DUŠA

[STEPSKI VUK]

Presnen sam za ovu svjetlost jasnu,
presnen, za ovo tijelo u duši.
Ko cvijet što se lomi pod teškom glavom
i mene će tvoja ljepota da skrši.

[VUČICA]

 Ako ikada poželiš da budeš sam pusti da ti budem sjenka,
ako imaš potrebu da plačeš ja ću biti suza.
U trenucima sreće ja sam onaj osmjeh na licu tvom,
i znaj da u meni imaš prijatelja za cijeli svoj zivot......!!

[STEPSKI VUK]

O, da sam sicusna kisna kap,
kucnuo bih ti o prozor,
skliznuo ko suza po licu,
praveci mali svilenkasti slap.

Mozda bih ti pao na usne,
na oci i ostavio trag,
ne daj boze vecoj zloci,
bio bi to samo poljubac blag.

Mozda bih ti pao o na kosu,
ostavljajuci u njoj srebrenkastu rosu,
izljubio ti kapima trepavice, umio lice,
ostavio sicusne kapi, da sjecanje ne ishlapi.

[STEPSKI VUK]

Srecom: jastuci nista ne govore.
cuvaju milion tajni u mekoj bjelini perja.
oni su kao ladje,
velike bijele ladje,
sto plove u nemoguce,
u snove,
u bezmerja.

uvece te odvedu.
u zoru te dovedu,
i zna se: sve je u redu..

[VUČICA]

U pravu si kad kažeš da trebam skinuti krila,
ne mogu vječno hodati po oblacima-
ali krila mi više i ne trebaju, ja hodam iznad oblaka,moja je sreća
...bezgranična, moj osmjeh neustrašiv, moja je ruka u sigurnoj
ruci...Da, sada, imam sve...sve sto sam željela i tražila, imam onaj
...stari ...osjećaj zadovoljstva...letim, ......
..to mogu samo oni koji su prijatelji sa oblacima...

[STEPSKI VUK]

U treptaju budjenja prepoznajem tebe
ja,koji sam tek malocas dopro do sebe.

Da u sebi tobom trajem,da ti tijelom slikam strast
stamenim, uspravanim, jakim k'o stoljetni hrast.

[MIK]

[STEPSKI VUK]

Ti si kao planinska pastrmka,
Koja mi iz ruku izranjaš poput vode,
Jer tijelo ti je satkano
Od sjenki, lista i slobode.

Ti si kao gorsko lane,
Koje i oku umje da uteče,
Kad ljubiš u srcu vatra plane,
Ti, moja zoro, jutro, podne, veče...


Ti, život što drugi život rađa
I pesma snena kroz prostor i vreme,
Starija od svih i opet od svih mlađa,
U naručju nosiš najveće radosti breme.

[VUČICA]

 Samo jedan pogled tvojih
blagih očiju..bio je dovoljan da me osvoji...
da mi pokaže toplinu tvoje duše..
tvoju dobrotu...nježnost...
dali je za mene?
...Da li može biti samo moja...
Samo jedan tvoj osmijeh ...
Bio je dovoljan da se
Mojim tijelom proširi toplina...
Kad te gledam tako maznog..
želim da me uvijek voliš..
da uvijek budem tvoja...
želim da taj osmijeh bude moj...
da pogled bude moj...
želim da te divne tople oči
uvijek gledaju u mene sa
toliko nježnosti...
Daj mi sreću...primi me u zagrljaj...
i neka nas ta bujica naši osjećaja..
nosi...daleko...gdje vladaju samo
naši nježni osmijesi...
meki poljupci...
Daleko...

[STEPSKI VUK]

Osjecam tvoje prisustrvo.
Stalno si uz mene.
U mislima.rukama,srcu na celu.
osjecam tvoj dah u nozdrvama,ustima.
I budan sanjam.
Budalasto
djetinjasto.
Na rijeci, obali...svuda.

[VUČICA]

 Saznala sam u koje doba godine je ovdje najljepše...
..U ono doba godine kad si ti tu...

[STEPSKI VUK]

Sve moje vrjiednosti, davno zaboravljene, iznova rodjene i ponovo u kutiju smjestene,
razbise katance.
oslobodise dusu,
pustise ptice da polete, srne da pasu....
Zarobise sunceve zrake i mjesecevu srmu...

