Vesti:

Samo za Registrovane članove je moguć pristup u kategoriji '' Ljubav & Sex & Lepotice''
Obavezno pročitajne uslove korišćenja Foruma ->
Uslovi Korišćenja

Main Menu

DUŠA

Započeo STEPSKI VUK, 11-05-2010, 17:06:26

« prethodna tema - sledeća tema »

0 Članovi i 15 gostiju pregledaju ovu temu.

STEPSKI VUK

Tako je nekako
Trebalo biti,
Odlično zamišljeno
U našim glavama
Po scenariju srca.
Nastale skice
Okačene o oblake
I vrijeme zaustavljeno
U jednoj suznoj kapi,
Što se zajedničkim
Snovima presijavala...


Mogli smo i ljepše snove sanjati
Kad smo već toliko sanjali,
Mogao je pogled prerasti
U usta puna sočnih riječi.
Mogli smo put od tisuću koraka
U samo jednom koraku prijeći.
Mogli smo, da smo htjeli.
Zaboraviti sve loše prognoze.
Skloniti se pod ono malo neba
Koliko nam za dvostruki udisaj treba,
Dok oluje životne ne protutnjaju...
Mogli smo jedno drugome čuvati leđa
I da nitko nikoga u svemu ovome ne vrijeđa...
Mogli smo, da samo znali,
Razum zarobiti na vrhuncu kreativnosti,
Oteti jedno drugo iz pogrešnih ruku,
Trajanje uokviriti za stoljeća unaprijed
I prepoznavati se po istom mirisu i zvuku...

Mogli smo, da smo znali i htjeli,
Po meni, trebali smo, kad smo to već sanjali,
Po tebi, trebali smo, ali nismo zbog drugih smjeli.

VUČICA

....lijepo rečeno..svaka čast Stepski vuče!!!ima tu pomalo istine...??

VUČICA

 ‎...pristajem....
biti Hram prijateljstva našeg
svjetionik ljubavi
kiša jesenja
more kestenja
...luka mira
šuma iznenađenja
cvijet nadanja
put neizvjesnosti
srce ludosti
oluja strasti
vjetar radosti
sunce strpljivosti
jezero mudrosti
romantična žena
prijateljica draga
pomalo tajanstvena
ali... sretna

STEPSKI VUK

Usnama stavljam trag čežnje
po vratu ti od svile
i
sve miriše na bliskost
na čežnju
na proviđenje

skrivena prostranstva bijele puti
dotičem tikom
i poezija više nije sjećanje samo

vidim trag moje ruke
kao tuga
ocrtava ti se u ruži pogleda
nemoćan da ispravi krivi ram postojanja

hoće li ostati vječno da bdi u zasjedi
čekajući dvojnika

i evo

neustrašivo se počinjem plašiti smrti
jer lupež sam
koji ukrade ključ božanskog grada

gde slučajno otkrih tugu

što zajedno nećemo trajati vječno

...tek sudar svjetova novih
plemenitih
raspaliće usahli plam

VUČICA

Mi se
ni poljubili
...nismo,
niti smo osjetili
slast dodira,
vrelih usana,
a ipak se
volimo...
Mi se
ne držimo
za ruke,
niti gledamo
zajedno
zalaske Sunca,
ali, gledajući ih
razdvojeni
u sutonu dana,
mi smo bliski...
Bliskiji,
nego mnogi drugi...
Dodir misli čini jačim
svaki trenutak
sna ove jave...

STEPSKI VUK

Polako obavijam
Oko uspomene
U dubinama
Duše i svoje misli
Skrivam u tajnu
Koju čuvam o Tebi
A želja raste
Blista u tami
Mora koje postajem
Ne bih li bio
Dom za tvoje i moje
Rađanje
Stvaram koljevku
Od koje me dijele
Godine i čekam
Da sazri tajna
Koja postoji koja
Raste i postaje
Biser
Zbog kojeg
Živim.

VUČICA

 Snovi su sve što me okružuje,
jedino mogu da sanjam,
stvarnost je suviše surova i teška,
kao da je život neka greška.
U snovima samo sreću nalazim,
u njima imam kog da pazim...
Imam s kime radost djeliti,
imam s kime da se veselim.
Snovi samo drže me na životu,
u njima nalazim radosnu notu,
zbog njih jedva cekam noći
da te pogledam u te duboke oči...

VUČICA

 Šaputat će ti vjetar misli moje
prenijet će pjesmu ljubavi,
šaputat će ti more muziku srca
i reći da si najljepši dio života mog.

Valovi će odigrati igru čežnje
što u duši tinja,
jer moje si savršenstvo
moj najljepši san,
ja sam svjetionik,
pokazat ću ti put ljubavi
.. bez tebe sam kao pustinja
bez vode.. dan bez sunca...
..noć bez zvijezda...
... značiš mi previše...

STEPSKI VUK

TVOJ DODIR

Odjekne izvan svih
čula i dovrši ga
bol.
Svo moje
življenje u njemu
prebiva.
Obdaruje me
vremenom i čežnjom.
Nastavi da se
događa i iza prstiju.
Zavidim mu na toj moći.
On me jedini od
noći odvaja i
prvi samoću
razjeda.
Ima moć da bude
tuđ
a rađa me.

