DAR ZA DUŠE

[STEPSKI VUK]

Utihni
Dok se zemlja s nebom
Razgovara
Dok se travka s travkom mazi
Uz muziku vjetra.

Primiri se
Dok granje priča
O ptičjoj ljubavi
A pčela i leptir zastali
Slušaju.

Ne govori
Dok rijeka treperi
Plavetnilom
A zelene obale
Se ogledaju.

Ćuti i upijaj
Raširi oči
Otvori dušu
Uživaj.

[VUČICA]

Ponekad osjetim da tu si, blizu,
da čekaš na mene,
da već bili smo zajedno,
negdje u tvom ili mom snu...
Možda smo bezbroj puta
prošli jedno pored drugog,
osjetili neki nemir,
ali nismo znali šta je to,
nismo se prepoznali...

[STEPSKI VUK]

Tamo gdje se sva smirenja
Vežu u sreću misli,
Tamo se tek začinje
Najistinskiji i najodvažniji
Od vječno čežnjivih smislova,
Smisao nazvan tobom.

[VUČICA]

..Ukrast ću te od svijeta koji se ne smije..
odvest ću te u moje srce da te nježno grije..
u zagrljaju mome dat ću ti sreću
a iz njega te nikada pustiti neću....

[STEPSKI VUK]

Neprestano ti pišem
jedno pismo:dah
po dah!To je sve
što imam i što mogu
bez ostatka s tobom
da podjelim.

Jednoga dana,
kada ne bude drugog
vazduha, osim ljubavi,
nesumljivo ćeš znati,
zašto sam sav, u ovom
pismu, nedovršenom...

[VUČICA]

Dotakni mi nježno rame...
zapleti mi ruke u kosu ...
dodirni je usnama...
daj da zadrhtim...
prošapći ime moje ...
...reci mi da ti nedostajem...
Misliš li na mene
svaki dan..
Osjećaš li moje poljupce
koje ti šaljem mislima?
Čežnjo iz mojih snova ...

[STEPSKI VUK]

Grudnjak
ti
otkopcaj
znano


nek
zaplove
te
zaljubljene
meduze


neka legnu
na
vruc pijesak
plavo


neka
do
jutra svi
saznaju


da tvoja njedra
nocima
sjaj
daruju

[VUČICA]

Zašto osjećam tvoj miris iako ga nikada nisam udahnula...
...Zašto drhtim a nisi tu pored mene...
Potpuno je nebitno sve oko mene...
Potpuno su nebitni ljudi...
Sve mi je nebitno ....
A tebe nema...
Zašto to radiš...
Zašto kad te toliko želim..
Onako snažno...
Najsnažnije...
Onako, kako se u životu želi...
Čisto i bezvremeno...
Djetinjasto i stidljivo onako kako samo Ja znam...
Onako kako Ti voliš...
Znam da sam u tebi...
I da i Ti kao i Ja želiš da me dodirneš...
Iako nisi pored mene osjećam i tvoju potrebu...
Zajedno sa svojom....
Često te zamišljam...
I nadam se da ćeš reći...
Doći ću...
A za sada...
Posjećuješ me samo u snovima...
Tek da još više boli...
I zovem te....
Mislima.....
Riječima....
Rukama....
Očima te tražim....
A tebe nema....
Kako je sve to čudno kada živiš u nadi...
Kako sam sebe zavaravaš...
Tek da bi dočekala novi dan...
I tako od danas do sutra..
Misliš, odustat će...
Otići će...
Ali neće biti tako...
Ja sam tu...
I nikada neću otići...
Iz tvojih grudi ....
Sa tvojih usana...
Iz tvog Srca...
Tu ću biti zauvijek....
Ponekad imam želju...
Da poput vjetra doprem do tebe...
I dodirnem te...
I nestanem....
Kao lopov koji uzme ono što mu je najpotrebnije...
I nestane...
Nestane kao sjenka u noći ...

