DUŠA

[VUČICA]

 naslonjeno na tvoju misao
spava moje srce...
darovano Tebi u beskraju.
kuca na tvojim rukama
...moj život.
bojama tvoje istine
slikam svoj svijet.
zvukom tvoga glasa
crtam svoje snove.
naslonjeno na tvoje postojanje
miruje moje srce.
ne plašeći se ničega...
jedino s tobom je spokojno....*

[STEPSKI VUK]

Umoran sam od ponosa
Od prikrivanja strasti u sebi.
Pred noge sam ti stavio
I dusu i srce i tijelo
Pa ih ili uzmi ili pogazi.
Samo nesto uradi
Samo nesto reci.....

Umoran sam od obaveza
Koje me svakodnevno stezu
Od okova kojima sam
Vec godinama okovan.
Snagom svoje volje i ljubavi nase
Spreman sam prekinuti lance
I predati se bespostedno
Trazenju puta i srece za nas.....

[VUČICA]

Možda strašno griješim
što čvrsto stežem
...svoje snove...
Što im ne dozvoljavam
da pobegnu
i odnesu sa sobom
sve što im pripada..
A možda i ne griješim..
Ne znam...
Još nisam pokušala
da živim bez njih,
još nisam pokušala
da ogoljena
i nezaogrnuta snovima
grickam dan
do trenutka
kada se na nebu pojavi
blijeda svijetlost Mjeseca,
ponekad tek naslućena
kroz mutne zastore oblaka,
ponekad jasna,
sa neprikrivenim ludilom
koje isijava na zemlju.
Preko dana se i zamajavam koje čime...
Noć je ta, kada mi nedostaješ...

[STEPSKI VUK]

Uspavam sve ruke u sebi,
ali vraga,
oci ne spavaju,
pogledom te diram.

Uspavam sve oci u sebi,
ali vraga,
usne ne spavaju,
poljupcem te diram.

Uspavam usne u sebi,
ali vraga,
srce ne spava,
svira, strunama te diram.

Uspavljujem nas u sebi,
grlim te,
sredinu medj nama
ususkavam,
pa ti celo ljubim,
na dlan obraz mecem, a
ti vices spavaj,
dosado,
tu sam,
spavaj.

[VUČICA]

Probudio si u meni davno odsanjane snove,
digao me iz beznađa u koje sam potunula,
otvorio očima neke vidike sasvim nove,
prodrmao duh kojim već sam bila klonula.

Pa kako da te ne volim,
kako da te ne ljubim,
kad moje si sivilo pretvorio u boje,
kako ja zbog tebe pamet da ne gubim
kad si moja sreća, duša i srce moje?...

Podigao me s dna na koje sam se spustila,
na mom licu ocrtao radosnice bore,
tvoju sam iskrenost u svoje srce pustila,
ispunio si moj život, sve moje pore.

Pa kako da te ne volim,
kako da te ne sanjam
kako da se ne sjetim tvojih šaputanja?
Tvojoj se vjeri u mene ponizno ja klanjam,
da me opet vratiš sa puteva lutanja.

Poklanjam ti sebe i sve svoje snove,
zaslužuješ ljubav i ja ti je dajem,
za neke dane buduće,
neke noći nove,
zauvijek sa tobom, vjerna ti ostajem.

[STEPSKI VUK]

Sva je moja ljubav ispunjena s tobom,
Kao tamna gora studenom tišinom;
Kao morsko bezdno neprovidnom tminom;
Kao vječni pokret nevidljivim dobom.

I tako beskrajna, i silna, i kobna,
Tečeš mojom krvlju. Žena ili mašta?
Ali tvoga daha prepuno je svašta,
Svugdje si prisutna, svemu istodobna.

Kad pobjele zvijezde, u suton, nad lugom,
Rađaš se u meni kao sunce noći,
I u mome tijelu drhtiš u samoći,
Raspaljena ognjem ili smrzla tugom.

Na tvom tamnom moru ljepote i kobi,
Cijelo moje biće to je trepet sjene;
O ljubljena ženo silnija od mene -
Ti strujiš kroz moje vene u sve dobi.

Kao mračna tajna ležiš u dnu mene,
I moj glas je eho tvog ćutanja.Ja te
Ni ne vidim gdje si, a sve druge sate
Od tebe su moje oči zasenjene.

[VUČICA]

TI I JA GRADIMO SVIJET
U KOME SE NIJEDNA RIJEČ
NE GUBI,
GDJE SE PAMTI SAMO ONO NAJLJEPŠE
I GDJE GOD DA SI
- ZATVORI OČI,
OTVORI SRCE
I ZNAJ DA MISLIM NA TEBE...

[STEPSKI VUK]

Dugo sam letio u prazno.
Treba na zemlju stati.
Uspravno iz nje rasti.
Uspravno umirati.

Ptice su šumi krila,
a šuma pticama korijen.
List ne leti od sebe,
on biva olujom gonjen.

Pod zemljom i u zraku
u isti mah drveće živi.
Drvo je most što diše
izmeđ mrtvih i živih.

I kada ogole grane,
cvrkut ih zazeleni.
Ja ništa rekao nisam:
to jasen šumi u meni.