VUČICA

 Otkotrljaše se riječi... kao biseri skliznuše
na pod ...
Razliše se...misli tepihom neuspjelih snova...Pomiješale se kapi
kiše sa usnulom tišinom...
Bio si tu....dal pravi ti ,il neko drugi,
... al u ovom trenu jedini koji mi golica misli....
Možda i uspijem da
proniknem makar do jednog dijelića tvoje duše...

Ne razmišljam o
tvojim crtama lica...niti boji kose... očiju...uspoređujem te sa
bojama svetlosti i tragom dodira riječi koje budiš u meni...

Nisi ti od onih kome treba
bogatstvo i moć...da bi bio i opstao...
Tu je hiljadu neiscrpnih
trenutaka uzajamnog predavanja i čarobni dah čitave ljepote svijeta koja
te okružuje...
Tu je tvoje postojanje...tu je tvoja sreca kojoj
žudiš......

STEPSKI VUK

Moze moja zelja
da obgrli sve
sve sto sanjam
snaznije
od svih neizmjerenih
meridijana
ali opet moje ruke
ostaju prazne

Izmedju tebe
i sna o tebi
uzalud biram tebe

Bar mi ostaje zelja
kao poslednji svjetionik
da moja ladja nasukana
ne potone
u prvoj casi vina
koje prijeteci pjenusa

VUČICA

...Ti donosiš mi sunce
u nemire mog sna...
..poljubcima vrelim ti
dižeš me sa dna...
..prepuštam se tebi
i trebam...trebam te
ko zrak..
budi tu zauvijek..
..jer s neba Ti si Dar...

STEPSKI VUK

Oslušni...
Šapućem ti ljubav
polako
da te ne uplašim,
da ne sklizneš
sa ivice oblaka,
sa praga moga sna.

Oslušni...
Šapućem ti ljubav
nježno
da se maštanja ne rasprše,
da se iluzije ne izgube,
da se snovi ne probude.

MIK


VUČICA

Poželi me noćas...
Sanjaj moje usne
...i moje ruke u tvojoj kosi...
Poželi moj dodir
i osjeti moj miris...
Nije bitno gdje sam,
doću ću ti u san,
ostani gdje si,
pronaći ću te...
Ne budi hladan..
Poželi me...
Nađi me
duboko u sjećanju,
izvadi iz kutije koja kuca,
obriši prašinu vremena
i poželi...
Zamisli moj glas
da šapuće tvoje ime...
Zamisli moje rieči
i pusti ih
da ti odzvanjaju u glavi..
Pusti da ti tijelo puca
od želje..
Ne razmišljaj previše...
Poželi...
Izludi od želje...
Sanjaj,
traži,
misli,
voli...
I biću tu...
Ne dopusti
ravnodušnosti
da pobijedi želju...
Ne,
nije to ljubav,
ne boj se...
Samo požuda...

STEPSKI VUK

Pritajis se:
Na granici jave i sna
ostavis maglicast trag...
Ponekad
kliznes u san. Prenes me,
iskonskim glasom svojim...
Treperis
cudesnom skalom od krila
kondora do krika jelena...
Neuhvatljiva,
jos topla od obraza orosenih
nedosanjanim suzama...

VUČICA

 Noćas bih htjela da budem sjenka
tiha i prozirna...
Da me ne vidiš
ali da čuješ kad te dozivam...
Noćas bih htjela da budem svjetlo
obojeno ljubavlju...
Da te obasjam i da se smjestim na tvom ramenu...

STEPSKI VUK

Kad nebo progovori pljuskom,
umrtvljenoj zemlji utrobu orodi,
skupiću snove u žive rijeci,
nagovorit' srce da me tebi vodi.

Odavno klecam praznim hodom,
ćutljivim željama polaske snažim,
kad kiša progovori poznatim glasom
doćiću da te trazim.

VUČICA

 ‎...Svaku noć osjećam te
jer pogled mi tvoj miluje san
i svako jutro dišem te
jer usne mi tvoje donose dan
I zato ostani zauvijek
...sve to sto mi jesi
ljubi me zauvijek, srce razbjesni
vodi me zauvijek
nek me tvoje ruke prime...

STEPSKI VUK

Osjetis li pomak u mom rasudjivanju
Prvi korak u razmisljanju
Od prelaska iz snova u stvarnost,
Tada si usla u moj novi svijet
I dobrodosla, draga nepoznato-poznata.....


Tamo gdje se more spaja sa nebom
I gdje sunce jednakom jacinom
Sija i kod izlaska i kod zalaska.
Na horizontu nasih htijenja
Na vrhuncu nasih zelja
Na granici sna i jave
Na prelasku iz mene u tebe
I dodiru nasega prvoga MI.......

Spoznas li imalo svjetlosti
U ovoj pjesmi
I ocajnicku ceznju
U mojoj dusi
Tada si sigurno zakoracila
U moju sadasnjost
I dobrodosla si u svijet
moga ponovnog budjenja....