DAR ZA DUŠE

[VUČICA]

 Stojim na rubu života
sama, među gomilom,
kao slučajno sam živa
jer moj život ne živim ja...
ja sam samo tu
...da izvršavam naredbe moje sudbine
ona je gospodarica naših
života.
A mi, mi se samo pravimo
da smo kovači svoje sreće, sve su to uzaludni pokušaji
u pogrešnom pravcu. Ili ne?
Lutamo od danas do sutra
od razočarenja do ushićenja
a vrijeme sudbini sluga
teškim đonom gazi nas.
I posljednje nam upućuju riječi :
"Sjeti se čovječe
da si prah i da ćeš se
u prah pretvoriti!"

[STEPSKI VUK]

Ako nas tuzne jutrom probude
i srce stisne se od nevoje
ja cuvam nesto za tebe
pogledaj u mene

To moze dati samo onaj koji te
kad podje po zlu
voli vise od sebe .....

[VUČICA]

..dotakla bih te
kao nekad.
...da znam samo
kojim putem lutaš
tražeći ljubav,
našla bih te,
dotakla bih te...
..da samo mogu
da doletim,ali..
uzalud pruzam
uvela krila
ovo nebo
ne razumije sreću...

[STEPSKI VUK]

iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolazis
zasto nisi kao i sve druge zene
koje prodju kao sjene
cija se ni imena ne pamte
ciji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomis na dijelove
i noci mi pretvaras u dane

koja si ti zena
kad mi pola zivota u tebe stane
zbog koje zalim
sve ovo sto prebrzo ide
sto su jeseni blize
i sto mi se suze vide prvi puta

jedino si s neba mogla doci
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam

iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosis taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

[VUČICA]

Ja, rođena sam kao tvoj nastavak.
Kao ono što ti nemaš...,
a neophodno je da budeš savršen.
Ti, rođen si kao moj početak.
Kao ono što sam preskočila
u svom nastanku...
To je svrha našeg postojanja.
Da zajedno budemo
jedna savršena cijelina...

[STEPSKI VUK]

Ti i ne slutis
Moj povratak i moju blizinu

U noci kada sumi u tvom uhu tiha mjesecina
znaj:

ne koraca mjesecina oko tvoje kuce
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu

Kad koracajui cestom kroz mrtvo svijetlo podne
stanes
preplasena krikom cudne tice
znaj:
to krik je moga srca s blizih obala

I kad kroz suton vidis crnu sjenku sto se mice
S onu stranu mirne vode
Znaj :
Ja koracam uspravan i svecan
Kao pored tebe.

[VUČICA]

Pogledaj me u oči...
one će ti sve reći.
Zaviri u moje srce,
dotakni me,
vodi me...
negdje daleko,
gdje će more da
svira samo za nas dvoje...
..vodi me...
i samo me ljubi,
ljubi kao što nitko do sad nije...
Podijeli samnom svoje snove,
podijeli samnom sve što je tvoje..

[STEPSKI VUK]

Povezi nas
nevidljivom linijom nocas
spusti zavjesu
u toploj postelji,
fikcije radi
neka se tijela
u omamu pretvore,
neka ljubav traje i traje vjecno

[VUČICA]

Ja gledam te
I čuvam...
U mislima te......
...Uspavljujem.......
Mirnoću snova.....
Ti donosim....
Uvijek tu......
Za tebe budna sanjam......
Moja duša
Te prati
Nit koja nas veže....
Prejaka je
Za daljine
Za čežnje
I čekanja
Pokidati se
Nikada neće.....

[STEPSKI VUK]

Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me čuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oči nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.
I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu ličiš
i ličiš na reč melanholija.
Dopadaš mi se kada ćutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me čuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da ćutim zajedno s ćutanjem tvojim.
Pusti me da ti govorim takodje ćutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slična si noći, zaćutala i zvezdana.
Ćutanje ti je od zvezda, tako daleko i čisto.
Dopadaš mi se kada ćutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo reč, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.

[VUČICA]

 Mi imamo nešto što se ne stiče lako,
niti raste na drvetu..Ti i ja smo dva bića
koja vezuje  neka čarobna sila..
Tek znajući to, život dobija smisao,
zaokruženost i ljepotu..
Vezani tom silom,
vrijeme koje je pred nama ne izmiče, već navire...
A neka Ti mašta, kao i meni,
posluži da vrijeme koje navire,
oboji najljepšim nijansama..
Budimo svjesni tog blaga...I čuvajmo ga...

[STEPSKI VUK]

Tako malo
bili jedno
a tako puno
ostalo uspomena
i nedorecenih
osjecanja
Ono sto mi
rekose
nije dostojno
pjesme
Moja ljubav
izgubi strpljenje
Ovdje sam nakada
hodao mjesecinom
hvatao sjene
Sad su mjesta
proglasena
nepostojecim.