[VUČICA]

Svi mogu dobiti moju pažnju,
Mnogi mogu da mi stvore radoznalost.
Pojedini mogu da me zainteresuju,
neki mogu da mi budu prijatelji.
Al samo
izuzetni mogu da mi osvoje dušu,
a jedan od njih je to i uspio....

[STEPSKI VUK]

Večeras mi nedostaješ do boli....

Da bih te volio, sudbini
predao sam svoje srce
više se nećeš moći osloboditi!
više se neću moći osloboditi
od kobnosti te ljubavi!

Ne mislim na to, ne osjećaš to
ja i ti smo već ti i ja,
kao more i kao nebo,
a nebo i more postoje
bez svoje volje.

[VUČICA]

Postat ću jezero sreće
u kojem ćeš vidjeti,
sve nježne tajne
moga srca...
dotaknut ću tvoje ruke
i nasmijano lice i
tržiti meke dubine tvojih čežnji...
poljubit ću te nježno
da ćeš odletjeti u oblake,
i zagrliti snažno
da te spustim
na meke jastuke...

[STEPSKI VUK]

Duša ti je bila
otvorena, svijetla
tako da ne mogoh
nikad u nju ući.
Okušah prečace
uzane, prolaze
strme i opasne.
Al tvojoj se duši
pristupiti moglo
putima širokim.
Spremih ljestve vitke
- zidine visoke
sanjah kako priječe
pristup tvojoj duši -
ali duša tvoja
bijaše bez straže,
zidova i plota.
Tražio sam k tebi
uska vrata duše,
al duša ti bješe
tako otvorena,
da nikakvih vrata
na njoj nije bilo.
Gdje je počinjala?
Svršavala, gdje je?
I ostadoh tako
zauvijek sjedeći
tu, na zagonetnom
pragu tvoje duše.

[VUČICA]

Jedan trenutak nema vremensku ograničenost...
Može biti minut, sat, dan, godina, vječnost..
.Poenta je u neminovnom ukrštanju puteva
naših puteva prije ili kasnije..
A kada god da bude, bit će to pravi trenutak..
I ne zato što smo ga ti i ja izabrali,
već zato... Što je on sam izabrao sebe...

[STEPSKI VUK]

Zatvori oči i usni san
san u kome su ti data krila
i neka samo za tebe, vječno traje dan
da bi imala vremena da pronađeš bolje
bolje od ljubavi

Kreni odmah i obiđi svijet
okusi sve njegove radosti
i neka se ne desi ni jedan pokret
koji bi te uznemirio u potrazi
za nečim boljim, boljim od ljubavi

Udahni duboko i zatim poleti
pretraži cijelu sopstvenu maštu
ni tad da ti smeta niko neće smijeti
dobićeš mir da bi u sebi mogla
da nađeš bolje, bolje od ljubavi

Ali zašto se trudiš kad istinu znaš
da svemu što vrijedi na svijetu ovom
jedan sastojak dodati moraš
da bi bilo zaista dobro
To je ljubav, ljubav naravno

[VUČICA]

Kada tmurno jutro osvane u tvojim tužnim mislima
kada kiše jesenje zamagle ti pogled ispred prozora
jedna ruka traži te i želi da ti da
dodir nježnosti za bar milion godina....

[STEPSKI VUK]

Znam
Kako daleka kao sjena
Lutam tvojim mislima
Ponekad u predvecerje
Kad te samoca gusi
Izmedju zidova sobe.
Znam
Da se cesto pitas
Da li je uopce trebalo
nesto ovako,
Kada se snovi tesko
Mogu pretvoriti u stvarnost.
Znam
Da je zelja
Jos uvijek jaka,
I da ti ruka zadrhti
Kad pozelis dodirnuti
Pramen moje kose.
Znam
Kako boli....
Znam i osjecam....
Za utjehu
Ni meni nije nista lakse...
Makar se potrudi
I u ime nekih budućih vremena
Dodji u snove sanjane za dvoje.....

[VUČICA]

Neću ti priznati
da noću Mjesec gledam
i po njemu ti
...pozdrave šaljem....
Neću ti priznati
da probudim se u noći
i jastuk zagrlim,
jer se tebe sjetim...
Neću ti priznati
da si mi
prva misao jutrom
dnevna doza života
stih za laku noć....
Neću ništa reći
znam...
I...
I ništa ti neću priznati....
Eto, neću...

[STEPSKI VUK]

Zašto snovi nikada
Ne postaju stvarnost?
Zašto uvijek ostaju samo snovi.
Nedosanjani u svojoj zrelosti?
Isuviše lijepi za realnost života,
Previše idilični i savršeni
Da bi nam ih život
Tek tako, olako ustupio....

[VUČICA]

..Kada svojom dušom
dotaknemo drugu dušu,
postajemom ona cjelina
za kojom odavno tragamo...

[STEPSKI VUK]

večeras trebam nečije ruke..
.. da se oviju oko mene kao bršljan..
...neke tople i mirisne ruke ..
..da ih upijem svakom svojom porom..
..ruke iz sna ...
..da skinu paučinu s mojih očiju i otvore prozor u novi dan..