[STEPSKI VUK]

Bili smo MI
I dasak vjetra u nasoj kosi
I osmijeh sto obecava srecu
Bilo je more
Razigrano medju nasim prstima
I poljubac poljupcem uzvracen.
Bila je nada
I vjecna zelja za za srecom
I ruka u ruci
Sto uvijek pojacava stisak
U spoznaji da smo zauvijek zajedno.

[VUČICA]

Ti živiš u svim mojim slovima,
u svim mojim pjesmama..
...Svaka moja priča s tobom počinje,
s tobom završava..
Hodaš kroz njih, život im donosiš
Budiš me u snovima...
Danima tuge, prkosiš...
U svakom razmaku,između riječi
Svakom zarezu, sjetno napisanom
Dođeš i odeš...
Ostavljaš sreću, da me liječi..
U mirisnom polju snova
Tamo, gde sam zarobljena
Koraci te meni donose
San, postaje ostvaren..
Al', želje mi te odnose..
Tuga je moja
Da ostanem, vječno zarobljena
Ovo su samo, riječi lude
Iz neke lude glave
Glave, lude od ljubavi
Iako su samo riječi
U njima si, ipak, samo ti..
I ostat ćeš..
Tamo...
Snova i riječi, uvijek ću imati..
Moji snovi
Nkada neće prestati...
Sve riječi
Nikada neću napisati...

[STEPSKI VUK]

Kada mjesec kroz oblake na visini mirno blista,

kada mir se polagano u ulice vlazne vraca,

onda moja jasna misao nije vise sasvim cista

i noc mi se tad necujna u oluju preobraca.

Ne pitaj me kakve tada mjesecinom misli kruze

ni kakvu te tada vidim, ni zasto bas tebe hocu.

Oko moj lik tvoj gleda, miluje me miris ruze,

dok ti sasvim mirno spavas - tobom se ja bavim nocu!

Dragocjena kao kamen sto se samo jednom nadje,

ponosita k'o planina kad zablista posle kise,

lijepa kao pomirenje posle duge, gorke svadje,

mirisljavi bijeli cvjetic kakav niko nema vise.

Ali ono sto te cini najvrijednijom od svih tajni,

to su bljesak tvoga oka i tvoj jasni osmjeh sjajni

[VUČICA]

Koliko koštaju zvijezde nad nekim malim gradićem?
.. koliko košta jedno veče,na njegovoj rijeci?
Koliko koštaju one žalosne vrbe,što se miluju sa vjetrom i jezerom?
Koliko koštaju ovi meki oblaci?
.. I muzika da nas prati?
.. koliko bi koštala ova mjesečina?
Ili odsjaj grada u rijeci?
Koliko koštaju moje riječi?
I da li uopće, ičemu vrijede?
Ili, možda znaš,koja je cijena moje sreće?!
Koliko košta moje srce?
Znaš li koliko?!
Za tebe...Samo jedan osmjeh tvoj!

[STEPSKI VUK]

Zjenica plava moga vrta to je drhtavo ogledalo
jezera jednog čiste vode, toliko čiste te vjerujem
da se u sjajnu površinu misao moja upisuje.

Cvijet zraka i cvijet vode, duša jezera to je labud
sa svoje dvije ljudske zjene, težak i otmjen poput princa;
krila mu ljiljan, vesla ruža . . .
kljun mu u ognju, vrat žalovit i ponosit je,
i bjelina i sva umilnost labudova.

Ta ptica bijela, ptica teška, što zlokobnim se pjevom javlja;
-karanfil, skriven u ljiljanu, u plam i čudo pretvara se . . .
uzbuđuju me bijela krila kao goruće dvije ruke.

Nikakve usne nisu žarke ko njegov kljun u mojoj ruci;
nijedna glava tako krotko u moje krilo nije pala;
nijedna put mi nije dala takav užitak, takvu patnju:
kroz njegove se žile pjeni plamena struja, dvaput ljudska.