[VUČICA]

Noćas me ovaj vjetar miluje nježno...
Njegov miris svilenkast je, na tvoj me dodir podsjeća...
Ležim na postelji, usamljena, osluškujem njegov ples drhtavim lišćem...
On me ljubi, miluje i zavodi... Previše sebi dopušta taj tajanstveni zavodnik...
Možda mu se podam ove lelujave večeri kad zaklopim oči i odlebdim njegovim dahom?
Sutra ću misliti da to si me ljubio ti, jer vjetar mi prenosi tvoje pozdrave,
šapuće mi nježno tvoje riječi ljubavne, donosi mi poljupce na svojim krilima...
Tako si mi daleko, nedostaješ mi,  sad me vjetar u zagrljaju ljulja...
Sutra ću ga tebi poslati u obličju žene da ti poljupcima prenese dio mene...

[VUČICA]

 Dodaj mi tu sreću...Dok sam još na vratima...
Tu je negdje ostala, kraj tvog uzglavlja...
Trebat će mi...Za današnji dan ...
I sutrašnji...I onaj poslje njega...
Bez tebe...

[STEPSKI VUK]

Sve me na tebe podsjeca:
I lisce kad sumom sumi,
I vjetar kad je glasonosa,
I vrbe kad snove sniju.

Sve, sve na tebe ceka:
I zora da zazori,
I mjesec da oci otvori,
I sunce da ogrije.

Svaka stvar tebe prati:
I suton sto tugu toci,
I zvijezde - svjetlost noci,
I strepnja prepune varke.

Sve se sa tobom radja:
I nada - cvijetak neuzbran,
I san u srcu zakljucan,
I pjesma na tebe slicna.

Sve me na tebe podsjeca...

[VUČICA]

 Pošalji mi poljubac na kapima kiše
Neka se nježno spuste na moje usne
I dozvole da ih upijem
Ja cu znati da si to ti ..
Pošalji mi dodir na krilima vjetra
... Neka se zaplete u moju kosu
I poigra nestašnim pramenovima
Ja cu znati da si to ti ...
Posalji mi osmijeh na odsjaju zvijezda
Neka zabljesne u mojim očima
I nikada se ne ugasi
Ja cu znati da si to ti ...

[STEPSKI VUK]

Sve
Sto imam
Poklonicu tebi

Ne gledaj
S prezirom
I nije tako malo

Pjesme
U bolu
Nenapisane

Rijeci
U strahu
Nerecene

Ljubavi
Zbog tebe
Izgubljene

Uzmi
I nemoj
Malo da ti bude

[VUČICA]

 Pusti me da uđem u tvoj život....
Doći ću ti bosonoga, nečujna i neljubljena...
Pred zoru...Da te ljubim i probudim....
Neka su ti vrata otključana,
da ti uđem nepozvana, a čekana...

[STEPSKI VUK]

Noć te uništava da bih te tražio
kao ludak, u tami, u snu, u smrti.
Moje srce izgara kao osamljena ptica.
Tvoja me odsutnost ruši, život se zatvorio.

Kakva samoća i mrak, kakav suh mjesec na nebu,
kakvi daleki putnici po nepoznatim tjelesima
pitaju za tvoju krv, za poljupce, za kucanje tvog srca,
za tvoju neočekivanu odsutnost u noći koja raste.
Moje ruke te ne stežu i moje oči te ne poznaju.
Moje su riječi uspravne trazeći te utaman.

Spokojna noć u meni, horizontalna i duga,
pružena kao rijeka sa samostalnim obalama.
Ali idem da te tražim, otimam te i čupam
iz tame, iz sna, prikrivam te za svoje sjećanje.
Tišina gradi tvoju neobjašnjivu istinu.
Svijet se zatvorio. Sa mnom ostaješ.

[VUČICA]

 Kad se osjetiš podjeljen izmedju jave i sna
i kad te ruka bola povuče do samoga dna...
Zaviri kroz prozor srca, tamo cu biti ja...
Moj osmjeh sačuvan negdje u kutku tvog sjećanja...

Kada ti posljednja nježnost odluta s dlanova...
Kad shvatiš neizvjesnost svih svojih planova,
poslušaj muziku jutra,al ne misli puno na nas,
poslušaj jecaje vjetra...na tren ćeš čuti moj glas...

Kada ti slane kapi kiše skliznu niz obraze...
Kad  priznaš sve svoje poraze...
Kad te samoća slomi i tuga ti u dušu kroči,
pogledaj u ogledalo sudbine i vidjet ćeš moje oči...

Kad shvatiš da je za sve daljine svijeta potreban jedan korak...
Kad ti se život ucini bezvrijedan i gorak...
Skloni paučinu zaborava sa  neba u snu,zatvoru oči, zaustavi vrijeme...
...vidjet ćeš, BIT ĆU TU...