udar,
Potres i jaka samoca susreta sa istinom.

[VUČICA]

[STEPSKI VUK]

Ukrascu tvoju sjenku, obuci je na sebe i
pokazivati svima. Biceš moj nacin odjevanja
svega njeznog i tajnog. Pa i onda, kad
dotrajes, iskrzanu, izbljedelu, necu te sa sebe
skidati. Na meni ceš se raspasti.
Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju
ove dijetinje duse. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.

Na poderanim mjestima zajedno cemo plakati.

Zasivacu te vjetrom. Poslije cu, znam, pobrkati
moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me
shvatas: to nije prozimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje mastom.

Evo, silazi sumrak, i svijet postaje hladniji.
Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe
da se, ovako pokipio, ne prehladim od
studeni svog straha i samoce.

[VUČICA]

Upleo si sinoć prste
u moje snove...
...Zavukao se
pod moje trepavice
kao u zajedničku postelju
i mirisao na mir..
Rastjerivao si
svoje tihe uzdahe
po mom tijelu
i umotavao me u njih
najtoplije
što možeš..
Da me studen
ne probudi..

[STEPSKI VUK]

Izranjaš iz plavog sna u jutarnjoj rosi,
tišina te miluje sunce tek izlazi,
kristalna kruna kosu tvoju krasi,
sunčevim zrakama dugom sjajiš.

Osmjehom si otjerala oblake kišne,
sve boje dugine u tvom oku plamte,
kad ruka tvoja moj dlan dodirne,
snovi u javi da vječno te pamti.

Sanjao sam te sinoć kraj sebe,
na obali mora, gdje vali tiho huče,
sreća mojim tijelom struji,
ne želim se probuditi, želim te voljeti.

Dal san il java zatečen sam sad,
još ti kosa rosna kristalima okićena,
i duga miruje u tvojim tamnim očima,
dodirujem tvoju kosu mokru, rosnu.

Tvoj pogled tako sanjiv i nježan,
duši mojoj tek pupoljak je cvjetni,
srce mi titra ko stručak na vjetru,
ljubav me opija od pogleda tvog.

Sunce se kupa u mirnom moru,
prilaziš korakom balerine u zraku,
spavati želim na tvom ramenu,
dal java je il san, nek vječno traje.

[VUČICA]

[STEPSKI VUK]

Nas
dvoje
bili smo
jedno
pa
smo
se razdvojili
u
dvoje
i
u
igri
ljubavi
opet
spajamo se
u
jedno.

[VUČICA]

Zarobljena između svijetova
u javi svoga sna,
...tu, na rubu tvojih usana,
svojim tražim tajne puteve
na tvojim leđima,
i niže,
u najčulnijim dubinama...

Klizim ti među prstima,
kao saten,
od vrha do dna,
darujem ti grijeh
zavodljivim očima...

Prekrasna i ranjiva,
divlja,
neukrotiva,
znatiželjna
i nestašna...

Nema pitanja, nema odgovora,
nema razloga, nema izlaza...

Zarivaš ruke u moje snove,
na vlažnim usnama
ostaju tvoje...

Nisi me pripitomio...

Zato, što toliko
na tebe ličim....

[STEPSKI VUK]

Volio bih da si tu
ove noći tako trebaš mi
kao more mornaru
nemam s kim nadu dijeliti
dijeliti i sačuvati
Volio bih da si tu
noćni program je na radiju
puštaju neku dragu muziku
moje misli tebi putuju
putuju da te pronađu
Noćas zvijezde padaće
jedna od njih naša je
jedna nosi utjehu
k'o u snu
volio bih da si tu
Volio bih da si tu
ove noći da pričaš mi
slavili bi do zore
svu bi nježnost svijeta popili
popili pa se ljubili

[VUČICA]

Dozvoli mi da te volim onako...
kako samo ja to znam
ljubim te svaki čas
i smijem se kao curica
kojoj nikad dosta nije....
...i uvijek tražim još nježnosti dodira,
poljubaca, ruku tvojih mekih
koje znaju što bih htjela.
Dozvoli mi da ti u oči pogledam
i prepoznam onaj sjaj
po kojem znam
da sam dobro došla
i da me nikom' ne daš
da me zauvijek čuvaš.

[STEPSKI VUK]

Mnogi su prije mene,
Pisali pjesme.
Zar je potrebno
Da i ja pišem?

Ne bi li ljepše bilo
Da gledam
Kako trešnje cvatu
I oblaci putuju?

Zar nisu tvoja usta
Slađa
Od mojih pjesama?

Nisu li pogledi tvoji
Ljepši
Od pjesama mojih?

[VUČICA]

Volim te kao skitnica daljine...
.. Volim te kao sanjar snove...
... Volim te kao
zora sunce.
..Volim te kao pjesnik kiše.
... Reci jel te netko volio više?...

[STEPSKI VUK]

trašno je voljeti te na mjestu tako krhkom
kao što je svijet.

Mučno je voljeti te u tom kraju
punom nesavršenstva
Gdje nas sve lomi i ušutkuje
Gdje nas sve vara i rastavlja.