Rubinom rujnim od požude glava je njemu okrunjena;
i on odnosi puste želje u svome skutu ružičastom.
Na rukama mu vodu dajem a čini se da oganj pije;
i ja izgledam k'o da pružam čitavi pehar svoga tijela.

U mome snu toliko živi i tako u put moju tone
te često mislim jel' to labud s dva svoja krila lepršava,
s očima svojim rijetkim, ljudskim, i sa crvenim, žarkim kljunom
je li to samo bijeli labud u bistroj vodi mog jezera,
il' ljubavnik u mom životu . . .

Jezeru bistrom na obali zapitkujem ga u u tišini . . .
a tišina je samo ruža navrh njegova žarkog kljuna.
No on mi u svom mesu zbori, a ja ga u svom mesu slušam.

Katkada-cijela!-ja sam duša; Katkada-cijela!-ja sam tijelo.-
Uranja kljun u moje krilo i tu ostaje kao mrtav . . .
Na površini od kristala, u drhtavome ogledalu jezera,
koje katkada misao moju odražava,
crvenom bojom labud plaši, a ja bjelinom strah zadajem

[VUČICA]

‎...Povedi me do oblaka tragom nebeskih
koraka u snovima, mojim snovima
...povedi me bar ovaj put ...
..da ne sanjam te uzalud..

[STEPSKI VUK]

Pisala je dugo, riječi su tekle,

duša je mrljala stranicu bijelu.

Bojala se da druge su to već rekle,

napisale ljepše tu priču cijelu.



A nije znala da baš njena je priča

biser na bijelom tom listu papira,

odraz samo njenog dragocjenog bića,

plam vatre, hlad vode, gnjev rata, raj mira.



Uvijek je ista i uvijek nova,

priča što srce nam u stihu ju piše,

dok je muškaraca, poljubaca, žena,

dok sanjar san sniva i živi i diše.

[VUČICA]

Jednom u zivotu dat' ces da te zarobe

zena toplog srca i kukavica hladnog stiska,

a s pokidanih lanaca svoje savjesti
...
poljubit ces svoju princezu samo jednom.



Jednom u zivotu izvuci ces karte iz rukava

i nekome reci "Zbogom", a da ni ne trepnes,

okrenutih ledja ispisati ces joj sudbinu na licu

crtama suza svojih vlastitih.



Jednom u zivotu zaboravit ces da nisi vise mlad,

zaboravit ces kako nisi imao hrabrosti

istresti nekome u lice ono sto si uvijek cuvao u sebi,

ono sto je bilo preostalo i sto vise ne postoji.



Al' jednom u zivotu

saznat ces da nitko nije imao toliko paznje,

saznat ces da nitko nije imao toliko volje

pokloniti se tebi kao na dlanu...

[STEPSKI VUK]

Nisi uspjela skriti

Oka

Drhtaj.

Nebo u njemu

Ostalo je vedro.

Za mene.

[VUČICA]

‎"Najljepsi je uzitak
i najveca radost zivota
je osjecati da si ljudima potreban i drag.
" -Maksim Gorki

[STEPSKI VUK]

[VUČICA]

Dodji,primi me za ruku
i povedi bilo kamo....
S tobom ne bojim se krociti nikuda.
S tobom trnje po kojem hodam manje boli..
...Dodji, u svoj
...pogled me uroni
Da sanjamo bilo sto...
S tobom ne bojim se snova bez nade
Dodji ,zagrli me cvrsto..
U tvom zagrljaju novu snagu pronalazim...
za boli proslosti,za nedosanjane snove minule
mladosti..
Dodji,uzvratit cu ti dodire....
pogledom te obasjati..
Utonut cu u tvoj zagrljaj,jer znam da zajedno novu
nadu radjamo
jer znam da i ja tebi u ovom gorkom sutonu trebam...