[STEPSKI VUK]

KAD TI DAN PREDUGO DISE,
I KAD SE ZATVORE DUCANI,
SVIH DRAGIH RIJECI..
I CVRKUT KROSNJI ZASPI,
DOK DUGA BLIJEDI
U OKU NAVODNJENOM,
KADA KORACI SVAKODNEVNICE,
KO` TEGOVI VUKU
U DIMNE ZAVJESE,
I KADA TI NOC,
KO` VRAG ,
KROZ OKNO VIRI,
KAD OD ZIDOVA
PREMECES HERBARIJUM
DRAGIH LICA,
I ODKUCAJI NAJAVLJUJU
SVE TISE USPOMENE I NADE,
KOLIKO TE JE OSTALO,
U KOJE PARCE MOGU
ZASADITI MOJE SNOVE,
IMA LI STREHE,
TAMAN TOLIKO
DA USUSKAM ,
JEDAN STIH.......

[VUČICA]

 Toplina daha tvoga,
kola tijelom mojim,
svaka pora se napinje,
ježi svaki milimetar kože,
poput starog crnog vina,
...dah tvoj misli mi omamljuje..

Sklopljenih očiju osjećam te,
na mojim vrelim usnama,
tvoja duša utočište našla je,
sebično crpiš sve,
a ja nesebično klonem,
cijela ti se podajem...

Poput vruće pare,
isparavam na tvojim dlanovima,
obuzimaš me sve jače,
niz bedra spuštaš se,
bez pitanja,
uzimaš sve što ti pripada...

Tihim drhtavim glasom,
duša progovara,
na mekim dlanovima tvojim,
poželi da vječno biva,
jer učinio si je ovisnom,
samo jednim dodirom...

[STEPSKI VUK]

Sve je to
Zbog ukusa jagoda
U tvom poljubcu

Zbog otrova u prolaznosti

Zbog proljeca
Kome se vise radujem
U decembru
Nego u martu

Zbog ptica selica
Koje zaborave
Da se vrate

Zbog kojih
Sa visokih tornjeva
Svetlih hramova nase ljubavi
Odjekuje eho
Nedosanjanih zelja

Sve je to
Zbog ukusa ceznje
U tvom poljubcu

[VUČICA]

 Dodirni me,
Bilo gdje i bilo kad.
Dodirni me samo,
I bilo što mi tada,
U trenutku istine uradi.
...Ništa mi ne uskrati.

Pogriješiti sigurno nećeš,
Jer sam ti spremna, za uzvrat,
Čitavu sebe zauvijek dati.

Ako mi dodirneš srcem srce,
Molim te, cijelu me onda pozlati..

[STEPSKI VUK]

Kad prošlost zazvoni
kroz hodnik sjećanja
Obasjava te svjetiljka
daljina
koje plove pod nebom
beskraja.
Između mojih prstiju i tvoje kose
noć drijema
pod zvijezdama ljubavi.
A u luci
na pučini vremena
sidro nade
ljubi jedra-broda svog!

[VUČICA]

 ‎..Nek' noćas te ljubav moja uspava,
kad ruke ne mogu,..
nek' griju te misli moje
kad usne su daleko.
Nek' noćas te moja ljubav uspava
...svojim dodirima mekim,
riječima poput lana plavim,
nek' treptaji uspavanku ti pjevaju,
šapati nek' oči ti sklapaju.
Nek' noćas te moja ljubav uspava...,
a ti lice prisloni na moje tople grudi,
privij prste oko moga struka,
nasloni se srcem na moje...
Pusti nek' noćas te moja ljubav uspava,
nek' oči mi slušaju kako sanjaš,
nek' tijelo mi bude mjesec po kom' hodaš,
a osmjeh mjesto zore koja mi te budi.
Voljeni moj,
umirit ću sobom sve tvoje nemire,
usnama stišati ću sve tvoje duše urlike,
zabranit ću sjenkama da noću mi te iz sna bude,
s anđelom ću tvojim
na mjesecu jutro čekati
te suncem se namirisati
i tako mirisna svoje ću tijelo priviti uz tvoje
te s tobom dočekati još jednu zoru.
Samo pusti nek' noćas te ljubav moja uspava...

[STEPSKI VUK]

Preskočio sam djetinjstvo,
i sve što ga čini...
Preskočio sam trulež jesenjeg lišća
i miris žene...
Preskočio sam toplinu doma,
i ratove, i stradanja...
Preskočio sam...
Ali, avaj!!!
Sapletoh se o tvoj pogled...

[VUČICA]

 ‎...naše su pjesme kao platno
naše su riječi kao boje
mi dušom slikamo i srcem pišemo
da sve što je moje
osjetiš svoje
...
i tiho plovimo rijekom života
nedamo se,borimo se svakoga trena
i svaki je tren tužan il lijep
proveden na svijetu
za nas divota
ko pečat sudbine
u nas utisnuta...